www.tebe-trazim.com

Dragi moji
evo i ja ću za koji dan 7 godina braka. Što da kažem?
Ima svega i lijepog i ružnog. Ali molim se da mi Isus da snage u teškim trenucima, da me prosvijetli, da me vodi... Molim se za brak, jer brak bez Boga ne može.
Vjerujem da me on čuje i da je uvijek sa mnom .... I kao Eleonora uviđam da onaj zli stalno čeprka, stalno nas želi ljute, nervozne. Mislim da polako zadobijam mir, vjeru kako je Isus sa mnom i kad kuham, i kad spremam i oko djece....
HVALA TI ISUSE NA SVEMU...
Podaj molimo svim muževima i ženam hoditi Tvojim putem....
Sve vas



P.S. Nakon 7 g. braka ostavljam se pelena - konačno

Leopolda...

budi blagoslovljena ti tvoj muž i cijela obitelj.....

neka Gospodin koji prepoznaje tvoju vjernost i odanost Njemu nagradi tvoje srce blagoslovom i radosti i nadasve LJUBAVI obostranom između svih članova obitelji tvoje....


joooj 7 godina!!!! Hvala i Gospodinu što Vas čuva!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Živimo u vremenu kada je svjetski prosjek rastave brakova oko 50%. To zvuči zastrašujuće. Ono što ohrabruje jesu studije koje su pokazale da je među vjernicima bitno drugačija situacija. Od parova koji idu zajedno na sv. misu rastaje s 10% a među onima koji zajedno i mole, manje od 1%. Bračna duhovnost je najvažnije područije braka. Postave li se dobro temelji, brak ima budućnost. Želim vas ohrabriti za nove korake. Ako još niste počeli moliti sa bračnim partnerom ili niste članovi nekog crkvenog pokreta ili molitvene zajednice, pravo je vrijeme za početak.



Iz knjige: Kako primiti potpuni Božji blagoslov za brak i obitelj
Autor: Dražen Bušić

hvala IVT, zaista ohrabrujuće! kad bi svatko srce to pročitalo.. vidjelo bi da ima nade!!!

BTB!

Taj primjer sam naveo i opisao ukratko, ali to je jedna duga priča.
Ti su ljudi prvi za koje smo ja i djevojka zajedno molili, čak i onda kad
smo od njih dobivali zlo za dobro, neke jako prljave udarce i riječi...
Ne sudim ih ja, ne uzdižem se iznad njih niti umišljam da sam bolji
čovjek od njih ili da sam bolji u pristupu ovoj ili onoj stvari...ne želim
uopće na takav način razmišljati, uvijek sam imao razumjevanja
za druge, čak i onda kada taj netko nije mogao biti nikako opravdan ili
nije bilo nikakvih olakotnih okolnosti...nekad bi mi znali predbaciti
da imam i previše razumjevanja i da to nikamo ne vodi.

To je djelomično i istina, jer Milosrđe bez Pravednosti ne može, kao ni
obrnuto. I zato treba biti pun razumjevanja, spremnosti na pomoć,
spremnosti na molitvu i odricanje za drugog, ali uz to težiti onome
što je ispravno, pravedno i istinito, a može zazvučati grubo.

U ovom slučaju je dobro čuditi se. Ne iščuđavam se ja kao netko
nepogriješiv, već se čudim stvarima koje nisu normalne, ali su uobičajene.
A kad su uobičajene i ne čudimo im, prešutno postaju normalne.
Čuditi se, a ne suditi može biti od pomoći.
Čudim se stvarima oko sebe i kod sebe, za koje znam da su
pogrešne, i to me potiče da takav ne budem, da tako ne postupam i da
takvo što ne prihvaćam.
Izreći istinu u blagosti s razumjevanjem je ponekad teško, ali koliko teško
toliko je i lako, a pravi prijatelj je prihvaća kao dobronamjernu, onaj
drugi je pretvara u osudu.
Ovdje na forumu često pokušam što više sažeti tekst, pa na kraju
on ne odaje duh u kojem je promišljen.

Obitelj je svetinja u koju se zavlači mnogo toga, i tome se treba čuditi,
tome se treba odupirati, za čovjeka imati razumjevanja i volje za pomoći,
ali za napade izvana nikakvo razumjevanje ne postoji.

Slažem se s tobom, molitva je ključ svega, uvijek bila i ostala.
Sebe možemo mjenjati, a za druge moliti, obrnuto šteka, ne funkcionira.
Ali između toga se može i treba zavući neko naše malo djelovanje
kojemu je cilj pomoći.
Ja nisam sklon pisati o sebi, o trpezi koju Bog stavlja pred mene, niti
o trpljenju koje je zamnom i predamnom, a kad se na to odlučim, to je
jedino zato da pokušam pridonijeti nečemu iz vlastitog primjera te
primjera oko sebe, a ne iz neznam kojeg drugog motiva ili razloga.
U ovom slučaju je to brak i obitelj, što me toliko mnogo fascinira, pa me
jednako toliko žalosti sve što izgriza i napada tu instituciju.
Primjeri nisu za posramljivanje, nego moje opažanje onoga što se događa
u mojoj okolici, a što je preslika društva. Izbliza sam svjedok i rastava,
svađa, ispraznih brakova, brakova iz koristi, patnje djece u svemu tome,
razmišljanja mladih ljudi o braku i djeci, veza koje nemaju temelja, veza
i brakova u kojima za neke stvari jednostavno nema razumjevanja.
I to svoje svjedočenje(opet ću reći, ja šturo napišem svoje mišljenje,
pa ne daje željeni rezultat, imam problem sažeti razmišljanje o nečemu)
želim priložiti ovdje, tako da se netko tko nije obraćao pažnju na takve
stvari začudi, i ako se začudi mnogo će pažljivije i opreznije nastupati
prema tome, pa uobičajeno i moderno mu neće nužno biti i normalno...
jer možda se i on čudi, ali nitko u blizini mu ne rješava tu nedoumici-
ispravno ili nije...

Ela bredi, Elenora, Speranza
hvala na čestitkama!
neću lagati- svaka podrška po tom pitanju mi
mnogo znači

Čestitam i ja vama , čestitam vam na braku,na godišnjicama
na ustrajnosti i požrtvovnosti!
Neka svaka žrtva i svaki napor u braku budu blagoslovljeni!

Slažem se sa Speranzom, dati se pod zaštitu sv. Josipa.
Ja sam to učinio sa svojim zarukama, i nadam se sa svojim budućim
brakom i obitelji.
Sv. Josip je veliki zaštitnik, i najbolji prijatelj braka i obitelji!
Sve korake kojima sam se približio braku, učinio sam po zagovoru i
zaštiti svetoga Josipa!
Mnoge mi je milosti podario, i okrenuo mnogo neizvjesnih situacija na
dobro! on je moj kormilar...

dragi moji,malo sam zbunjena i trebam vasu pomoc,savjete,odgovore...ne znam jel stavljam ovo pitanje na pravo mjesto-ako nisam molim moderatore da ga smjeste tamo gdje pripada.
naime,imam jedno pitanjce...kako crkva gleda na vanbracnu djecu,djecu koju dobije covjek koji vec ima obitelj i brak,koji ne napusta svoju obitelj i ne razvodi se,ali zeli sudjelovati i u zivotu tog vanbracnog djeteta?kako se postaviti u takvoj situaciji?ne mogu svi zajedno zivjeti -ni to ne bi bilo po pravilima crkve?ostaviti obitelj?ostaviti vanbracno dijete-nije dijete krivo ili ???sto?kako?:t4:

..pročitaj sve od ispočetka na ovoj temi..pa ćeš možda naći odgovore
..sve je rečeno...
..ti potraži...odgovor..

naggar evo mene opet,nemoj se ljutiti ako sam dosadna i sto opet postavljam pitanja-jos sam nova u svemu i trebam savjete iskusnijih.procitala sam temu,od pocetka do kraja,i jos mnogo tema al sam i dalje malo zbunjena.
jasno je meni da je brak sklopljen u crkvi jedan i jedini i da je za vjeke vjekova,jasan je meni i onaj dio s oprostom,ali sam zbunjena u dijelu kako se postaviti prema tom vanbracnom djetetu?kako organizirati zivot nakon tog grijeha?2 obitelji-nije bas po pravilima crkve?

Prihvati to dijete i moli za to dijete i za oprost onome tko je ucinio grijeh preljuba u braku...Ako se to tice tvog supruga ili tebe same ili nekog iz tvoje obitelji,tada jednostavno moli Gospodina za oprost tog grijeha bludnosti te za prihvacanje tog djeteta u porodicu kojoj pripada,jer dijete nije krivo za grijeh koji su pocinili doticni o kojima se govori ili misli..Nije to jedini slucaj,ali samo ljubavlju i molitvom moze se sve postici,a naravno najvise vjerom,jer po vjeri primamo.Onaj koji je pocinio taj grijeh bluda treba se iskreno pokajati da mu Bog oprosti ,jer Bog je ljubav i sve oprasta,a to dijete treba prihvatiti,za njega moliti da odraste u vjeri i ljubavi...Predati sve svoje misli,rijeci i djela Bogu u ruke,ispovjedati skruseno svoje grijehe,moliti u obitelji i ic redovno na svete mise barem nedeljne i prihvatiti sve sto ti u zivotu dolazi,prastati i ljubiti i nositi hrabro svoj kriz,.usto vjerovat da Bog sve jednako ljubi i svakome pomaze u njegovoj nevolji...
Vjerujem da sam ti malo pomogla,ukoliko imas jos pitanja ,pitaj...
Bog te blagoslovio,dao ti svoj mir i cuvao te u svojoj ljubavi.