www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 sij 2018 07:59

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7
Autor Poruka
PostPostano: 06 kol 2015 17:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3802
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 50 zahvala
To će reći da "kreativnost" uopće ne može biti nikakva autentična kategorija u liturgiji. I inače, ta je riječ izrasla na tlu marksističkog svjetonazora. Kreativnost znači da čovjek u jednom po sebi besmislenom, snagom slijepe evolucije nastalom svijetu sada, u ovom trenutku stvarateljski oblikuje i stvara neki novi i bolji svijet. U suvremenim teorijama umjetnosti time se misli na nihilistički oblik stvaralaštva: Umjetnost ne smije ništa oponašati, ništa kopirati. Umjetničko stvaralaštvo slobodna je čovjekova vladavina koja se ne veže niti obvezuje ni na kakva mjerila, ni na kakve ciljeve, niti ju je moguće podvrgnuti ikakvom pitanju glede smisla. Moguće je u takvim vizijama razabrati ili razumjeti krik za slobodom koji u jednom globalnom i tehnički dirigiranom svijetu postaje SOS-pozivom. Tako shvaćena umjetnost pokazuje se kao posljednje utočište slobode. Umjetnost je povezana sa slobodom - to je istina. Ali tako shvaćena sloboda jest prazna. Ona ne otkupljuje, već objavljuje ili očituje očaj kao posljednju riječ čovjekove egzistencije. Takva vrsta stvaralaštva nema nikakve veze s liturgijom. Liturgija ne živi od ideja ili intuicija pojedinaca ili bilo kakvih skupina koje nešto planiraju ili "kreiraju". Ona je posvemašnja suprotnost i opreka, ona je Božji upad u naš svijet, a taj Božji upad zaista oslobađa. Samo Bog može uistinu otvoriti vrata u slobodu. Što se više svećenici i vjernici prepuste u poniznosti tom Božjem upadu, i liturgija će tim više i uvijek iznova biti "novija", a na taj način ona sama postaje i osobnija i istinskija. Doista, osobnom, istinskom i novom postaje liturgija ne uz pomoć banalnih novotvorenica ili igrarija, nego uz pomoć odvažnosti koja se upućuje prema Velebnom, a koje nam u obredu uvijek prethodi, ispred nas je i nikada ga ne možemo u potpunosti dosegnuti. Mora li se još jednom posebno istaknuti da ovo što je izneseno nema baš nikakve veze s okamenjenošću? Dok je u islamu Kuran čisti Božji govor bez ljudskoga posredništva, kršćanin je svjestan da je Bog govorio po ljudima te da stoga na Božje djelovanje spada i ljudsko-povijesni čimbenik. Stoga biblijska Riječ postaje punom tek u odgovoru Crkve koji nazivamo Predajom. Zato i izvješća o Isusovoj Posljednjoj večeri iz Biblije postaju konkretna tek kad ih Crkva u slavlju učini svojima. Stoga je u "božanskoj liturgiji" moguć razvoj koji se događa, razumije se, bez žurbe i nasilnog postupanja, dakle, kao nešto samo od sebe, spontano (usp. Mk 4,28). Budući da su pojedinačne obredne obitelji i krugovi, kako smo već vidjeli, izrasli u središnjim mjestima apostolske predaje, dakle, na "apostolskim stolicama" te da na njihovu definiciju spada upravo to vezivanje uz apostolske početke, nemoguće je pretpostaviti da bi mogli nastati ili se razviti posve novi obredi. Međutim, zacijelo su moguće preinake i inačice unutar samih obrednih obitelji. Upravo je Zapad sve do duboko u novom vijeku bio obilježen mnogostrukošću oblika koji su se međusobno razlikovali, ali koji su izrasli na temeljima jednoga osnovnog ritualnog oblika koji je obuhvaćao cjelinu. Kao primjer takvoga mogućeg razvoja čini mi se da bi mogao biti misal što ga je dobio kao mogućnost Kongo (Zair). To je rimski obred na "kongoanski" način. Zadržano je veliko, apostolski ukorijenjeno zajedništvo rimskog obreda, ali takoreći u kongoanskom ornamentu i s preuzimanjem, između ostalog, i nekih orijentalnih elemenata, što mi se čini veoma smislenim. Pozdrav mira se primjerice ne izmjenjuje prije pričesti, sukladno Mt 5,23-25, nego prije prinošenja darova, što bi bilo poželjno i za cjelokupno područje rimskog obreda, ukoliko se kao takav želi zadržati pozdrav mira. Joseph Ratzinger "Duh liturgije"

_________________
I thought love was only true in fairy tales,
meant for someone else but not for me.
Love was out to get me,
that's the way it seemed.
Disappointment haunted all my dreams.
Then I saw her face, now I'm a believer!


Lol. Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 lip 2016 10:36 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 22 lip 2016 19:53
Postovi: 6
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
Hvaljen Isus i Marija!

Budući da sam nova, za sada mi još nije moguće postavljat novu temu, a imam pitanje u vezi liturgije liturgijskih čitanja, pa ću ga postaviti ovdje.

Jučer sam u mjestu gdje živim (njemačko govorno područje) bila u župnoj Crkvi na sv. Misi u jutro. Svećenik koji je držao sv. Misu je za čitanje Evanđelja uzeo drugi tekst, a ne onaj, koji nalazim na stranicama liturgijskih čitanja.
Tekst Evanđelja za jučerašnji dan (sv. Petar i sv. Pavao), je trebao biti:

Mt 16, 13-19
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«
(našla sam ovdje http://www.hilp.hr/liturgija-dana/?god=2016&mj=6&dan=29)

Umjesto tog teksta, svećenik je čitao ovo:

Iv 21, 1-17

Ukazanje Isusovo kod Tiberijadskog jezera
Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 2Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 3Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
4Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 5Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« 6A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 7Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
9Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« 11Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.
14To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
15
Isus podjeljuje Petru prvenstvo
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« 16Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« 17Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«
(tekst sam kopirala odavde: http://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=50)

Da li se smije promijeniti tekst čitanja?

I još jedna stvar koja me zbunila. Za vrijeme pričesti, svećenik pružajući hostije vjernicima nije izgovarao riječi "Tijelo Kristovo" (na njem. Leib Christi), nego je rekao "Kruh života" (na njem. Brot des Lebens).

Da li to ima kakvog značenja? Da li se smije promijeniti formulacija po slobodnom nahođenju?

Meni je jasno da je kruh i vino koje se služi za vrijeme sv. Mise "Kruh života i kalež spasenja", ali se ne sjećam do sad da sam negdje pročitala, čula, vidjela da je neki drugi izraz korišten za pričest osim "Tijelo Kristovo".

Crkva u kojoj sam bila je katolička, to znam 100%, nije protestantska ili koja druga.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr