www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 15 srp 2020 18:40

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 65 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 10 vel 2016 14:01 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 10 vel 2016 13:56
Postovi: 2
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
ja sam se odrekla ove godine u korizmi mesa.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 vel 2016 10:13 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
- :b112: savjeti ,al ne samo za korizmu,nego za svakodnevni život
http://www.bitno.net/vjera/25-korizmeni ... 0&at_tot=1

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 vel 2016 20:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 482
Podijelio: 320 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
Evo jedan tekst Tomislava Ivančića o korizmi:

http://duhovnost.net/tomislav-ivancic-u ... -i-godine/

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 21:57 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Čista srijeda Pepelnica

Fra Stanko Duje Mijić – Razmatranje Božje riječi

Uvod

Započinje četrdesetodnevno vrijeme Korizme kad Crkva želi podsjetiti na četrdeset godina pustinjskog putovanja Izraela do Obećane zemlje, kao i četrdesetodnevno Isusovo prebivanje u pustinji, samoći i postu, ali i sotonskom iskušenju, da se pripremi za javni nastup propovijedanja i svjedočenja Božje riječi i objave istinskog Boga koji je došao u pohod čovjeku. Da mu pokaže kako treba živjeti i ponovno se vrati u Božje okruženje te ponovno postane Božji baštinik i posinak kroz žrtvu i križ. Na tu istinu o čovjeku podsjeća nas i današnji obred pepeljenja: što si čovječe bez Boga? Pepeo!

Djeco, vratite se Ocu svome (Jl 2, 12-18)

Živimo u opasnom i pogibeljnom vremenu za čovjeka. Vrijeme istječe brzo i čovjekov je povratak Bogu neminovan ako ovaj svijet želi opstati i dalje. Bog je jedini ljubav i milosrđe. O, kad bi ova istina prostrujala čovjekovim bićem i ovim njegovim teškim, nesretnim danima. Čovječe, obrati se i povjeruj Isusovu evanđelju, jer bez življenja te Istine čovjek je prah i pepeo. Danas gledam čovjeka bez Boga kao onu posudicu pepela kremiranog čovjeka. Vratite se svom Ocu ljubavi, on vas želi i ljubi!

Ponovno otkriti čovjeka (Mt 6, 1-6. 16-18)

Već sam na nekoliko mjesta kazao da ponovno treba otkriti Isusa Krista, ali isto tako odmah uz njega otkriti čovjeka i postaviti ga uz njega. Isus Bog ima naše tijelo. I čovjek je tijelo, ali ima Boga u svojoj nutrini. Kršćanstvo je vjera nutrine, duše i srca. Zato ove Korizme, kad činite pokoru ne pokazujte to izvana. Kad daruješ, daj skriveno da nitko ne vidi, kad moliš, povuci se u samoću da te nitko ne vidi niti čuje. Sve što radiš čini radi Boga! Ništa radi sebe. Tada Bog čini, a ne ti. Što Bog čini uvijek je dobro! To što daješ Bog će ti uzvratiti stostruko, a što ne daš već je izgubljeno, postalo nekorisno.

Iziđimo iz svojeg ravnodušja (2 Kor 5, 20 - 6, 2)

Današnje ravnodušje u društvu, odnosno u samom čovjeku nešto je najgore kad se ili ne zna ili se ne će pomaknuti. Samo se bulji i ispija. Ne zna što bi sa sobom. Živjeti ili ne živjeti? Bogu ili vragu? Svejedno! Tako je to kad čovjek živi za sebe i po sebi. Čovjek je Božji, za Boga, a onda i za drugog. Pomirba s Bogom pomirba je sa samim sobom i s drugima. Što si bez Boga i drugih? Živ, odnosno pokretan prah i pepeo koji vjetar razgoni. Korizma je vrijeme za shvaćanje istine o sebi i otkrivanja razloga svoje bezvoljnosti. Riješi se sebe i svojih grijeha i poteći će ljubav prema drugima i Bogu. Kušaj! Vidjet ćeš! Odmah! Čovječe, Bog, Krist je otajstvo. I ti si veliko otajstvo i tajna. Pronađi se u Kristu! Korizma je prigoda da kroz dobra djela pokore osjetiš radost i smisao života! Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 22:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Kako đava ima za Sve svete, za korizmu... svoja "slavlja"... jeste to primjetili... ti dani ... mačkare... i na Dušni dan...su baš .. tada... ta...ruganja....

Juraj Deubig – Kratko razmatranje na pokladni utorak

Zadovoljština za pokladne dane.

