www.tebe-trazim.com

sad cemo otic off... ali neka... obracam se moderatoru ... mozda bi bilo dobro otvoriti novu temu pod tim nazivom... emocije u duhovnosti...

ak sam te dobro skuzil ti zapravo zelis reci da ne smijemo staviti teziste na emociju i mjeriti prema emocijama... dakle ako osjetis emocije nakon ispovijedi onda je sve 5 i dobro je prosla ispovijed, a ako ne onda je neke sigurno poslo po krivu i ispovjed vjerojatno nije dobra... sto je pogresno

sam te dobro skuzio?

meni je nekad presmjesno kako sam ispocetka pisao si na papir grijehe koje sam pocinio pa to citao na ispovijed... dok sad u zadnjih par godina kak padam u gotovo istim stvarima znam kaj bum rekao (kako i ti kazes), nemoram si nista pisati vec dodati ako se jos sto zalomilo uz ono uobicajeno

ma ja vjerujem duboko da Bog sve to okrece na dobro, ali ono sto trazi jest da Ga ljubimo i stalno mu dolazimo

Osjećaji su varljivi kod vjere i ne treba se previše oslanjati na njih ali svi smo mi ljudi, slabi smo i dok rastemo u vjeri sigurno će nas osjećaji bacati sad tamo sad vamo ali ne treba previše dramatizirati, imamo mogućnost pomirenja i trebali bi često posjećivati ispovjedaonicu baš zbog takvih osjećaja, kako bi vježbali našu savjest, to su pokušaji sotone na nas odvrati od pomirenja s Bogom jer on upravo i napada najviše one koji traže Boga, to je samo znak da smo na dobrom putu, meni se par puta dogodilo da sam imao odličan osjećaj poslije ispovijedi, potpuni mir ali bi me nešto omelo i brzo bih izgubio taj mir, recimo jednom sam se ispovjedio u katedrali i jedna ma romkinja molila za kunu, dao sam joj ono kaj sam imao sitnog u novčaniku ali kad je vidila da sam spreman dati navalila je da joj pomognem i da joj dam novac za neki skupi lijek za njeno djete, znajući kako romi varaju ljude i lažu nisam htjeo trošiti vrijeme na nju pa sam samo nastavio doma ali putem sam osjećao tjeskobu kaj ako stvarno treba pomoć, kaj ako ovo, ono i sav onaj osjećaj mira je isčeznuo, dovoljno je malo da te osjećaji poljuljaju, al to je valjda slaba vjera , sve je to dio duhovnog rasta.

I meni se to znalo dogoditi, kad sam mirne duse, zadovoljna nakon ispovijedi, uleti neka kusnja. A i obrnuto kad se ne osjecam bas olaksano nakon ispovijedi pa se vremenom pocnem osjecati tako. Mislim da je najgore stanje u koje covjek moze upasti malodusnost...u koju sam danas upala, al evo sad nakon ispovijedi osjecam se bolje .

mislim da jesem skuzil ... al nebum napisal kak sam shvatil (ah ko bi vas zene shvatil -> svakodnevno se trudim hihi)

zato fino kad ti dodje taka ciganka bez pardona i griznje savjesti sam prodji... jednom sam se opekao kao ti i nikad vise... nemres ih dat dovoljno, pa ti psuju karitas, prijete Bogom... ima potrebnijih ljudi

i mi se ljudovi grizemo sa glupostima u ime "dobrote"... mos si mislit

A da, i meni je to bila lekcija, ma izvježbali su se oni proseći preko savjesti kršćana, pa zato uvijek i čekaju ispred crkve, sve je to meni bilo jasno i prije tog događaja ali eto kažem čovjek ne može isključiti svoje osjećaje a upravo preko njih sotona najčešće uznemiruje ljudsko srce.

mislim da je to posebno problematicno za izrazito osjecajne ljude, koji hoce-nece puno stvari primaju srcu... tu se ja prepoznajem i vidim na sebi kako me neke stvari prelako potresu i stvore jedno skrpulozno ozracje u glavi... tu je i kao primjer kao sto ste naveli cigani koji prose i zaradjuju na tudjoj savjesti ali i svakodnevna dogadjanja, sale-poslalice gdje se cesto pitam: jesam li pretjerao?... najcesce imam dojam da pretjeram, povrijedim druge i tada budem fakat skrupulozan... bude ti zao, pa vise neznas da li je to za ispovijed... i jos stosta

neznam kako vi na tu svakodnevnicu gledate... da li kao ja nekada fakat cjepidlacite do minimuma... sto je najgore covjek nezna postavit granicu kada vec prelazi u grijeh

Ovo je skroz točno! I to me jako žiFcira! [/quote]

A dobro je dok te živcira , treba se čovjek zamisliti kad postane ravnodušan prema tim napastima jer to bi značilo da im se prepustio, sve je to dio odrastanja u vjeri, svi bi mi voljeli da je lakše i da nema muke ali do kraja života čovjek je kušan raznim napastima i nije bilo tog čovjeka kome nije bilo tako jer sve je to borba za našu dušu, za život vječni, Btb

ma zekal sam se... sve 5... skuzio sam sto si htjela reci

moram priznati da ovo boldano i nije potpuno promasila istinu hehe

Bog te blagoslovio!