www.tebe-trazim.com

Što drugo napisati do činjenice koju svi znaju:
Fran26 je običan bedak i uobražena bena.
Stavi me za vijeke vjekova na ignore. Zaboli me.
Đabe ti sve kad opću kulturu nemaš kaj bi pod nokat stalo.

Ispravak:. Od tebe se nema što učiti.

Slažem se u potpunosti!

Slavim Te, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se Tebi svidjelo. Sve Mi preda Otac Moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.“ (Mt 10,21-22)

Svi koji su nešto čitali ili čuli o mistici, znaju da je tamna noć duše samo jedna etapa na putu mistike. Navlastito se noć duha — a ova knjiga ponajprije govori o tome - općenito promatra kao visoka mistika. Noć duha je zadnja, odlučujuća kriza koja neposredno prethodi definitivnom prodoru Božjeg života u dušu. Kad noć duha ide svom kraju, otvaraju se vrata mističnom sjedinjenju. Ako je to tako, onda se može postaviti pitanje da li je pametno i osmišljeno obrađivati noć duha ili govoriti o njoj u knjizi koja se obraća «običnim» ljudima. Ne letimo li previsoko, ne pravimo li prevelike korake, nismo li presmioni? Odgovorio bih odmah da smo pred Bogom svi »obični» ljudi. Možda bi čak bilo bolje reći da smo svi «neobični». Nezamislivo je da bi Bog provodio politiku diskriminacije. On ne dijeli ljude na obične i neobične. Za Boga ne postoje «prosječni» ljudi. Svatko je pred njim «natprosječan». Wilfrid Stinissen "Noć je moje svjetlo"

Onda je ova knjiga dobar izbor.


Doista, lijepo pišu i razumljivo.



Ovo baš ne kužim. Čemu ovaj odlomak ovde?!


Dobra ali ništ posebno.



Nisam. Ne slušam to. Čujem te naše pjesmuljke silom prilika, ali ne slušam takvu glazbu. Ja sam više tip: Chris Isaak, INXS, Billy Idol, Simple Minds i slični. Više sam "štemer", bumo rekli po domaćim- frajer! A najjače "oružje" u autu mi je Milli Vanilli.




Ovaj dio ne razmem. Zato ti ne odgovaram na njega.


Ti kao da otkrivaš toplu vodu. Znam te, nisi od jučer na ovom forumu. Koliko puta sam vam pisao ovakve ili slične rečenice, citiram;


Poniznost mi je strani pojam... Fran (20.5.2013.) "Pravovjerje"

..mene baš briga koliko molite, u šta virujete, koliko milodara dajete, želin samo što bolje nagazit i to je sve. I ja priznajem da gazim druge, i sam san spreman da buden nagažen. Fran (24.11.2012.) "Pravovjerje"

Ja ne tvrdim da molim više od tebe, da dajem više milodara od tebe, da san bio na više misa od tebe, da se ispovijedam više od tebe, ne- nikada! Tu si jači, otvoreno priznajem. Ali kak ne kužiš da meni to nije bitno. Ne kažem da san ponizan, ne kažem da ću molit za tebe i sirotinju diljem svita, ne kažem da dajem novac za oboljele od side, kak ne kužiš da ja ni to ne tvrdim. Jedino šta tvrdim jest da sam pametniji od tebe. Fran "Tebe-tražim" 18.1.2014.

...ja ne tvrdim da molim više od drugih, da dajem milodare za Crkvu te sirotinju i ostalu bagru, ne tvrdim da sam svaki dan na misi, ne tvrdim da sam na duhovnim obnovama svaki mjesec, nikad to nisam ni tvrdio. Nikad me to ni nije zanimalo kod drugih. Baš mi je svejedno tko sa ovog foruma ili negde drugde moli stotine krunica i daje tisuće kuna sirotinji, tko je bio na 150 duhovnih obnova i tko se svaki tjedan ispovijeda. Tu ja otvoreno priznajem da sam slabiji od vas i da se ne mogu takmičit sa vama. Ono u čemu sam ja "bolji" od vas jest da sam pametniji od vas. Fran "Tebe-tražim" 13.4.2015.

I sad se tome čudiš ko picek glisti. Zake stalno mislite da je bitno u kakvom je čovjek duhovnom stanju kad navodi zdravi katolički nauk? Znači, ako se ja ispovijedim prije postanja na nekom forumu i stavim neke misli od Tome i Augustina onda to vrijedi, a ako sam otovreni oholica koji očito duže vremena nije vidio ispovijed (kakav jesam) i stavim te iste misli od Tome i Augustina onda to više ne vrijedi. Da baš! Može mi to netko na neki suvisli način objasnit?! Sasvim je nebitno koliko sam krunica izmolio ili milodara dao sirotinji, i jesam li uopće nešto dao. Nacija.hr i Glorija Polo su bajke dok su Toma i Augustin sve samo ne bajke. I kakve sad veze ima u kakvom je duhovnom stanju onaj koji citira Tomu i Augustina?! Koliko sam skužio, mi se ovde ne takmičimo koliko je tko duhovan nego jel Nacija.hr i bitno.hr važnije od Toma i Augustina. I drugi fenomen koji pokušavamo ovde razvezat jest: zake je došlo vrijeme da su Elvis Duspara i Marino Restrepo postali važniji od Tome i Augustina?! Mislio sam da nam je to tema. Koliko je tko duhovan to se vidi iz pisanja. Tu vam unapred priznam pobjedu. To mi ni nije bilo bitno. Bitno mi je da se borim protiv nacije.hr i bitno.hr, te ostalih površnosti.


Moj dobri prijatelj i učitelj Jobica (zvani Timotej) je napisao, citiram;


Oholost je mana duboko ukorijenjena u čovjeku kao nužna posljedica naravnog sebeljublja, manifestira na mnoštvo različitih načina (neke sam naveo u onom dužem postu) i praktički ju je nemoguće iskorijeniti za života. Trajno je prisutna u čovjeku, u svim ljudima, kao jedna nespecifična sila koja nas dovodi u sukob i nadmetanje s drugim ljudima (njihovim oholostima), ali i s Bogom, kojemu smo se dužni podložiti.

Stoga reći nekome da je sebeljubiv i ohol nije puno drukčije nego reći mu da je čovjek. Nije to optužba ni za kakav konkretni zao čin, nego ukazivanje na univerzalno-ljudski problem kojega mnogi uopće nisu svjesni, na jedno vrlo opasno stanje duše koje nas "osposobljuje" za sve druge (konkretne) grijehe. Upravo zato je važno biti stalno u svijesti o vlastitoj oholosti, da bismo mogli prepoznati i izbjeći konkretne grijehe u koje nas uvodi oholost. Jobica (zvani Timotej) "Pravovjerje" 18.5.2012.


Uzaludno je uopće preispitivati ove riječi koje je napisao Jobica (zvani Timotej). Jer kaže;


To sin,” says he, “is quite as much to be proud, as to be proud is to sin; for only ask what every sin is, and see whether you can find any sin without the designation of pride.” Then he thus pursues this opinion, and endeavours to prove it thus: “Every sin,” says he, “if I mistake not, is a contempt of God, and every contempt of God is pride. For what is so proud as to despise God? All sin, then, is also pride, even as Scripture says, Pride is the beginning of all sin.” Let him seek diligently, and he will find in the law that the sin of pride is quite distinguished from all other sins. For many sins are committed through pride; but yet not all things which are wrongly done are done proudly,—at any rate, not by the ignorant, not by the infirm, and not, generally speaking, by the weeping and sorrowful. And indeed pride, although it be in itself a great sin, is of such sort in itself alone apart from others, that, as I have already remarked, it for the most part follows after and steals with more rapid foot, not so much upon sins as upon things which are actually well done. However, that which he has understood in another sense, is after all most truly said: “Pride is the commencement of all sin;” because it was this which overthrew the devil, from whom arose the origin of sin; and afterwards, when his malice and envy pursued man, who was yet standing in his uprightness, it subverted him in the same way in which he himself fell. For the serpent, in fact, only sought for the door of pride whereby to enter when he said, “Ye shall be as gods.” Truly then is it said, “Pride is the commencement of all sin;” and, “The beginning of pride is when a man departeth from God.” Sv. Augustin "A Treatise on Nature And Grace"