Ni u jedno se vrijeme godine dragi Spasitelj ne vrijeđa tako, kao u dane poklada. To su pravi dani žetve za pakao. Dok Spasitelj tiho u crkvi prebiva, mnogi ljudi uživaju u bučnom i nepristojnom veselju i oskvrnjuju svoje tijelo neumjerenošću u jelu i pilu i mnogim drugim nečistim grijesima. Koliko ih imade, koji upravo sada počine prvi teški grijeh, koji u ovo vrijeme izgube čistoću i nevinost svoga srca! Dani poklada – dani su grijeha!

Da dragom Spasitelju zadovolje za tolike grijehe, koje mu nezahvalni ljudi i kršćani u ove dane nanose, sakupljaju se revni štovatelji Presvetog Oltarskog Sakramenta i Srca Isusova pred Svetohraništem te mu prikazuju svoje molitve i svete Pričesti kao zadovoljštinu za nanesene uvrede. Koliko li utjehe za dragog Spasitelja, kad vidi mnoge sakuplje oko sebe! Među njima moraš i ti biti! I tebe to mora veseliti, što možeš utješiti svoga Spasitelja!

Da, dragi Isuse, moja je odluka u ove dane poklada: Svaka sveta Pričest neka Ti bude zadovoljština za grijehe svijeta!

Sve duše, koje se tako lakoumno bacaju u pogibelj, hoću da budu uključene u moje molitve!

Veliku utjehu možeš pripraviti Spasitelju i time, ako se osobito u ove dane čuvaš svake pogrješke, te u svemu nastojiš biti što revniji. Za vrijeme poklada moraš više moliti nego obično i osobito se boriti proti zlim navikama i čuvati se svakidašnjih pogrješaka, a osobito svoje glavne pogrješke.

O dobri Isuse, to će biti čvrsta odluka mojega današnjeg razmatranja. Pomozi mi svojom milošću!


[vrelo: Juraj Deubig, Put Srcu Spasiteljevu, Tisak Glasnika Srca Isusova, Zagreb, 1934., 188-189.]


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 22:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Juraj Deubig – Kratka korizmena razmatranja

Pepelnica

Danas obavlja svećenik na vjernicima ozbiljnu ceremoniju. Siplje im na glavu pepeo i govori ove riječi: »Spomeni se, čovječe, da si prah i u prah ćeš se pretvoriti.« Na taj način bilježi svećenik svakome smrtnu osudu na čelu, jer kao da veli: »Ti moraš umrijeti.« I ništa nije tako sigurno i stalno kao smrt. Jednom će doći čas, kada ćemo ovaj život svršiti i preći u drugi. Stalno je, da ćemo umrijeti, ali je nestalno, kada ćemo umrijeti. Hoću li umrijeti iza pedeset godina ili možda iza pet godina, poslije pet mjeseci, pet sedmica, danas ili nakon pet sati. Toga ne znam. Ali jedno znam, da je bezuvjetno potrebno, da sam uvijek na smrt spreman.

Kako su ludi svi oni ljudi, koji tako žive, kao da će uvijek ostati na ovom svijetu. Kakav je to naopaki život, kad se samo misli na vremenite stvari, kad se uvijek samo brine i radi, da čovjeku bude na ovome svijetu ugodno, a kod toga se ne misli na ono jedino što je potrebno, te se zaboravlja na svoju neumrlu dušu. Bog nam je ovo nekoliko godina života dao samo zato, da ih upotrijebimo za vječnost i da mu svaki čas života služimo. Sve se mora činiti Bogu za ljubav. Njemu na slavu neka budu naše molitve, posao, jelo, pilo, spavanje, odmori i zabave, sve bez iznimke nek je Bogu posvećeno. Tko ne živi tako u sve dane, taj vodi sasvim naopaki život, i kako mu grozno mora biti poslije ovoga života otići u vječnost. Kad bi ljudi malo više mislili na smrt, sigurno ne bi živjeli tako bezbrižno i lakoumno i ne bi počinjali jedan grijeh za drugim. O svetom Alfonzu pripovijeda se, da se je osamnaest godina na smrt pripravljao danomice. Zato je i živio i umro tako sveto. U knjižici »Nasljeduj Krista« nalazi se ovo: »Blažen onaj, koji ima uvijek pred očima smrtnu uru i na smrt se dnevno pripravlja. Kad jutro svane, misli, da ne ćeš dočekati noći. Kad pak dođe noć, ne smiješ misliti, da ćeš jutro dočekati. Mnogi su umrli naglo i neočekivano, jer će u onom času, u kojem se mi ne nadamo, doći Sin čovječji. Sretan i blažen onaj, koji tako živi, da ga smrt zateče u takovom stanju, u kakovom želi umrijeti.«

Stvori danas čvrste odluke kod svete Pričesti za svoj budući život, a osobito za današnji dan!

[vrelo: Juraj Deubig, Put Srcu Spasiteljevu, Tisak Glasnika Srca Isusova, Zagreb, 1934., 195-197.]


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 22:06 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Juraj Deubig – Kratka korizmena razmatranja

Značenje korizme

Čistom srijedom ili pepelnicom počima četrdesetdnevno korizmeno vrijeme. Ono traje do Uskrsa. Četrdeset dana postili su Mojsije, Ilija i Ninivljani, 40 dana postio je dragi Spasitelj u pustinji. Crkva je odvajkada slijedila primjer Božanskog Spasitelja, i kršćani su pod teški grijeh obvezani da poste, ako su navršili 21. godinu, a zdravi su i jaki. Postiti reći će: samo se jednom preko dana do sita najesti. No time nije rečeno, da su oni, koji ne moraju postiti, oprošteni od svakog pokorničkog djela. Korizma je za sve kršćane i Crkva opominje svu svoju djecu, da je dobro upotrijebe i po mogućnosti obavljaju što više djela pokore i mrtvenja. Tko ima dobru volju, naći će preko dana mnogu prigodu, gdje se može nadvladati. Lijep je post i lijepo nadvladanje, kad u jutro u kavu uzmem manje šećera, kad jedem suhi kruh mjesto kolača, kad Bogu za ljubav samo jedan zalogaj manje jedem, osobito od onih jela, koja mi idu u slast, kad bez mrmljanja i ono jedem, čega baš ne volim osobito; ako ne pijem odmah, čim sam žedan, kad se uzdržajem od raznih poslastica i time ušteđujem novac za dobre svrhe... Na taj i sličan način može svatko postiti, a da si time ni u čemu ne naškodi.

Korizma je vrijeme pokore. Pokorom možemo svoj prošli život učiniti korisnim, njome možemo zadovoljiti za sve pogreške i grijehe, pa ćemo tako sa dragim Spasiteljem uskrsnuti novim i svetim životom. Kako se kršćani moraju radovati, što im je Bog dao tako laku priliku, da za svoje grijehe i kazne zadovolje i cijeli svoj život urede, pa stoga i moraju revno upotrijebiti to sveto vrijeme. Molitva, spojena s postom i milostinjom, bolja je, nego da sakupljamo blago na hrpe.

Misli danas kod svete Pričesti na to, kako ćeš se vladati u korizmenom vremenu i učini čvrste odluke! Izvrši ih odmah danas!

[vrelo: Juraj Deubig, Put Srcu Spasiteljevu, Tisak Glasnika Srca Isusova, Zagreb, 1934., 197-198.]


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 22:08 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Ivan Evanđelist Šarić – Pouka na Prvu nedjelju korizmenu

Molitva prije pouke

Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.

Evanđelje Mat. 4, 1-11.

U ono vrijeme odvede Duh Isusa u pustinju, da ga đavao kuša. I postivši četrdeset dana i četrdeset noći napokon ogladnje. I pristupivši kušač reče mu: Ako si Sin Božji, reci, da iz kamenja ovog hljebovi postanu. A on odgovarajući reče: Pisano je: Ne živi čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi, koja izlazi iz usta Božjih. Tada ga uze đavao u sveti grad, i postavi ga navrh hrama, pa mu reče: Ako si Sin Božji, spusti se dolje; jer je pisano : Anđelima svojim zapovjedit će za tebe, i na rukama ćete nositi, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. Reče mu Isus: Ali je i pisano: Ne kušaj Gospodina Boga svojega! Opet ga uze đavao na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, i reče mu: Sve ovo dat ću tebi, ako padneš, te mi se pokloniš. Tada mu reče Isus: Idi, sotono, jer je pisano: Gospodinu se Bogu svojemu klanjaj, i njemu jedinomu služi! Tada ga ostavi đavao; i gle, anđeli pristupiše i služahu mu.

Pouka na temelju svetog Evanđelja

Napasti

Isus je eto bio napastovan od sotone, kako nam to pripovijeda današnje sveto evanđelje. Bio je napastovan opet i opet. I sveci su Božji bili napastovani od sotone. Bili su napastovani opet i opet. Sveti Pavao Apostol, koji je bio uznesen do u treće nebo, imao je u svojem tijelu žalac, koji ga je dražio na grijeh. Pa ne će ni nas pustiti na miru ta napast. Napast od sotone paklene, napast od opakog svijeta, napast od vlastitog tijela. Koliko već nemira i nepokoja bilo je u duši i savjesti našoj od tih napasti!

A mnogi misle, da je imati napast jedna sramota. Oni imaju krivo. Jer eto i božanski naš Spasitelj bio je napastovan. Sveti Jakov Apostol kaže : »Svakoga napastuje njegova vlastita požuda, koja ga vuče i mami.« [Jak. 1, 14.] A zlatna knjiga »Nasljeduj Krista« piše: »Nitko nije tako savršen i svet, da ga ne bi katkad snašle napasti, i ne možemo biti posve bez njih.«

Drugi opet misle, da smo u nemilosti kod Boga, ako smo u napastima. I oni imaju krivo. Koga napastuje sotona? Zar onoga, koga već ima u svojoj vlasti? Ne, već baš onoga, koji je u milosti Božjoj.

Opet neki drže napast odmah za grijeh. Imaju krivo oni. Ne znaju, što je grijeh. Grijeh je onda, kad znatice i hotice pristanemo uz napast. Dok se mi napasti u srcu i u duši svojoj opiremo, dok je odbijamo od sebe, dok uzdišemo Isusu i Blaženoj Gospi, dotle nema u nama grijeha od te napasti.

Napasti su dapače na spasenje odabranicima Božjim. Lijepo kaže sveti Augustin: »Nema slavlja bez pobjede; nema pobjede bez borbe; i nema borbe bez neprijatelja, bez napasti.« Napasti su jedno čistilište, u kojem se duša čisti. U napastima vidi se, koliko je tko napredovao u kreposti. U napastima bivaju nam zasluge veće, a krepost bolje izlazi na vidik. Na bojnom polju pokazuje se, kakav je tko vojnik. Napasti nas drže i čuvaju u poniznosti. One nam otkrivaju, što smo bez Boga, i što smo sami po sebi. »Bez Boga ne možemo ništa učiniti.« [Iv. 15, 5.]

Ali treba nam znati, kako čemo najlakše odoljeti napasti. »Bdijte i molite se, da ne padnete u napast!« kaže naš Spasitelj. [Mark. 14, 38.] Bdijte! Oprez! To je prvo oružje. Treba dobro pripaziti na svoje korake. Treba svakoj napasti odmah vrata zatvoriti. Odmah, čim ona pokuca na vrata. U prvi čas odlučno se odupri! Ne igrati se i ne šaliti se sa napasti! Već odmah, kao i Spasitelj naš, reci svakoj napasti: »Idi, sotono!« To osobito vrijedi kod nečistih misli i napasti.

I moliti se treba. Bez Boga, kako rekosmo, ništa. A »sve mogu u Isusu, koji mi moć daje«, recimo sa svetim Pavlom! [Filiplj. 4, 13.] I sa prorokom Isaijom govorimo: »Gospodin je meni mišica svako jutro, i spasenje moje u nevolji.« [Isai. 33, 2.]

I boriti se treba. Veli Prorok : »Oglasite sveti rat ! Tko je slab, neka reče: junak sam.« [Joel 3, 9.]

Dobro je sredstvo protiv napasti i to, da očitujemo u svetoj ispovijedi svoje napasti. Sotoni je najmučnije, kad smo iskreni i ponizni u svetoj ispovijedi. I u svetoj ispovijedi dobit ćemo savjet i utjehu, postat ćemo jaki, jači od svih neprijatelja i napasti, jači od mesa i krvi, jači od svih kumira ovoga svijeta.

Ima i drugog još oružja u borbi proti neprijateljima našeg spasenja, proti napastima.

Sveti Jeronim ostavio je Rim i njegove napasti, pa se povukao u pustinju. Ali ga je i u pustinji našla sotona sa svojim napastima. Sveti Jeronim nije izgubio srčanosti. Trapio se, postio, bičevao se. A ništa mučnije sotoni i njegovoj napasti, nego kad trapimo svoje tijelo, toga ortaka sotonina. Sveti bi Jeronim sa pokorom spajao i molitvu i razmatranje, razmatranje o posljednjim stvarima. I stoji pisano: »U svim djelima svojim spomeni se posljednjih svojih, i ne ćeš u vijeke sagriješiti.« [Crkv. 7, 40]

Često puta dosta je samo prekrstiti se, da sotona pobjegne sa svojom ružnom napasti. Ovo je svjetovao sveti Antun Pustinjak svojim učenicima. Ovo svjetuje i sveti Jeronim u pismu djevici Demetriji. Sveti Leonard svjetuje u napasti uzdahnuti: »Moj Isuse, milosrđe!« Drugi svjetuju ovaj uzdah: »Isuse, Marijo, Josipe!« Drugi opet preporučuju ovaj zaziv: »Marijo bez grijeha začeta, moli za nas, koji se k Tebi utječemo!«

A dobro je i latiti se odmah kakvoga posla, čim se pomoli napast. I dobro je poškropit se svetom vodom. I dobro je na sebi imati koju svetu stvar, kao skapulir, medaljicu, križ.

