www.tebe-trazim.com

A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. (1 Kor 15, 50-53)

..ne radi se o baštini neraspadljivost..
..već o simbolici ..
..sahrane..
..molim da se držiš ...zadane ..niti..

HEH...kad se ti budeš držao zadanih niti..onda možeš tražiti od drugih da se drže..
..fulavanja nema..citat se tiče teme...

..da tiče se..teme..ali ne i niti..

...a da vas ja malo okačim na nit....pa kroz temu

Svi smo mi bez razlike vezani za ovo naše raspadljivo tijelo koje za života baš ne pazimo toliko. Vidim da se skoro svi bojimo vatre kao da će nas ona opeći , a isto tako zamislite biti zatvoren u jednom lijesu u mraku i ispod zemlje crve da i ne spominjem - Trebamo shvatiti jedno , da naša duša nije više u tom grobu niti u urni sa pepelom . To su samo posmrtni ostaci. Ja na primjer imam problem jer moji roditelji su pokopani u Primoštenu, moj muž na jednom groblju a svekar i svekrva na drugom u Bologni, polubrat i polusestra u Sarajevu, baka u Podravini. Ja se svaki dan pomolim za sve njih i osjećam ih blizu.
Zato umjesto da se opterečujemo sa vatrom ili mrakom i crvima počnimo moliti za svetu smrt . Ono što je važno je kuda će ići naša duša a ne dali ćemo imati skupu grobnicu i komotni lijes sa jastukom od brokata da nam bude udobnije, ili da nam pepeo prospu po moru ili procvjetaloj livadi.

Znate li onu prije četrdeset godina .... kada je iz Amerike došao paketić sa pepelom. Ljudi mislili da je to neki biber i stavili ga u hranu. U pismo koje je stiglo u zakašnjenju pisalo je: " dragi naši , šaljemo vam pepeo našeg dragog strica koji je preminuo......"

Speranza dobro kaze...
Brinemo se za nase tijelo, nasu vanjstinu...
kako cemo izgledati...
hoce li nam ugodno biti kada umremo... svilena postelja, mirisljavi parfem, poneka ruza....
a brinemo li za dusu nasu?
hocemo li biti spremni docekati Krista i uci u njegovo kraljevstvo?
no ipak, trebamo shvatiti ljudski mozak...
nije savrsen.......
zato cemo uvijek biti malo skepticni zelimo li izabrati crve ili more ili nesto trece...

..sama simbolika..spaljivanja..
..govori o nečem drugom..
..i o vjerovanju

.npr..kod Hindusa..

..nije problem..što je tijelo spaljeno..
.pa dosta je ..svetaca naših mučenički spaljeno..

..već ..upit..Što donosi obred spaljivanja..

.a pošto hrvatski narod voli ..iz svijeta..uzimati ...novine..
..tako smo se dotakli...svega..

..yoga, reinkarnacija, reiki, spaljivanja mrtvih..

..zašto..
.nije problem u pomanjkanju prostora i u novcu..

..više košta kremiranje i mjesto za urnu. u ZG.
..nego li klasična mramorna grobnica..
..a red za spaljivanje je ..par mjeseci..često..
..tijela drže u hladnjači..

Nakon smrti Hindusi spaljuju svoje mrtve i prosipanje pepela zajedno sa svetim cvjetovima nevena u rijeku Ganges, osigurava duši nastavak života. Na lomačama ne spaljuju sve pokojnike. Plamena su pošteđena mala djeca, jer su neokaljana, invalidi jer pate, asketi i jogiji jer žive pročišćeno. Ne spaljuju se ni trudnice, jer "cvijet" koji nose pripada Bogu, kao ni ljudi koji su umrli od ugriza Kobre, jer je kobra sveta životinja boga Šive. Tijela onih koji se ne spaljuju pričvrste se ze kameni uteg i uz kratak obred spuste na dno rijeke. Nakon kratkog vremena slabi indijski konop istruhne i pukne pa tijelo ispliva na površinu i postaje hrana pticama. Hindusi teže ka oslobađanju iz kruga ponovnih rođenja da bi postali jedno s Brahmanom.

..Žene Hindusa, iako poštovane, smatraju se potčinjenim muškarcima. Najvažnija posljedica je sati, danas zabranjen; udovica će se dati spaliti na muževljevu pogrebu da osigura spas za sebe i njega.

