www.tebe-trazim.com

_________________
Dominus meus et Deus meus

Ovo je posvećena crkva u kojoj se služe svete mise !!!

Biskup Mgr. Patrick Hoogmartens naravno se pravi grbav.
https://www.kerknet.be/bisdom-hasselt/a ... an-hasselt

_________________
Dominus meus et Deus meus

Katedrala Gospe od Afrike u Ceuti , španjolskoj enklavi

_________________
Dominus meus et Deus meus

Procesijom hinduisti došli do vrata katedrale gdje ih je "svečano dočekao" generalni vikar i blagonaklono pustio u posvećeni prostor.
Tamo su zajedno "molili" hinduisti i "KATOLICI ?????"......

_________________
Dominus meus et Deus meus

Netko će to nazvati ekumenizam.
Ta riječ se jako rimuje sa onim riječima: komunizam, socijalizam, marksizam...
Dakle, nijedan "izam" se nije pokazao dobrim u praksi jer negiraju Boga.
Ekumenizam bez obraćenja je lažni i opasan za katolike. Na kraju uvijek mi dobimo po repu.
Kako se Isus djelovao tako treba u sva vremena da djeluje Crkva.
Obrati se ili propadni.
Ne može se govoriti da su sve vjere dobre i držati figa u džepu.
Ekumenizam može opstati samo uz jedan uvijet: propovijedanju istine.
Ne postoji način da se ugodi svima i naoružani s tim znanjem, jedino razumno rješenje je hrabro naviještati Evanđelje, bez obzira na posljedice.
Protestanti i katolici nisu ujedinjeni, i neće biti ujedinjeni sve dok se ovi izopčenici ne obrate.

Dakle, dok Crkva u Hrvatskoj žrtvuje svoju radost zbog (ne)proglašenja svetim blaženog Alojzija Stepinca u ime dijaloga s Pravoslavnom crkvom, dotle nas sama Sveta stolica, sa svojim dodvoravanjem protestantskim zajednicama u Europi, samo još više udaljava od ‘dobrih odnosa’ s vjernicima istočnih Crkava.

Izvan Crkve nema spasenja se oduvijek naučavalo.
Uglavnom ovo je "dim Sotonin" koji se širi.
Treba uvesti natrag na kraj mise obavezno moljenje molitve sv. Mihaelu Arkanđelu i više koristiti latinsku misu.
Masonski plan uništenja Crkve je uključivao ukidanja te dvije prakse. Latinski jezik je jezik Crkve. Zašto da se zaboravi kako su molili naši djedovi?
Sve ovo je uvertira pred uvođenje jedne svjetske religije.

Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.

Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae Caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute, in infernum detrude.

Amen.


Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.

Amen.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

Ja sam teološki neuka, međutim spominjete "dim sotonin" što me automatski asociralo na neokatekumene koji pripadaju katoličkoj Crkvi?
U zadnje vrijeme sam se susretala s njima, izvinjavam se ako ću koga uvrijediti iz neznanja, ali meni ono (laičkim očima gledano) nije ništa drugo nego nalik na parodiju - onaj ples ili što već i ostala sam užasnuta.
Drugim riječima, spominjete latinsku misu i vraćanje "na staro", a s druge strane što oni izvode u crkvama?
Također, povukla bih paralelu, igrom slučaja sam ovog ljeta bila prisutna misi na kojoj je prisustvovalo 50 katoličkih korejanaca koji su bez obzira na razlike u kulturi, rasi to "upriličili" (u nedostatku bolje riječi) da vi niste mogli vidjeli razliku (osim u jeziku) s našom svakodnevnom ili pak nedjeljnom misom.
Moj zaključak, promišljajući o tome je taj da smo mi ljudi (naše kulture) postali (pre)širokog pogleda... i prihvaćamo sve kao normalno, a pak "naši ljudi" koji misijski djeluju u zemljama Azije se ne smiju ni spominjati pa tako kad govorimo o misionarima i misionarkama u tim područjima - iako postoje, upravo zbog zaštite njihova života, razgovor o njima se preskače?

Papa Pavao VI. (blaženi) davne 1972. godine, u propovijedi koju je održao na blagdan sv. Petra i Pavla šokirao je tadašnji svijet. Nakon Drugog Vatikanskog koncila Crkvu je zahvatila teška reformska kriza, a posebno na polju liturgije. Mnogi su tzv. "teolozi" u ime koncila, a mimo koncila sprovodili Crkvenu reformu po svom modernističkom "nadahnuću". Drugim riječima, ono što im odgovaralo njihovom "slobodarskom duhu" to su prihvaćali, a ono što nije to su odbacivali u ime napretka (progresa). Bl. Pavao VI. opisujući to dramatično stanje u Crkvi nakon Drugog Vatikanskog koncila (1962.-1965.) imao je hrabrosti izgovoriti: "Dim Sotonin je kroz neku pukotinu ušao u hram Božji."
To je prvi puta da je tada spomenut taj termin.
Prije nekoliko godina čitao sam izvrsnu knjigu "Dim Sotonin" koju je napisao vlč. Pavle Primorac.
Činjenica je da Sotona želi uništiti čovjeka i odvojiti ga od Boga. On u tome neće uspjeti, ali mnoge će povući u propast.
Neokatekumeni priznaju katoličku Crkvu no nisam sa njima imao previše kontakata a ono što sam čuo nije baš nešto što me privlači.

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

Meni je to grozno
A onaj poriv da "kolovođu" pljusnem oprosti mi Gospodine ali on je i dalje u meni.
Bože pomozi mi da razumijem i da ne osuđujem.

Ovo je nadbiskup.

_________________
Dominus meus et Deus meus

Freestyle Mass with cocktail-dressed co-celebrant: like NCW, just another sacrilege encouraged by a bishop

_________________
Dominus meus et Deus meus