Čitam ovo pa mi nije jasno:
Ivana28 napisao:
Pristala bi na to, kaže da joj nije do toga da traži nekog novog, nego bi htjela crkveno poništenje radi zeta, ako ništa, da se on može crkbveno vjenčati nađe li ikoga tko mu odgovara.. stvar je u tome da zet želi biti samo sa njom, i ne pada mu na pamet zasad da može ikad i sa jednom drugom živjeti, ali svejedno bi ona to htjela radi njega, jer tko zna što budućnost nosi. Nemaju djece, pa je to olašavajuća okolnost u svemu..Stvar je u tome da pri pripremi za brak, kad je razgovarala sa svećenikom, on joj je postavljao pitanja kao i svim drugim parovima, i između ostalog je pitao da li zeli slobodno i bez ikakve prisile stupiti u brak, ona je odgovorila da nema prisile, jer je taj svećenik bio obiteljski prijatelj i zetovih, a i moje obitelji, pa nije htjela sramotiti svoju obitelj,odnosno mamu. Tj, ni ona tada u svojoj glavi nije imala točnu definiciju prisile, da to nije samo fizička, nego i psihička prisila. Ne znam, odluči li se sestra na taj korak, mislim da će mami srce otkazati od šoka.
Da mi je prije par godina netko rekao da će se ovo dogoditi, ne bi vjerovala, ali eto, očito tko ide za pogrešnim stvarima u životu, kad- tad se sve vrati kao bumerang. Jedino se uzdati da će Bog providiti kako je najbolje..
Ivana28 napisao:
Kako god sud na to gledao, znaju i zet i ona da ne bi bili u braku da na nju nije vršen pritisak, nego bi prekinuli da su slobodnom voljom odlučivali. Zetu je stalo do sestre, ali isto je svjestan da nikako nisu isti tipovi, i vidi da se ona pati. To nije odjednom došlo,nego od početka traje. U tih 8 godina, oni nikakav blagoslov nisu imali u braku, čak je i zet znao reći da ne zna šta su Bogu skrivili pa im sve u krivo ide.. svaki njegov pothvat u poslu, svaki zajednički odmor, mnogo neobičnih situacija u kući, od početka sve ide u krivo. Kada im je svećenik rekao da i ne mogu očekivati blagoslov jer nisu uopće u braku, a tako žive, odnosno dva svećenika su im to rekla, i njima su stvari malo postalo jasnije. Vjeruj mi, sve je to kompliciranije, nitko ne zna proil moje mame i njene obitelji.. mamina sestra je svog sina natjerala da ode u svećenike, odnosno uvjerila ga da je on za toga, jer joj je "tamo neka zena koja ima navodne darove", rekla kako će od njenog sina jednog dana biti velik čovjek, i tetka ga je uvjerila da je on za svećenika. Mi smo svi mislili da to nije za njega, i to se i na kraju pokazalo, jer se "skinuo" nakon nekog vremena , i sad zivi u izvanbračnoj zajednici. To je ta genetika i problematika psihološkog profila sa mamine strane, i imaju moć čovjeka uvjeriti da oni znaju šta je za njega najbolje,a mi drugi nemamo pojma.. Žao mi je sestre i zeta u čitavoj ovoj situaciji, jer su izgubili najbolje godine života, a nisu nikad bili jedno za drugo. Ne znam kako će se ova situacija razviti, ali djeluje mi jako loše..
Kažeš oni ne bi bili u braku da nije bilo presinga tvoje mame, ali zet ipak ne može zamisliti život bez nje, niti to želi. Onda njemu očito nije loše. A tvojoj sestri je jer ima osjećaj da je prisilno izabrala krivog. Ok, al mi nije jasno da bi ona tražila poništenje i ostala sama. Mislim, bilo bi mi jasno kad bi njih dvoje imali katastrofalan odnos di se samo svađaju, ne poštuju i mrze, pa onda bolje sam nego tako, al ti nisi napisala da je tako. Znači kako godine idu teško mi je vjerovati da ne bi htjela imati muža ako bi dobila poništenje. Nije da većina samaca koje vidim da pucaju od sreće i nije im nikakav problem što su ostali sami.I šta da se desi da dobi poništenje, muž koji to nije bio nađe drugu, dobi dijete i ima obitelj. A sestra ostane sama, pa joj tek onda bude žao. Ili nađe drugog on je napumpa, te ostavi zbog ljubavnice.
Ovo gore šta pišeš da im nikad nije išlo od početka, to pišeš o nekim vanjskim okolnostima, njegov posao, neke stvari po kući, al to nisu njihovi međusobni odnosi. Ako gledamo našu domovinu mi smo od 2008. u gospodarskom padu i propadanju i još se nismo vratili na broj zaposlenih i radnih mjesta iz 2008. Znači da mi kao cijela domovina nemamo blagoslov.