Uistinu, slava Bogu uvijeke! Svaki dan u našim grešnim rukama komadić Srca Kristova...zar to nije nešto predivno? Srce koje je već jednom iskrvarilo za nas, daje nam se - primamo li ga? Što činimo s njim? Da li zna On što ćemo s njim učiniti? Zna...ali i dalje nam se daje... Dajemo li mi Kristu svoje srce, svaki dan, kao što on daje savršeno svoje Srce u naše prljave ruke? Ne...mi se bojimo...dati svoje srce u Njegove savršene ruke. Bojimo se odreći kontrole svojega života i prepustiti ga Njemu u Ruke...kao da On, koji je savršen, može ili želi nama učiniti nešto nažao? Milijun misli tada su mi se pojavile u duši...i kako da isto pristupim Pričesti? Kako da se ne posramim?
|