A nipošto, nipošto poslušati sotonu, koja nam šapće: »Pa samo jedamput učini to, i onda više ne ćeš !« Povijest nam kazuje, kako je asirska kraljica Semiramida izmolila od svojega muža, da samo jedan dan vlada mjesto njega. I ona je u taj dan dala razoružati kralja i odsjekla mu glavu njegovim vlastitim mačem. To je povijest svake ružne napasti, kad na nju jedamput pristanemo.

Odlučujem u ime Božje, da ću se u svakoj napasti odmah uteći Isusu i Blaženoj Gospi kojom Zdravomarijom. I sve dotle ću šaptati »Zdravo, Marijo«, dok ne prođe ta ružna napast, koja krije u sebi samo gorku varku.

Molitva poslije pouke

Vječna riječi Božja! Jedinorođeni Sine Božji! Molim te, nauči me, da budem uistinu velikodušan! Nauči me, da ti služim, kako ti to zalužuješ! I da ti dajem ne brojeći. I da se borim ne gledajući na rane. I da radim ne tražeći odmora. I da se žrtvujem ne očekujući druge nagrade osim svijesti, da sam ispunio Tvoju svetu Volju. Amen.


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 22:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Evangeliman – Prva Nedjelja Korizme.

Evanđelje Mt. 4, 1-11.

Tada odvede Duh Isusa u pustinju, da ga đavao kuša. I postivši četrdeset dana i četrdeset noći napokon ogladnje. I pristupivši napasnik reče mu: Ako si Sin Božji, reci, da kamenje ovo hljebovi postanu. A on odgovarajući reče: Pisano je: Ne živi čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Tada ga uze đavao u sveti grad i postavi ga navrh hrama – pa mu reče: Ako si Sin Božji, spusti se dolje: jer je pisano: Anđelima svojim zapovjedi za tebe, i na rukama će te nositi, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. Reče mu Isus: Ali je i pisano: Ne kušaj Gospodina Boga svojega! Opet ga uze đavao na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu – i reče mu: Sve ovo dat ću tebi, ako padneš te mi se pokloniš. Tada mu reče Isus: Idi sotono! jer je pisano: Gospodinu se Bogu svojemu klanjaj i njemu jedinomu služi! Tada ga ostavi đavao; i gle anđeli pristupiše i služahu mu.

Pouka na temelju svetog Evanđelja

Kad se ide iz Jerihona u Jeruzalem, mora se proći kroz dosadnu judejsku pustinju. Ne vidi se ništa, ako ne puste stepe, sivkasti goli brežuljci, rastrgani u bezbroj ponora, spilja, udubina. U dnu dolje uleknulo se Mrtvo More i sasma na kraju jordanska dolina. Na sjeveroistočnoj strani grozovite pustare ustrmilo se brdo Kvarantanija. izbušeno neprijatnim spiljama.

U tu grozovitu pustaru, u neprijatnu spilju brda Kvarantanije vodi nas evanđelje prve korizmene nedjelje, da promatramo orijašku borbu Isusa Krista proti knezu tmina, paklenoj Sotoni.

Četrdeset dana sproveo je Isus u pustinji, u molitvi: izvanrednoj, dugotrajnoj, neprekinutoj, gorljivoj, savršenoj!

Četrdeset dana i četrdeset noći u jednoj od najstrahovitijih pustinja na zemlji u pokori i kako groznoj pokori! Bilo je zimsko doba, kad bruje vihrovi i pljuskaju kiše, kad je neugodno boraviti i u živahnom gradu, a kamo li u dosadnoj pustari. Niti je šta jeo, niti je šta pio cijelo to vrijeme.

»Napokori ogladnje« i tada pristupi napasnik.

Davno nekad šetao čarobnim perivojem neopisivo lijepoga Edena prvi čovjek Adam sa ženom svojom Evom. U divnoj postojbini sretnoga Adama, toga ljubimca Svevišnjega, nije bilo niti golih stepa, ni rastrganih hridina, ni izbušenih brežuljaka: sve milota, sve ljepota, slast i raskoš. Dođe napasnik, Satan iz dubine, i zamamljivo divnim bojama ocrtao je tajinstvenu moć, čar i slast ploda sa zabranjene voćke. Podleže Eva, pade Adam, sagriješiše prvi ljudi, nesta Edena.

