|
..NE SUDITE DA NE BUDITE SUĐENI..
..jer RIJEČ GOSPODNJA JE UVIJEK ZADNJA..
..kao i iskazano MILOSRĐE prema svakom griješniku, ako se pokaje..
..pa u tom kontekstu treba sagledati..NERAZRIJEŠIVOST ŽENIDBE..
.pa evo da se malo prisjetimo..starih dana..
--------------------------------------------------
.Chapter 11
1 U poèetku slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. 2A jednoga dana predveèe usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palaèe. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. 3David se propita za tu ženu i rekoše mu: "Pa to je Bat-Šeba, kæi Eliamova i žena Urije Hetita!" 4Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila oèistila od svoje neèistoæe. Zatim se ona vrati svojoj kuæi. 5Žena zatrudnje te poruèi Davidu: "Trudna sam!" 6Tada David posla poruku Joabu: "Pošalji k meni Uriju Hetita!" I Joab posla Uriju k Davidu. 7Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8Potom David reèe Uriji: "Siði u svoju kuæu i operi svoje noge!" Urija iziðe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. 9Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj kuæi. 10Javiše to Davidu govoreæi: "Urija nije otišao svojoj kuæi!" Tada David upita Uriju: "Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj kuæi?" 11A Urija odgovori Davidu: "Kovèeg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uðem u svoju kuæu da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neæu uèiniti nešto takvo!" 12Tada David reèe Uriji: "Ostani još danas ovdje, a sutra æu te otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. 13Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uveèer Urija iziðe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kuæi nije otišao. 14Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. 15A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešæi boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoðen i neka pogine!" 16Zato Joab, opsjedajuæi grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. 17Kad su onda graðani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. 18Potom Joab posla èovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. 19I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, 20možda æe se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Zašto ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obièno izmeæu strijele sa zida? 21Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kaže, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'" 22Glasnik krenu na put, doðe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reèe glasniku: "Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?" 23Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, 24ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko izmeðu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit." 25Tada David reèe glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer maè proždire sad ovoga, sad onoga. Udaraj još jaèe na grad i obori ga!' Tako æeš mu vratiti srèanost!" 26Kad je Urijina žena èula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. 27A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uèini David bijaše zlo u oèima Jahvinim.
1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uðe k njemu i reèe mu: "U nekom gradu živjela dva èovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 3A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovèice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove èaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kæi. 4I doðe putnik k bogatom èovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovèicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." 5Tada David planu žestokim gnjevom na toga èovjeka i reèe Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio èovjek koji je to uèinio! 6Èetverostruko æe naknaditi ovcu zato što je uèinio to djelo i što nije znao milosrða!" 7Tada Natan reèe Davidu: "Ti si taj èovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8Predao sam ti kuæu tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat æu ti još ovo ili ono. 9Zašto si prezreo Jahvu i uèinio ono što je zlo u njegovim oèima? Ubio si maèem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio maèem Amonaca. 10Zato se neæe nikada više okrenuti maè od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' 11Ovako govori Jahve: 'Evo ja æu podiæi na te zlo iz tvoga doma. Uzet æu tvoje žene ispred tvojih oèiju i dat æu ih tvome bližnjemu, koji æe spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. 12Ti si doduše radio tajno, ali ja æu ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'" 13Tada David reèe Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: neæeš umrijeti. 14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno æe umrijeti dijete koje ti se rodilo!" 15Potom Natan ode svojoj kuæi.
A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraæao se kuæi i ležao preko noæi na goloj zemlji, pokriven vreæom. 17A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako æemo mu kazati da je dijete umrlo? Uèinit æe zlo!" 19A David opazi da njegovi dvorani šapæu meðu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." 20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuèe se u druge haljine. Zatim uðe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kuæi, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. 21A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!" 22A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve æe se možda smilovati na me i dijete æe ostati živo!' 23A sada, kad je umrlo, èemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja æu otiæi k njemu, ali se ono neæe vratiti k meni!" 24Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Doðe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rijeèi Jahvinoj
|
Login
FAQ
Chat
Traži
nisam ja nikoga sudila...naggar...ako se to odnosi na moj post....ja sam samo rekla svoje mišljenje.......a mislila sam na ono....kad bi se razvodili kao civilni brakovi za svaku sitnicu,,,,na što bi to sličilo...
