www.tebe-trazim.com

Meni se jako sviđa kada naš župnik nas podsjeti da se križamo
polako i dostojanstveno a ne da mlataramo rukama kao da
ne znamo kuda bi s njima. Osobno kada ulazim u crkvu, volim
kleknuti i prekrižiti se gledajući u Tabernakul i moleći:
Klanjam Ti se Isuse, usred svete hostije!
Potom slijedi pozdrav Gospi i prikazivanje Sv.Mise.
Kada dođe na red Pretvorba svi manje-više klečimo u crkvi
a kada slijedi dio "Evo Jaganjca Božjeg..." uglavnom svi stoje
ali ja i opet imam potrebu da kleknem, zajedno sa još nekoliko žena
i nema tu nikakve kritike. Isto tako, kada se ide na Pričest, prije
primanja, ja se naklonim tako da kleknem i prekrižim se, baš kao i
poslije pričesti, isto tako naprave i drugi, ne svi, i nitko na to nema primjedbe.
Nikad se ne pričešćujem na ruku a kada slijedi završni
blagoslov ja ga primam na koljenima. Možda je to nekome pretjerano,
ali ja smatram da kada dolazim k svome Bogu, kojeg volim i poštujem
kao svog Spasitelja i Prijatelja nijedan naklon nije suvišan!

ja idem na misu nedjeljom u samobor i zupnik i kapelan su stvarno predani radu u zupi, s mladima i sl. i stvarno osjecam kako rastem u toj zupi i primijetio sam kako iako sam mnogo znao i ponasanju u crkvi za vrijeme mise i obreda, ipak zupnik tako kratko i temeljito objasni sto i kako nesto raditi - tak da imamo priliku uciti i usavrsavati se...

ja isto kleknem veliku vecinu, mozda pokoji put ne, ali ipak sam vise za to kakav je moj stav srca tada, a ne toliko vanjstina...

iako je i vanjstina vrlo bitna, jer i ona izrazava ono sto je unutra, u srcu... ali, dok budem mogao kleknuti, ja cu kleknuti...

sasvim ispravno i dostojno trenutka Božje prisutnosti...

Evo pročitala sam da je naša Ela pitala nešto u vezi sv.mise,pa evo stavljam jedan dio koji sam pronašla.
Bit će još nadam se.


Sveta misa se službeno zove «euharistija» što na grčkom jeziku znači «zahvaljivanje». Već nam sam naziv kazuje što je prvotni razlog našeg okupljanja na sv. misu. To je izražavanje časti i zahvalnosti Bogu za sva nje-gova dobročinstva. Jedna od najvažnijih vrlina koja bi trebale krasiti kršćanina je zahvalnost Bogu (i ljudima). Da bi čovjek bio iskreno zahvalan, potrebna mu je poniznost jer samo takav čovjek prepoznaje tuđu dobrotu. Poniznost je potrebna ne samo za zahvalnost, nego i za kajanje. Očito je da bez poniznosti nema pravog pristupa Bogu! Tako nas poniznost i zahvalnost dovode u zajednicu vjernika da se poklonimo Bogu. A sve vrline čovjekove, pa tako i poniznost i zahvalnost, dar su Božji, dar njegovog Duha. Tako slobodno možemo reći da nas na svetu misu okuplja Duh Sveti, Isusov i Očev Duh.


Euharistija se sastoji od 4 dijela: Uvodni obredi, Služba Riječi, Euharistijska služba i Završni obredi.


UVODNI OBREDI


Ulazeći u crkvu činimo znak križa rukom umočenom u blagoslovljenu vodu. To nas sjeća na činjenicu da smo kršteni, a izgovarajući pri tom ime Oca, Sina i Duha Svetog podsjećamo se kome po krštenju pripadamo, pod-sjećamo se da smo Božja djeca, sudionici zajedništva presvetog Trojstva tj. članovi Božje obitelji. Na euharistiju se, naime, i okupljamo kao braća i sestre oko Oca, dakle, poput obitelji. Poklecanje na jedno koljeno kod ulas-ka i izlaska iz crkve izražava naše duboko poštovanje prema Bogu. Poklek-nuti treba uvijek u smjeru oltara jer se tamo čuva Kristovo Tijelo. Nije baš najispravnije poklecati pred kipovima svetaca jer se klanjati treba samo Bogu, a svecima poštovanje možemo izraziti i naklonom glave.

Euharistija započinje zvukom zvona koje nas poziva na ustajanje i najavljuje dolazak svećenika sa ministrantima. Stajati znači biti spreman na ono što dolazi, to je znak iščekivanja nekog događaja, ali i znak poštovanja prema onom tko dolazi. Zato i u svakodnevnom životu u znak poštovanja ustajemo kad nam se približi osoba koju cijenimo. Tako i na početku sv. mise ustaje-mo u znak poštovanja prema Bogu koji nam dolazi u susret.

Ulazna procesija u kojoj svećenik dolazi u susret oltaru označava naše životno putovanje kojim idemo u susret Bogu. To značenje imaju i sve druge vjerničke procesije (na hodočašćima, prigodom nekih blagdana i sl.). Sveće-nik s ministantima poklekne na jedno koljeno što je izraz poštovanja i poniznosti, priznavanje Božjeg gospodstva nad nama. Taj postupak potječe iz starih vremena kada su podanici tako izražavali poštovanje prema kralju. Razlog našeg poklecanja kad ulazimo i izlazimo iz crkve ili se približavamo oltaru je Isusova trajna prisutnost pod prilikama posvećenog kruha koji se čuva u posebnom ormariću koji se zove «svetohranište». Na Isusovu prisutnost podsjeća nas i crveno svjetlo koje dan i noć gori iznad sveto-hraništa pa se zove «vječno svjetlo».

Nakon toga svećenik ljubi oltar čime izražava poštovanje prema Isusu. Naime, oltar - koji je središte svake crkve - predstavlja Isusa koji je u sre-dištu našeg života i naše vjere. Ljubeći oltar, svećenik daje poljubac Kristu. U posebno svečanim prigodama, svećenik kadi oltar mirisnim dimom tamjana koji je kao sredstvo štovanja Boga prisutan i u Bibliji. Tamjan je mirisna smola koja se prikazivala jedino Bogu, u njegovom dodiru sa žeravicom nastaje dim koji se diže u visine i simbolizira vjerničke molitve koje se uzdižu k Bogu.

Euharistija počinje znakom križa kojeg rukom činimo na svome tijelu izgovarajući ime presvetog Trojstva. Rukom dodirujemo čelo, prsa tj. srce i ramena. Time izražavamo da želimo biti na slavu Bogu i svojim mislima (čelo), svojim osjećajima (srce) i svojim radom (ramena).

Nakon što je poljupcem oltaru prvo pozdravio Isusa, svećenik pozdravlja okupljene vjernike jednostavnijim ili svečanijim pozdravom. To je jedno-stavni pozdrav: «Gospodin s vama» ili pak neki od pozdrava kojima je sv. Pavao pozdravljao kršćane u svojim poslanicama.

Svaka euharistija započinje kajanjem. Kajanje je jedini način da čovjek postigne očišćenje srca i duše, tj. da primi oproštenje grijeha. Bez kajanja nema oproštenja! Izgovarajući kajanje, udaramo se šakom u prsa što je izraz kajanja kakvog susrećemo u Bibliji. Na naše kajanje, svećenik odgo-vara odrješenjem od grijeha. Ne podsjeća li nas ovo na ispovijed? Narav-no! Na početku mise događa se Božje oproštenje za sve one koji se iskreno kaju kao i u ispovijedi, ali samo za lakše grijehe. Za teže grijehe nije do-voljno samo kajanje, potrebno je primiti odrješenje u ispovijedi. Prema tome, svatko tko nema težega grijeha, može primiti oproštenje lakih grijeha na početku mise i može pristupiti svetoj pričesti. Dakle, zapreka za prima-nje pričesti je samo teži grijeh! Nije ispravno mišljenje da se za svaki lakši grijeh treba ispovijedati. Za oproštenje takvih grijeha dovoljno je iskreno kajanje (na početku mise ili privatno). Mnogi vjernici bespotrebno izbje-gavaju pričest (kažem bespotrebno jer nemaju težega grijeha), a zaboravljaju ili ne znaju da na početku svake mise primaju odrješenje za lakše grijehe. Svrha ovog kajanja i odrješenja na početku mise i jest da omogući primanje pričesti svima onima koji nemaju težeg grijeha. Nemojmo na to zaboraviti i pristupajmo kad god možemo svetoj pričesti!

Nakon kajanja i odrješenja od grijeha, molimo ili pjevamo «Gospodine smiluj se, Kriste smiluj se, Gospodine smiluj se» (ili u božićno vrijeme na grčkom jeziku: Kirie eleison, Kriste eleison, Kirie eleison). To je zaziv upu-ćen Isusu Kristu. To nije ponovljeno kajanje, nego priznanje Isusa Bogom i Spasiteljem. Kad se u Bibliji Isusa nazove «Gospodinom», onda se time pri-znaje da je on Bog, a kad ga se naziva «Kristom» onda se time priznaje da je on Spasitelj (Mesija), jer na grčkom jeziku riječ «Krist» znači Mesija (pomazanik Božji tj. Spasitelj). Ti nazivi (Gospodin i Krist) su u Novom zavjetu najstariji izrazi štovanja Isusa kao Boga.

Nedjeljom i blagdanom (osim u korizmi) čast Bogu izražavamo i moljenjem ili pjevanjem himna «Slava Bogu na visini». To je jedna od veoma starih molitava koja se zadržala do danas. Njome izražavamo štovanje Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Tim himnom izričemo sve ono radi čega smo došli na euharistiju: "Klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti radi velike slave tvoje", a u znak naše vjere u Isusovo božanstvo kličemo mu: «Ti si jedini svet, ti si jedini Gospodin, ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste».

Nakon ovog pohvalnog himna u čast trojedinom Bogu slijedi prva od tri misne molitve koja se zove «zborna molitva» (druga se moli nakon prikaza-nja kruha i vina, a treća nakon pričesti). Nju svećenik moli sa svoga sjedišta raširenih i uzdignutih ruku. Govoreći «Pomolimo se», svećenik poziva okupljenu zajednicu da mu se pridruži u molitvi koju on izriče Bogu u ime svih prisutnih. Uzdizanje ruku prema nebu preuzeto je iz židovstva (u kojem naša vjera ima svoje korijene) i simbolizira našu usmjerenost prema nebu tj. Bogu. Svećenikove uzdignute ruke pozivaju nas da srca okrenemo k Bogu, a njegovi dlanovi okrenuti prema gore podsjećaju nas da od Boga očekujemo pomoć i uslišanje molitava. I Isus i prvi kršćani molili su uzdig-nutih ruku. Tijekom razvoja crkvenih obreda, taj stav zadržan je samo kod svećenika kao predvoditelja molitve, dok vjernici većinom ne uzdižu ruke (iako to nikome nije zabranjeno).

Na svećenikovu molitvu okupljeni vjernici odgovaraju «Amen». To je riječ uzeta iz hebrejskog jezika i znači «Tako neka bude», «Slažem se». Govoreći «Amen», vjernici izražavaju svoje slaganje i odobravanje onoga što je svećenik izmolio. Tako se cijela okupljena zajednica priključuje izrečenoj molitvi. I kada samostalno molimo, molitvu završavamo riječju «Amen» čime želimo dodatno potvrditi ono što smo maloprije molili. Kao da želimo reći: " Bože, ja doista tako mislim, neka bude kako sam molio"

Jednom sam zakasnila na Sv. misu i nisam znala da li da udem u crkvu ili ne.Razmisljajuci tako odlucih se bar pribliziti vratima da bar cujem molitvu ili citanje za taj dan. Bila je vec noc i prilicno hladno. Nista nisam cula i onda mi padne na pamet proviriti kroz kljucaonicu. :oops:
I svecenik rece- Evo Jaganca Bozjeg...
Cinilo mi se kao da mi sam Gospodin govori-
Ti mozes i zakasniti ali Ja cu uvijek biti tu.
Kleknula sam pred crkvom i od tada uvijek kleknem.

Drugi dio

Drugi je dio mise Služba riječi. Zapravo - to je dvorana u koju nas Bog poziva da nam saopći svoju riječ. Najprije nam progovara kroz starozavjetna čitanja. Govori nam o narodu svome, Izraelu, kako ga je vodio, poučavao i s njim hodio. Taj govor nije samo podsjećanje na negdašnja vremena. Ta je riječ aktualna jednako i za naša vremena i za sav Božji narod. To su riječi opomene, poziva i neprestanih Božjih uvjeravanja da mu se njegov narod vrati, iznova okrene. To je Božji vapaj za posluhom svoga naroda. Kad god je narod išao Božjim putovima, Bog je bio uza nj i narod je uspijevao u svemu što je poduzimao. Čim je skrenuo s Božjih putova, Bog ga poziva, šalje mu nedaće da bi mu narod zavapio i iznova ga potražio. U Starom se zavjetu neprestano izmjenjuje Božji vapaj za svojim narodom i vapaj naroda za svojim Bogom.

Novozavjetna čitanja nam govore kako je nastajala kršćanska zajednica i kako je Božju riječ slušala, primjenjivala, po njoj živjela. Tu susrećemo pokušaj mlade zajednice da slijedi Put, ono u čemu su ih apostoli i svjedoci Isusova života poučavali i na što su ih upućivali.

A ono što povezuje ova dva čitanja je psalam. On je također vapaj starozavjetnog psalmiste da Bog iznova pogleda na svoj narod, ili je to zahvala Bogu za učinjena djela. Često su psalmi prepuni dramatičnih situacija, silnih vapaja da se Bog zauzme za svoj narod. Kao da se prepiru s Bogom, traže ga, ne nalaze. Ili su to hvalospjevi koji slave Boga radi njegove veličine, siline kojom štiti svoj narod, ili su prepuni utjehe, mira, blagoslova, spokoja u kojem se narod oslanja na pomoć svoga Boga.

Nakon novozavjetnih izvještaja kličemo: Aleluja! Aleluja znači: slavimo Gospodina! To je poklik zahvalnosti što smo čuli nemoć starog Izraela i novu svemoć novog Izraela - Crkve. Još više je to klicanje zbog evanđelja - Radosne vijesti koju ćemo upravo čitati. Iz evanđelja nam progovara sam Bog! On neposredno dodiruje naše uši i srca i plijeni naš pogled - zato mu kličemo. Slijedi navještaj Riječi, evanđelja. Počinje s "Gospodin s vama" - što želi reći da je potrebno da se Isus u svome Duhu nastani u slušatelju i navjestitelju kako bi ta riječ ušla u naš život i u njemu se ostvarila. Dok smo druga čitanja slušali sjedeći, sad ustajemo. Ponekad se evanđelje čita i uz upaljene svijeće, a ponekad se pjeva. Katkad se kaže umjesto: "Čitanje svetog evanđelja po ..." "Navještaj svetog evanđelja po ..." jednom od četvorice evanđelista. Pisao je čovjek i sad to izgovara čovjek, ali to je Božja riječ! To Bog govori. Tebi je upućuje. Ako propustiš ovu riječ, uzalud je dalje stajati. Koliko ovu riječ čuješ - toliko si sudjelovao u misi. Ona je ulazna vrata za tvoje sudjelovanje u misi. Riječ koja ti se tu daje vječna je riječ. Nebo će i zemlja proći, ali moje riječi neće proći - kaže Isus. On sam je ta Riječ i vječan je.

Slušati riječ Božju znači pričestiti se njome. Kao što euharistijski Isus dolazi u hostiji u nas, tako ovdje u glasu i riječi ulazi u naša srca i naše uši. To je, također, jedna vrst pričesti. Zato se u misi govori o dva stola - o stolu riječi i stolu euharistije. Ako se čovjek ne pričesti riječju, ne može se pričestiti euharistijom. A vjera dolazi iz navještaja - kaže sv. Pavao. Ne čujem li riječ, ne mogu imati vjere pa prema tome ni uvjet za plodonosno primanje euharistije.

Svećenik nam riječi koje smo čuli još više posuvremeni, približi, konkretizira za naše prilike, situacije. On nam u propovijedi premosti mentalitet te riječi iz židovskog podneblja onoga vremena i prenese u naš mentalitet. A naš odgovor na to je molitva vjernika. Tu mi možemo zavapiti Bogu da nam se iznova približi, da mu se vratimo s naših putova na kojima smo zaboravili na njega, tu mu zahvaljujemo za sva dobra koja nam čini, tu ga molimo za ono što svojom snagom ne možemo promijeniti u svijetu koji nas okružuje. To je naš pokušaj da se obratimo iznova svome Bogu, da uvidimo odakle smo pali i da se vratimo.

[Između propovijedi i molitve vjernika izričeš svoje Vjerovanje, svoj DA Božjoj riječi. U vjerovanju je sadržano cijelo Evanđelje.] Vidimo da i ovaj dio svete mise završava molitvom kao što je i prvi dio završio zbornom molitvom.

Treći dio

Sudjelovanje u misi nastavljamo u trećoj dvorani. Euharistijskom službom počinje taj treći dio mise. To je priprava i prinošenje darova. Tu odgovaramo na Božju riječ koju smo slušali u prethodnoj dvorani, u službi riječi. U treću dvoranu možemo samo ako smo čuli riječ, ako smo odlučili prihvatiti život kojeg nam nudi Isus Krist.

Svetopisamska čitanja su nam prenijela Božju poruku, priopćila nam njegovu volju za nas. Bog nas poziva da mu se posve predamo, da mu prinesemo sav svoj život, rad, sve situacije u kojima se nalazimo. On se želi utjeloviti u sve što smo mi, želi u to ući. A može tek kad mu to dopustimo. Stoga ministranti koji prolaze između nas i prikupljaju naše priloge, samo nas podsjećaju da darujemo sebe. U novcu koji dajemo prinosimo dio svoga života, rada, truda - ali je ta gesta ujedno i poziv: darujmo Bogu sve! Dati milostinju znači vjerovati da Gospodin daje. To je za njegovo Tijelo - Crkvu, za zajednicu Crkve, za siromahe.

Svećenik stoji u službi Glave Crkve, Krista i u službi kršćana. Krist nam je naložio da Bogu prikazujemo kruh i vino i svećenik to čini u ime svih nas. Ali i mi smo svećenici - "kraljevsko svećenstvo, sveti puk Božji" (usp. 1 Pt 2,9). Kad svećenik prinosi kruh - mi prikazujemo Bogu sav svoj materijalni život - svoje tijelo, imanje, obitelj, rad ... A dok svećenik prinosi vino, mi prinosimo sav svoj duhovni i duševni život, misli, osjećaje, želje, htijenja. Prinosimo Bogu sav bolni, mučni, tegobni dio nas, svoje padove, pogreške, slabosti, jad i nemoć, sve ono što je grijeh u nama osakatio - da sve to Bog ponovno ozdravi, iscijeli, da njegov Duh obnovi, posveti i učini savršenim kao što je to u Bogu. To je predanje života. Sve što prikazujemo Bogu, pobožanstvenjuje se, preobražava. Svećenik prikazuje kruh koji će postati tijelo Kristovo, a mi predajemo same sebe i sve što nas okružuje da postanemo Tijelo Kristovo - Crkva.

Ali prikazati samo to negativno, istrošeno u nama, bila bi nepravda prema Bogu. Zato mu također treba prikazati i svijetle, dobre, pozitivne strane, ono što nas čini zdravima, snažnima. Prikazati mu ono najbolje, najdragocjenije što imamo i jesmo. Baš kao što su u Starom zavjetu prinosili Bogu žrtve od prvina svojih plodova rada, stoke i svega što su imali.

Svećenik prinosi kruh i vino, kao spomen žrtvu, tj. sjećanje i posadašnjenje Novog saveza koji je Gospodin ustanovio prinijevši sebe kao žrtvu - Janje na oltar Bogu. Njegovom krvlju, njegovim tijelom Novi je savez, nova pomirnica uspostavljena.

Svećenik prima darove i stavlja ih na oltar. Zbog toga je svećenik nakon prinošenja darova prao ruke. Danas je ta gesta simbolična, a upućuje i na duhovnu stvarnost da se svećenik opere, da čist od "grijeha i bezakonja" prinosi Bogu žrtvu.

Prinoseći darove svećenik izgovara molitvu, blagoslivlja Boga za darove koje smo primili po njegovoj darežljivosti. Narod odgovara blagoslivljući Boga. Nakon pranja ruku svećenik poziva da zajedno molimo da prinešeni darovi budu ugodni Bogu Ocu Svemogućemu. Narod odgovara molitvom i slijedi darovna molitva koju svećenik moli ispruženih ruku nad darovima - kruhom i vinom.

Četvrti dio

Četvrta je dvorana najljepša, najintimnija, najtiša i najsvetija. U njoj se događa pretvorba. Darove koje smo prinijeli, kruh i vino, a s njima sve ono što mi jesmo i činimo, svu našu ljudskost, sve naše zemaljsko, sad Isus pretvara u svoje Tijelo i Krv, to jest sve naše prinešeno postaje božansko, prožeto Nebom i Vječnošću.

Ovaj veličanstveni događaj počinje svećenikovim pozivom: "Gospodin s vama". Odgovaramo: "I s duhom tvojim". "Gore srca". "Imamo kod Gospodina". Kažemo da su naša srca već kod Gospodina, a često su to prazne riječi jer naša su srca u grijehu ili smo rastreseni. Ali mi doista želimo uzdići srca Gospodinu. I zato: "Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu". Zahvaljivanje Bogu je jedina mogućnost da povjerujemo u pretvorbu. Na to odgovaramo da je samo tako dostojno i pravedno. Svećenik u ime naroda slavi Boga, hvali ga i blagoslivlja za sve što nam je učinio, što je sve stvorio, što sve imamo od Oca po Sinu u Duhu Svetomu. To je Predslovlje, koje primjereno liturgijskom vremenu i blagdanima ističe osobite razloge hvale i spominjanja djela koja nam Otac čini. Zatim dostojanstveno kličemo: "Svet, svet, svet ..." i dok smo mi u tom veličanstvenom klicanju s nama slavi cijela nebeska Crkva, sva priroda. Nakon toga trenutak je velike tišine, iščekivanja, blagoslovljeni trenutak posvećenja i spasenja svega svijeta. Tada svećenik polaže ruke na darove. To je znak izlijevanja Duha na sve nas. Svećenik moli nad darovima, ali i nad svima nama, jer i svi mi moramo sada postati Tijelo Kristovo. Dva su tijela Kristova - euharistijsko tijelo, hostija, i Tijelo Kristovo, Crkva. To je dio mise u kojem se Duh izlijeva u svojim darovima.

Nakon ovog polaganja ruku Isus nas vodi dalje. Svećenik sam ne može izvesti pretvorbu. On samo izriče Kristove riječi i opisuje Kristove geste. Po njima Krist pretvara darove u svoje Tijelo i Krv.

Nakon pretvorbe svećenik kaže: "Tajna vjere". Tada slavimo Boga, kličemo: "Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo". Cijela Crkva, sav okupljeni narod zapravo Tijelo smo Kristovo. To je trenutak kad pada svaki zemaljski pogled, mržnja, nepraštanje, odijeljenost. One više nemaju mjesta.

Jer Isusovo je tijelo jedno, jedinstveno i savršeno funkcionira. Ti sam, kao sudionik mise, sad si Isus. Čovjek do tebe je Isus. Tako svaki pojedini. Više nikoga ne možeš pogledati "prljavim", sebičnim, zavidnim, optužujućim, prijekornim pogledom. Tomu je kraj.

[Četvrta dvorana završava: "Po Kristu, s Kristom i u Kristu ...".]

Peti dio

To se sve dogodilo na oltaru i sad prilaziš oltaru da uzmeš dio, da budeš su-dionik toga i vidljivo. Tad te Isus zapravo vodi u petu dvoranu. U nju se ulazi molitvom Očenaša. Svi smo sinovi i kćeri jednoga Oca i tako mu se obraćamo. Nakon toga na svećenikov poziv primamo Kristov mir i dijelimo ga jedni drugima. Prije pričesti molimo: "Gospodine, nisam dostojan ...". Mnogi misle: zašto sad opet molimo za oproštenje grijeha kad smo na početku već to molili. Ne radi se o istome. Tamo smo molili da nam se oproste grijesi. Da bismo pričest mogli primiti, trebamo biti sasvim otvoreni i izliječeni od svojih rana. Ako si oprostio, a još ne možeš čovjeka pogledati u oči, u tebi je još rana. I stoga kažemo: "Reci samo riječ i ozdravit će duša moja". Tada odlazimo na pričest. Primaš hostiju. U njoj primaš nove oči, novi govor, nove misli - primaš Isusa. Oblačiš se u njega. Nestaje tebe, ostaje Isus. Sad si više nego svetohranište, tabernakul. Sad bi pored tebe trebalo upaliti vječno svjetlo kakvo stoji pored svetohraništa. I ovaj dio, peti dio mise završava molitvom - to je popričesna molitva.


Tomislav Ivančić

Plodovi svete Mise
Sv. Misa je savršena poklonstvena, zahvalna, prozbena i pomirbena žrtva. Kod nje Isus daje Ocu najsavršeniju slavu i čast, najljepše mu zahvaljuje, a nama daje preobilne milosti: kajanje za grijehe, oproštenje vremenitih kazni za grijehe, pomoć za kršćanski život, spremnost za herojska dobra djela.
Po sv. Misi primamo i mnoga vremenita dobra.
Misa izlijeva milosti na čitav svijet. Izbavlja duše iz čistilišta. Ona je najsavršenija zajednička zahvala djece Božje Nebeskom Ocu, najsvetiji čin na zemlji.
Najviše milosti primaju svećenik i vjernici koji pobožno sudjeluju kod svete Mise, te oni za koje se ona prinosi.

Želim prepisati jedan tekst koji me se dojmio,pa želim podijeliti s vama..
iz knjige o .R. DeGrandisa "Isusova stvarna prisutnost u Svetoj Euharistiji"

"(...) Zamolit ću vas da zamislite slijedeće: u obližnjoj se ljekarni pojavi reklama za napitak što su ga upravo nabavili. Ako popijete jednu čajnu žličicu dnevno, živjet ćete 100 godina više. (..)
Ljudi bi stajali u kilometarskim redovima s novčanicima u ruci i ne bi uopće pitali za cijenu. Pitam se što bi se dogodilo kada bi jednog dana oglasili kako postoji nova tableta koja će vas učiniti sretnima, te će vaša savršena sreća potrajati 100 godina. Ljudi bi opet čekli u redovima. Ispraznili bi svoje bankovne račune.

A ne kaže li Isus u Evanđelju upravo da ćete, ako blagujete Moje Tijelo i pijete Moju Krv,živjeti ne samo još 100 godina, već da ćete zauvijek (sretno) živjeti? Nije li to upravo čudesno?
(...)

Znate li da gubite puno više od toga svaki put kad imate priliku primiti Euharistiju ,a to ne učinite?
Kada biste saznali da ćete,ako svake subote ili nedjelje ne provedete sat vremena u kući svoga najboljeg prijatelja, ugroziti svoju budućnost, dovesti u opasnost svoju sreću,te riskirati gubitak svog bračnog druga, djece, zdravlja, posla, automobila i svega što posjedujete, biste li pošli?

Znate li da riskirate još i puno više od toga svaki put kada imate priliku primiti Euharistiju, a to ne učinite?

Zvuči li vam to šokantno? Nego što! Razlog tomu jest taj što, preko Euharistije, svi imamo priliku na uživanje bezgranične sreće s Bogom kroz svu vječnost. To znači kako nema granice sreći koju nam Bog želi dati. Sve će to biti naše ako samo budemo valjano živjeli nepunih sto godina.

Euharistija nadilazi sve što postoji na ovome svijetu, jer nam daje Božji blagoslov za svu vječnost. Oko nije vidjelo ,uho nije čulo,niti je u ljudsko srce ušlo ono što je Bog pripremio onima koji Njega ljube.

Euharistija vas može odvesti na ono mjesto koje je ljepše od svega što ste ikada zamislili! Koliko bi još ljepše moglo biti!
Koliko vam je motivacije još potrebno?"

Duše Sveti, pomozi nam da postanemo svjesni Žrtve Njegova Sina...

Tumacenje Svete Misne zrtve: sedamdeset sedam milosti,koje izviru iz sabranog i poboznog pracenja sv. Mise. (p. Martin von Cochen,tiskano s crkvenom dozvolom izdano u Lahni,10 lipnja 1953.Merkel)


1. Zbog tvoga spasenja Bog Otac salje svoga ljubljenoga Sina na zemlju.
2. Za tvoj spas Duh Sveti pretvara kruh i vino u pravo tijelo Kristovo i u pravu Krv Kristovu.
3. Zbog tebe Sin Bozji silazi s Neba i skriva se u sv. Hostiji.
4. Zbog tebe se toliko ponizuje da je i u najmanjem djelicu sv. Hostije prisutan.
5. Zbog tvoga spasa On obnavlja milostivu tajnu svoga Utjelovljenja
6. Zbog tvoga spasa On se ponovo radja na duhovan nacin kod svake sv. Mise.
7. Za tvoje spasenje On obnavlja na oltaru svoja spasiteljska djela koja je izvrsio na zemlji.
8. Za tvoje spasenje On obnavlja svoju gorku muku da te ucini njezinim sudionikom.
9. Za tvoje spasenje On umire na duhovan nacin i prikazuje svoj plemeniti zivot za tebe.
10. Za tvoje spasenje On prolijeva na duhovan nacin svoju svetu Krv i prikazuje je Nebeskom Ocu za tebe.
11. Sa svojom svetom Krvlju On skropi tvoju dusu i cisti je od njenih losih navika.
12. Za tebe se Isus prikazuje kao prava zrtva paljenica i daje Bogu cast koja pripada Njegovom dostojanstvu.
13. Ako prikazes ovu zrtvu hvale Kristu Bogu , tada mu iskazujes cast koju si mu propustio dati.
14. Za tebe se On prikazuje kao zrtva hvale i nadopunjava tvoj propust slavljenja Boga Oca.
15. Ako ti,ovu Kristovu zrtvu prikazujes Bogu, Dajes mu vecu hvalu nego sto mu sami Andjeli daju.
16. Za tebe se Krist prikazuje kao najsavrsenija zrtva zahvale i nadopunjava sto si ti u svome zahvaljivanju propustio.
17. Kad ti prikazujes Kristovu zrtvu hvale Bogu,zahvaljujes mu obilno za sva dobrocinstva koja ti je iskazao.
18. Za tebe se Krist prikazuje kao najmocnija zrtva pomirenja i cini da uvrijedjeni Bog postaje tvoj prijatelj.
19. Oprasta ti sve tvoje lake grijehe ako si voljan izbjegavati ih.
20. Nadoknaduje za mnoge tvoje propuste.
21. Ispravlja mnoge tvoje nemarnosti i krivo vrsena dobra djela.
22. Takodjer ti oprasta nesvjesno zaboravljene grijehe koje nisi nikad ispovijedio.
23. On se prikazuje kao zrtva zadovoljstine i placa za jedan dio tvojih vremenitih kazni.
24. Po svakoj sv. Misi zadovoljavas za vise kazn inego bilo kojim teskim cinom pokore.
25. Kristi ti daruje jedan dio svojih zasluga koje ti mozes prikazati Bogu Ocu za svoje grijehe.
26. Krist se prikazuje za tebe kao mocna krvava zrtva i moli tako usrdno za tebe kao sto je na krizu molio za svoje neprijatelje.
27. Njegova sveta Krv vapi za tebe s toliko zagovora,koliko je kapljica Krvi isteklo iz Njegovih Rana.
28. Njegove svete Rane vape za tebe s toliko zagovora koliko je Rana na njegovom tijelu.
29. Zbog te mocne molbene zrtve stjeces ono za sto molis mnogo prije nego kada bi molio izvan sv. Mise.
30. Izrecena molitva na sv. Misi je mocnija nego ona izvan sv. Mise.
31. Krist se sjedinjuje s tvojom molitvom i prikazuje je svom nebeskom Ocu.
32. Iznosi mu sve svoje nevolje i opasnosti,jer je Njemu tvoj spas vazan.
33. Takoder za tebe mole svi prisutni Andjeli i prikazuju uzvisenom Bogu tvoju bijednu molitvu.
34.Kada svecenik prikazuje u tvojoj prsutnosti sv. Misu njezina moc odvraca Zlog duha od tebe.
35. Svecenik slavi sv. Misu i za tebe i prikazuje je Bogu ta tvoj spas.
36. Kada si na sv. Misi,tada si i ti na duhovni nacin svecenik i Krist ti daje snagu da prikazes sv. Misu za sebe i za druge.
37. Prikazujuci sv. Misu iskazujes Presvetom Trojstvu najdostojniji dar.
38. Ti prikazujes Bogu dragocijen dar koji vise vrijedi nego Nebo i Zemlja zajedno.
39. Ti mu prikazujes tako skupocijen dar koji je isto toliko vrijedan koliko i sam Bog.
40. Po tom prikazanju iskazujes Bogu tako veliku cast kao sto Bog i treba biti cascen.
41. S ovim prikazanjem ugadas Presveton Trojstvu na neizmjeran nacin.
42. Ovaj tako plemeniti dar zrtvujes kao svoj vlastiti dar,jer ga je tebi sam Krist dao.
43. Ako sv. Misu ispravno pratis,izvrsavas cin najuzvisenijeg sluzenja Bogu
44. Prateci sv. Misu iskazujes Kristovom covjestvu najuzviseniju sluzbu i najvecu ljubav.
45. Sv. Misom castis Kristovu muku na najbolji nacin,i postajes sudionik tih plodova.
46. Sv. Misom najbolje castis i razveseljavas Majku Bozju.
47. Sv. Misom najbolje castis Andjele i svece,vise nego nego mnogim molitvama.
48. Pobozno prateci sv. Misu mozes se vise obogatiti nego bilo cime na ovome svijetu.
49. Sv. Misom izvrsavas jedno od najvrijednijih dobrih djela.
50. Sv. Misom obavljas uzviseni cin prave vjere i po tom zasluzujes veliku nagradu.
51. Pokleknes li pobozno pred Presvetom Hostijom i Predragocijenom Krvlju,vrsis uzviseno djelo klanjanja.
52.Kad god pobozno pogledas sv. Hostiju,tada zasluzujes osobitu nagradu na Nebu.
53. Kad god se ponizno udaras u prsa,toliko puta postizes oprostenje vlastitih grijeha.
54. Ako u stanju grijeha pobozno pratis sv. Misu,Bog ti pruza milost obracenja.
55. Ako pratis sv. Misu u stanju milosti,Bog ti cudesno umnozava svoje bozanske milosti.
56. Na sv. Misi se hranis i napajas na cudesan nacin Kristovim Tijelom i Kristovom Krvlju.
57. Na sv. Misi pocascen si,jer smijes Krista gledati svojim ocima,i jer On tebe gleda.
58. Kad god primis svecenicki blagoslov na sv. Misi,Krist ga na Nebu potvrduje.
59. Revnim pohadjanjem sv. Mise blagoslovljena u tvoja vremenita i duhovna dobra.
60. Po sv. misi sacuvan si od mnogih nevolja i nesrecau koje bi inace upao.
61. Sv. Misom bit ces ojacan u kusnjama koje bi te inacesvladale.
62. Po svakoj pobozno pracenoj sv. Misi postizes milost blazene smrti.
63. Po prisustvovanju na sv. Misama dobivas pomoc i utjehu od Andjela i svetaca u svojoj smrtnoj tjeskobi.
64. Na tvome ce te smrtnom casu tjesiti sv. Mise na kojima si prisustvovao i ulijevat ce ti cvrsto pouzdanjeu Bozje milosrdje.
65. Sv. Mise na kojima si pobozno prisustvovao ici ce s tobom pred Bozanski Sud i izmoliti milost od strogoga Suca.
66. Vjerojatno ces imati kratko i blago Cistiliste jer si mnogim sv. Misama platio najveci dio svojih vremenitih kazni.
67. Po svakoj sv. Misi vise ublazujes svoje cistiliste nego drugim teskim pokorama.
68. Samo jedna sv. Misa za zivota koristit ce ti mnogo vise nego mnoge prikazane za tebe nakon tvoje smrti.
69. Sigurno ces u Nebu dobiti visi stupanj slave i vjecno ga posjedovati.
70. Svaka tvoja sv. Misa podize te na vise u Nebo i znatno ti povecava tvoje blazenstvo.
71. Za tvoje prijatelje nema korisnije molitve nego da za njih prisustvujes i prikazes sv. Misu.
72. Svojim dobrotvorima mozes najobilnije naplatiti njihova dobrocinstva prikazivanjem sv. Mise za njih.
73. Bijednicima,bolesnicima i umirucima mozes najbolje pruziti pomoc i utjehu prikazujuci za njih sv. Misu.
74. Mnogim grjesnicima mozes postici obracenje po prikazanju sv. Mise.
75. Po prikazanim sv. Misama mozes svim krscanima izmoliti spas.
76. Prisustvujuci sv. Misama mozes cijelo Cistiliste osvjeziti i vjerne duse okrijepiti.
77. Ako ne mozes za svoje pokojnike dati slaviti sv. Mise,ipak ih mozes prisustvujuci sv. Misama izbaviti iz Cistilista.


Sto mislis,pobozna duso? Sto sada mislis o sv. Misi? Mislis li da postoji samo jedno jedino dobro djelo na svijetu kojim bi mogao steci tako velike milosti i plodove kao po sv. Misi? Smatras li da je istina sto otac Sanches kaze: "Ako krscanin zna iskoristiti,moze se po jednoj jedinoj sv. Misi vise obogatiti,nego po svim ostalim stvorovima koje je Bog stvorio zajedno"
O,sv. Misa je ogromno blago! O,Sigurno je preblazen onaj koji si s malo truda moze tako veliko blago steci.Tko nebi htio prisustvovati sv, Misi. O, draga duso, ne propusti je,ostavi sve i pozuri na sv. Misu !
Sjeti se, kako bi bio tuzan kad bi jednoga dana izgubio ili lakoumno proigrao sedamdeset sedam zlatnika. Sigurno bi te gubitak najdublje zabolio i ti bi se kajao. Koliko vise bi se morao rastuziti kad bi jednog dana,bez potrebe, iz same lijenosti i bez odvaznosti propustio sv. Misu ! Vec si mnoge sv. Mise propustio i zbog toga se nisi zalostio,kao da ti se nije dogodila nikakva steta - jasan znak da dragocijeni dar sv. Mise nisi spotnao ni cijenio. Ali budes li ove rijeci pomno citao,vjerojatno ces spoznati ovo nebesko blago,visoko ga cijeniti i marnije za njim teziti