www.tebe-trazim.com

Dragi Joakime,
pitala sam te već i prije ..pa nisi valjda pročitao...zašto hostija nema povoljan učinak na ljudsku savjest i srca i zdraviji način razmišljanja kod nekih ljudi?
Kako svećenik, koji je više od 50 godina u tom zvanju, može se hraniti hostijom i ispod halje nositi pištolj, i ne preza da ga upotrijebi ako nije onako kako on kaže?
Joakime, ne trebaš mi odgovarati na ta pitanja....preteška su...prebolna, nerazumljiva...
Hrabri me samo da Duh Sveti suvereno puše tamo gdje On hoće i kao hoće.
Božji ti blagoslov, Joakime, od mene heretika, otpadnika, ali ipak žene s iskrenim ljudskim srcem.

Dragi Joakime,
pitala sam te već i prije ..pa nisi valjda pročitao...zašto hostija nema povoljan učinak na ljudsku savjest i srca i zdraviji način razmišljanja kod nekih ljudi?

Draga Eta,
ovaj post je tako divan da ga ni tvoja crna poruka ne moze izmjeniti !
Ja sam shvatila da si ti neko ko trazi istinu. Ti pak imas svoj privatni rat sa KC i ne prezes od nicega da je ocrnis. I mrznja je osjecaj, da li pak imas toliko vremena u taj osjecaj da ulazes ???
Pricas bajke za malu djecu . Ti koja tako drage volje navodi bibliju ( ljudi vidite kako je dobra Eta nacitana) kad zelis je izopaciti.
Kad se pak radi o KC onda pitanja skolaraca, naivna ...o kako svecenik, itd.
DRAGA ETA, NACITANA ETA, PA PROCITAJ JOS JEDNOM O PETRU koji je zivio, gledao i slusao Isusa pa je ipak tri puta rekao - JA GA NE POZNAM-


Znas ti to Eta, znas ti to dobro. Ne daj da sotona tvoje znanje zloupotrijebi. Pismo je dano na citanje , NA KORIST svima nama, ne na
izopacivanje.

Zavrsi rat Eta i daj se Bogu !!!

Dragi Joakim,

hvala na tvome postu. Cekamo i dalje tvoje rjeci. Ne dajmo se obeshrabiti od napada- u svijetu ce te imati problema ali vi cete pobijediti svijet

Tvoji postovi su bitni za sve one koji imaju sluh da cuju !
Pozdrav svim ljudima dobre volje
Marte

Kako sam se slatko nasmijala!!! Pa kako bi te mogla ukoriti kad tako mudre riječi zboriš!
Kad sam moderatorica, onda moram moderirati , ali sve što napišem je prijedlog, ne uvijet kako činiti.
Čini Joakime i ostali kako vam srce govori.
Meni je drago kad obogacujemo jedni druge!

Pa da nastavimo dalje…nakon pozdrava svećenik(većina njih)kratko uvode puk u misu koja je od toga dana.S nekoliko riječi vjernicima se predoči čitanja ili poruka dotičnoga dana da se na neki način već u samom početku osjećamo pozvani na promisle svetopisamskih tekstova.Slijedi pokajnički čin,kojemu je svrha da u svima nama se pobudi svijesnost da smo grešnici i da doista kao takovi imamo potrebu da nam Bog oprosti i da se utečemo Njegovu milosrđu.Neosporna je činjenica da nakon Kristova uskrsnuća živimo u jednoj novoj stvarnosti,ipak naše slabosti i sklonost na grijeh,nas nagone da se stalno obnavljamo,čistimo i na koncu da se uvijek obraćamo,jer kao što znademo ne znamo ni dana ni časa kada ćemo s ovoga ovozemnog puta krenuti prema vječnoj domovini.Zato je jako dobro da ta šutnje potraje malo duže(obično to bude jako kratko),kako bi svaki vjernik u tišini i šutnji ispitao svoju savjest,te priznao sve svoje gijehe(laki se opraštaju pod misom-za teške ili smrtne gijehe potrebna je sv.ispovijed) i zamolio oproštenje od Boga i brata i sestre svoje!Jer se za te svoje grijehe ne optužujemo samo pred Bogom,već i pred samom zajednicom Crkve.Nakon što nam svećenik poda odrješenje kako bi mogli slaviti sveta otajstva krećemo na drugi dio…no prije toga još jednom želim naglasiti da je vrlo važno imati na umu,kako to odrješenje koje nam svećenik daje nema sakramentalnu snagu,pa kao što sam već napisao teške grijehe je uvijek potrebno ispovijedati na sv.ispovijedi!

Zar o svetoj misi toliko toga znademo ili mislimo da znademo,ili smatramo da smo sv.misu upoznali dovoljno i d a o njoj nema toliko potrebe govoriti?Dragi prijatelji,sveta misa jedna je od najuzvišenijih tajni kršćanske vjere. Ona je vrhunac prema kojemu treba težiti sav život kršćana.Nemojte molim vas dozvoliti da se ova vrlo važna tema svede na dvije tri osobe.Pokušajmo uključiti se sa onim što znademo ili nam nije jasno,izmjenjujmo iskustva,pitajmo,tražimo,istražujmo,obogaćujmo svoj duhovni život onim što nam je kao nezasluženi dar ostavio sam Gospodin!Ne ustručavajmo se,ne sramimo se,tu smo da se svi jedan od drugoga poučimo o našoj vjeri,za bolje svih nas i na sve veću slavu Božju!

Hvala ti Joakime na animaciji drugih. Ujedno se ispricavam sto sam ja kratko stala sa ovom temom. Nekoliko stvari mi se dogadja u obitelji pa dok to malo prođe, aktivnije cu se ukljuciti.

Kao sto sam (vec davno) napisala evo malo o povezanosti arhitekture i liturgije. Tekst je prevođen sa engleskog pa se ispricavam za eventualne pogreske:

Glavna vrata crkve znače više nego samo ulaz u zgradu; ona su simbol procesa prijelaza i obraćenja. Ulazak u crkvu znači ostaviti svijet iza sebe i ući u Božje kraljevstvo; dopušta nam da odložimo dnevne brige i probleme da bi pronašli utjehu, ozdravljenje i utočište. To je čak predokus ulaska na sama nebeska vrata, jer “je zemaljska liturgija predokus nebeske liturgije.”

U doba renesanse, Alberti, na primjer, je izrazio tu istu ideju s rimskim pobjedničkim slavolukom, izazivajući predodžbu da je vjernik kroz vrata crkve ušao u nebesku slavu.

veliki ulazni prostor ili trijem je tradicionalan ulaz u crkvu: ima ulogu mjesta dobrodošlice u Očevu kuću. Taj osjećaj utočišta, pozivanja, povijesno se proteže kroz cijeli ljudski vijek, čak i na one koji nisu nisu smijeli ili nisu željeli sudjelovati u liturgiji.. Simbolički predstavlja neotkupljeni svijet: u prvoj Crkvi to je bilo mjesto za katekumene kada se provodila disciplina arcani, kao i za grešnike, izopćene i poganine. Oni su ovdje mogli čuti Evanđelje i propovijed bez sudjelovanja u euharistijskoj tajni. Danas se ovakvo shvaćanje izgubilo; predvorje sada služi za svjetovne potrebe crkve – oglasne ploče, župne biltene, knjige, novinski stalak, toalet i tako dalje. No još uvijek je to prijelazni prostor između svjetovnog i svetog i služi za odvajanje glavne lađe crkve od strke i buke gradskih ulica. To je dio prijelaza u hijerarhijskom procesu od svjetovnog ka svetom.
Mircea Eliade piše: Za vjernika, crkva se razlikuje od ulice na kojoj se nalazi, a vrata koja vode u unutrašnjost crkve doista označavaju taj prekid. Ulaz / prag koji razdvaja ta dva prostora, također ukazuje na razliku između dva naćina življenja, svjetovnog i religioznog. Ulaz / prag je granica koja dijeli i suprostavlja dva svijeta – i istovremeno, to je paradoksalno mjesto gdje ta dva svijeta komuniciraju, gdje je moguć prolaz od svjetovnog prema svetomu.

Taj proces je kroz povijest bio arhitektonski izražen u crkvenim zgradama. Započinje na ulazu u dvorište, prolazi kroz predvorje i glavnu lađu do svetišta i kulminira na oltaru ili kod tabernakula. Kod ovog modela, predvorje, kao prijelazni prostor, dopušta svakome vrijeme i prostor za osobnu pripremu, u svrhu bolje pripreme svakog vjernika za liturgiju.
Predvorje je, također, prostor dobrodošlice za one koji se pripremaju postati članovi Crkve, bilo krštenjem bilo krizmanjem. Prema tome, pravo mjesto za krstionicu, tradicionalno, liturgijski i simbolički je ili u predvorju ili točno nasuprot predvorja. Ova ideja o pripremi i ulasku u crkvu različito se prikazivala kroz godine. Jedno od veličanstvenijih slučaja je romanska hodočasnička crkva u Vézelay, Francuska; kod vratiju između predvorja i lađe, pod se spušta nekoliko inča i tvori veliku, plitku udubinu kod svakog portala. To je s toga što su vjerojatno bili punjeni vodom kako bi stvorili bazene kroz koje su hodočasnici prošli prilikom ulaska u crkvu kako bi se sjetili svog krštenja. Takvo iskustvo zasigurno će dozvati u sjećanje prolazak Izraelaca preko Crvenog mora, kao i mjesta poput Siloamovog bazena gdje je Isus liječio bolesne.. Danas, većina je župa zadovoljna smještenjem škropionica svete vode u predvorju kako bi podsjetili vjernike, pri ulasku u crkvu, na njihove krsne zavjete. Škropionice redovito izražavaju raskoš, posebno u barokno doba. U crkvi sv.Pavla izvan zidina u Rimu, nalaze se prekrasne škropionice-skulpture koje prikazuju dječaka koji tjera demona snagom svete vode. Drugačiji smisao je izražen u crkvi sv.Augustina u blizini Piazza Navona, u Rimu gdje veliku škropionicu nosi sv.Rafael, arhanđeo i iscjelitelj.
Ovo nas podsjeća na potrebu da se (pri ulasku u crkvu) prepustimo Kristovoj snazi da bi svladali zlo, pronašli ozdravljenje i da bi duhovno napredovali.

Amen

Dragi Joakime,
to moramo svaki dan iznova sebi reci. Kako su tvoje rjeci jasne.

Sveti Pater Pio je rekao :" Lakse je svijetu opstati bez sunca nego bez svete mise"
Ovo je rekao u kontekstu zla na zemlji dodajuci da bi nas Bozji gnjev vec odavno satrao da mu u skoro svakoj minuti po cijeloj zemlji ne prinosimu zrtvu Njegovog Sina po misi vapajuci da je Njegovom krvlju vec sve placeno.

To citamo u knjizi postanka kaze Bog Abrahamu Post.18,26 ....ako nadjem u gradu Sodomipedeset nevinih zbog njih cu postedjeti cijelo mjesto....

Bog te blagoslovio
Marte