www.tebe-trazim.com

cini mi se da ova tema nigdje nije otvorena ovdje....
dakle..
zanima me kakva vi razmisljanje imate?

zasto se neki ljudi zele spaliti i baciti svoj prah negdje, jer ne zele biti hrana crvima..
dosta sam o tome razmisljala, sto napraviti sa svojim tijelom nakon smrti..
tocno sam na granici..
spaliti se i baciti dio svog pepela u more ili prirodno pokopati..
neki su mi rekli da kremiranje nije dobro jer na taj nacin covjek kao da ulazi u pakao.. cak mi je baka pricala da covjek koji radi na krematoriju, ponekad kad pali ljude da cuje cudne vriskove... toga me najvise strah..
pa onda razmisljam da je bolje da me prirodno pokopaju.. A kad bi me prirodno pokopali, jeli bi me crvi..
bas i ne...
kakav vi stav imate o tome?

Ja sam protiv kremiranja,a vatre se ionako bojim,
Kao u dobra stara vremena ljepo pokopati i to je to.
Pa moraju i crvi od necega zivjeti.neka tijela u zemlji.
bitno je da dusa dode u Kraljestvo Bozje-barem tako zelim.

Draga Anchi iako je tema ozbiljna uspjela si me nasmijati. Da li da me jedu crvi ili da me kremiraju ali baka je rekla da je čula da se čuju jauci u krematoriju.
Na grobljima ima sve manje i manje prostora. Ima osoba koje više nemaju rodbine pa im nebi nitko ni mogao doći na grob ili pak , i drugi razlozi kao zagađivanje terena voda te crvi itd...
1963 Papa Pavao VI, sa posebnom bollom, izjavljuje slobodu prakticiranja kremacije. jer se “ne dira duša , i ne ometa božanskoj svemogučnosti da uskrsne tijelo”.

1968, sa dekretom "Ordo Exsequiarum", Kongregacija za vjeru daje definitivnu dozvolu za kremiranje.
Crkva i dalje preporuča pokapanje, ali katolici mogu biti kremirani ako to ne demonstrira nijekanje vjere u uskrsnuće tijela.
Tako piše i u KKC-u:
"Crkva dopušta spaljivanje mrtvih tjelesa (kremiranje), ako ta odluka ne
dovodi u pitanje vjeru u uskrsnuće tijela." (2301)
Te u Zakoniku kanonskog prava:
"Crkva usrdno preporučuje da se čuva pobožni običaj pokapanja tijela preminulih; ipak ne zabranjuje spaljivanje, osim ako je izabrano zbog razloga protivnih kršćanskom nauku" (Kan. 1176 -§ 3)

Čovjek je jedinstvo duha i materije, duše i tijela, i iako se to jedinstvo kod smrti privremeno razdvaja, biti će ponovno obnovljeno na Sudnji dan kada će tijelo uskrsnuti, proslavljeno i slobodno od nedostataka.
Pošto svemogući Bog može od šačice pepela ili prašine napraviti ponovno tijelo, kremiranje ne može "otežati" uskrsnuće tijela. Uskrsnuće tijela je pitanje vjere i nema veze s tim kako je tijelo tretirano nakon smrti.
Ipak, tijelo je hram Duha Svetoga i Crkva ga čak i nakon smrti smatra uzvišenim i posvećenim. Zato Crkva zahtjeva da se ostaci i nakon kremiranja smještaju u posvećenu zemlju.

Prema tome možemo birati ako u našem gradu uopče postoji krematorij.

Kao prvo mislim Anchi mila da si ti mlada da o tome misliš..
a ja..ja ne bih nikako kremiranje..
to mi nekako ne ide u glavu..
klasika: pokop u zemlju...
moja pokojna majka je govorila da je ne stavljamo u nikakve grobnice i betone..nego u čistu zemlju..i tako smo i uradili..a gore smo napravili okvir i spomenik..ali njezino mrtvo tijelo je u zemlji...
mislim da je u velikim gradovima zastupljenije kremiranje....
ja osobno ne bih ..
a crvi..ma kakvi crvi..nema na toj dubini crva..tako sam čula..

moj tata je često na sahranama...kako je star i nema šta radit ode kod grobara kad kopaju raku i promatra..puno toga mi je pričao..ali da vas ne plašim bolje da šutim.. jer sad se vrlo brzo pokapaju mrtvi jedni na druge.. neznam koliko godina..ali brzo to sad ide..

nebrigaj se anchi...kad mene satiraju pod zemlju...navaliće crvi..a imaju za isti onda...pa će morati i pauzirati..

