www.tebe-trazim.com

pa zašto bih ja trebao proučavati moralnu teologiju i sve ostalo... I naravno da mogu donositi svoje mišljenje o čemu god želim... to isto i ti činiš po pitanju bilo čega oko tebe...

Dugi, možeš ti donositi svoje promišljanje. Ali kako promišljati ako prvo ne promatraš? Raspravljaš na ovoj temi a da nisi uopće čitao tekst o kojem je u ovoj temi riječ. Da jesi, ne bi pitao tko je Štengl, jer tamo to piše.
Iz tvojih postova iščitavam nekakvu ljutnju prema Crkvi u ovim pitanjima, a ti sam najbolje znaš odakle ona proizlazi, ja te to neću pitati, naručito ne ovako javno. Ali na što god misliš, možda si i tu krivo informiran, pa donosiš krive zaključke? Ponavljam, moraš prvo čuti neke stvari, pa onda tek o njima donositi zaključke!
Ti očito imaš pred sobom nešto konkretno, pa niti ne vidiš o čemu mi tu sve raspravljamo! Daj se makni malo od tog što promišljaš, pa će ti biti jasno da nisu svi sposobni za brak i da nije svaki brak valjano sklopljen Pa nije to stav samo Crkve, i država ima neke zakone! Niti po civilnim se zakonima recimo brat i sestra ne mogu oženiti! I što ako se to iz nekog razloga otkrije tek nakon ženidbe da su oni u tako bliskom rodu? Misliš da država tolerira da ostanu u braku??? Ili, recimo, Crkva se čak prilagodila civilnom zakonu u pogledu toga s koliko se godina brak uopće može sklopiti. Da je to stav samo Crkve, ona bi dozvolila i koju godinu ranije (da sad ne provjeravam, mislim da je u Crkvi za ženu 14 godina, ali se drži onog koji je zakon u kojoj već državi. Tako to kod nas može biti 16 godina, mislim).
Kažem, ima toga puno, ali vjerujem kako ako se odmakneš od svojeg nekog promišljanja možeš jasno vidjeti kako nije svatko sposoban za brak!!!
I još nešto, nisi prokomentirao onu Isusovu: "Neki se rodiše nesposobni za brak".
Stalno spominješ tu neku diskriminaciju od strane Crkve! A ne vidiš da Crkva zapravo štiti! Kakva bi to bila Crkva koja bi rekla da je u redu da se djeca žene, ili sestra i brat, ili da netko recimo zgrabi neku zaostalu osobu koja ne bi ništa shvaćala što govori "pred oltarom" i kojoj bi ono poslije oltara bio stres i maltretiranje???
Ponavljam, ne znam što je tebi na pameti, ali daj nemoj zato negirati činjenice. Npr., možda misliš kako se nisi još oženio jer sve cure misle: pa ja nisam spobna za brak... Tak si rekao nekako: da se mladi sve manje žene zbog tih crkvenih zakona. Ali ako promisliš, vjerujem kako možeš vidjeti da i ta rečenica nije baš realna! Pa na Crkvu se "pljuje" zapravo zbog tog što ne odobrava razvod, a ne zato što ne odobrava ženidbu! U tomu i ispada problem: kaže jedan svećenik: dođu mi, vidim totalno nezreli, i što ću... ja ih oženim! Ja osobno mislim da to i jest problem što mnogi sklope brak a uopće za to nisu spremni. Naravno, i takav brak može postati prekrasan. No, nažalost, mnogi se raspradno vrlo brzo jer ljudi imaju od braka neka svoja očekivanja ili ne znam što. Kažem, to je moje osobno promišljanje. Dajte ljudi, to je "dok nas smrt ne rastavi", treba tu biti ozbiljan!

A Bog ima svoj plan i za tebe, ne brini!


