Fra Zvjezdan Linić, voditelj Kuće susreta Tabor
Piše: Tamara Vrančić Sokač
Otac Gabriele Amorth, predsjednik međunarodne udruge egzorcista i najpoznatiji istjerivač đavla, smatra kako je kler danas nepripremljen na sva događanja u toj oblasti, a niz se godina upravo on zalagao za pokretanje takve škole za svećenike.
Danas nam se sve o egzorcizmu može činiti kao bajka, kao neka mitska priča prošlih vremena. Međutim, vjerujemo li u Isusa Krista, koji je često upravo egzorcizmom "liječio", ona se i ne čini tako bajkovita.
Kod nas u Hrvatskoj obredi egzorcizma nisu nepoznanica. Tako ćete rijetko susresti vjernika koji ne zna za fra Zvjezdana Linića i njegovo poznavanje i moć istjerivanja nečastivog iz duša opsjednutih. Nedavno je dozvolu za egzorcizam dobio i velečasni Zlatko Sudac, koji, poput patera Linića, održava seminare duhovne obnove, na kojima se nerijetko "otkriju" opsjednuti.
Što o osnivanju studija misli pater Zvjezdan Linić saznali smo u razgovoru, u kojem nam je pokušao objasniti i približiti egzorcizam i probleme vezane uz opsjednutost.
Što mislite o osnivanju studija egzorcizma?
Pozdravljam to i mislim da je jako pametno dublje educirati svećenike kako bi mogli pomoći ljudima s takvim poteškoćama, tj. opsjednutima i sličnima.
Jeste li vi egzorcist po službi?
Ne, nisam, prije bih rekao da sam egzorcist po okolnostima, onda kad treba. Po crkvenom običaju i pravu, svaka bi biskupija trebala osigurati da ima svećenika koji bi bio po službi egzorcist. Tada bi se ljude koji imaju takav problem moglo upućivati na njega. To kod nas još nije uigrano, tako da neki svećenici koji su se malo istakli u tom jednom intenzivnijem duhovnom pomaganju ljudima, u takvim slučajevima, koji su nekako granični, traže od biskupa upute i savjet. Točnije, traže punomoć za određeni slučaj ili za neke slične slučajeve koji su dodirni sa službom egzorcista. Zato se i ja ograđujem od naslova egzorcista, ja nisam egzorcist, ali služim se tim molitvama, molitvama oslobođenja, koje se mole u kritičnim slučajevima kad se nešto takvo kod nekoga prepozna.
Kada ste prvi puta radili egzorcizam?
Bilo je to davno, prije sigurno 25 godina. Tada sam bio zatečen time, ali kontaktirao sam i tražio pomoć od biskupa. Tada to nije bilo tako često. Otkad sam u Taboru, takvi su slučajevi češći, jer držim seminare duhovne obnove na kojima se znam susretati s ovakvim slučajevima. Ljudi na tim seminarima različito reagiraju, otvaraju se u molitvi, i, jer su umorni od svakodnevnog života, kod ovakve intenzivne duhovne terapije i poniranja u sebe reagiraju plačem, radošću i smijehom, mirom, ali i čišćenjem koje može imati čudne fizičke reakcije i druge simptome koji zabrinjavaju. Kod nekih ljudi osjetim da im treba posebna pomoć, oslobođenje. No, svaki je slučaj poseban, različit.
Imate li vi ovdje u Taboru suradnike koji su educirani da vam pomognu u obredu egzorcizma, ako ga trebate učiniti ili činite to sami?
Znate, svaki svećenik bi trebao biti educiran za tu uslugu potrebnim vjernicima. To je nekako u njihovoj službi i vlasti. Međutim, i za sakrament ispovijedi svi prođemo potrebnu pripravu i studij, a ipak da bismo počeli ispovijedati biskup nam mora dati posebnu ovlast koja se zove jurisdikcija. Tako se s vremenom pokazalo da je važno da radi zaštite i urednosti svećenik mora imati za egzorcizam posebnu ovlast biskupa da može primjenjivati ono za što se spremao. Ja imam ovdje suradnike, najprije svećenika kolegu koji je na isti način na službu ljudima koji trebaju oslobođenje. Zatim su tu laici koji su u molitvi iskusni, koji se trude oko kršćanskog života i spremni su darovati za potrebne svoje vrijeme. Oni to čine uvijek uz svećenika, pomažu mu duhovno molitvom, a ako treba i fizički da pridrže čovjeka koji može imati stanovite reakcije. Nemaju oni neku posebnu edukaciju, osim što je njihovo služenje na Taboru prava škola molitve i služenja. Važno je da to žele, da se ne boje i da imaju ljubavi i poniznosti.
Može li to biti opasno?
Uglavnom ne može. Ali može izgledati šokantno, pa prestrašiti čovjeka. Tako da to moraju biti zaista duhovne osobe koje će moći iskreno moliti i nastaviti tako moliti i dalje za te i takve osobe.
Čula sam da vi imate onaj rijedak dar - "dar čitanja duše", da kad netko stane pred vas, vi sve znate.
Ja bih to htio imati, ne znam da li to imam.
Ja sam čula da imate, zar nije istina?
Ne znam zapravo. Želio bih imati, naime, volio bih kad bi svaki svećenik to imao, jer kod ispovijedi pomoglo bi to i meni, a i osobi koja se ispovijeda, da ispovijed bude kompletnija. To je jedan divan dar, ja molim za taj dar. Znate, to ne ide po narudžbi i bilo bi opasno da ide, jer to onda više ne bi bilo "čisto". Ali kad se dogodi, to je u trenutku - kada to Bog da.
Možete li nam pojasniti razne termine koji se spominju kad se govori o egzorcizmu, pa se kaže, opsjednut, zaposjednut, posjednut, koja je razlika?
Postoji cijela ljestvica đavolskih utjecaja na čovjeka. Malo ljudi uopće zna išta o pojmu vraga. Jedan ovakav tekst ne dozvoljava ulaz u tako široku temu. Međutim, možemo govoriti o terminima koje koristimo, recimo svake nedjelje molimo Vjerovanje, pa kažemo "vjerujem u jednoga Boga - Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga". Tako da bih na neki način krenuo od toga. Osim vidljivoga svijeta, u kojem je sve do čega čovjek može doći, postoji i onaj koji ne možemo ispitati, a mi smo kao ljudska bića na granici tog svijeta i nevidljivih bića. U tom svijetu, Bog je najveća stvarnost, a mi vjerujemo kako je Bog stvorio i nevidljiva bića. Mi ih zovemo anđelima, to je naš naziv, na to nas upućuje Biblija. Mi ih shvaćamo kao Božje sluge, poslanike. Oni su u zajedništvu s Bogom, a opet na neki su način veza između vidljivog i nevidljivog svijeta. Kroz tradiciju Biblije jasno je dano do znanja da su anđeli bića kao i mi. Slobodna, obdarena, osobna bića, te da se i u tom svijetu može dogoditi neka kušnja. Unutar te priče treba spomenuti ime Lucifera, vođe zlih anđela koji je želio biti kao Bog i nije više želio služiti. Tu već dolazimo do termina vječne đavolske napasti, točnije, "bit ćete kao Bog!" Isto tako dolazimo i do Arkanđela Mihaela, vođe nebeske vojske koja se bori sa zlom i služi Boga. Ima anđela koji su se odmah pridružili Luciferu, dakle i kroz to vidimo da imaju slobodnu volju. U tom kontekstu ne možemo reći da je pakao koji oni žive stvorio Bog - već su ga sami stvorili svojim odlukama. Takva je mogućnost dana dakle svima, pa i nama. Ljudi mi često kažu da je Bog sve stvorio, pa tako i vraga. Bog nije stvorio vraga, On je stvorio anđele. Ali neki od njih su u svojoj slobodi odabrali, pa to je i nama Bog dao u svojoj svemoći, da biramo. Bog nije stvorio zle ljude, stvorio je ljude, ali nije želio robote. Čovjek po svom izboru postaje dobar ili zao. Vjernici koji vjeruju u Boga, vjeruju u vidljivo i nevidljivo, time imaju čvrstu vjeru da se Bog brine za nas. Kao dokaz da vjerujemo i u nevidljivi svijet i njegova bića, mnoštvo je molitava koje upućujemo anđelima. Međutim, zli anđeli se trude pridobiti na svoju stranu i čovjeka. Tu je riječ o utjecaju zlih duhova. Početak toga bio je još kod Adama i Eve.
Tako možemo govoriti o načinu i intenzitetu đavolskog djelovanja kao što su kušnje, razna opterećenja u životu, pogrešnim mislima i osjećajima, prisilne misli kroz koje djeluju zli anđeli, sve do stanovitog posjednuća gdje čovjek ne može više shvatiti što je njegovo, a što mu je nametnuto. Tako dolazimo i do granice klasičnog potpunog opsjednuća, tj. kad to više nije samo taj čovjek, već se osjeća da je u njemu i neka sasvim druga zla osoba koja uznemirava. Može biti opsjednut jednim ili s više zlih duhova koji u njemu prebivaju. Međutim, znate, koliko god to grozno izgledalo, ipak i u toj situaciji čovjek je slobodan. Ima primjera gdje čovjek nije stalno pod pritiskom opsjednutosti. Gledao sam i slušao ljude koji imaju takav sindrom. Oni su bili svoji, u potpunoj svijesti, primaju sakramente, mole se i pričešćuju, a opet naizmjence su se nalazili u periodima kad su u groznoj muci, raskomadani, fizički i psihički na kraju toliko izmučeni da im je vrlo teško nositi se s tim.
|