Svaki Hindus vjeruje u jednoga Uzvišenoga Boga Brahmana, "Apsolutnog" koji vlada svijetom uz pomoć manjih bogova. Religija Hindusa može se podijeliti na tri ogranka ili sekte; svaka sa svojim pogledom na svijet prirode i imenom za uzvišenog boga: Višnu, Šiva i Šakti.

Višnu se javlja u jednom od svojih deset utjelovljenja i uglavnom je bog dobre volje koji sjedi na prijestolju u nebu uz svoju ženu, božicu Lakšmi.

Šiva se od Višnua razlikuje po svom karakteru – mračan je i sumoran i ta njegova osobina potječe od Rudre,vedskog boga planina i oluje. Šivu se opisuje kao boga koji vreba na tamnim mjestima kao što su groblja i bojna polja. Prikazuje ga se sa vijencem lubanja, okružena zlim duhovima dok pleše sablasni ples kojim uništava svijet. U drugim je prilikama prikazan kao asketa, zanesen neprekidnim meditacijama na Himalaji. Poklonici ga obožavaju prikazanog u kipu ili čak simbolu linge, okruglog, fataličkog lika koji predstavlja stvaralačku moć boga. Šivaizam ima i neugodnih strana kao što su žrtvovanje životonja ili asketsko samovoljno nanošenje ozljeda na tijelu, ali ipak većina poklonika Šivu smatra milosrdnim i punim ljubavi.

Draga Anchi, zar nisi ti stavila ovu temu? Zar nisi rekla da ti razmišljaš o tome što učiniti sa svojim tijelom?

Naravno da se trebamo brinuti samo za svoju dušu....i gdje će ona nakon naše smrti...

Meni ovo sa spaljivanjem i bacanjem pepela u more izgleda kao neki obred.....ali ne krščanski obred..
Kakva su to moderna vremena došla kod nas..pa i po tom pitanju...šta nas još čeka....

Hamlet: Crv vam je pravi car u pogledu hrane. Mi tovimo sva druga stvorenja da tovimo sebe, a sebe tovimo za gliste. Debeo kralj i mršav prosjak samo su dva različita jela - dva donosa za jedan stol; i to je kraj.



Međutim, Shakespeare je bio u krivu, jednako kao i svi ovdje koji misle da klasično pokopana tijela završe crvima na meniju. Moj otac je patolog po struci i vidio je uistinu puno toga ružnog tokom svog radnog staža na sudskim obdukcijama, uključujući i leševe pune crvi. Pa opet, kad sam jednom davno u razgovoru spomenuo crve u kontekstu kršćanskog sprovoda, samo se slatko nasmijao. Jer, kaže on, tijelo propisno pokopano u lijesu nikad ne pojedu crvi, nego se meka tkiva tokom godina polagano sasuše i raspadnu pod utjecajem bakterija i nakon xx godina ostanu samo gole kosti. Crve (ličinke muha) pronalazio je isključivo u leševima koji su nakon više mjeseci pronađeni nepokopani (a takvih slučajeva je bilo dosta za vrijeme Domovinoskog rata). Eto, svi koji se boje crvi mogu biti mirni, hehe.

A ovo što piše naggar potpuno podržavam. Iako kremiranje nije izrijekom zabranjeno od Crkve, simbolika je u najmanju ruku problematična. Tim više što nema objektivnih razloga da se netko radije kremira nego pokopa na klasičan način. Najčešće se tim činom nešto želi reći, nešto loše... Iako se duhovna duša u trenutku smrti rastavlja od ovog materijalnog tijela da bi se po uskrsnuću mrtvih opet ujedinila s duhovnim i proslavljenim tijelom; prema ovom našem zemaljskom tijelu moramo uvijek postupati s dužnim poštovanjem. Za života je ono neraskidivo spojeno s dušom, koja je, kažu skolastici "forma tijela"; a osim toga tijelo je i "hram Duha" kako kaže Sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (6,19). Nakom smrti ono ostaje prazno i raspada se, ali ne gubi svoje dostojanstvo. Starodrevni kult štovanja relikvija svetaca najbolje svjedoči o tome. Tokom stoljeća mnoštvo hereza se pojavilo upravo na liniji preziranja tijela i materije, i Crkva ih je redom prokazivala i odbacivala.

Uistinu ne vidim razlog zašto bi ikoji kršćanin izabrao da bude kremiran nakon smrti. Loše je ako se to čini iz neznanja ili pomodarstva, a može biti i opasno za dušu ako se time izražava prezir prema tijelu ili kršćanskoj vjeri u uskrsnuće tijela.