 |
Korisnik s preko 1000 postova |
 |
Pridružen: 13 vel 2006 13:38 Postovi: 1753 Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš! Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
iako je autor teme,decidirano naveo stav naše Crkve po tom pitanju,evo još malog dodatka,kako bi nam svima bilo jasnije kakvo držanje tijela za Pričest vjernika traži naša Katolička crkva...naime, Liturgijskom reformom II. Vatikanskog koncila (Konstitucija Sacrosanctum Concilium o svetoj liturgiji, 4. 12. 1964. potvrđenom i drugim dokumentima Sv. Stolice), napušten je isključivo klečeći način pričešćivanja, a pričesna ograda negdje i srušena, pa vjernici dolaze pred djelitelja Pričesti (a to može biti svećenik, đakon, laik) u redu jedan za drugim...
no i ja vidim u mnogim župama,da se neki vjernici i dalje pričešćuju klečeći...da ovo što kaže crusadercro, nije se jedanput dogodilo da je djelitelj klečećim vjernicima uskratio Pričest. za ovakover slučajeve,odnsno ovakova pitanja, najvažnija je Instrukcija De Cultu Mysterii Eucharistici (od 25. svibnja 1967, br. 34) papinskog Vijeća za provedbu odredaba Konstitucije o svetoj liturgiji koja je radila unutar Kongregacije za obrede i disciplinu sakramenata.
tu se tumači smisao načina pristupanja Pričesti, načelno odobravajući i klečeći i stojeći način..... Neka se uzme jedan ili drugi način, prema propisima biskupske konferencije, koja će imati pred očima okolnosti mjesta i broj pričesnika; vjernici će se ravnati prema tim propisima, da Pričest bude znak bratskog jedinstva kod istoga Gospodnjeg stola...
tu se još navodi da, klečeći položaj označuje čin klanjanja ('adoracije') stvarno prisutnom Spasitelju pod euharistijskim prilikama; oni pak koji se pričešćuju stojeći, neka učine čin poštovanja ('reverencije').
u n mnogim našim u biskupijama, ižupama uveo se običaj pokleknuti neposredno prije Pričesti.... evo što kaže i ZCP...
Zakonik crkvenog prava (od 1983., kan. 843, § 1) navodi... Posvećeni služitelji ne mogu uskratiti sakramente onima koji ih prikladno traže, koji su valjano raspoloženi i kojima se pravom ne zabranjuje primanje sakramenata.
nadalje se kaže.. prikladno traženje' i 'valjano raspoloženje' pričesnik nema ako pokazuje bilo kakav protest, oporost ili stanovitu neuravnoteženost, a ima ako kleči iz vjere, prave pobožnosti i klanjanja ('adoracije') stvarno prisutnom Spasitelju...
evo što kaže i Rimski misal (novo, treće tipsko izdanje od 20. travnja 2002.) u Općoj uredbi (br. 42) gdje upozorava da načinom pričešćivanja više treba gledati dobro Božjega naroda negoli na privatno nagnuće i mišljenje..... Neka svi sudionici opslužuju zajednički položaj tijela, što je znak jedinstva članova kršćanske zajednice. Značajna je odredba za položaj tijela za vrijeme Sv. Mise kod Pretvorbe: Za Pretvorbu neka kleče, ako nisu spriječeni zbog zdravlja, tjesnoće prostora, većega broja nazočnih ili drugoga opravdanog razloga. Oni pak koji na Pretvorbu ne kleče, neka se duboko naklone kad svećenik nakon Pretvorbe pokleče (br. 43). U br. 160,2 se navodi: Vjernici neka se pričešćuju klečeći ili stojeći, kako odredi biskupska konferencija. Ako se pričešćuju stojeći, preporučuje se da prije Pričesti učine dužno poštovanje ('debitam reverentiam'). 'Dužno poštovanje' negdje će biti (prema odredbi biskupske konferencije) poklecanjem, drugdje dubokim naklonom. U br. 95. se zahtijeva: Neka se izbjegne svaki oblik posebnosti ili podjele, imajući pred očima da imamo istog Oca na nebu i stoga da smo svi međusobno braća.
