www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 ožu 2024 04:20

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 18 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 28 sij 2008 11:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6381
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
BOLESNIČKO POMAZANJE

"Svetim pomazanjem bolesnikâ i molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega Naroda". (KKC 1499)

Primatelj i služitelj ovog sakramenta:

U teškoj bolesti Bolesnička pomast "nije sakrament samo za one koji se nalaze u krajnjoj životnoj pogibelji. Sigurno je već prikladno vrijeme za njegovo primanje netom se vjernik zbog bolesti ili starosti nalazi na početku smrtne pogibelji". Ovaj se sakrament može ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi, a onda nastupi druga teška bolest. U tijeku iste bolesti sakrament se može ponoviti ako nastupi pogoršanje. Prije pogibeljna kirurškog zahvata prikladno je primiti bolesničku pomast. Isto vrijedi i za starije osobe kojih nemoć biva sve veća. (KKC 1514 - 1515)

Služitelj bolesničkog pomazanja:

§ 1. Bolesničko pomazanje valjano podjeljuje svaki svećenik i samo svećenik.
§ 2. Svi svećenici kojima je povjereno dušobrižništvo imaju dužnost i pravo podjeljivati bolesničko pomazanje vjernicima povjerenima njihovoj pastoralnoj službi; zbog opravdana razloga može svaki drugi svećenik podijeliti ovaj sakrament s barem pretpostavljenim pristankom svećenika o kojemu se gore govori.
§ 3. Svakome je svećeniku dopušteno nositi sa sobom blagoslovljeno ulje da bi, ako je potrebno, mogao podijeliti sakrament bolesničkog pomazanja. (ZKP kan. 1003)

Primatelj bolesničkog pomazanja:

§ 1. Bolesničko pomazanje može se podijeliti vjerniku koji se, pošto je stekao sposobnost da se služi razumom, počne nalaziti u pogibelji zbog bolesti ili starosti.
§ 2. Ovaj se sakrament može ponoviti ako bolesnik, pošto je prizdravio, ponovno teško oboli, ili ako se za trajanja iste bolesti pogibelj povećala.
U dvojbi da li je bolesnik stekao sposobnost da se služi razumom, da li je opasno bolestan ili je mrtav, neka se sakrament podijeli. (ZKP kan. 1004 - 1005)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 sij 2008 12:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6381
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 43 zahvala
BOLESNIČKO POMAZANJE
Nastavljamo sa meditacijama fra Zvjezdana Linića o svetim sakramentima koje on iznosi u katoličkom tjedniku Glasa Koncila. Ovaj put je govor o jednom osjetljivom sakramentu: bolesničkog pomazanja, s kojim i vjernici i svećenici koji udjeljuju ovaj sakrament imaju problema.
Zvjezdan Linić

Sakrament bolesničkoga pomazanja

Nije tome davno da su se i revni kršćani bojali tražiti i primati ovaj sakrament koji je određen za bolesnike. Najčešće su vjernici smatrali da je to sakrament koji se dijeli umirućima i da je to onda u izvjesnom smislu posljednje pomazanje. Vrlo često su vjernici, koji ipak nisu htjeli ostaviti svoje drage bez tog sakramenta, čekali na određen način da oni budu negdje pri kraju, ili slikovito »kad im je duša na jeziku«, kako bi onda pozvali svećenika da podijeli taj sakrament. Vjernici su shvaćali da je to važan sakrament, ali više kao sakrament prijelaza u vječnost a ne toliko kao sakrament pomoći u bolesti. Sigurno, taj je sakrament bez daljnjega sveti čin kojim Crkva želi otpratiti umiruće u vječnost i pomoći im njime i molitvom za mirniji prijelaz te ga povezuje, ako je riječ o bolesniku koji je još u mogućnosti da se pričesti, sa svetom popudbinom, stanovitim ispraćajem. U časovima umiranja poznato je da su potrebne molitve zaštite Crkve i pomoć u toj posljednjoj borbi svakoga smrtnika. Čak su vjernici takvo svoje uvjerenje potvrđivali i činjenicom da se taj sakrament nazivao sličnim nazivom koji upućuje na slično razmišljanje, tj. »posljednje pomazanje«. Ipak, i taj naziv ima i svoje drugo tumačenje, tj. ovo je zaista posljednje pomazanje u vjerničkom životu ako se pritom ima na umu prva dva pomazanja koje vjernici primaju, tj. krsno i krizmano pomazanje.

Sakrament za zdravlje bolesnih

Današnji je naslov tog sakramenta »Bolesničko pomazanje«, a cjelokupni obredi pristupa službenika Crkve bolesnima naziva se »Skrb Crkve za bolesne«. Nakana Crkve je povezana s vjerom u Isusa Krista koji je živo prisutan u svojoj Crkvi i koji i danas ozdravlja jednako kao što o tome izvješćuju evanđelja za vrijeme Isusova zemaljskog života. Taj je sakrament u prvom redu namijenjen ozdravljenju bolesnih i Crkva poslušna Isusovoj zapovijedi trudi se u njegovo ime moliti za ozdravljenje i pritom mazati uljem one koji su bolesni. Zato je bezrazložan svaki strah od toga sakramenta i vjernici su pozvani da s vjerom i povjerenjem pozovu službenika Crkve k sebi i svojim bolesnicima da im podijeli taj sakrament. On spada u tajne vjere u redu svih drugih svetih sakramenata.

Sveto ulje

Vrlo često se taj sakrament naziva i naslovom »Sveto ulje«. Naglasak je ovdje na ulju koje se u svrhu podjeljivanja sakramenta bolesničkoga pomazanja na osobit način blagoslivlja. Ulje je često prisutno u životu Crkve, jer je prisutno i u svakodnevnom životu vjernika i jer se isto tako spominje i u Bibliji kod nekih svetih čina. U naravnom pogledu ulje služi u domaćinstvu, u kozmetici, u podmazivanju, u medicini i dr. Uvijek je tu riječ o biljnom ulju, ali se kod upotrebe Crkve naglašeno (ali ne isključivo) za potrebe posvete i sakramenata upotrebljava maslinovo ulje. U odnosu na sakrament bolesničkog pomazanja pomaže paralela s upotrebom ulja u medicini za ublažavanje boli i za druge svrhe. Takvo se ulje koje služi sakramentu za bolesne svečano blagoslivlja u molitvi posvete ulja na Veliki četvrtak, što redovito čini biskup u zajedništvu sa svojim svećenicima. Međutim, u svakoj hitnoj potrebi u nedostatku takvoga ulja, svaki svećenik može blagosloviti svako biljno ulje u neposrednoj prilici i primijeniti ga na bolesniku u sakramentu pomazanja. Već se i u evanđeljima spominje kako su apostoli pridizali bolesne mažući ih uljem.

Milosrdni Samarijanac

Isus je na jednom mjestu izgovorio prispodobu o milosrdnom Samarijancu. Riječ je o nekom čovjeku koji je upao među razbojnike i oni su ga izranili, orobili i ostavili tako ranjena da leži kraj puta. Ako mu tko ne pomogne, mogao bi iskrvariti i umrijeti. Ni svećenik ni levit, službenici hrama i voditelji bogoslužja, nisu osjetili sućuti za toga čovjeka. Tek jedan Samarijanac, za Židove nepraktični vjernik, bliži poganima nego pravim vjernicima, zaustavlja se kod toga čovjeka, saginje se do njega, povija mu rane i zalijeva ih uljem i vinom. Potom ga povjerava u gostinjcu gostioničaru. Tradicija Crkve vidi u slici toga Samarijanca samoga Gospodina Isusa koji je sišao među čovječanstvo ranjeno istočnim grijehom i spašava čovjeka od smrti. Dok tako otkupljenoga čovjeka povjerava gostioničaru u gostinjcu, zapravo ga povjerava Crkvi do kraja svijeta, dok se opet ne vrati. A spominjanje ulja i vina upozorava već u toj slici na sakrament svetoga ulja bolesnima za ozdravljenje i na sakrament svete mise koje nema bez vina. Pričest kod svete mise oduvijek se nazivala lijekom besmrtnosti. Prije pričesti svaki vjernik moli ponizno da i u osobnoj nedostojnosti ipak po njoj »ozdravi duša njegova«.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 29 sij 2008 01:05 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 830
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
BTB Rebeka!
Već je napisano, al ja bi stavila naglasak da bolesničko pomazanje nije isto što i posljednja pomast!

Ja sam bolesničko pomazanje u ovih zadnjih 10 godina svog života (a sad su mi 22) primila bar 10 do 15 puta......i još sam živa :D !!!

Jedino je malo bedasto da kad stvarno ima puno ljudi idu svi, tada se daje prednost onima sa dijagnozom koju su doktori postavili, a onda oni koji po savjesti idu...

BVB!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 29 sij 2008 08:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Kad smo mi u Taboru primali Bolesnicko Pomazanje-ovako je rekao fra.Linic.Koji su zaista bolesni neka idu na Bolesnicko Pomazanje rasirenih ruku ,a koji nisu neka idu sklopljenih ruku i ti primaju samo blagoslov i za njih je drugacija molitva.Nadam se da razumijete.B.B.

ISUSE UZDAMO SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 vel 2009 09:25 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
evo malo o povijesti samog sakramenta...

najstariji tekstovi koji neizravno upućuju na bolesničko pomazanje, odnosno posvete molitve ulja, potječu s početkom 3 st. u Hipolitovoj Traditio Apostolica kaže se : "posveti ovo ulje, Bože, i daj svoju svetost onima koji će biti njime pomazani i primiti ga. Kao što si time pomazao kraljeve svećenike i proroke, tako podaj snagu onima koji od toga kušaju, i zdravlje onima koji ga upotrebljavaju ".

prema tom tekstu donose vjernici rimske zajednice s početka 3st. ulje nan euharistijsko slavlje u crkvu ... nad njim biskup s prezbiterima nakon završetka kanona izgovara blagoslov koji je išao ovako " neka Bog udjeli svoju pomoć onima koji se služe tim posvećenim darom, bilo da od toga piju ili se daju time pomazati , misli se tjelesno jačanje i zdravlje jednako kao duhovnu opremu i svetost "

u tijeku prvih 9 stoljeća, ne pravi se razlika između karizme, ozdravljanja i pomazanja ... svećenikova zadaća se sastojala isključivo i poglavito u blagoslovu ulja... u našoj crkvi prvi papinski dokument koji nam uopće govori o pomazanju bilo je pismo Inocenta I. Biskupu Gubbbija Decencium napisano 416god. ideje sadržane u tom tekstu ističu slijedeće: "svećenik pohađa bolesnika na bolesničkoj postelji ne samo u ime Krista i crkvene zajednice već i kao predstavnik biskupa. Povećanjem broja kršćana biskup ne može stići na sva mjesta."
(Lett. "Si instituta Ecclesiastica",pog.8 )


Običaj odlaganja sakramenta pokore do smrtnog časa doveo je do toga da je sakrament pomazanja bio često i zaboravljan ... prema podacima iz prvih 9 st. Vidljivo je da su kršćani prepoznavali tjelesne i duhovne učinke ovog sakramenta iako ih nisu potanko označivali moram napomenuti da se u tom razdoblju ne vidi postojanje veze izmežu pomazanja i smrti.

Već u 10st. Pomazanje se shvaćalo kao posljedna milost koju Crkva udjeljuje kršćanima prije nego li odu s ovog svijeta k Ocu. To je uvelike doprinjelo da se taj sakramenat primao u psolijednjim ptrenutcima života na taj način dosšlo je do općeg običaja da se istodobno primaju sakramenti Pokore, Pomazanja i Euharistije.

ovaj običaj je uveliko utjecao i na teologe onoga doba koji su preporučivali primanje sakramenata na smrtonm času, kada više nije postojala mogućnost da se počini i najmanji grijeh, što će reći svrha pomazanja je pripraviti bolesnika za ulazak u nebo i zbog toga se mora podjeljivati umirućima.

od 12 st i dalje taj se sakramenat počinje nazivati Sakramentom pomazanja jer je bilo posljednje pomazanje koje je crkva podijeljivala.. u to vrijeem tjelesni sakramenat nije posve jasan kao što se vidi iz teksta sv.Bonaventure: "posljednje pomazanje je ozdravljujuća gesta koja na prvome mjestu označava milost koja ozdravlja naše duhovne bolesti . U njemu se daje milost potpunog ozdravljenja. To je najodličnije ozdravljenje za ulazak u slavu koja se ne postiže bez dobre savijesti."

takav način shvaćanja sakramenta pomazanja doveo do toga da su ga kršćani u praksi zaboravaljali i nisu mu pridavali važnost ...

no jedno veliko iznenađenje za mnoge teologe, bilo je na Tridetenskom koncilu gdje se dogodio preokret u odnosu na tradiciju prvih stoljeća, izinstirajući da se sakramnet podjeljuje "kako bi vjera spasila bolesnika, da ga Gospodin utješi te da mu se oproste grijesi." tada se više nije shvaćao kao sakrament umirućih već je prevladala ideja da je riječ o sakramentu koji se podjeljuje teškim bolesnicima a među učincima sakramenta je i tjelesno ozdravljenje koje se daje bolesniku kako bi mu bilo na korist....

sve je to zabilježeno u koncilskim dekretima...između ostalog i u ovome "daje nam milost Duha, izvanjsko i nutarnje pročišćenje, okrepu i snagu za podnošenje bolesti, snagu za svladavanje napasti i za postignuće tjelesnog zdravlja gdje će koristiti zdravlju duše" ( Denz.-Schon. 1696.)

ta i takova praksa, bila je na taj način shvaćena sve do II Vatikanskog Koncila koji je preuzeo bitne odrednice nauka Tridentenskog koncila, uvodeći neke nebitne preinake.... između ostaloga prikladnije je zvati ovaj sakrament Bolesničko pomazanje... II Vatikasnki koncil je tako utvrdio prikladni redosljed slavljenja sakramenta bolesnih i to ovim redom ... pokora, pomazanje i euharistija s prilagodbom molitava stanju bolesnika...



Jak 5
14Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje 15pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 ožu 2009 22:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 sij 2009 20:17
Postovi: 109
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
kad se dijele u mojoj župi bolesnička pomazanja vlč. poziva svih!!! Tako da sam i ja primio taj sakrament


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 sij 2014 22:14 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 pro 2013 14:11
Postovi: 222
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
I ja sam primila taj Sakrament i ne vidim zašto se ljudi uvijek sablažnjavaju oko toga.
Ljudi potcjenjuju snagu Sakramenata, a onda idu kojekakvim... "majstorima"...
I sama sam dosta dugo odgađala odlazak na Pomazanje, ali drago mi je da sam ipak otišla.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 pro 2016 23:24 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 24 stu 2016 13:03
Postovi: 8
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Hvala na ovom postu...za mene jako poučnom.
Ovih dana mi je bar toliko dovoljno da shvatim važnost bolesničkog pomazanja kojeg je primila i moja majka u bolničkom krevetu.
Nadam se moći tog Sakramenta i sretna sam da sam omogućila mojoj majci taj čin sa velikom željom da se dogodi Čudo od dragoga Boga <3


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 18 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr