www.tebe-trazim.com

Mislim da zaboravljeni grijesi nisu oprošteni a najgore mi je kad se odmah nakon ispovijedi sjetim da sam nešto zaboravio.

Kada zaboravim ispovijediti neki grijeh, ispovijedim ga na idućoj ispovijedi uz napomenu da imam zaboravljenih grijeha od prošle ispovijedi.
Moram napomenuti da me tada velečasni najprije pita koji su to grijesi, pa tako najprije navedem njih pa tek onda grijehe počinjene nakon posljednje ispovijedi.

Po mojoj procjeni to su uglavnom neki manji grijesi, jer one teže koji me opterečuju ispovidim odmah na početku ispovijedi, a to mi se obično događa kada su velike gužve za ispovijedi prid velike blagdane.

Oukeej!

A smije li se primiti pričest prije nego se izmoli ili učini ono što smo trebali učinit za pokoru?

mislim da ne..pokora je dio ispovijedi

Onda sam učinila glupost u neznanju.

Meni je neki dan bila prva ispovijed, i svecenik mi je izasao u susret. Zaista je bio ljubazan i imao je razumijevanja. Ispitivao me je ja sam mu odgovarala. Ok..meni je bio prvi put. Al moj muz se ispovijedio neznam koliko puta, i svaki put ga ispituje. A ako se tokom ispitivanja "zbunimo" i nekazemo nesta sta nas nije pitao, cisto zbog toga jer smo zaboravili, sta onda?

Mislim da da, jer neke pokore nije moguće izvršiti odmah.

Znamo da za pokoru osim molitve može biti određeno bilo što,..... tako npr. svečenik uz molitvu može odrediti da se propusti pogledati neki film.
Filmofilu je ovo zaista pokora, a šta mu je film napetiji to je pokora veća. Zamislimo koliko bi tribalo vrimena od ispovijedi sa ovom pokorom do pričesti.

Zato sam gotovo uvjeren da se može pričestiti odmah nakon ispovijedi pa čak i prije molitve.

Znam da nije baš u temi ispovijed, ali eto čisto me zanima kakvi su običaji kod Vas..

Naime, neki dan sam razgovoaro s jednim vrlo pobožnim čovjekom, te mi je rekao kako je sv. pričest potrebno obavezno primati na usta, a ne na ruke, i da je pri tome potrebno i kleknuti, pa eto kako to izgleda u vašim crkvama?

Malo sam se raspitivao i kod drugih oko toga, pa mi je rečeno kako se prije tridestak godina pričest mogla primati samo na usta i to na način da se kleči pred svećenikom, pa su postojala u crkvama pred svećenikom i tzv. klecala.

Sve to ima mi i puno logike, obzirom da primaš živog Isusa, a primanjem na ruke koje su sve i svašta prije toga dodirivale, smatram da stvarno nije u redu primiti živoga Boga na taj način..

U Poljskoj se pričest također prima klečanjem pred svećenikom i na usta..

Eto, molim Vas za Vaše komentare.. Hvala..

obje prakse su dozvoljene od strane Crkve i ne vidim cemu bi jedna praksa bila vrijednija od druge... mislim da je besmisleno "napadati" jednu od praksa kad je ionako ono temeljno bitno kod pricesti BLAGOVANJE samoga Krista... puno je bilo polemika po tom pitanju, vjerojatno i na ovom forumu pa preprucam da potrazis malo preko trazilice

Bog te blagoslovio!

Evo našao sam jedan članak vezan za ovu temu:

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=144

Mislim da je najvažnije biti poniznog srca u trenutku primanja Isusa i učiniti to sa najviše poštovanja, ja osobno ne primam na ruku, činim to stojeći i na jezik a kako će tko njegova stvar jer crkva dopušta i na ruku i klečeći, osobno, samo sam jednom vidio da netko prima pričest na koljenima što je nekada bila praksa.

Mislim da je takve članke najpametnije citirati samo sa Glasa koncila jer očito je da svi ostali portali i novine imaju namjeru samo širiti laži.

Citiram "Danas se Pričest na ruku daje protuzakonito i to je postalo jedan od glavnih neprijateljskih alata za uništenje Vjere po cijelome svijetu. Jer ova praksa primanja Sv. Pričesti nema druge svrhe nego da iskrivi naše poimanje Isusa Krista i da njeguje prijezir prema Svetim Otajstvima. Nije ni čudo da je sveti Bazilije (329-379) okarakterizirao Pričest na ruku kao "teški grijeh." To znači, primanje Pričesti na ruku nije u katoličkoj tradiciji. Ova praksu su prvi puta uveli u Crkvu heretički Arijevci u IV. st. kao način izražavanja svoje vjere da Krist nije božanska osoba."

Kako se daje protuzakonito kad je to demokratski izglasano na drugom Vatikanskom koncilu? Od tad je prošlo skoro pola stoljeća i Crkva nije imala potrebu mijenjati taj zakon.
Ljudi koji primaju Tijelo Kristovo na ruku jednako sveto osjećaju taj čin kao da ga primaju i na usta. Bitna je čistoća srca, da si se ispovijedio i da ne osjećaš sraz između svoje duše i Krista dok primaš. Daleko bitnije.
Ova zadnja rečenica je očito koliko je lažna. To može izjaviti samo netko tko nema veze sa vezom tko nije ni čuo za drugi Vatikanki koncil gdje su se sastale sve "posvećene glave" Crkve i uz pomoć Duha svetoga donijele demokratske odluke.
Tradicionalisti koji žele progurati te laži su heretici koji žele uvesti razdor u Crkvu.