www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu - krematorij ili prirodni pokop?

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Teologija » c) Liturgija, sakramenti...

Vrijeme na UTC [LJV]

krematorij ili prirodni pokop?

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 7 od 7

[ 70 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 3, 4, 5, 6, 7

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

rebeka

Naslov:

Postano: 26 ruj 2008 21:01

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

Slavljenje ukopa (sprovod)

1684 Kršćanski pogreb ne podjeljuje pokojniku ni sakramenat ni blagoslovinu, jer on je "prešao" s onu stranu sakramentalne ekonomije. Pogreb je ipak liturgijsko slavlje Crkve,[15] koje ovdje ide za tim da izrazi djelotvorno zajedništvo s pokojnikom, da u njemu sudjeluje okupljena zajednica te da ovoj navijesti vječni život.

1685 Različiti sprovodni obredi izražavaju vazmeni značaj kršćanske smrti i odgovaraju prilikama i predajama pojedinoga kraja, pa i glede liturgijske boje.[16]

1686 Red sprovoda [17] rimske liturgije predlaže tri načina slavlja koji odgovaraju trima mjestima njegova odvijanja (kuća, crkva, groblje) i prema važnosti koju mu pridaju obitelj, mjesni običaji, kultura i pučka pobožnost. Samo odvijanje zajedničko je svim liturgijskim tradicijama i sadrzi četiri glavna dijela:

1687 Pozdrav zajednice. Slavlje se otvara pozdravom vjere. Pokojnikova rodbina prima se riječju "utjehe" (u značenju Novoga zavjeta: snaga Duha Svetoga u nadi).[18] Zajednica okupljena na molitvu očekuje i "riječi vječnoga života". Smrt jednoga člana zajednice (ili obljetnica, sedmi ili četrdeseti dan) događaj je koji mora prevladati obzorje "ovoga svijeta" i vjernike privući k istinskim dometima vjere u uskrsloga Krista.

1688 Služba riječi, na pogrebu, traži to brižljiviju pripravu što se tada mogu u zajednici naći i vjernici manje revni za liturgiju i pokojnikovi prijatelji koji nisu kršćani. Homilija, posebno, mora "izbjegavati oblik i stil posmrtnog slova"[19] te rasvijetliti otajstvo kršćanske smrti svjetlom uskrsloga Krista.

1689 Euharistijska žrtva. Kad se slavlje vrši u Crkvi, euharistija je srce vazmene zbiljnosti i kršćanske smrti.[20] Njome Crkva izražava svoje djelotvorno zajedništvo s pokojnikom: prinoseći Ocu, u Duhu Svetomu, žrtvu Kristove smrti i uskrsnuća, traži od njega da to njegovo dijete bude očišćeno od svojih grijeha i njihovih posljedica te bude pripušteno vazmenoj punini stola u Kraljevstvu.[21] Po tako slavljenoj euharistiji zajednica se vjernika, osobito pokojnikova obitelj, uči živjeti u zajedništvu s onim koji "je usnuo u Gospodinu", sjedinjujući se s Tijelom Kristovim kojega je on živ član, i moleći za njega i s njime.

1690 Oproštaj s pokojnikom jest čin kojim ga Crkva "preporučuje Bogu". To je posljednji pozdrav kojim se kršćanska zajednica oprašta od jednoga svojega člana prije nego mu se tijelo položi u grob.[22] Bizantska predaja izražava to oproštajnim cjelovom pokojniku: Tim zaključnim pozdravom "pjeva se njegovu odlasku iz ovoga života i njegovu rastanku, a i jer postoji zajedništvo i ponovni sastanak. Naime, umrijevši nismo nipošto odijeljeni jedni od drugih jer svi mi idemo istim putem i naći ćemo se na istome mjestu. Nikad nećemo biti odvojeni, jer živimo za Krista i sada smo sjedinjeni s Kristom, idući njemu ususret (...) bit ćemo svi zajedno u Kristu".[23]

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 26 ruj 2008 21:09

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

anchi_zagreb napisao:

Duso,hajde jos jednom procitaj to sto navodis..pa mi citirj...!"
Ja znam da je dozvoljeno,ovdje kod nas u Austriji to je vec vise godina,ali mora postojati razlog za to...Ne da pacijet sam trazi...po njegovj zelji.

Vrh

anchi_zagreb

Naslov:

Postano: 26 ruj 2008 22:19

Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 tra 2007 15:52
Postovi: 961
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

svaka punoljetna osoba u skladu sa svojom krscanskom vjerom na temelju Zakonika o kanonskom pravu,koji je napisao Papa Ivan pavao 2, moze donjeti odluku zeli li biti kremirana ili prirodno pokopana..
Jer u tome zakonu stoji da covjek moze birati zeli li biti pokopan ili kremiran bez nekog posebnog razloga..
dakle, ne postoji nikakve zakonsko-vjerske osnove koja bi zabranjivala ili bila protiv kremiranja..

A ja, kao jedinka ne sumnjam u Zakon koji je donio, buduci svetac...

moguce je da ima nekih metafora.. ili prenesenog znacenja...
vatra-pakao..
ali mislim da je sve to prenabujala ljudska masta..

Vrh

Timotej

Naslov:

Postano: 27 ruj 2008 06:58

Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 pro 2007 09:32
Postovi: 979
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala

anchi_zagreb napisao:

dakle, ne postoji nikakve zakonsko-vjerske osnove koja bi zabranjivala ili bila protiv kremiranja..

»Crkva usrdno preporučuje da se čuva pobožni običaj pokapanja tijela preminulih; ipak ne zabranjuje spaljivanje, osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskom nauku« (ZKP, kan. 1176, par. 3)

Ako tko ima dovoljno jak razlog za kremiranje da zanemari "usrdnu preporuku" Majke Crkve, i ako je potpuno uvjeren da taj njegov razlog nije protivan kršćanskom nauku, neka se slobodno kremira. Ja osobno takav razlog uopće ne mogu zamisliti, barem ne u našim današnjim prilikama.

Vrh

anchi_zagreb

Naslov:

Postano: 27 ruj 2008 10:08

Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 tra 2007 15:52
Postovi: 961
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Timotej napisao:

anchi_zagreb napisao:

dakle, ne postoji nikakve zakonsko-vjerske osnove koja bi zabranjivala ili bila protiv kremiranja..

tak je.. u potpunosti se slazem s ovim brate! :grlim te:

Vrh

rebeka

Naslov:

Postano: 27 ruj 2008 12:47

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6388
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala

anchi_zagreb napisao:

Draga Rebeka,
vidjela sam da si postala jednu odredbu u kojoj si citirala kanonsko pravo, iz koje je vidljivo da se crkva izricito protivi kremiranju, moram te demantirati.. Trazeci po internetu naisla sam na vrijedeci zakonik kanonskoga prava koji je proglasen vazecim jos davne 1983. na cijim odredbama crkva jos dan danas stoji, jer papa Ratzinger nije promijenio pitanje odluke tog djela zakona.. Dakle, kao sto su neki clanovi rekli-crkva nije protiv kremiranja..

ZAKONIK
KANONSKOGA PRAVA
(CODEX IURIS CANONICI)
PROGLAŠEN VLAŠĆU
PAPE IVANA PAVLA II.
(25. siječnja 1983.)

CRKVENI SPROVOD
Kan. 1176 - § 1. Preminulim vjernicima treba da se dade crkveni sprovod prema pravnoj odred-bi.
§ 2. Crkveni sprovod, po kojem Crkva zaziva duhovnu pomoć za preminule i odaje počast nji-hovim tijelima te istodobno pruža živima utjehu nade, treba da se slavi prema odredbi bogoslužnih zakona.
§ 3. Crkva usrdno preporučuje da se čuva pobožni običaj pokapanja tijela preminulih; ipak ne zabranjuje spaljivanje, osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskom nauku.

Draga moja Anchi,kada sam te zamolila da citiras,onda sam mislila na ovo,da vidis..i da jos jednom procitas...

rebeka napisao:

Spaljivanje mrtvaca (kremacija) je uništavanje tijela preminule osobe spaljivanjem. Duga tradicija Crkve govori: „Tjelesa preminulih vjernika moraju se pokopati i zabranjeno je spaljivati ih.“ (kan.1203,§1); nije dopušteno ispuniti želju pokojnika koji koji je tražio da mu tijelo bude spaljeno (§2); onima koji to zatraže, treba uskratiti kršćanski pokop a njihov pepeo ne može se čuvati na blagoslovljenom groblju. Iako su Grci i Rimljani u vrijeme nastajanje kršćanstva prakticirali spaljivanje, kršćani su pokapali svoje mrtve iz tri razloga: 1. poštovanje prema tijelu kao Kristovu udu i hramu Duha Svetoga, 2. vjera u tjelesno uskrsnuće pokojnika i 3. snažna reakcija protiv spaljivanja tjelesa koja su vršili poganski progonitelji kao ismijavanje vjere u uskrsnuće. Izgleda da su se kršćani brinuli da će uskrsnuće biti ne moguće ili barem otežano ako ostane samo pepeo koji treba uskrsnuti.
Sveti Oficij promijenio je ipak tradiciju i zakon koji je zabranjivao spaljivanje pokojnika 8. svibnja 1963. Kremacija je prije bila dopuštena samo zbog bržeg otklanjanja tijela u vrijeme kuge, prirodne nesreće i drugih teških javnih potreba. Sada se ona dopušta iz bilo kojeg razumnog razloga, pod uvjetom da takav zahtjev nije motiviran odbacivanjem kršćanskih dogmi, mržnjom prema Katoličkoj crkvi, ili sektaškim duhom. Glavni čimbenici te promjene proizašli su iz obnove teologije o uskrsnuću i sve veće brige za uporabu slobodnog zemljišta za pokapanje mrtvih.
Zakonik kanonskog prava iz 1983. preporučuje pokapanje ali ne zabranjuje spaljivanje osim ako se ono zahtjeva iz razloga suprotnih kršćanskom nauku (kan. 1176,§3). Red sprovoda iz 1970. predviđa kršćanski sprovod onima koji su dali spaliti svoje tijelo, te sahranjivanje njihovog pepela u katoličko groblje. I dalje se daje prednost tradicionalnom pokapanju, ali je kremacija postala prihvaćena praksa u Katoličkoj crkvi, osobito kada se obavlja nakon pogrebne mise s prisutnim tijelom.
Slika