www.tebe-trazim.com

Na mnoge upite i očito nedovoljno razlikovanje i shvaćanje svetkovine Svih Svetih i dušnog dana,odlučio sam da malo porazgovaramo o tome,a eto i sada još dva dana i proslavit ćemo svetkovinu Svih Svetih...

Kao prvo,proslava Svih svetih nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Kako je nemoguće slaviti svakoga pojedinog sveca, Crkva jednom svetkovinom časti sve svete. Slaveći Sve svete slavimo cijeli ljudski rod. Slavimo sve živo, jer mrtvi ne postoje nego samo oni koji su otišli i oni koji putuju.Stoga, u svete se može ubrojiti svatko tko je gladna nahranio, žedna napojio i žalosna utješio. Sve te Isus prepoznaje kao svoje i vodi ih u vječnu ljubav kao svoje prijatelje i braću.Svaka pobožna baka,djed,majka,suprug,svi oni anonimni,za koje možda na ovoj zemlji nismo nikada ni čuli ni vidjeli,a činili su dobro koje Isus traži od njih,jesu sveti! Veliko je zajedništvo svetih,zato i lijepo molimo u vjerovanju...vjerujem u općinstvo svetih...

U knjizi Otkrivenja stoji: "Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem." U tome se mnoštvu nalaze naši roditelji, braća i sestre, obitelj i prijatelji. Svi oni radosno stoje pred uskrslim Jaganjcem.

Nekoliko nedoumica i pitanja koja se mogu na "krivi" način protumačiti...

Blagdan Svih svetih je dan mrtvih

Nažalost vrlo, vrlo često spominjemo 1. studenog, odnosno blagdan Svih svetih kao "Dan mrtvih". Kako je došlo do tog velikog nesporazuma teško je reći - ili zbog neznanja ili zbog nedostatka vjere ili zbog pogrešnog tumačenja tradicije...
U kršćanstvu NEMA DANA MRTVIH, jer nema mrtvih. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne...

Blagdan Svih svetih je zajednički blagdan svih svetaca koje je Crkva do danas proglasila svetima

Blagdan Svih svetih posvećen je svim ljudima koji su došli do svetosti BEZ OBZIRA JE LI IH CRKVA PROGLASILA SVETIMA ili ne. Postoji puno više svetih ljudi koje nikad nismo upoznali ili čuli za njih nego onih koje je Crkva proglasila svetima. Proglašavanje svetim nekog čovjeka nije "evidentiranje svetaca" nego izdvajanje pojedinaca koji su poznati kao sveti i koje možemo smatrati svojim uzorima, učiteljima i iskazivati im štovanje. Budući da je nemoguće sve svete ljude poznavati i proglasiti svetima njihov zajednički blagdan je 1. studenoga.

Sveci su bili savršeni ljudi, ljudi bez mane

Mi vrlo rado vjerujemo u takve "istine" jer onda lako zaključimo da takvo nešto nije za nas pa smo "mirni". A sveci su imali i svoje mane i svoje slabosti i nisu uopće lako došli do svetosti, ali nisu odustajali. Njihova ljubav prema Bogu i ljudima bila je jača od njihovih nedostataka, bila im je pokretač u svakoj borbi sa sobom, vodila ih je u njihovom duhovnom rastu i u njihovim djelima, tako da su mogli unatoč svemu biti nositelji Božjeg svjetla u svijetu.

Svetkovina Sviju svetih ima svoje početke na Istoku u IV. stoljeću. U Antiohiji slavio se blagdan svih svetih mučenika na nedjelju po Duhovima. U Rimu je taj blagdan uveden tek u VI. stoljeću a papa Bonifacije smješta ga na 13. svibnja i veže ga uz događaj kada je nekadašnji poganski hram Panteon, posvećen svim bogovima koji su se častili u rimskom carstvu pretvoren u crkvu posvećenu Bogorodici Mariji i mučenicima: "Sancta Maria ad Martyres".

Još je jednom Svetkovina Sviju Svetih doživjela premještanje. Naime Papa Grgur IV. premjestio ju je god. 835. na l. studenoga. Po svoj prilici je to bilo zbog toga što je na tu svetkovinu dolazilo u Rim mnogo hodočasnika a iza žetve i berbe našlo se je obilje hrane za ugostiti toliko mnoštvo.

Svi Sveti i Dusni dan svojim podsjecanjem na ogranicenost nasega zivota,niposto ne zeli nasu zivotnu radost pomutiti.
Misliti na smrt jest upravo dobar nacin i put odkrivanja radosti zivota,
i osmisljenog zivota,"Neka se ne uznemiruje vase srce"
Nakon isteka naseg zivotnog vremena,nema popravnih ispita....
za onog tko umre..
ZATO NAS TI DANI POTICU NA PROMJENU NASEGA ZIVOTA.
a to je vec put k svetosti...!