U tijeku ove rasprave dobila sam post od forumašice koja tek što nije dobila proglašenje braka ništavnim. Jasno da žena nije javno tu pisala, po tebi bi ispala najveća grešnica foruma



Samuele, ja sam pogledala stranice na koje si nas uputio. Hvala ti na njima, ja ih se sama uopće nisam bila sjetila potražiti, pa da ih tu donesem. Evo ponavljam što si donio

ma draga VEdra sve to stoji... pitao sam za ŠTengla što je, ne zato jer ne znam da je teolog, već zato jer si gore odmah rekla da govori sa stajališta psihijatrije... to sam zato rekao jer si navela teologa koji govori sa stanovišta psihijatrije...

to kao da ja građevinara citiram i kažem da on govori sa stanovišta sociologije...

Kužim, to ima smisla.
Ovako: on na KBF-u predaje psihologiju! Tako da je on onda valjda doktor psihologije.

u redu... to je to... i hvala ti na trudu i strpljenju sa mnom...

uh uh

ovo mi se čini velikim velikim problemom
to je istina, uglavnom

bar za moj slučaj je istina

ja sam tak visoko i idealno letila po nebu da je to bilo prestrašno
ružičaste naočele mi nisu bile ni do koljena
deviza il moto - mi se volimo
izvedenica iz tog: dakle, mi možemo sve; možemo osvojiti svijet a posebno meni "najdraža": mi nećemo biti kao drugi., naš brak će biti predivan. pa mi vjerujemo u boga za razliku od većine...

i tako dalje i tako dalje...
dok nisam pala u neki broj kruga ispod zemlje ha ha

ajme, jesam pljasnula
pljasnula jer sam tek iskustvom vidila da je moja teroija neš sasvim drugo, a praksa... sasvim deseto ...
jer nijednom braku sve ne cvijeta i nijedan život na zemlji nije bez doline suza il trnja...

zahvaljujem Bogu da sam pored svega ostala pri zdravoj pameti
mnoge probleme nam je donijelo nesnalaženje, optimizam bez pokrića, razne svakodnevne praktične stvari .. onog trenutka kad se prvi klinac rodio i počeo tražiti svoje - to je naravna stavr .. al mi totalno nespremni, bez ma i slova i poimanja o braku, obitelji...
nama nitko nije rekao (a mi smo bili toliko zaneseni) da u životu dolazi hrpa problema ..
od nepsavanja noćima, vječitog cendranja diteta, posao mog muža tada izvan Zg .. ja sama s malim vrištavcem ... Isuse, kad se sjetim ...
ko preživi - pričat će..
i onda pomalo, sav izvan sebe počneš režat, na kog nego na voljenog..
on na te, ti na njeg ...
ja ljuta što ga nema po cile dane, a što će?, radi čovik
on ljut što nema ručka... a ja ne da ručka nisam mogla složit, neg cendravca iz ruku nisam ispuštala.. sam akoricu kruha nisam mogla pojest nekad danima ... koliko je klinjo tražio svoje..
i eto ti problema..

ovom pišem čisto ko neki uvod ..
ljudi imaju masu problema
evo sad, kriza, recesija, čuda ...

svak iz svoje prespektive...
izgubiš se u nekom trenutku ..
i nije ti više do ničeg ...
kakav Bog, kakva molitva.. iako tad možda čak i znaš da je On izlaz ...

zato se slažem, idealizam i neozbiljnost beru svoje ...
naravno nije sve apsolutno..
no zašto riskirat..

zaista bi se za brak trebao više pripremati..
niej to ko uć u bogosloviju il redovništvu.. pa imaš neke godine testa
pa ispadne il te oni izbace jer si nepodoban il ti izađeš sam.. il jednostavno ostaneš i ideš do kraja...

zato jednom kad valjano sklopiš brak, nema više izlaza...
i zato bi se trebalo puno puno bolje pripremati..

ja sam slažem da sama ljubav nije dovoljna il možd aono neko poimanje koje ljudi ugl imaju o ljubavi..
ma često se uopće i zapitam ko od nas uopća poznaje djelatnu ljubav..??
više je to ono - mi se volimo cmak cmak...
ih

došlo mi je milion puta da odem i sve ostavim
isto toliko i da ostanem i uprtim do kraja
sama sam si birala
i molim Boga da svoje obećanje vjerno održim
što drugo i postoji u svijetu
svugdi problema
a na kraju kajeva, ovaj moj... ma uopće nije ni toliko loš ha ha
dapače ...
a valjda ima i u onoj - stavr je vidika

svim zaljubljenima, svim zaručenima, svim u braku-mraku - Božji blagoslov
kao i svima koji traže
dao Bog da nađu ono što im je On namijenio

..moraš si bolje organizirat život..
..dok djeca odrastaju..
..npr..odeš u Hibernaciju...jedno 20 g..
..fino se probudiš..a djeca odrasla..
..možda si već i baka..
..izbjegneš sve živciranje...

..sve super..
..suprug se oženio kumom..
..tak da se ne moraš ni za njega brinuti..

..ili je možda bolje ovak..
..malo se ždereš..malo vrištiš..
..djeca rastu..nekad su smiješna..nekad..te iscrpe do bola..
..nekad bi otišla u Sibir na odmor..
..da brak je lijepa stvar..isto ko i zemaljski život..

..jedini problem u braku je mišljenje
..da če brak..RIJEŠITI SVE PROBLEME...
..i ljubavne i životne..
..a neće..brak je jednostavno..zajednic muškarca , žene i
..Hvala Bogu i djece..
..Nigdje nije nikom obećano Da je brak..samo poslastica..

..samo se treba dobro organizirati..
..pametne žene..muškarcima uvale hrpu poslova....
..pametni muškarci..to "rado" prihvaćaju...

ova dva posljednja posta su me stvarno nasmijala....
ja uživam s ovom svojom dicom....opremanjem školaraca...borbom s njihovom lijenošću...piši zadaću...dosta igranja na kompjuteru, bio si cijeli dan...nisam, sad sam tek sjeo...rekla sam ti da opereš suđe...jooooj, ja bi radije objesio veš....ja sam ga već objesila...daj ti posaugaj...neeeee, ja sam jučer, jel može netko drugi, ja ću odnijeti smeće...a da ne govorim koliko su me puta pobljuvali, popišali kad su bili mali...kad sam jedva dočekala da se sama od sebe probudim, a da to ne bude dječji plač..ljudi se znaju čuditi kako izdržiš s toliko djece, a ja ne bih to mijenjala za sve blago ovoga svijeta...možda je razlog u mome mužu koji je sam izabrao neke obveze, ja preuzela ostale i to nekako šljaka.
Naučili smo oboje da ne trebamo jedno drugom nametati što se mora, opominjati zašto to nisi napravio...nitko ništa ne mora, a opet se sve napravi.
Kompromis je ono što drži brak i uzajamno poštovanje...treba dati drugome da diše.

,,nemoj sam tražiti previše zahvale..
..niti od muža niti od djece..
..moli i radi..ponekad treba malo i po vriti nalupat..

..ne traži zahvale---već.. ..komandiraj..
..uvali neke poslove i djeci..
..nek se ko fol takmiče...ko će bolje oprati..suđe..
,,neće se rastopiti..

..a moraju se svađati..
..tući...cendrati..
..to je u stvari jedna..divna harmonija...skladnog obiteljskog života.
..fine tonove čuješ..a loše..propustiš..kroz uho..

..zamisli ..da se djeca..ponašaju ko odrasli.
..ne bi se nikad nasmijala..preko dana.. .

...

ma kad ovako lijepo pišeš, baš me zanima jesi li oženjen i imaš li djecu...
-treba djecu poticati na kućanske poslove nagradama
-treba znati tko je gazda, jer ako nemaš autoritet, djeca ga preuzmu, pa se onda sve mora činiti kako oni kažu
-kad pretjeraju, treba i po guzi, a ako zaprijete plavim telefonom, reći im da ako nazovu, onda ih socijalna služba odvede u dom, pa neka biraju što im je draže
- najvažnije je postaviti pravila, pa ako ih i krše, trebaju to jasno znati
-a onda sve to obaviti ljubavlju