U dosadnoj judejskoj pustinji, u mukloj spilji brda Kvarantanije boravi drugi Adam, Isus Krist. Ne uživa slast i raskoš lijepoga Edena, nego moli, trpi i posti četrdeset dana i četrdeset noći i sprema se na borbu sa starim Satanom. Zato je skršio moć okrutnika iz dubina.

Znao je đavao, kako mu je u Edenu sjajno uspjela »pjesma o slatkoj jabuci«, zato on ponovi u »Edenu« drugoga Adama, u grozovitoj judejskoj pustari omiljelu ariju: »Ako si Sin Božji, reci, da kamenje ovo hljebovi postanu.« Bilo je hljeba i živeža u ne baš dalekom Jerihonu, a i na drugi način mogao je Bog uzdržati Spasitelja na životu – nije dakle bilo potrebito čudo, t.j. da »kamenje hljebovi postanu«. A pogotovo nikad ne čini Bog čuda »suadente diabolo«, na nagovor, savjet đavlov. Radi svega toga odbi Isus napasnika mirno, ali i odlučno: »Ne živi čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi, koja izlazi iz usta Božjih.«

Tare te oskudica, muči te možda i glad? Moli zaufano: kruh naš svagdanji daj nam danas i radi žilavo! A kad ti klone snaga i staneš gubiti zaufanje, pa makar nemao ni korice kruha: ne kloni duhom, jer stoji pisano: »Ne živi čovjek o samomu hljebu, nego o svakoj riječi, koja izlazi iz usta Božjih!« I drugim načinom znade Bog uzdržati na životu svakoga, koji se i »proti ufanju« ufa u njega, a ne samo »hljebom«, jelom. Ali samo onoga, koji moli, radi i »proti ufanju ufa«!

Vidio je Satan u Krista pouzdanje u Boga; zato suzbijen ne polaže oružja, već kuša to pouzdanje uzdignuti do preuzetnoga ufanja. Zato mu reče nek se spusti s vrha hrama, jer je pisano, da će ga Anđeli nositi i ništa mu se dogoditi ne će. Izravnim udarcem: »Ali je pisano također: Ne kušaj Gospodina Boga svoga« porazi Isus protivnika.

Ponovno suzbijen, ne popušta Satan. Skupio sve sile, odluči općenitim jurišom uzbuditi sve strasti što se mogu naći u srcu čovječjem, ne bi li skršio neobičnoga Protivnika. Sa vrška brda Kvarantanije pružao se divni pogled na Jeriho, na pitome doline zasađene paomama i balzamovinom sve do Jordana u dnu. A posve na okrajku te zamamljive slike nuđala se oku Pereja i zanimivi krajevi okolo Mrtvoga Mora sa glasovitim »sodomskim jabukama«, što draže tek na pogled, a kad ih zagrizeš, gorče su od pelina. Satan, »knez svijeta«, pokaza Kristu prekrasnu tu sliku i dočara mu pred oči tajinstvenom moći svojom sve zemlje, sva bogatstva, sve sjetilne naslade, čast i slavu i reče: »Sve ovo dat ću tebi, ako padneš, te mi se pokloniš!« Lažac od postanka i otac laži nuđa, što ne može dati, i u neshvatljivoj sotonskoj bahatosti zahtijeva apostaziju, odmetnuće od Boga!

»Idi sotono!« odvrati Isus s mjesta i »ostavi ga davao«. Stotine i hiljade godina pašovao je Satan, jer nije bilo jačega. U judejskoj pustinji uhvatio se on u koštac s Onim, kojemu je ime Nepobjedivi. Nepomični, Jaki i prvi put bi poražen okrutni kralj tmina i knez svijeta. U neprijatnoj pustinji započe boj Krista sa Belijalom, a dovršen će biti onda, kad će uskrsnuli Kralj slave, Isus Krist, izustiti snažne one riječi: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.« [Mt. 28, 18]

Poklonici iz Svete Zemlje pripovijedaju, da u onoj špilji, gdje je Isus molio, postio i od đavla napastovan bio, visi svjetionik, što baca tajinstveno svijetlo u tamnu noć strahovitom onom pustarom. Kad dođu časovi ljute borbe sa neprijatnim silama podzemlja, napasti i kušnje, pa nam se čini da smo ostavljeni i izgubljeni, sjetimo se svjetionika u judejskoj pustari i bit će nam lakše. Nepobjedivi, Jaki, koji je skršio kneza tmine, uz nas je sa milošću svojom.

