www.tebe-trazim.com

Imam par pitanja vezanih za ispravnost sakramenata:

- imam poznanike čijem je djetetu krsna kuma osoba koja ima sve sakramente (krštenje, sv. pričest, sv. potvrda), međutim ta osoba od prije nego što je bila kuma živi nekršćanskim životom, tj. nevjenčano s osobom druge vjere, ne odlazi u crkvu i sl. Je li uopće valjan taj sakrament krštenja onda?
- drugi slučaj koji me intrigira je to da osoba koja je bila kuma drugoj nije prije toga niti bila na ispovjedi (kao, nije je nitko tražio/pitao za to), to me nebi zamaralo, međutim znam (jer sama priča) da je napravila barem 2 pobačaja, da živi prilično raskalašeno... Ima li smisla u tom kumstvu, ima li valjanosti u tom sakramentu u kojem je kum ogrezao u grijehu?

Ne bih rekla da se radi o nevaljanosti sakramenta u ovom slučaju. Mislim da je svećenik imao dužnost saznati takve stvari prije same podjele sakramenta, ali da te činjenice ne utječu na valjanost, jer "2. roditelji djeteta koje treba da se krsti, a i oni koji će preuzeti zadaću kumova, neka se pravo pouče o značenju toga sakramenta i o obvezama koje su s njim povezane; neka se župnik osobno ili preko drugih pobrine da se roditelji pravo priprave pastoralnim poticajima, pa i zajedničkom molitvom, okupljajući više obitelji i pohađajući ih kad je to moguće."

Odnosno:
" Kan. 869 - § 1. Ako se sumnja da li je tko kršten ili u valjanost krštenja, a dvojba i nakon ozbiljna istraživanja ostaje, neka se krsti uvjetno.
§ 2. Oni koji su kršteni u nekatoličkoj crkvenoj zajednici ne treba da se krste uvjetno, osim ako ima ozbiljna razloga za dvojbu o valjanosti krštenja, pošto se ispitaju materija i riječi forme upotrijebljene u krštenju te nakana odrasle osobe koja se krsti i krstitelja.
§ 3. Ali ako, u slučajevima o kojima se govori u §§ 1 i 2, ostane dvojbenom podjela ili valjanost krštenja, neka se ne podijeli krst, osim pošto se kršteniku, ako je odrasla osoba, izloži nauk o sakramentu krsta i pošto se njemu ili, ako se radi o djetetu, njegovim roditeljima obrazloži dvojba o valjanosti krštenja."

Također:

"Kan. 872 - Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze.

Kan. 873 - Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.

Kan. 874 - § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti služba kuma, potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka krštenika.
§ 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom."

"Kan. 96 - Čovjek se krštenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dužnostima i pravima koja su kršćanima, uzimajući dakako u obzir njihov položaj, vlastita, ako su u crkvenom zajedništvu i ako to ne priječi zakonito donesena kaznena mjera."

Zakonik kanonskog prava, Proglašen vlašću Pape Ivana Pavla II, 25.1.1983.

U svakom slučaju, možete pitati bilo kojeg svećenika, vjerujem da oni to znaju.