www.tebe-trazim.com

..dižem još za milijun..

..cvijetiću moj..rajski...

...Gledajući iz moje male ljudske ograničenosti...
osuđujem ponašanje kralja Davida...!.. ...

...Jer se pokajao i shvatio dubinu svoga pada...Jahve mu oprosti...!
A zato potomci osjetiše..."avanture" djeda svoga...zar ne..?

ja sam od crkve dobila poništenje prvoga braka.

Termin rastava braka ne postoji u Crkvi, i Crkva ne priznaje rastavu.
Jedino postoji solucija,a to je tzv. ''rastava od stola i postelje'', što se nekad više prakticiralo, ako bračni drugovi nisu mogli složno živjeti.
Ali postoji poništenje, ili ništetnost braka. Tu se naime dokazuje da brak nije pravilno sklopljen. Fali neka bitna komponenta. Nekad je tu glavnu ulogu imala prisila, a danas nezrelost za brak. Primjećuje se da se ta emotivna nezrelost od nekadašnjih 18g. pomakla i na preko 25g. Slušao sam jedan razgovor crkvenih sudaca u Rimu i oni su se složili da je svuda na Zapadu to sve veći problem, tako da bi, po njihovom mišljenju, trebalo to uzimati u obzir u postupku poništenja braka (ne rastave!)
Čitam kako je naš sv. otac izjavio da neka crkveni sudovi ne uzimaju olako tu nezrelost, pa će ga vjerojatno posluhnuti.
U dokazivanju nevaljanosti braka ima popriličano toga, ali se sve temeljito prosuđuje i ispituje. Konačan je međubiskupijski drugostepenski sud.

Khm, baš me zanima kako je do toga došlo. Hajde, napiši negdje par riječi o sebi. Na osnovu nekih tvojih postova, pretpostavljam da si teolog. Nema ih ovdje previše. Zapravo, osim joakima ne znam ni jednog.

On topic: nema rastave, naravno. Poništenje je moguće isključivo ako se ustanovi da brak u svojoj punini nikad nije zaživio. Razloga ima raznih, ali gotovo se svi svode na laž ili nepoznavanje stvarnog stanja stvari među partnerima. Zato se u brak ne bi smjelo ulaziti bez vrlo dobrog poznavanja osobe s kojom se sklapa.

.tako govore mladi danas...
..i zato se dugo živi u vanbračnoj zajednici..
..dugo ili čak stalno...

..pa i ja žena se svaki dan upoznajemo...već 30 godina..


..inače bi oženio Dolly Partoon..

Crkveni sudovi
Crkva je od svojih početaka vršila sudsku vlast rješavajući sporove koji bi se pojavili u zajednici vjernika.

Danas procesno pravo u kanonskom uređenju sačinjava važno područje koje je bitno za ispravno uređenje Crkve i za djelotvornu zaštitu njezine stege. Knjiga VII., Postupci (kann. 1400-1752), Zakonika kanonskoga prava (iz 1983.) sadrži cjelokupnost odredaba ustanovljenih od Crkve za upravljanje pravednošću kako na sudskom (sudski postupci), tako i na izvansudskom području (upravni postupci).

Sudski postupci u crkvenome zakonodavstvu, kao i u civilnoj zajednici, nedvojbeno, uvijek sačinjavaju nešto neredovito i neobično, jer pretpostavljaju prekršaj zakona, kršenja prava drugih, situaciju sukoba ili barem dvojbe, nesigurnosti, činjenične ili pravne, koje treba razriješiti, pojasniti. Kanonsko uređenje u svojim odredbama potiče vjernike da se, čuvanjem pravednosti u Božjemu narodu, koliko je god moguće, izbjegnu sporovi i da se što prije miroljubivo izglade. Nažalost, kršenje zakona i prava drugih, u dobroj ili zloj vjeri, svakodnevna je pojava koja u zajednici stvara društveno opasno stanje pa je nužno da se red i pravednost ponovno uspostave prema preciznim odredbama i formalnostima, u jamstvu djelotvorne zaštite prava.

Sudska je vlast jedna od triju bitnih funkcija vlasti vođenja (vlast upravljanja) koja kao vlastito pravo pripada Crkvi ustanovljenoj od Krista, kao povijesnoj i društveno uređenoj zajednici. Područje vršenja sudske vlasti Crkve odnosi se vlastitim i isključivim pravom na parnice koje za predmet imaju duhovne stvari i one povezane s duhovnim stvarima, kao što su zaštita prava fizičkih i pravnih osoba, proglašenje pravnih čina, kaznene parnice usmjerene na proglašenje ili nametanje crkvenih kaznenih mjera zbog teških kršenja zakona.