»I gle Anđeli pristupiše i služahu mu.« Iza odlaska napasnikova scena se promijenila. Pustinja se pretvorila u raj. O kako se divno ispuniše riječi, bačene u ljutoj borbi Krista s Belijalom: »Anđelima svojim zapovjedi za tebe, i na rukama će te nositi!«

[vrelo: Evangeliman (fra Augustin Dujmušić), Nedjeljna evanđelja, Tiskarski umjetnički zavod Miriam, Rijeka, 1914, 58-61]

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2020 22:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 pro 2018 15:23
Postovi: 697
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Prva korizmena Nedjelja - Ne živi čovjek samo o kruhu

Fra Stanko Duje Mijić – Razmatranje Božje riječi

Uvod

Čut ćemo danas skoro nevjerojatne stvari i događaje. Zamislite, je li moguće da Đavao hvata Isusa i nosi ga amo-tamo iskušavajući ga i napastujući. A kako ne će nas ovako slabašne i jadne. Zato treba naučiti od Krista kako živjeti, kako se vladati, kako se dati odgojiti. Ne možemo to sami učiniti. Isus je zato i došao. On je otajstveni Bogočovjek da bi i mi "ludi" za ovaj svijet kroz njega i po njemu i s njime otkrili, shvatili i živjeli svoje otajstvo. Inače, nema nam života ni opstanka onakvog kakvog nam je Bog priredio. Ima života kakvog nam obećava, nudi i daje Đavao. No mi smo Božja djeca, zato je Isus i došao da nas uputi pravim putovima. On je naš put! Težak je, ali ispravan. Krenimo! Krenimo za njim, izbjegavajmo Đavla i njegove kadete.

U zemlji kojom teče med i mlijeko (Pnz 26, 4-10)

Izrael u Egiptu provede četiristo godina. Prva stoljeća bila su, kažu, dobra, no kasnije nastupiše teške godine robovanja i sužanjstva. Narod je vapio, barem oni koji još nisu zaboravili na svojega Boga, da ih izbavi iz ovog poganstva i ropstva. Bog je čuo njihov vapaj, jer je vidio jad i nevolju muka njihovih. Gospodin ih izvede jakom rukom i dovede ih u zemlju obećanja kojom teče med i mlijeko. U ovoj zemlji beru i skupljaju prve plodove zahvalni svome Gospodinu za sva dobra koja im učini. Bog vidi sve naše nevolje, ali treba i zavapiti za smilovanje i posredovanje svoje za naše spasenje i izbavljenje iz ropstva nevolja, jada i muka. Čovječe, jesi li prepoznao sebe i svoje jade i muke? Jesi li dovoljno ponizan i spreman da ne propadneš i da te tvoje muke i tvoji grijesi ne uguše i ne unište. Zavapi i tvoj će te Spasitelj čuti i izbaviti. Čini mi se, da čovjek u početku uživa u sreći đavolskih ponuditelja sreće i uživanja u grijehu. No, proces patnje počinje se događati prije ili kasnije. No, zbog oholosti i lažnog ponosa nema volje ni slobode da zavapi: spašavaj me, Gospode! Strašna je danas istina o čovjekovim grješnim stanjima, beznađu i ovisnosti. Rob bez slobode vidi da tone, ali nema snage povikati i zavapiti: Gospode moj, Oče moj, Isuse, brate moj, spasi me i izbavi! Danas čovjek ne prepoznaje đavolske zamke, zato duboko pada u mulj i blato grijeha. Čovječe, ti što slušaš, ti što čitaš, reci i drugima koji su u sličnim stanjima: čim osjetiš u sebi nemir, strah, to je već znak da te Bog opominje, jer te Duh njegov prži. Vrati se odmah!

