|
(Evo citat iz Glasa Koncila)
Kad je riječ o nasilju nad ženama, treba reći da Crkva odlučno osuđuje svaki oblik nasilja nad ženama, bilo fizički, psihički ili seksualni, a jednako tako i svako takvo nasilje nad bilo kojom osobom bez obzira na spol, dob ili ikoje druge pripadnosti. Za svakoga pravog vjernika već je svađa grijeh, a koliko li je tek više grijeh bilo koji oblik nasilja. Za Crkvu je ideal odnos supružnika u braku što je moguće u većem skladu, uzajamnom prihvaćanju i uzajamnoj ljubavi bez pridržaja - jer brak bi trebao biti slika uzajamnog odnosa Krista Zaručnika i Crkve zaručnice, kako piše apostol Pavao. Crkveno pravo, uvažavajući moguće nepremostive zapreke zajedničkome životu u valjano sklopljenoj i nerazrješivoj ženidbi, propisuje institut rastave od stola i postelje uz očuvanje neraskidivoga ženidbenog veza.
No pri sučeljavanju s problemom nasilja nad ženama ima nekoliko zamkâ na koje je potrebno upozoriti, a u koje ni Crkva ni pastoralni djelatnici nipošto ne žele niti smiju upasti. Danas je svima jasno da u suvremenom svijetu postoje ideološke snage koje svim sredstvima žele oslabiti instituciju obitelji, koje žele zakonskim odredbama rješavati što je moguće više aspekata odnosa među bračnim drugovima i članovima obitelji uzimajući i bračne drugove i članove obitelji u prvom redu kao individue koje treba gotovo stalno štiti jedne od drugih. Izraz takvoga pristupa čuo se nedavno u našoj javnosti u izjavi da je obitelj najopasnije mjesto za dijete. U tom kontekstu moguće je da se i nasilje nad ženama, kojega nažalost ima, zapravo katkad još više napuhuje i dramatizira da bi ga se moglo zlorabiti za ciljeve slabljenja obitelji kao institucije. Druga je zamka, a strogo na tom tragu, tretiranje razvoda braka gotovo kao poželjnog i općenito preporučljivog pa je takvima smetnja stav Crkve da se za brak treba sazreti, najozbiljnije pripremiti da bi stvarno po slobodnoj odluci bračni drugovi bili sposobni i spremni podijeliti dobro i zlo cijeloga zajedničkog života do smrti. Treća zamka su tzv. mitovi o nasilju nad ženama kao što je npr. mišljenje da su žrtva ili njezini postupci uzrok nasilja nad ženama, ili da je psihičko nasilje vlastito ženskim osobama a fizičko muškima - pa se može pasti u napast da se nasilju nad ženama ne posveti primjerena pozornost.
Stoga je vrlo dragocjen doprinos što ga pruža zbornik »Nasilje nad ženama - teološko-pastoralni izazov« jer on s različitih aspekata osvjetljava tu problematiku koja je danas jedan o brojnih izazova za pastoral a osobito za specijalni. U suvremenoj crkvenoj zajednici sve se više skupina nameće kao osobiti izazov kojima nije dovoljan pristup samo s pozicija općega pastorala. Kad je riječ o nasilju nad ženama, onda bi suvremeni pastoralni djelatnici, u okviru obiteljskog a osobito specijalnog pastorala, trebali poznavati dinamiku događanja nasilja, njegova prepoznavanja i primjerenog pristupa i žrtvi i nasilniku i pružanja pomoći da ti ljudi u nevolji učine ono što je pred Bogom ispravno. No, i bez poznavanja specijalnoga pastorala toga problema, pastoralni djelatnici trebali bi biti sposobni i žrtve i nasilnike pozorno saslušati i uputiti ih da po savjesti i u pouzdanju u Boga donose svoje odgovorne odluke.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