da bi možda bolje shvatili što to smiju a što ne smiju biskupske konferencije u svojim biskupijjama,evo primjer donošenja normi, Biskupske konferencija SAD-a,....ona propisuje Pravilno držanje tijela i znak poštovanja prigodom primanja Svete Pričesti (od lipnja 2002.)..... tu moramo znati ,da je to dokument Komisije za liturgiju Biskupske konferencije Sjedinjenih Država Amerike, a ova nema onog autoriteta kao sama Biskupska konferencija.
komisija odlučuje da je 'pravilno držanje' kod Pričesti stojeći, a ne klečeći (klečeći nije dopušteno držanje prigodom primanja Svete Pričesti u biskupijama Sjedinjenih Američkih Država, osim ako biskupska konferencija neke biskupije u pojedinačnoj i izvanrednoj okolnosti odstupi od te norme; i u Kanadi, Assemblée des éveques du Québec, Guide canonique et pastoral au service des paroisses, dio: L'Eucharistie, La Corporation des Éditions Fides, Québec, 1991., 5.2.2., pozivajući se na De Cultu Mysterii Eucharistici, no 89, određuje da se pred Svetim Sakramentom klekne na jedno koljeno, bez obzira bilo Presveto izloženo ili se čuva u svetohraništu!)...
ovaj Američki dokument, suprotno od stava Svete stolice, klečeći stav naziva 'pokorničkim' (jao nama, ako pred Bogom nismo svi siromasi i pokornici!; op. a.)....opet pak neki teolozi, pozivajući se na sličnost sa svećenikom pred oltarom, koji stoji, a ne kleči, rekoše da je stojeći način izraz dostojanstva sinova Božjih, što ne označava klečanje...zbog ovakoih stavova,digla sde prašina svjetskih razmjera, na što je Sveta stolica, na brojna protestna pisma vjernika (jer iritira ono: 'klečeći nije dopušteno' i 'može... uskratiti'), reagirala putem Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata (01. 07. 2002.) pismom objavljenom u Notitiae (studeni-prosinac 2002.).....
u pismu navodi da je zabrinuta budući da s raznih strana prima velik broj pritužbi... jer uskratiti Pričest vjerniku na temelju njegova tjelesnog držanja tvori tešku povredu jednog od temeljnih vjerničkih prava... činjenica da je vjernik na koljenima nije motiv da mu se zaniječe Pričest... svećenik koji mu je zaniječe, čini pastoralnu zloporabu...
Sveta stolica traži od biskupa da autoritativno pouče one svećenike koji bi vjernike na koljenima odbijali... svećenici neka imaju na umu da će Kongregacija ubuduće s velikom ozbiljnošću ispitati pritužbe toga tipa, pa, ako se nađu istinite, kani poduzeti disciplinske mjere sukladne toj pastoralnoj zloporabi. ....još dok je sadašnji papa bio kardinal, tada još pročelnik Kongregacije za nauk vjere,kazao je... praksa Pričesti na koljenima ima svoje korijenje u stoljetnoj tradiciji i znak je klanjanja (adoracije) u svjetlu istinite, stvarne, supstancijalne prisutnosti Našega Gospodina Isusa Krista pod posvećenim prilikama.
stoga je vrlo važno znati što i kako u ovakovim situacijama smije činiti župnik svoje župe... prije svega treba imati pred sobom propise biskupske konferencijekoja se nalazi na njegovu teritoriju,i kao takav nastojati provoditi ujednačenost svojimih vjernika u svemu...vjerujem da nam je svima znano što to znači pastoralna razboritost u koju se ne može,a i ne bi smjela uklopiti svaka isključivost i samovolja,kao što to nažalost neki naši pastoralci čine... no,osobno vjerujem i mišljenja sam da naši župnici u velikoj većini ipak znaju obdržavati propise naše Crkve,kojima pak s vjerom i darom razlučivanja po Duhu Svetome,čine dobro i znaju,objediniti i zadovoljiti potrebe i želje svojih vjernika....
s poštovanjem, Ljubi i čini što hoćeš!
|
|