Pokloni mi se, sve ću ti ovo dati (Lk 4, 1-13)

Zar je moguće da se Isusu dogodiše ta tri strašna iskušenja i napastovanja? Moguće! To je sve radi nas, i svi se trebamo zamisliti, ako je Isusa Đavao ovako kušao i napastovao, kako ćemo mi onda proći, ovako slabi i skloni zlu koje je danas zavladalo? Dakle, ova se trostruka kušnja dogodila nakon krštenja u Jordanu, kad je Isusa obuzeo Duh Sveti. Četrdeset dana za vrijeme posta i molitve u samoći ništa nije jeo ni pio. Tada obično Đavao ima šansu za svoju agresiju da sve pokvari i uništi, da sve spusti na nulu pa čak i ispod nule. Đavla baš zanimaju oni koji hoće uvijek biti bolji i svetiji. Prva kušnja: Đavao, vidjevši da je gladan, zaskoči ga i reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." Isus će bez oklijevanja i razmišljanja: "Ne živi čovjek samo o kruhu." Druga kušnja: Đavao ga odnese na visoku goru, pokazujući mu sva kraljevstva na zemlji: "Tebi ću dati sve ovo što vidiš, svu vlast i slavu, meni sve ovo pripada, ako mi se pokloniš." Isus odrješito odgovara: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu Bogu svome, i njemu jedinomu služi!" Treća kušnja: Đavla već izdaje strpljivost. Zgrabi ga i donese u Jeruzalem na vrh hrama: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: Anđelima svojim će zapovjediti da te na rukama dočekaju, da se gdje ne spotakneš o kamen." Isus, možda i s božanskim smiješkom reče: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" Đavao ga ostavi, jer je na sve dobio Božji odgovor, bez mogućnosti dijaloga i kompromisa... Ova Kristova iskušenja nama su kršćanima divan izazov, poruke i pouke, kako se komunicira s Đavlom, to jest kako se s Đavlom ne smije upasti u razgovor, komunikaciju i toleranciju. Najveći uspjeh Đavla je u izborenim mjestima u demokraciji, toleranciji i liberalizmu. Đavao je znao tko je Krist, zbog čega je došao na ovaj svijet i postao čovjekom te da ljudima donosi i progovara o Božjoj mudrosti i djelovanju. Zato ga želi skrenuti s tog Božjeg puta, nudeći mu ovosvjetovne đavolske mudrosti, da ne kažem ludosti, što sve više dolaze i ostvaruju se kao uspjesi tolerancije i demokracije u liberalnom i sekularističkom okruženju. Divno napisa jedan bezbožnik u svojim pjesmicama: najveći uspjeh Đavla je u tome da je uvjerio ljude da ne postoji! Strašna istina! Današnji je materijalizam i konzumerizam od čovjeka stvorio trgovačku robu. Kao što se čovjek šopa izabirući robu po trgovačkim centrima i šopinzima gubeći svoje dostojanstvo i duhovnu ravnotežu, čini mi se, da se današnji demoni i njihovi kadeti šopaju robom koja se zove čovjek. Najjeftinija roba koja se može naći svugdje. Navalite narode! Čovjek posta đavolska hrana. To je bila kazna Sotoni: hranit ćeš se prahom. Čovjek je postao prah i pepeo, jer mu je samo ovaj kruh zemaljski postao hrana. Ne hrani se Božjom riječi ni Tijelom Kristovim, što daje pravi život. Istina! Istina je to! Đavao će čovjeku sve dati, jer se Đavao smatra vladarom svega na svijetu, svega materijalnoga, čak i našeg tijela, a čezne za dušama da ih upropasti. Ne postoji ono što ne može dati čovjeku ako mu se čovjek pokloni, odnosno ako mu dade svoju dušu. Sve što ima čovjek, to je duša, drugo je prah i pepeo. Bogu se ima jedinom klanjati srcem i dušom. Đavao je htio da se Krist predstavi narodu kao zabavljač, klaun, glumac. Nije dobro iskušavati Boga, čovjek mora prihvaćati volju Božju i služiti Bogu. Nema ništa važnije nego prepoznati Đavla koji se uvlači i presreće nas na našim putovima. Podsjetite se kako ste nekada bili dobar mladić, djevojka, supruga, suprug. Sjetite se tih vremena! A danas? Đavao vas je skrenuo na svoje putove. Đavolja mudrost?

Ustima ispovijedati – srcem vjerovati (Rim 10, 8-13)

Riječ Božja hrana je čovjeku koji njome hrani srce i dušu. Kao što Bog nas hrani, tako smo i mi dužni hraniti druge. Zato treba pripaziti na svoje riječi. U današnjem prostačkom ozračju čovjek je sasvim zakazao. Kao životinja, beštija govori, psuje – "beštima". Važno je sačuvati svoj jezik koji je najveći đavolski instrument, jer se Đavao najviše služi ljudskim jezikom. Treba pripaziti na svoj jezik i svoje riječi. Ne psuj i ne bogohuli da ne postaneš đavolski rob s teškim životnim posljedicama. Ovisnik o Đavlu. Jezik je jedini organ koji nema kostiju, ali zasijeca sve do kosti. Istina! Amen.


Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 65 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr