www.tebe-trazim.com

Iskreno i ja ne postim već dugo.Uvijek sam smatrala da je molitva prva stepenica a post druga stepenica da budemo bliže Bogu(slikovito rečeno) Kao cura sam postila bez ikakvih problema, jer sam imala jaču vjeru nego sad.
Sad se i slabije molim, a po mom mišljenju zbog "ne molitve" nemam snage postiti. Jer kad bih bila bliže Njemu onda bih jednostavno rekla "Isuse moj ti znaš da sam mali bijedni stvor i da ne mogu sama od sebe postiti, ali molim Te za veliku snagu da izdržim ovaj post, Tebi za ljubav". I nekada su mi ovakve rečenice pomagalei davale snage dok sam postila....
Tako ja nekako gledam na post. I vellike se milosti dobijaju postom...
zato mi je toliko žao što ne postim...

Postom, odricanjem jačamo sebe i svoj duh..postom se otvaraju duhovne oči i bistri um..vidiš stvari i spoznaješ ono što je bitno ..
isto je i s molitvom...

evo dio iz knjige:

Ova je knjiga nastala u ozračju međugorskih događanja. Poziv na post mnoge je iznenadio: mnogi smatraju da se radi o pretjerivanju i o fanatizmu, jer smo pozvani da postimo dva dana o kruhu i vodi, i to srijedu i petak. Mnogi to smatraju nemogućim i još više nepotrebnim. Iz poruke o postu vidi de da Gospa tako ne misli. Ona misli i biblijski i crkveno, i zna za prave i provjerene uvjete svakog duhovnog rasta, a to su post i molitva.
Poštovani čitatelju, ovom knjigom Ti povjeravam razmišljanja o postu i iskustva s postom. Želim ti pomoći shvatiti da je post potreban i da je dobro postiti-i za tijelo i za dušu. Još više, želim ti pomoći da se odlučiš na post i da sam iskusiš kako je dobro postiti.

Fra Slavko Barbarić

ovakako nekako i ja
osim što mi se događa da u zadnje vrime želim moliti
i molim, nažalost, često brzo brzo...jer uz njih dvoje, nemam pravo vrijeme za molitvu
a post....medicinski se ne preporuča trudnicama, dojiljama...ipak, neka verzija bi se mogla provesti...

..ti si u blaženom stanju i tvoj post je to "što dojiš" to malo divno stvorenje..

..to što mu nisi uvalila..raznorazne kašice..
..to je post " tvoja mala žrtvica"

i ja tako mislim. danas je prava rijetkost naći mamu koja doji, većinom su jadni bebači na bocama (kako sam ja alergična na njih). bila sam na jednom tečaju za trudnice na kojem je iskusni ginekolog pričao o umjetnom mlijeku (hvala bogu da i to postoji za one bebice koje nisu u mogućnosti dobiti majčino mlijeko) i kako je normalno da beba nakon što pojede bocu spravljene formule spava 3-4 sata u komadu kad je nadrogirana.

....osim što mi se događa da u zadnje vrime želim moliti
i molim, nažalost, često brzo brzo...jer uz njih dvoje, nemam pravo vrijeme za molitvu
a post....medicinski se ne preporuča trudnicama, dojiljama...ipak, neka verzija bi se mogla provesti...[/quote]


isto tako je i kod mene vox. preko dana nema šanse povući se u sobu i moliti....Ali zato iskoristim priliku kad ostanem sama na poslu pola sata, obavezno izmolim krunicu (jer znam da kući ne mogu). I ponekad kad idem s posla pješice isto molim. Navečer počnem moliti, ali ponekad odem u carstvo snova prije nego izmolim...
I slažem se s tobom da bi se nekakva verzija posta za trudnice i dojilje mogla provesti. Npr. odreći se slatkog, tv, ......
i naravno da te se spomenem moja Vox - da ti Bog da snage i fizičke i psihičke.....I naravno svih članova TT-a.
sve vas

Evo Skolastika je pisala o knjizi fra Slavka Barbarića Postiti srcem. Bog je toliko velik da sa nama ima uvijek neke planove. Znam da kad postiš ne smiješ to javno govoriti (osim nekima u čije si se molitve preporučila) ali danas je zadnji dan i ne mogu izdržati da ne posvjedočim koliko je milost od Boga velika. Prije 11 dana prilikom podizanja na misi mene kao i uvijek prostreli Božja riječ: postiti ćeš od srijede do četvrtka devetnicu o kruhu i vodi. Hmmm ono ljudski pa kako ću ja kad su mi već i sami petci teški pa uvedem i voće i povrće, ali već znam da moram prihvatiti jer Bog ima plan kao i sve do sada. Drugi dan kolegica mi bila u Međugorju i pokloni knjigu od fra Slavka. Znala sam da je sve to vođeno od Boga i naravno rekla Bogu da. Hvala Bogu (koji mi je na put stavio Ipehara, Učenika i prijatelja u čije sam se molitve preporučila) krenula sam. Ljudi toliko sam bila sretna, vjerujte nisam samo jela kruh i pila vodu i prespavala te dane, jaaako sam puno radila, spremanje poslije Krizme sinove, branje višanja, posao, posao kod kuće, upis djeteta u školu u Karlovac, a znate kako je putovati 5 sati po vrućini i jesti 2 peciva i malo vode. No, to je bila veelika milost od Boga. Toliko kušnji, a ja sam samo ponavljala Gospodine moj, sotona me ometa učini Ti nešto, jer nisam htjela s njim se raspravljati znam da je mudar. Naravno molila sam krunicu i molitve prema knjizi fra Slavka. Do sada nisam mogla razumjeti kad kažu u postu prošavši tolike kušnje tek osjetiš blizinu Boga. Ne mogu opisati riječima kako je radosno moliti ne navezan na hranu i piće, kako te Isus čini lakom za dnevne zadatke, kako ljubiš oko sebe svoje najmilije, kako ljubiš i radiš za druge. Oh Bože hvala ti.
I kao vrhunac prije 3 dana shvatim da devetnica izlazi na dan Predragocjene Krvi Kristove.
O VELIK JE BOG SVET DOBAR I BLAG O VELIK JE BOG SVI SLAVIMO GA.

ja kao i svi nemogu reći da znam 100 % teoriju posta
ali tu je bitna vjera..a ne znanje,to prvo
drugo
Post ne treba Bogu..
Post ne treba ni našem egu..da se ne bi uzoholio misleći;evo me;postim
2 puta tjedno..itd..
Post nije zato što treba već zato što ne treba,.
ne treba uvijek ugoditi tijelu,
ne treba uvijek uživati
ne treba uvijek sve ići glatko.
...
ja ovako mislim
postoji žrtveni post..
postoji početnički post..

žrtveni post..odlučujem posvetiti ovaj dan života potpuno Gospodinu;približavanju Njemu=jačanju duha,odricanju grijeha i požude tijela..>>spoznavanju svetih misli i ideja
početnički post..odlučujem pokušati dovesti se malo u red..ili bar malo ukrotiti put,..
svaki ostali post..radi reda,običaja,dokazivanja,prisile,obzira..nije neki jak post..
ali može biti dio puta kako spoznati smisao posta..
najveća stvar u postu je početak..i prevladati prve napasti..
za vrijeme posta slabi poriv požude..i čovjek stvarno spoznaje neke metode i upozanje sebe..
npr.kroteći tijelo..uskraćujući hranu..automatski se mjenja i kemija u čovjeku..nije više da bi letio u nečiste misli(pogodite koje?)
..
dalje ima još jedna stvar..
kada čovjek spozna svoju zlu sklonost(ponavljam zlu a ne samo slabu)
onda shvati da u njemu živi jedan čovjek koji živi po zloduhu..
krajnje je vrijeme da mu se objavi žestok rat do krvi..
posteći ne škodiš Božjem čovjeku u sebi..kojem je sve moguće..pa i biti bez hrane..
ali škodiš ovome čovjeku koji je od svijeta..
..
zašto je Isus rekao;samo postom i molitvom..zato jer zna
da je to sredstvo za one koji spoznaju vraga u sebi kako da ga protjeraju