www.tebe-trazim.com

Bog zna nase grijehe,nema skrivanja...ON samo ceka na nase
"pokajanje" i nasu pokoru...Mi idemo kod Boga da se ispovjedamo,
a preko SVECENIKA DOBIVAMO OPROSTENJE OD GRIJEHA...
znaci vaznije je se POKAJATI I OPROSTITI,i nastojati popraviti,
ne ponoviti te grijehe..Vec sam dokaz,kad oducimo da idemo u ispovjedaonicu,je pomak..jer smo se prije toga "ispitali"sta imamo za reci,
sta smo sagrijesili,znaci Bog je to vidio,i zato su i takve ispovjedi ispravne i valjane...sada je na nama, promjeniti se i obratiti se poslje...

i ovdje ima dosta o ispovjedi,pa one koje zanima ,moze procitati...

[quote="rebeka"]Hoce li mi Bog oprostiti?
Bog nas nikada ne pretaje ljubiti,bez obzira sto smo mi cinili.
Po Isus Krist Bog se objavio kao milosrdni Otac koji nam uvjek oprasta.Ona se ne ljti i ne i ne osvecuje,jer ne zeli smrt grijesnika,
nego ceka da se otvorimo njegov oprostenju da bi u nasim srcima ponovno zavladao mir.

Sakramenat pomirenja,to jest svet ispovijed ,sluzbeni je crkveni nacin za borbu protiv grijeha koji bi htio zaboraviti nase srce.Sili grijeha mozemo se opirati i molitvom,citanjem Bozje rijeci,razmisljanjem.savjetovanjem kako bi u nasem bicu sve vise bio prisutan Duh Sveti,ispunjajuci nas ljubavlju i dobrotom.

UVJET

Da bismo dobro obavili svetu ispovijed,potrebno je:

Temeljno ispitati svoju savijest...
Kajati se zbog grijeha....
donjeti nepokolebivu odluku da vise necemo grijesiti i da cemo se cuvati grijesnih prilika.
zamoliti oprostenje od onoga kome smo nanijeli nepravdu ili zlo,pomiriti se sa svima i nadoknaditi stetu,
ispovjedniku iskreno priznati sve teske grijehe
obaviti pokoru koju nam je ispovjednik odredio.[/quote]

Mene zanima sljedeće.Sve ove uvjete sam napravio i zaista iskreno kažem svoje grijehe i kajem se za nih i gledam ih više ne činiti.Međutim javio mi se problem da si prebacujem grijehe i da mi nakon ispovijedi nije lakše.Shvaćam da je problem u meni,međutim jače je od mene.Zanima me dali je takva ispovijed valjana?Želi li Bog uopće oprostiti,ako čovjek ima problema sa opraštanjem samom sebi?Čini mi se da sa ovim osječajem u sebi koji nosim,ispovijedi nisu valjane ma kako ih po propisima valjano ispovijedio.

dragi brate Zuki,

taj problem se javlja kod mnogih ljudi
postoji termin za to tzv. skrupuloznost

ali u svakom slučaju tvoja ispovijed, pomirenje s Bogom je valjana , ako si ispunio uvjete koje si gore sam dobro i u potpunosti naveo

tebe vjerojatno muči problem obećanja da nećeš više griješiti, a poslije opet zgriješiš isto, zar ne
ali nepogrešivost i svetot je ideal i put za koji se borimo i kojim idemo i trudimo se kroz čitav život

tako da nitko ne može 100% unaprijed znati da više neće pasti u neki ranije počinjeni grijeh, ali čovjek treba dati odluku da će se popraviti i truditi da neće griješiti


dobar put ka tome je da što više izbjegavaš grešne prilike

Evo kako sam riješila to sa zaboravljanjem da kažem grijehe koje spoznam ispitujući savjest i pripremjući se za ispovijed.

Jednostavno ih zapiše na papir i ponesem sa sobom u ispovjedaonicu.

Ponekom svećeniku to bude i smiješno, al meni je tako lakše i ne izlazim iz ispovjedaonice dok ih sve ne kažem jer poznajući sebe pitala bih se kao i zuku1 jel mi valjana ispovjed ako nisam rekla grijeh kojeg sam svjesna da sam ga učinila.

Provjeren recept!

Da provjeren recept, kad sam se pocela tako sa listom papira ispovijedati bilo mi je nezgodno pred svecenicima koji to nekad nisu shvacali ili im je bilo smijesno, a sada nakon par godina sto se sa papirom ispovijedam jednostavno sam se navikla i nekako mi je lakse jer znam da nista nisam ispustila...
Zato, papir u ruke i na ispovijed

Već duže vrijeme (par mjeseci) moje ispovijedi su postale jako čudne, i neznam što da činim.!?
Nakon ispovijedi uopće nemam taj osjećaj da mi je Bog oprostio.
Sve mi je to nekako postalo-onako-mlako, usput...Svaka ispovijed-jedno te isto, isti grijesi, isti način...
I to me počinje jako brinuti! Što se to sa mnom događa???

pokusaj ne traziti osjecaj, idi vjerom. po vjeri znas da ti je oprosteno, cak i kad sumnjas! snaga sakramenta je iznad tvoje sumnje. sto ne znaci otvoriti vrata sumnji, ali kad se dogodi pristupi joj kao i svakoj drugoj napasti.
i ovdje se usredotoci na svoju nakanu. vecina nas ispovjeda stalno iste grijehe, to je zato jer smo slabi i po slabostima ide i navezanost na grijehe. vidis, upravo to priznanje da smo slabi i jadni jer se stalno posklizavamo otvara vrata dragom Bogu da djeluje. svakako da je raditi na tome da voljno i vjesno pokusavamo te svoje grijehe ne ciniti i ne ponavljati, ali veci grijeh od repetiranja istih u ispovjedi bio bi ne primjetiti ih, oguglati na njih. ili pak reci: mozda i vise nisu grijesi, ticu se moje osobnosti, ja sam jednostavno takav. to bi bilo mirenje sa grijesima, a dok god spram njih osjecas nemir na dobrom si putu.
za mlakost, pokusaj si svaki put posvjestiti da ides Bogu ususret, predociti si velicinu i snagu samog sakramenta i zamisliti da ides na druzenje s Isusom, koje ce proci tako ugodno...jer, vidis, On se svaki put raduje tvome dolasku! a ti pak ne ides prazan vec sa svojim darovima, grijesima koje mu darujes jer zelis cisto srce. ides i s velikim pouzdanjem jer znas da ce ti sve biti oprosteno..ma ispovjed je predivan susret!

da Ivica potpuno te razumijem i ja sam neko vrijeme imala taj osjećaj, osjećaj da ništa nisam osjećala. I mučilo me je što uvjek dolazim pred Našeg Spasitelja s istim grijesima. A danas zahvaljujem na tome što sam postala svijesna svojih grijehaa i slabosti. Šta da svaki put dođem na ispovjed s nekim potpuno novim grijesimaa puno većim , nepoznatimiovako bar znam gdje sam "Tanka" i živim svaki dan da budem bolja osoba. :grlim te: