 |
| Korisnik s više od 100 postova |
 |
Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 234
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
 Pred Presvetim Oltarskim Sakramentom
U Presvetom Oltarskom Sakramentu dragi Spasitelj je tu, sakriven i čeka da Ga dođemo pohoditi i izložiti Mu svoje molbe. Kako li je dobar On! On se prilagođuje našoj slabosti. U nebu, gdje kada budemo kao pobjednici proslavljeni, vidjet ćemo Ga u svoj Njegovoj slavi. Da se sad ukaže s tom slavom pred nama, ne bismo se usudili približiti Mu se; no On se sakriva kao osoba koja je u tamnici i veli nam: "Vi me ne vidite, ali to ne smeta; tražite od mene što god hoćete, ja ću vam to udijeliti".
Moja djeco, kad uđete u crkvu i kad uzmete blagoslovljene vode, kad stavite ruku na čelo da se prekrižite, gledajte svetohranište. Isus ga odškrinjuje da vas blagoslovi kao i da vam kaže: ''Dođite k meni, svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas utješiti.''
Jeste li žalosni? Dođite se baciti Njemu pred noge i osjetit ćete da ste utješeni.
Prezire li vas svijet? Dođite ovamo i naći ćete prijatelja koji vas nikad neće iznevjeriti.
Jeste li u napasti? Ovdje ćete naći jako i snažno oružje da pobijedite svoje neprijatelje.
Bojite li se strašnog suda pred kojim su drhtali i najveći sveci? Iskoristite vrijeme dok je vaš Bog Bog milosrđa i dok je tako lako zadobiti milost.
Tišti li vas siromaštvo? Dođite ovamo, naći ćete Boga neizmjerno bogata, Boga koji će vam reći da su sva Njegova dobra vaša, ne na ovom svijetu, nego na drugom: Tamo ti pripravljam neizmjerna dobra. Hajde, prezri ova prolazna dobra i imat ćeš druga koja nikada neće propasti.
Grješnici, molite Ga sa suzama i boli za oproštenje svojih grijeha i budite sigurni da ćete ga zadobiti... Kad se izmirite s Njime, molite dragocjeni dar ustrajnosti! Recite Mu samo da više volite umrijeti nego Ga opet vrijeđati...
Kakvim li se uvrjedama On nije izvrgnuo ostavši tako među nama! Mlako prisustvovanje Sv. Misi, svetogrdne pričesti, oskvrnjivanje Euharistije, napuštanje javne službe Božje nedjeljom, duga Njegova samoća u svetohraništu, nepristojno držanje, nemar prema Njegovoj uzvišenoj prisutnosti i daru kojim On sam Sebe daje ljudima - nema uvrjede kojoj On nije bio izvrgnut, i Njegovo Srce krvari gledajući tolika nedjela. Kako Mu je drago ono četvrt sata što ga otmemo svojim poslovima, kakvim nekorisnim stvarima da Ga dođemo utješiti! Kad On vidi kako čiste duše s revnošču dolaze, On im se veselo smiješi. One dolaze s onom jednostavnošću koja Mu se tako sviđa, moleći Ga oproštenje za tolike uvrjede što Mu ih nezahvalnici nanose...
Dođimo dakle i mi suosjećati s Njegovim bolima! Oni koji budu zbog Njega prolijevali suze na zemlji, veselit će se u nebu.
O, djeco moja, što je taj Sakramenat ljubavi! Srce je našega ljubljenoga Gospodina u Njemu prepuno lubavi za nas; potoci milosrđa i blagosti iz Njega teku kako bi izbrisali grijehe svijeta.
Za vrijeme Svoje smrtne muke u Getsemanskom vrtu, On se Krvlju znojio i kapi te Krvi padale su na zemlju. Ova ljubav u Krvi spasila je svijet te još izlazi iz svetohraništa. A kako bi nas sjedinio sa Svojim otkupljenjem, On hoće da Mu mi naznačimo duše za koje treba upraviti bujicu te otkupiteljske krvi. Molimo Mu se dakle za sirote grješnike i zahvalimo Mu što je za njih imao tako dobro srce. Mi Mu nismo za to dovoljno zahvalni.
 
Kad smo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, mjesto da gledamo oko sebe, zatvorimo svoje oči, a otvorimo svoje srce. Bog će otvoriti Svoje. Mi ćemo ići k Njemu, On će ići k nama, jedan da dade, drugi da primi. Bit će to poput daška što ide od jednoga k drugome. Koliko slasti nalazimo kad zaboravimo sami sebe, a tražimo Boga!... Sveci su zaboravljali na se da vide samo Boga, da rade samo za Nj. Oni su zaboravljali na sve stvoreno da nađu samo Njega. Tako se dolazi u nebo.
Dragi Spasitelj boravi u Presvetom Sakramentu kao žrtva. Naviknite se na slijedeću molitvu koju Bog vrlo rado sluša: molite Preblaženu Djevicu da Ona vječnom Ocu za obraćenje grešnika prikaže svoga krvlju oblivenog i ranama pokrivenog božanskoga Sina. Od svih molitava ova je najbolja jer konačno uspjeh svih molitava ovisi od Imena i zasluga Kristovih. Ovo si dobro zapamtite djeco moja! Sve milosti što sam ih postigao, isprosio sam takvom molitvom. Ona nikad ne zataji.
Koliko kršćana ne zna što će s vremenom, a ne udostoje se doći samo nekoliko kratkih časaka pohoditi svoga Spasitelja. Kakve li sramote za nas! Desi li se kakva novost, sve se ostavlja i trči. što se Boga tiče, mi bježimo od Njega i vrijeme nam je dugo u Njegovoj prisutnosti! Kakve razlike između prvih vjernika i nas! Oni su provodili čitave dane i noći u crkvama pjevajući hvale Gospodinu i oplakujući svoje grijehe, a danas nije više tako. Isus je zanemaren, napušten u Sakramentu svoje ljubavi.
Kruh duša nalazi se u svetohraništu. Svetohranište je spremište kršćanske hrane... Oh, kako je to lijepo, moja djeco! Kad svećenik prikaže Hostiju i pokaže vam je, vaša duša može reći: "Evo moje hrane!"... On je tu, u svetohraništu... Što radi dobri Isus u Sakramentu Svoje ljubavi? On nas ljubi... Moja djeco, mi smo odveć sretni!... Mi ćemo to tek u nebu shvatiti.
Kakvu sreću osjećamo u prisutnosti Božjoj kad se nađemo sami, klečeći do nogu Njegovih pred svetohraništem!... Da imamo anđeoske oči, dok gledamo Gospodina Isusa Krista koji je ovdje na oltaru prisutan i koji nas promatra, kako bismo Ga ljubili! Htjeli bismo uvijek ostati uza Nj. To bi bio predosjećaj neba. Sve bi nam ostalo bilo bez okusa. Kako su časovi provedeni s Bogom dobrote slatki i utješni!
Kako je ugodno uživati u čistim zagrljajima Spasiteljevim! Ah! Vi to nikad nite osjetili. Da ste imali tu sreću, ne biste je više mogli napustiti. Ne čudimo se stoga što su tolike svete duše provodile život u Njegovoj kući i dan i noć. Nisu se više bile u stanju odijeliti od Njegove prisutnosti. One su iz svojih očiju izgubile same sebe, samo da Boga gledaju. One su zaboravile na sve stvorene stvari, samo da Njega nađu... Ima kršćana koji bi tako proveli čitav život, uronjeni u Boga. Kako su sretni!
Gospodin je u nebu; On je također u svetohraništu. Kolike li sreće! Zar je svecima dosadno u nebu promatrati Isusa Krista, klanjati Mu se i hvaliti Ga? Moramo osjećati isto takvu sreću uz svetohranište u kojem stanuje isti Isus.
Bog nas je za Se stvorio, i naše je srce nemirno dok u Njemu ne počine...
A mi možemo reći govoreći o Isusu u svetohraništu: ''Našao sam Onoga koga ljubim''.
On je tu, ocean neizmjerne dobrote i savršenstva, pozivajući nas da zaronimo u Nj, očaravajući naš duh i naše srce.
On je svjetlo koje nas obasjava.
On je žarka vatra koja budi plamen u nama...
On je život koji nas oživljava i uskrisuje.
On je put koji nam pokazuje kuda trebamo ići.
On je istina koja rastjeruje tamu zablude što nas okružuje.
On je snaga koja podržava našu slabost.
On je Providnost koja okreće događaje na dobro onih koji Ga ljube...
Blago nama kojima je Bog dao Sebe, nama s kojima Bog stanuje i koji Ga možemo pohoditi kad god hoćemo!
Dođite Mu se pokloniti!... Ponizite se pred Njim i hvalite Ga!
Dođite Mu činiti društvo!... Hajde, moja dušo, podvostruči žar! Ti si sada sama koja se klanjaš svome Bogu! Njegov pogled počiva samo na tebi!...
Znaš da je Bog u svetohraništu. Otvori Mu svoje srce, uživaj što si u Njegovoj prisutnosti. To je najbolji način moljenja.
To je kao u prvo vrijeme moga dolaska u Ars... Bio je u Arsu jedan čovjek koji nikad ne bi prošao pokraj crkve, a da u nju ne bi ušao. Ujutro, kad bi išao na posao, uvečer, kad bi se vraćao, ostavio bi pred vratima svoju lopatu i motiku i ostao bi dugo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Kako mi je to bilo drago!... Jednom sam ga pitao što govori Spasitelju za tih dugih pohoda. Znate što mi je odgovorio? "Eh, gospodine župniče, ja Mu ništa ne govorim. Ja promatram Njega, On promatra mene!...". Kako je to lijepo, moja djeco, kako je to lijepo!...
Srce ljudsko ne govori nikad tako savršeno kao kad se potpuno otvara i predaje Bogu. Izložiti se božanskom pogledu i prepustiti se posve Božjoj volji znači bez govora reći sve. Isto tako Bog rekne sve bez riječi kad pokaže Svoju istinu i Svoju ljubav. Ljubite, pa ste sve rekli. Predajte se neizmjernoj Ljubavi pa ćete sve čuti i sve ćete razumjeti!
(U Presvetom Sakramentu) Gospodin je naš kao dobri kralj među svojim podanicima, kao dragi otac u krugu svoje djece, kao dobri pastir koji dolazi svome stadu.
Dođite preda Nj zahvaliti Mu se! I tu se sjetite Njegovih dobročinstava: otkupljenja, posinjenja, posvećenja, prava na vječnu baštinu, toliko oproštenja, toliko primljenih Sv. Hostija koje su vam sve donijele višak nadnaravnog života...
Dođite Mu pokazati svoju ljubav. On će vam reći: Sine, daj mi svoje srce! Otvorite ga tada, raširite ga, vratite Mu ljubav za ljubav!
Gdjegod mi bili, upravimo radosno svoje misli, svoje želje prema onoj strani gdje u Presvetom Sakramentu prebiva Presveto Tijelo Isusa Krista, da se sjedinimo s anđelima koji Mu se sa toliko strahopoštovanja klanjaju.
Moja djeco, naviknite se na to: Kad se u noći probudite, premjestite se brzo duhom pred svetohranište i recite dragom Spasitelju: "Dragi Spasitelju, ja sam tu! Došao sam da Te hvalim, da Te slavim i zahvaljujem Ti se. Prinosim Ti moju ljubav i hoću da Ti sa svetim anđelima činim društvo". Molite se onako kako možete i znate. Kad vam nije moguće, sakrijte se iza svog anđela čuvara pa ga zadužite da moli mjesto vas.
|
|
Login
FAQ
Chat
Traži