...ja sam za zemlju....nek utisnu dobro i pustu na miru...ionako neću niš osjetiti...glavno da mi duša ode tamo di sad čezne...prid lice Gospodnje...
BVB

hmmm..zanimljiva tema..ipak ja o tome ne razmišljam..ma, bilo bi glupo da razmišljam , zar ne?
što je bolje? ne znam...
a nisam ni znala da se kremiranje dopušta...

anchi moja..nemoj brinut o tome..ionako ćeš biti sa Isusom..a gde će biti tvoje tijelo..zar je to važno? ionako nećeš više nikad u njega...važnije je gdje će duša završiti..
ajme meni..osjećam se da polako filozofiram, radije idem..haha

Koliko sam ja shvatio neke naše običaje, ili je to bar predaja starih tijelo se iz groba "može" izvaditi poslije 7 godina, tj. valjda to oni tada ne smatraju grijehom.

Mislim da ne vade tijela Berno..nego pokapaju na isto mjesto..

ma to itekako nema nikakve veze.. prah je prah...
bitno je ono što ne umire..treba se brinuti kuda će duša...

[quote="marija-nada"]
moj tata je često na sahranama...kako je star i nema šta radit ode kod grobara kad kopaju raku i promatra..puno toga mi je pričao..ali da vas ne plašim bolje da šutim.. /quote]


znaci ipak ima nesto u tome strasnoga sto je moja baka pricala?

istina je da u zemlji na toj dubini crva nema, ali se iz tijela, prilikom velikog raspadanja, vec nakon dva tjedna, od ostataka naseg mesa naprave crvi... tako da prakticki jedemo sami sebe..
prilicno gadno...
hmm..

e sad.. ili crvi ili veeelika vatra... nije bas neki izbor...

Spaljivanje mrtvaca (kremacija) je uništavanje tijela preminule osobe spaljivanjem. Duga tradicija Crkve govori: „Tjelesa preminulih vjernika moraju se pokopati i zabranjeno je spaljivati ih.“ (kan.1203,§1); nije dopušteno ispuniti želju pokojnika koji koji je tražio da mu tijelo bude spaljeno (§2); onima koji to zatraže, treba uskratiti kršćanski pokop a njihov pepeo ne može se čuvati na blagoslovljenom groblju. Iako su Grci i Rimljani u vrijeme nastajanje kršćanstva prakticirali spaljivanje, kršćani su pokapali svoje mrtve iz tri razloga: 1. poštovanje prema tijelu kao Kristovu udu i hramu Duha Svetoga, 2. vjera u tjelesno uskrsnuće pokojnika i 3. snažna reakcija protiv spaljivanja tjelesa koja su vršili poganski progonitelji kao ismijavanje vjere u uskrsnuće. Izgleda da su se kršćani brinuli da će uskrsnuće biti ne moguće ili barem otežano ako ostane samo pepeo koji treba uskrsnuti.
Sveti Oficij promijenio je ipak tradiciju i zakon koji je zabranjivao spaljivanje pokojnika 8. svibnja 1963. Kremacija je prije bila dopuštena samo zbog bržeg otklanjanja tijela u vrijeme kuge, prirodne nesreće i drugih teških javnih potreba. Sada se ona dopušta iz bilo kojeg razumnog razloga, pod uvjetom da takav zahtjev nije motiviran odbacivanjem kršćanskih dogmi, mržnjom prema Katoličkoj crkvi, ili sektaškim duhom. Glavni čimbenici te promjene proizašli su iz obnove teologije o uskrsnuću i sve veće brige za uporabu slobodnog zemljišta za pokapanje mrtvih.
Zakonik kanonskog prava iz 1983. preporučuje pokapanje ali ne zabranjuje spaljivanje osim ako se ono zahtjeva iz razloga suprotnih kršćanskom nauku (kan. 1176,§3). Red sprovoda iz 1970. predviđa kršćanski sprovod onima koji su dali spaliti svoje tijelo, te sahranjivanje njihovog pepela u katoličko groblje. I dalje se daje prednost tradicionalnom pokapanju, ali je kremacija postala prihvaćena praksa u Katoličkoj crkvi, osobito kada se obavlja nakon pogrebne mise s prisutnim tijelom.