www.tebe-trazim.com

Primjećuje li netko razliku??

1960
https://www.youtube.com/watch?v=JNbF1J6XSXc#t=331


2014
https://www.youtube.com/watch?v=hShUhz9ZvlY

ATANAZIJEVO VJEROVANJE
"Tko god želi biti spašen, taj mora, prije svega, čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njenom sadržaju, taj će propasti zauvijek.
Ovo je katolička vjera: da štujemo jednoga Boga u trojstvu i trojstvo u jedinstvu, bez umnožavanja osoba i bez razdiobe biti.
Jedna je osoba Oca, druga osoba je Sina, a treća je osoba Duha Svetoga.
Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo, istu slavu i jednako vječno veličanstvo.
Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti.
Nestvoren je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.
Neizmjeran je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti.
Vječan je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.
A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni.
Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni.
Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući.
Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri boga, nego je samo jedan Bog.
Tako je Otac Gospodin, Sin Gospodin, Duh Sveti Gospodin, a ipak nisu tri gospodina, nego jedan Gospodin.
Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga, tako nam katolička vjera zabranjuje priznati tri Boga i tri Gospodina, nego jednog Gospodina.
Oca nitko nije učinio, niti stvorio, niti rodio.
Sin je samo od Oca: ne učinjen, niti stvoren, nego rođen.
Duh Sveti od Oca i Sina: nije učinjen, niti stvoren, niti rođen, nego proizlazi.
Tako je jedan Otac, a ne tri Oca, jedan Sin, ne tri Sina, jedan Duh Sveti, a ne tri Duha Sveta.
U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje, nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne, jednako velike, tako da u svemu, kako je prije rečeno, poštujemo kako jedinstvo u trojstvu, tako trojstvo u jedinstvu.
Tko, dakle, želi biti spašen, to mora vjerovati o svetom Trojstvu.
Ali za vječno spasenje potrebno je vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista.
A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš, Isus Krist Sin Božji, Bog i čovjek. On je Bog, jer je iz Očeve biti od vječnosti rođen, čovjek jer je od biti majke rođen u vremenu.
Potpuni Bog, potpuni čovjek, koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela, Ocu jednak u božanstvu, manji od Oca po ljudskoj naravi.
A jer je istovremeno Bog i čovjek, tako ipak nisu dva Krista, nego jedan Krist. Jedan pak, ne kao da bi se božanstvo pretvorilo u tjelesnost, nego jer je Bog uzeo ljudskost.
Jedan potpuno i čitav, ne po povećanju bića, nego po jedinstvu osobe.
Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka, tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.
On je zbog našeg spasenja trpio, sašao u nad pakao i treći je dan uskrsnuo od mrtvih.
Uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odatle će doći suditi žive i mrtve.
Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.
Oni koji su činili dobro, ući će u vječni život, koji su činili zlo, u vječni oganj.
To je katolička vjera. Tko je vjerno i čvrsto ne čuva i vjeruje, ne može se spasiti.
Amen."

Doista ne razumijem!?
Ako je potrebno, možeš slobodno na pp!

A sad kužim, ja još mislim ko ga brije, možd netko iz videa!!
hahaha, ma znam ja to!!

Mons. Smiljan Čekada, nadbiskup vrhbosanski, otvoreno je rekao na Drugom vatikanskom koncilu:
"Imam, naime dojam, da su neke izjave koje smo na koncilu čuli o jeziku na kojemu se služi misna žrtva, o primanju pričesti pod obje prilike, te sakramentalnoj koncelebraciji - češće formulirane nepromišljeno, bez ozbiljnog razmatranja, služeći se govorničkom vještinom pa čak i s okusom demagogije.
Stvar o kojoj se radi je od velike važnosti, te o njoj treba raspravljati s ozbiljnosti koja je primjerena tim svetinjama.
Liturgija mise nije nešto o čemu se raspravlja kao o nekoj predstavi za puk koja se mora ravnati prema ukusu gledalaca ili prema nestalnom i nesigurnom sudu većine.
Svetinji treba pristupati s iznimnim poštovanjem i strahopočitanjem.
"Skini obuću s nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto!" (Izl, 3,5).
Misna liturgija koja nam uprisutnjuje muku i smrt Gospodnju, svoj je današnji oblik dobila kroz stoljeća. Spontano i organski, polako, korak po korak i sasvim sigurno po djelovanju Duha Svetoga, koji je uvijek uz Crkvu Božju i ona se razvila iz svoje prvotne jezgre u današnji obred, pun ljepote i sklada, sposoban znakovima i riječima izraziti ono što znači i što sadrži.
A evo sada mnogi traže da se obred promijeni kako u pouci tako i u
samom kanonu.
Prema raznim prijedlozima koje smo čuli promjena naše mise bila bi tako korjenita da bi je jedva i prepoznali oni koji su navikli na nju onakvu kakva je dosad.
Eto, jučer smo čuli prijedlog da se napusti svekoliki obred današnje liturgije Latinske Crkve i da se mjesto njega uvede novi 'ekumenski' obred koji bi sastavili stručnjaci liturgičari svih kršćanskih konfesija po uzoru na Posljednju večeru.
Neovisno o svim ostalim aspektima trebalo bi imati pred očima psihološki učinak takve promjene. Neće li vjernici, kojima je liturgija dosada bila stožerom čitave vjerske i nadnaravne sfere, jednako tako relativirati i sadržaje svoje vjere?"

Iz molitvenika "Srce Isusovo - spasenje naše"
(Zagreb, 1971., str. 159.-162.):
OBNOVA KRSNOG ZAVJETA
Prigodom prve svete pričesti običavaju prvopričesnici obnoviti krsni zavjet, što su ga u njihovo ime učinili njihovi kumovi prigodom krštenja...
Svećenik pita ispred oltara:
"Što ste kod svetoga krštenja zamolili od Crkve Božje?"
Djeca: "Vjeru."
Svećenik: "Što vam daje vjera?"
Djeca: "Život vječni."
Svećenik:
"Ako hoćete imati život vječni, držite zapovijedi: Ljubite Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom, a bližnjega svoga kao samoga sebe. U ovim dvjema zapovijedima sadržan je sav zakon i proroci.
A vjera je, da jednoga Boga štujete u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu, a da ne pomiješate osoba i ne rastavite bivstva. Jer jedna je osoba Očeva, druga Sinova, druga Duha Svetoga; a u njih trojice jedno je bivstvo i jedno je samo božanstvo."
S: Odričete li se sotone?
D: Odričemo!
S: I svih njegovih djela?
D: Odričemo!
S: I svih njegovih raskoši?
D: Odričemo!
S: Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?
D: Vjerujemo!
S: Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, za nas rođena i mučena?
D: Vjerujemo!
S: Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni?
D: Vjerujemo!
S: Vjerujete li da je Isus Krist u Presvetom Oltarskom Sakramentu s dušom i tijelom, s tijelom i krvlju, s Božjom i čovječjom naravi?
D: Vjerujemo i ispovijedamo!
S: Vjerujete li sve drugo, što nam sveta majka Crkva katolička nalaže vjerovati?
D: Vjerujemo!
S: Obećajete li svetoj i nepogrješivoj Crkvi vjernost i poslušnost?
D: Obećajemo!
S: Hoćete li kao prava djeca svete majke Crkve uvijek obdržavati njezine zapovijedi? Hoćete li kao pravi katolici do posljednjeg časa živjeti i umrijeti?
D: Hoćemo kao dobra i poslušna djeca obdržavati sve zapovijedi naše svete Crkve; hoćemo živjeti i umrijeti kao pravi katolici.
S: Kleknite i pobožno molite!
Djeca:
"Hvalimo ti iz dna srca, Bože, Oče nebeski, - što si nam milostivo dao, - da vjerujemo u te - i u tvojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega, i u Duha Svetoga; - i što si nam dobrostivo udijelio, - da smo se u tvojoj svetoj - i nepogrješivoj Crkvi rodili. - Klečeći pred tobom - obećajemo ti pred svim anđelima i svecima - vječnu vjernost, - koju su ti u naše ime - drugi kod našega krštenja zavjetovali. - Ojačaj nas, Gospodine, svojom milošću! - Čuvaj nas u svim napastima! - Daj, da prije umremo, - negoli ti nevjerni budemo! - Udijeli nam milost, - da riječju i činom - svoju vjeru uvijek zasvjedočavamo, - te nas uzmi k sebi u život vječni, - kada bude sveta volja tvoja."
Zatim moli svećenik ovu molitvu:
"Milostivi, vječni Bože! Pogledaj dobrostivo na ovu svoju djecu i usliši milostivo njihovu smjernu molitvu. Daj, da izvrše, što žele. Ne dopusti, da se ova nejaka djeca tvoja ikada rastave od tebe. Ne daj, da njihove duše, otkupljene dragocjenom krvlju jedinorođenoga Sina tvojega, zarobi neprijatelj, koji na njih vreba. Svjetlo prave vjere vijekom im svijetlilo, i u tom svjetlu uvijek spoznali tvoju volju i vjerno je izvršavali: Neka rastu u mudrosti i dobi; vodi ih od kreposti do kreposti, dok ne ugledaju vječnu svjetlost, gdje će tebe, svoga nebeskoga Oca i tvojega jedinorođenoga Sina i Duha Svetoga licem u lice gledati, hvaliti i slaviti sa svim anđelima i svecima od vijeka do vijeka. Amen."

TKO JOŠ DANAS NA PROPOVIJEDIMA O OVOME GOVORI, ILI DA SE SJETIMO NEDAVNE SINODE POJEDINIH KASPEROVACA!

"Nijedna nesreća na ovome svijetu ne može se usporediti s nesrećom čovjeka koji živi u smrtnome grijehu. Ne zbog kazna Božjih koje bi ga mogle stići na ovome svijetu, nego zbog pogibelji da se zauvijek sruši u ponor pakla gdje, kako veli Spasitelj, crv njihov nikada ne umire i oganj se nikada ne gasi."
- bl. Alojzije Stepinac
(Propovijedi o lurdskim ukazanjima, Zagreb, 2007., str. 119.)

"I kada bijednik bez vjere dođe u trapistički samostan, to mu se čini, da je došao pred bezbojnu kamenitu katedralu. Možda će se diviti organizaciji toga reda, svim lukovima i lučićima njihovog života, svim sitnicama njihovog dnevnog reda, ali jamačno neće moći da razumije, zašto da razboriti ljudi mogu prigrliti takav život. Neće moći da to razumije, jer sve promatra izvana; neka uđe u katedralu njihove duše, u kojoj tinja vječno svjetlo Duha Svetoga i koju rasvjetljuje sunce Posvetne Milosti, i neće se moći da nadivi čarobnom sjaju i ljepoti, što će ih otkriti.
A za nas katolike, koji živimo u svijetu, sveta je liturgija ona vratašca, pomoću kojih možemo da zavirimo u to svetište.
Zaista dođe li čovjek nekatoličkoga duha u trapistički samostan, vidi on u svemu samo ono što je teško i skrajno: hladne sobe, tvrde ležaje, ustajanje u dva sata noći, bezmesnu hranu, postove, neprestanu šutnju, turobno i često moljenje, natpise, koji sjećaju na smrt, vječnost, duše koje trpe u čistilištu i slično. Samog su Chateaubrianda prolazili srsi kada je pomislio na trapiste.
Posve drugi osjećaji obuzimaju novi katolički naraštaj, kada stupa među ove tihe zidine. Nehotice mu melodije psalama 41. počinju strujati dušom: "Unići ću u mjesto počivališta predivnoga, sve do doma Božjega" ili liturgijski stihovi: "Ovo je stan Gospoda, silno je čvrsto sagrađen i dobro zasnovan ponad moćne hridi".
Kada naime znamo u čemu se sastoji unutarnji život trapista, to dosta lako zaboravimo sve one fizičke poteškoće, koje mnogoga napune stravom. Sav njihov rad, sve žrtve imaju služiti želji, da postanu što boljim dionicima samog božanskog života. Svi svećenici dolaze u određene sate danju i noću i pjevaju božanski oficij. Kada slušamo ove divne melodije i nastojimo razumjeti i shvatiti smisao teksta, to tek onda možemo pojmiti sreću tih ljudi, koji su ostavili prolazne radosti ovoga svijeta i već ovdje na zemlji počeli pjevati hvalu Tvorcu, ne iščekujući zato, kao mi što živimo u svijetu, čas smrti."
- bl. Ivan Merz
("U krilu svete liturgije", Hrvatska prosvjeta, Zagreb, 1924., br. 12., str. 510- 518.)