The sin of pride may be considered in two ways. First with regard to its proper species, which it has under the aspect of its proper object. On this way pride is a special sin, because it has a special object: for it is inordinate desire of one's own excellence, as stated (1, ad 2). Secondly, it may be considered as having a certain influence towards other sins. On this way it has somewhat of a generic character, inasmuch as all sins may arise from pride, in two ways. First directly, through other sins being directed to the end of pride which is one's own excellence, to which may be directed anything that is inordinately desired. Secondly, indirectly and accidentally as it were, that is by removing an obstacle, since pride makes a man despise the Divine law which hinders him from sinning, according to Jeremiah 2:20, "Thou hast broken My yoke, thou hast burst My bands, and thou saidst: I will not serve." It must, however, be observed that this generic character of pride admits of the possibility of all vices arising from pride sometimes, but it does not imply that all vices originate from pride always. For though one may break the commandments of the Law by any kind of sin, through contempt which pertains to pride, yet one does not always break the Divine commandments through contempt, but sometimes through ignorance. and sometimes through weakness: and for this reason Augustine says (De Nat. et Grat. xxix) that "many things are done amiss which are not done through pride." Sv. Toma Akvinski "Summa Theologica"


We have two great enemies to combat within us: pride and concupiscence. The two are mostly intertwined in some definite manner. Men tainted by pride alone are seldom to be met with. It is these two enemies that render us blind to value. But they are not of equal importance; it is not concupiscence but pride that constitutes the primal evil in our souls. Satan’s original gesture is the act of absolute pride that rebels against God, the embodiment of all values, in an impotent attempt to appropriate His power and dominion. True, in the sinfulness of many men (indeed, of most men) concupiscence plays a more conspicuous part; but, nevertheless, it falls short of being the primal evil. That is why in the Gospels even the sin of impurity, however grave, is less severely judged than that of pride. Christ denounced pride and obduracy in far more incisive terms than the sins of the flesh. Thus, pride is the deepest root of the malignancy within ourselves, which is entirely consonant with the fact that Adam’s sin, too, consisted in an act of disobedience inspired not by concupiscence, which was only to be a consequence of the Fall, but by pride. The fact alone that pride is the primal source of all moral evil clearly demonstrates the paramount importance of humility. What is most essential in the process of dying to ourselves is the conquest of pride and that liberation from one’s self, whose name is humility. On the degree of our humility depends the measure in which we shall achieve freedom to participate in God’s life and make it possible for the supernatural life received in holy Baptism to unfold in our souls. “God resisteth the proud and giveth grace to the humble” (James 4:6). Dietrich Von Hildebrand "Transformation in Christ"

Ako ovo razmeš, onda ti više nebu toliko čudno zake sam takvi kakvi jesam. To je istina o čovjeku, svakom čovjeku. Nemoj to zaboravit.



To je dobro pitanje. Treba stvari gledati i sa te strane. Jer oni čitaju bitno.hr, Gloriju Polo, Elvis Dusparu i nacija.hr. a ja čitam to kaj čitam. I sad se može kod njih pojavit misao: doista, ovaj tip koji piše pod nickom Fran26 nam dobro predbacuje da se hranimo plitkom duhovnošću, i to bi bilo dobro promijeniti. A opet, on koji se toliko diči Tomom i Augustinom, nije se pomaknuo ni milimetra na duhovnom planu, i to godinama. Koja onda korist od te zdrave, bumo rekli pravovjerne katoličke duhovnosti, ako je on još gori od nas koji se hranimo tim "što se babi htilo to se babi snilo" pričama?! Kakav bi tek bio da čita nacija.hr i bitno.hr?! Treba to gledati i sa te strane, tako da si ovo vrlo dobro primjetio. Ali opet, siguran sam da Hrkan sasvim mirno spava i ne zamara se previše time do koje mjere sam oholica, baš kao što se i ja ne zamaram time što on čita nacija.hr i bitno.hr. Kao što sam mu i napisao. Sam misliv, možda će se nakon toliko godina te plitke duhovnosti poželit nečeg ozbiljnijeg. A on je možda to isto pomislio za mene: možda će Fran26 nakon toliko godina oholosti i ni milimetra napredka poželit nešto drugo. Poželit da se prestane koprcat u vlastitoj kaljuži. Čini se da smo obojica pogrešno pomislili.


Kod jednog i drugog ako tako gledaš na stvari.



Njih čitam jer me to zanima, ponovno po stoti put naglašavam: nipošto ne tvrdim da živim i djelujem onako kako Toma i Augustin pišu. Čitam jer me zanima, i naravno, da se može citirati.

Da slazem se postoji ona reci mi što čitaš i reći ću ti ko si.. Ali isto tako@fran26 puno važnije je kako moliš..nije valjda da recitiraš citate iz Teološke sume ili Gaudium et spes ko što monasi recitiraju psalme

Upravo taj. Doduše, na engleskom to puno bolje zvuči. Ovak zvuči dosta jeftino. Ali kad čuješ pjesmu da se naježiš, ne od užasa neg od čuda kako je to dobra stvar.

Opet ti kažem , šta fali naciji , ŠTA FALI BITNO.HR... pa koji je po tebi najbolji portal, vjerskia stranica?
Tebi je možda kao bolji nacional , globus, srpske novosti, index.hr i slična sranja?

Šta fali duspari...jesi li pročitao ijednu njegovu knjigu...izdao je dvije...vlastiti svjedočanstvo kako je od materijaliste i praktični nevjernika, opet postao vjernik ...ljudi moji...tebi svjedočanstva živućih ljudi nisu nimalo bitna...oni svjedoče u našem vremenu o vjeri, o KC , o prodoru masonerije i sekularizma u teologiju KC...ti ljudi pišu o sadašnjim problemima KC i općenito otpadu vjernika od KC

Što se tiče klasika , teologa KC opet ti n-ti put ponavljam ...ne znaš šta sam čitao i koliko puno čitam...spomenuo si guardinija, čitao sam nekoliko njegovih knjiga...čitao sam i a.ligurija, i neki dan spominjanog od tebe franju saleškoga
To što sam ja pročitao na stotine vjerskih knjiga, katoličke usmjerenosti, to me nimalo ne priječi da ćitam dusparu, naciju , gloriju de polo, knjige o međugorju, garabandalu isl.
To ne isključuje jedno drugo...nikako...nego se to nadopunjuje...čitati djela augustina , tome akvinskoga, ligurija, guardinija itd je korisno...oni su klasici...ali korisno je pratiti i sadašnjost...djela živućih teologa, svećenika, ili samih laika ( ala duspara ili g.depolo)
Ali očito je da kod tebe nešto fali da to shvatiš ili ih ti ne možeš razumjeti uopće šta pišu , šta zastupaju i za šta se bore ( duspara se npr. bori za čisti katolicizam bez primjesa protestantizma i ekumenizma u kojem smjeru zadnjih stoljeća ide visoka hijerarhija instituc. KC!...a ja mislim da si ti VEĆ napisao ili ako još nisi, da si spreman za njega reći da je obični protestant , heretik !?)

Ali opet je sve to nevažno u konačnici... nije bitno koliko je tko pročitao klasika teologije KC, nego kako živi...to smo ti već više puta rekli
Pogotovo je nevažno ako netko samo izbacuje iz pdf , folder ladica neke citate ,a možda ih sam ne kuži do kraja...

Zato frane, pusti ti druge da čitaju šta žele, nemaš ti bogomdan popis podobnih autora, knjiga ili portala...reci brate , koji je za tebe najbolji katol.portal....šta fali bitno.hru??

Nije da me iko išta pita ali par razmišljanja, da fran26 ima pravo u neku ruku samo što to veli na (ne kršćanski) način. Gledajuć šta ko čita (ali samo i jedino u tom kontekstu) osobe u ranoj fazi vjere čitaju jednostavne "pitke" najčešće autobiografije pojedinih svetaca i laika, koje su emocionalno nabijene, te tako ispunjavaju svoje emocionalne težnje za ispunjavanjem i prihvaćanjem svojih emocija i načina ponašanja i svojevrsne želje za posebnostću(svak tada, misli da udiše svetiji zrak od drugih, i da je njihova istina svjetilija) Djela crkvenih ucitelja smatraju previše akademskima i filozofskima te su im dosadna. Kasnije, pod utjecajem okoline(svećenika ili društva a i naravno molitve presaltaju se na tu težu literaturu, i kasnije neki odu putem nasljeđivanja svetaca koji doslovno umiru od Božanske ljubavi(tipa sv. Ivan od Križa, Terezije Avilske, male Terezije, Faustine Kovalske),a neki "izabiru"intelektualniji pristup(čitajući Augustina, Tomu, a neki praktični pristup(Franjo Saleški, Ignacije).
Ali najbitnije je kako živiš i kako moliš, pred samo 200godina rijetko ko od nas tu bi uopće bio pismen, svetost bi mogao postići samo muzenjem krave, borbom sa krumpirovom zlaticom ili oboljenjem od gripe. A tad je zaista bilo puno više svetaca nego danas

U potpunosti se slažem...opet dolazimo da su djela važna, a ne teološko znanje
U stvari za spas i opravdanje su najbitniji stupovi katoličanstva koje ističe Gospa iz međugorja....molitva, post, sakramenti ( ispovijed, euharistija) , čitanje biblije, pokora i obraćenje isl.

Čak sam nekako što više u uvjerenju , da nas laike preveliko čitanje i proučavanje može prije navesti na krivi put ( i na oholost!)...posebice preveliko čitanje teške , visoke teologije , a posebno filozofije koja se kao naslanja na vjeru ( katoličku)

nadalje.. Toma Akvinski ne bi bio Toma da ga nije mentorirao Albert Veliki, Ivan od Križa ne bi pisao Tamnu noć da nije bačen u tamnicu, mala Terezija nebi išla putem male duše da nije toliko dugo odbijana za samostan, Terezija Avilska ne bi pisala Zamak da nije nabasala na knjigu od de Osune. Ali svima je zajedničko da su "izvlačili" maksimum od situacija i društva u kojima su se nalazili. Forum kao forum uz niz nedostataka, danas može poslužiti kao svojevrsno "društvo" u kojem jedni od drugih izmjenom iskustva i razmišljanja možemo štošta naučiti naravno uvažavajući onog drugog

Da, ali mi ne zivimo prije 200 godina. Mi zivimo - sad? Situacija je drugacija. Ti danas u 2 tjedna zivota primis informacija koliko bi prije 200 godina covjek primio za zivota. Covjeku nikad nije bio bolje nego sad, niti je ikad bilo bolje vrime za zivit, nego sad. Podcijenjujes ljude. Iman nas 7 miljardi, znas li koliko patnje bismo mogli nanosit jedni drugima - na dnevnoj razini? Mislin, uvik ce bit losih situacija koje ce odskakat. Rec da je prije bilo puno vise svetaca nego danas je - glupo.