U kanonskom pravu postoje različite vrste sudova:

1. S obzirom na vlast koja sudi: sudovi dijecezanskih biskupa, redovničkih ordinarija, Apostolske Stolice (Rimska rota, Apostolska signatura, Apostolska Pokorničarna).

2. S obzirom na područje: biskupijski i metropolitanski, međubiskupijski, provincijalni, regionalni, nacionalni.

3. S obzirom na instanciju: sudovi prve, sudovi druge, sudovi treće i daljnje instancije.

4. S obzirom na sudsku vlast: redoviti sudovi, ovlašteni sudovi.

5. S obzirom na broj sudaca: zborni (u kojima sudi sudsko vijeće), nezborni ili monokratski sudovi sa sucem pojedincem.

6. S obzirom na vrstu postupka: sudski, upravni postupak.

7. S obzirom na opseg mjerodavnosti: sudovi za sve vrste parnica, sudovi za parnice određene kategorije.



Ženidbeni postupci (parnice)

U Postupcima (kann. 1400-1752) nalaze se i Ženidbeni postupci (kann. 1671-1707):

-parnice za proglašenje ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691);

-parnice rastave ženidbenih drugova (kann.1692-1696);

-postupak za oprost od tvrde a neizvršene ženidbe (kann. 1697-1706);

-postupak u pretpostavljenoj smrti ženidbenoga druga (kan. 1707).

Parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe (kann. 1671-1691), kojima je posvećena ova web stranica, Crkva je uvijek posvećivala posebnu brigu, ne samo zbog njihove naravi te moralnih, socijalnih i pravnih posljedica koje iz njih proizlaze, nego i zbog toga što te parnice sačinjavaju najveći dio suđenja u crkvenim sudovima. To se u prvom redu duguje činjenici što Crkva, na riječ svoga Učitelja, smatra ženidbenu vezu među krštenima povlaštenim znakom prenošenja milosti, velikom tajnom u kojoj se očituje intimna stvarnost ljubavi koja je Bog. Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu dobru supruga te rađanju i odgajanju potomstva.

Ženidba i obitelj nalaze se u temeljima ljudskoga života i društva pa govor o ženidbi i obitelji zaslužuje pažnju i istinu. Pred promašenim ženidbenim sjedinjenjima potrebno je mirno i točno razlučivati okolnosti, te pogođene osobe upućivati na savjet kompetentnim osobama, pomoći im u proceduri, čuvajući se pri tome davanja lažne nade i donošenja prijevremenoga mišljenja i suda.

Međubiskupijski sudovi su novina u kanonskome pravu. Odluku o osnivanju Međubiskupijskoga suda I. stupnja u Zagrebu i Međubiskupijskoga prizivnoga suda u Zagrebu donijeli su biskupi Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine 25. rujna 1999., a Odluku je 30. prosinca 1999. potvrdilo Vrhovno sudište Apostolske Signature. Moderator oba suda je Zagrebački nadbiskup.

http://medjubiskupijski-sud-zagreb.net/ ... &Itemid=26

joj, kak je to simpa kad vi tak znalački pričate o crkvenim sudištima. no, neka.
ne ulazeći u osobnu priču, mogu samo posvjedočiti da mi je iskustvo crkvenog suda ostalo u lijepom sjećanju- suci su izuzetno pristupačni, puni razumijevanja, suđenje je pošteno, apsolutno se poštuje osoba i čovjek na kraju uistinu može biti siguran da zna istinu o tom dijelu svog života. istina oslobađa.
no, sad više nebreš dojti gore kak dudek, ipak moraš nekak pristojno sročit tu tužbu, što podrazumijeva da izučiš kanone i zakone, a to nije baš jednostavna stvar ak si neupućen. zati je link koji je ovdje bio napisan jako koristan.
sad je na kaptolu nova ekipa sudaca za koje mogu reći samo riječi pohvale, u svakom smislu. i ovdje želim posebno naglasiti jednu stvar: bilo je na mnogim mjestima u medijima i drugdje rečeno da su i tamo suci potkupljivi, no to apsolutno nije točno! oni koji to pričaju ili su krenuli s krivim motivima na taj sud ili su nestrpljivi pa trkeljaju bezveze.

a kaj se tiče onog da osobu moraš dobro upoznati... to je ideal i nije da i ja ne težim idealima u životu... no stvarni život je nekaj drugo.

Evo da se malo umjesam u ovo upoznavanje,mozda nekima nece bas dobro zvuciti ,ali moje je misljenje da se bracni parovi upoznavaju cijeli bracni vjek i na kraju se ipak jos dovoljno ne poznaju jer ljudski osjecaji i cudi se itekako mjenjaju.Zar nebi bilo prekrasno kada bi nas cijeli zivot prosao u cvjetu ljubavi kao u dane zaljubljenja...ma to bi bilo nesto ?,a sad vi nastavite dalje.

višnja, apsolutno se slažem.