www.tebe-trazim.com

Don Stepan je svećenik salezijanac. Često je spominjan ispovjednik u ovoj temi. Ispovijeda u crkvi Majke Pomoćnice,Knežija, Zagreb. Treba se naručiti kod njega za životnu ispovijed svakog 1. u mjesecu od 8-10h. Dolaze kod njega na životnu ispovijed iz cijele Hrvatske.

Ovo prvi put u životu čujem,ako bi bilo istinito,onda koji je smisao"običnih"ispovijedi?
Inače,svakakvih sam ispovijedi i ispovijednika imala.Od onih,što su me strogo propitkivali i "izvukli"i ono što sam zaboravila,ili nisam smatrala grijehom,do onih,koji su(imala sam takav osjećaj)željeli što brže to završiti.Ove prve preferiram,ove druge mogu razumijeti(puno ljudi,gužva).Najviše mi je ostala u sjećanju ispovijed kod fra Joze Zovka.Stavio mi je ruku na glavu i rekao da samo razmišljam o svojim grijesima.Osjetila sam neku posebnu energiju,neznam kako opisati.Bilo je davno.Volim to napraviti oči u oči,ne iza rešetaka.

Evo,danas sam stigla pročitati od 1-31 i mogu reći da je jako zanimljivo čitati ove postove na temu ispovijedi.Baš nadahnjuju.Pitam se gdje su svi ovi ljudi danas(vidim da je prije više godina počela prepiska),zašto je "zamro"forum?

Bilo je tu jako pametnih ljudi koji su za razliku od nekih koje nemam namjeru imenovati ubili forum.
Ako imaš nekoliko tisuća postova koje baziraš na copy-paste teologiji i sebe smataš jako pametnim svaka diskusija prelazi u monolog. Ljudima to ne treba. To zamara i odbija.
Iako sam siguran da tu i tamo navrate, anonimno ali ne pišu.
Kome to treba?

Da.Mislim da takvi trebaju otvoriti blog i tamo to raditi.

Oni misle drugačije i još da su u pravu.
Zapravo su dosadni i naporni.
Ovdje svoje frustracije rješavaju.
Jer na svom blogu ne bi bili čitani. Ovako su kao dosadne reklame za vrijeme dobrog filma.
Zamisli da imaš kanal samo sa reklamama. Nebo bio gledan. Tako ti je i ovo.

Nadovezati ću se na ovu temu,otvaranje nove nema smisla,jer forum je u hibernaciji...
Dakle.Jučer pročitah,naš biskup radi razmještaj i moj ispovjednik odlazi...To je svećenik zaslužan za moj povratak u okrilje crkve.Razriješio me na ispovijedi,nakon što je neki drugi stari fratar rekao,da treba pitati biskupa i zakomplicirao i odvratio me neko vrijeme od nakane postati pravim vjernikom...
Svaki sam ga put tražila kad bih osjetila da se moram ispovijediti,zvala mobitelom,on je bio na usluzi,iako je prepun obaveza.Nakon ispovijedi kod njega,danima sam bila dobre volje,pozitivne energije...Tako ima neki anđeoski fluid.
Potonula sam poprilično u crnilo.Znam da ih sele,već sam davno doživjela isto,kad su makli svećenika koji me u djetinjstvu priveo vjeri.Nakon toga je sve krenulo naopako.Iako neki ostanu cijeli život u istoj župi(Aljmaš,npr.).
Znam da vjera nije vezana uz svećenike,ali ipak...u mom mjestu(ovaj je bio u susjednom,gdje radim),stariji je svećenik,koji propisno obavi svoje obaveze,ali to je sve...čini mi se,samo odradi obavezu.Ne vidim nekog elana,kao da samo čeka otići u mirovinu...
Ne znam što će biti,ali ovo se već loše odražava na mene...

Ljepo je imati duhovnika u pravom smislu riječi...ja idem u crkvu gdje je samostan i svaki put ispovijeda drugi fratar tako da nisam navezan na nekog posebnog svećenika
Sama si rekla da se ne treba doslovno vezati za svećenika...ali shvaćam šta hoćeš reći
Možda , kod slijedećih ispovijedi ako ti budući svećenik ispovijednik bude previše formalan i neznam šta već očekuješ od ispovjednika, pokušaj ga malo aktivirati ,potaknuti da se "probudi"
Evo vidiš koliko tema pratiš i koliko si postavljala pitanja oko vjere isl...tako možeš i svećeniku u ispovijedi postaviti neko podpitanje ili da ti razjasni nešto u vezi nekog grijeha, tvog postupka isl.
Tako tvoja ispovijed i njegovo držanje neće biti formalno i hladno ,ako na to misliš...malo ga pitaš oko nečega što te muči, njemu će biti drago da on kao svećenik , teoloeg , dušebrižnik ti da savjet ...ipak je on za to kompetentan

Ma nije ovdje baš lako doći do ispovjednika.Manjak je svećenika i neki drže po 2-3 župe.Ispovjeda se prigodnim blagdanima,nekad prije mise u sakristiji(u mom mjestu ni to)...Ja ne volim to ispovjedanje u sakristiji,preferiram licem u lice...tako bih ovog "mog"lovila.Da mogu porazgovarati,pitati ga o nedoumicama.Neznam je li itko ovdje tako radi,osim mene...Zašto ih sele,pretumbavaju?Kaže moj muž ateist,da se ne bi previše sprijateljili sa narodom.Možda da se ne uljujkaju,ulijene?Ali,tek što nešto naprave,stvore kontakte,uhodaju se,moraju ići...a neki i po 50 godina budu na istom mjestu...Bezveze.

Mislim da je svećenik kao i liječnik opće prakse...Kad te upozna,već zna tvoju situaciju...Dolaziš njemu kao poznatoj osobi...a ne nekom novom ponovo sve govoriti...naopako...