Nažalost moram kazati da je zbog tko zna kojih razloga, došlo do poistovijećivanja blagdan Svih Svetih sa odlaskom na groblja i spomendan svih mrtvih(dušni dan).Vjerojatno je tome razlog što je blag.Svih Svetih i državni praznik, pa ljudi u svom slobodnom vremenu tada odlaze na groblja svojih najmilijih.

No,gledajući liturgijski na današnji dan Crkva slavi sve svete i znane i neznane,i ove koji hodaju sada po ovoj zemlji i one koji su već prešli prag ovozemnog života i došli pred Gospodina.U nemogućnosti da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva "jednom svetkovinom časti sve svete".Znači žive,jer kod nas vjernika nema i ne bi smjelo biti termnina "mrtav"jer naša smrt je prelazak,a nikako prestanak života.

Zato će sutra(odnosno već večeras na I Večernju u BČ) cijela Crkva moliti ...vjerujem u općinstvo svetih...U petak,na spomen svih pokojnih naših, se posjećuju groblja i uređuju,i molimo s e za njih,kao i za one koji su pred samim "vratima",oni koji još nisu došli u punom smislu pred Gospodina(nalaze se u stanju čišćenja).

Spomendan mrtvih, koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, kad naša groblja ožive živim posjetiteljima grobova, za nas kršćane je prilika da za svoje pokojne učinimo ono najvrjednije, da za njih moli, i dade odslužiti svetu misu. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no kudikamo je bolje i spasonosnije za svoje pokojnike moliti. U tom nam majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne mrtve ne prestaje moliti.Stoga ona omogućuje svim svojim svećenicima da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.

Prošle nedjelje na misi svećenik je na kraju u obavjestima rekao nešto o oprostu za duše u čistilištu, samo ja nisam dobro zapamtio. Dakle on je rekao posjet crkvi, ispovjed, pričest, Vjerovanje i Očenaš na nakanu sv. Oca i posjet groblju (koliko sam ja zapamtio). Zna li netko malo više o ovome?

http://www.ver.hr/ver.hrOLD/arhiv/ver1999/V78-99.htm

Dođeš na stranicu i skrolaš malo dolje,do naslova "Što su oprosti"...

E puno ti hvala joakime, sad je i meni puno jasnija slika o svemu vezanom za ovaj i sutrasnji dan. BTB i nagradio te u vjecnosti zbog truda koji ulazes pogotovo u educiranje forumasa!

DAN SPOMENA NA MRTVE
Usnih san:

Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje. Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nukao me da čitam natpise na njima. Imena mi nisu ništa kazivala. No, odjednom postah svjestan bilježaka pod njima. Bili su sve ovakvi zapisi: živio tri godine i šest mjeseci, živio sedamnaest dana, živio četiri mjeseca i dva dana, živio dvanaest godina, živio pedeset i dvije minute.

"Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?" upitah ga zgranuto. A groblje bijaše nepregledno.

"Ovo nije dječje groblje", reče mi. "Ovdje počivaju odrasli ljudi."

"Pogledaj što piše" - upozorih ga na natpise.

On se bolno osmjehnu.

"Znam", reče. "Piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli. Jer samo su toliko živjeli."




PRIČA O VJETRU I VOJNIKU

"Počeo je rat, otac je otišao daleko u planine...

- Sinko, a kako ću znati jesi li živ? - upitala ga, tužna, na rastanku majka.

- Pjevat ću, majko, pjevat ću - tješio je on - i pjevajući mislit ću na tebe. Vjetrovi će donositi moje pjesme, vjetrovi s planina.

Sjećam se bake. Zazviždi najljuća bura, a ona otvori prozor i sluša.

- Čujem ga! Pjeva! Živ je!

Tako je ona otvarala prozore dok su zavijali vjetrovi i onda kad je završio rat iz koga se otac nikad nije vratio.

- Čujem ga! - govorila je, ali svaki put kroz suze.

- Pjeva! Ne, nitko drugi, to on pjeva!

I bilo je tako.

Vjetrovi su u svojim krilima sačuvali pjesme mrtvoga ratnika i s vremena na vrijeme zaljuljali ih majci pod prozore.

Baka je jednoga dana usnula zauvijek kraj otvorena prozora. Vjetar je zavijao spuštajući se s visokih planina, a ona je u njegovu glasu htjela još jednom otkriti sinovljevu pjesmu."

- Da, jedino je kod ljudi tako - reče zamišljeno kornjača Tamara kad je Milivoj završio svoje pričanje. - Oni se vole čak i poslije smrti.


(Palma Katalinić)