www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Propovijedi

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 13 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 28 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

visnja

Naslov:

Postano: 24 vel 2010 20:39

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 24. veljače 2010.
[ 24.2.2010 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak, župnik župe Turanj

ČITANJA:

Jon 3,1-10
Ps 51
Lk 11,29-32

''U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: 'Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju. Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih, jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!''

U mnogim životnim prilikama nailazimo na Božju šutnju. Kad nam je teško, kad smo pogođeni neimaštinom, bolešću, nepravdom, nekim trpljenjem – Bog šuti. Htjeli bismo da intervenira, da učini čudo, da nam da barem neki znak. Ali ništa od svega toga. Kao da ga nema.

Isus u današnjem evanđelju kaže da naraštaj opak traži znak. Zašto? Jer je On sam najveća prisutnost Božja u svijetu. Ali ta je prisutnost nenametljiva, skromna, otajstvena. Isus se nije rodio u nekoj bogatoj, moćnoj obitelji da bi ga njegovi suvremenici morali poštivati i prihvaćati. Nije bio iz nekog značajnog mjesta, nije završio neke prestižne škole. Nije bio hramski svećenik, ni farizej, ni pismoznanac. Bio je kao nitko. Svatko ga je mogao ne prihvatiti, odbaciti i prezreti. Bez posljedica. Da bi onaj koji ga prihvati učinio to radi Njega samoga. Slobodno. Bez prisile.

A ipak, Isus je najveća Božja prisutnost u povijesti, veća od Salomona i od Jone. On je Sin Božji. Sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima piše: 'Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost.' (1 Kor 1,22-24). Zato Isus kaže svojim suvremenicima da će im se dati samo znak Jonin.

Koji je to znak? Jona ne želi otići propovijedati Ninivljanima jer su oni okrutni neprijatelji Izraela. On ne želi njihovo spasenje, nego uništenje. Zato bježi. Bježi od Boga. Završava u utrobi kita, morske nemani koja simbolizira smrt. Nakon tri dana Bog ga izbavlja i on odlazi propovijedati Ninivljanima koji se na njegovu propovijed obraćaju i spašavaju.

Otac nebeski ne intervenira. Isus biva odbačen, mučen, ubijen. Ubijen na križu i pokopan. Ali nije ostao u grobu. Treći dan je uskrsnuo. Pobijedio je smrt i za nas. Zato ne traži znak. Traži Krista uskrsloga. Slobodno. Otkrij njegovu nenametljivu blizinu i snagu u Božjoj riječi, u molitvi, u sakramentima, u Crkvi.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 25 vel 2010 08:36

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 25. veljače 2010.
[ 25.2.2010 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak, župnik župe Turanj

ČITANJA:

Est 4,17
Ps 138,1-3.7-8
Mt 7,7-12

''U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 'Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!'''

'Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.'

Korizma je povlašteno vrijeme u kojem je svaki kršćanin pozvan, uz pomoć molitve, posta i milostinje, rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Današnje evanđelje nam govori o uspješnosti molitve. No molitva nije samo neki pasivni stav, traži našu pokretljivost. Isus kaže tko god traži, dobiva. Neki kažu: ja tražim, a ne dobivam ništa! To može značiti da uistinu nisi tražio ili da možda tražiš nešto što ti može biti na propast ili ti ne služi ničemu. Jer mi iako smo zli, znamo dobrim darima obdariti svoju djecu, kako onda neće Otac nebeski! Možda naše želje, naše misli i naši stavovi nisu u skladu s onim što pravo, istinsko, vrijedno?

Ima jedna priča o čovjeku koji je gledao na televiziji dokumentarni film o gladnima u svijetu. Duboko potresen, u svojim mislima obrati se Bogu: ''Gospodine, zašto ne učiniš nešto za te ljude?!' Zaokupljen ovim mislima, iziđe u šetnju. Bila je zima. Ugleda djevojčicu, slabo odjevenu i promrzlu, kako prosi pred puta. Dirnut ovim prizorom, opet se obrati Bogu: 'Gospodine, kako možeš, zašto ne učiniš nešto?!?! Gospodin mu u svojoj dobroti odvrati: 'Učinio sam već.' 'Što?' – upita. 'Stvorio sam tebe – odgovori mu Gospodin.'''

Stručnjaci za prehranu pri Ujedinjenim narodima kažu da ono što se potroši za hranu psima i mačkama za tjedan dana u Europi i SAD-u, bi bilo dovoljno da nahrani za mjesec dana sve gladne na svijetu. Ili ono što potrošimo za sladoled u dva tjedna, moglo bi nahraniti sve gladne za mjesec dana.

Zato kada molimo: 'Gospodine, daj hrane gladnima', čini se da je problem u Bogu, a ne u nama. Bog je u svojoj dobroti providio dovoljno dobara za sve. Upravu je povjerio nama. Stoga bi bilo bolje da naša molitva glasi ovako: Gospodine, daj mi velikodušno srce da mogu izići iz svoje škrtosti, prepoznati brata u potrebi i podijeliti s njim svoja dobra.

Kad postimo, trpimo glad. Post nam može pomoći da stvarno suosjećamo s onima koji su gladni. I da osjetimo glad vlastite duše. I da mi moje srce može progovoriti s psalmistom: 'Moje mi srce govori: Traži lice njegovo! Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim'. (Ps 27,8)

Milostinja u skrovitosti je konkretizirana ljubav. Zato pokriva mnoštvo grijeha. Bez posta i milostinje nema prave molitve. Iskoristi ovu korizmu, ovo povlašteno vrijeme da preko molitve, posta i milostinje porasteš u ljubavi koja nikad ne prestaje.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 26 vel 2010 09:04

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 26. veljače 2010.
[ 26.2.2010 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak, župnik župe Turanj

ČITANJA:

Ez 18,21-28
Ps 130
Mt 5,20-26

''U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 'Uistinu, kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu.
Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik, pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.
Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.''

Svi mi imamo nekakav osjećaj za pravdu. Tražimo pravdu, a boli nas nepravda. Isus nam u današnjem evanđelju poručuje da ukoliko naša pravednost ne bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne nećemo ući u kraljevstvo nebesko. Koja je to pravednost pismoznanaca i farizeja? Oni su Božju objavu, Zakon ili Tora – što zapravo znači pravilo za život ili put koji vodi u život – sveli na skup izvanjskih propisa koji oni ispunjavaju svojim vlastitim snagama. I tako traže uspostaviti svoju vlastitu pravednost. Spašavaju se svojim djelima. Sami. Bog je sveden na razinu knjigovođe koji će na kraju napraviti konačan obračun i dati svakom svoje.

Slično i mi razmišljamo. U našem prevladavajućem mentalitetu pod pojmom pravednosti mislimo: dati svakome što mu pripada, ili na razini međusobnih odnosa: kako ti meni tako ja tebi. Isus nam kaže da s ovakvom pravednošću nećemo ući u Kraljevstvo nebesko.

Božja pravda u Svetom pismu doista znači nešto više. Temeljno označava Božju vjernost obećanjima saveza. Bog je pravedan kada djeluje u korist svoga naroda, kada ga izbavlja iz Egipta, kuće ropstva, kada mu daje u posjed obećanu zemlju, kada 'iz gliba vadi siromaha' (Ps 113,7). Ova Božja pravednost, kaže papa Benedikt XVI. u svojoj Poruci za ovu korizmu, je neraskidivo povezana uz 'pravičnost u odnosu prema bližnjima (usp. Izl 20,12-17), navlastito prema siromasima, strancima, siročadi i udovicama (usp. Pnz 10,18-19) … zato kada Izraelac daje siromahu, ne čini ništa drugo već uzvraća Bogu koji se smilovao nad bijedom svoga naroda.'

Nadasve je Krist Božja pravednost. Zato papa Benedikt pita u svojoj Poruci: Koja je dakle Kristova pravednost? I odgovara: 'To je prije svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe i druge. Činjenica da se okajanje događa u Isusovoj krvi znači da nisu čovjekove žrtve te koje ga oslobađaju od tereta grijeha, već gesta ljubavi Boga koji se otvara sve dokraja, sve dotle da pušta da u nj uđe prokletstvo koje pripada čovjeku, da bi mu zauzvrat prenio blagoslov koji pripada Bogu. Ali to odmah pokreće jedan prigovor: kakva je to pravednost u kojoj pravednik umire za krivca, a krivac zauzvrat prima blagoslov koji pripada pravedniku?

Ne prima li tako svaki od njih upravo suprotno od onoga što mu pripada? No upravo ovdje se, zapravo, razotkriva Božja pravednost, koja se stubokom razlikuje od ljudske. Bog je platio za nas u svome Sinu doista neizmjernu cijenu otkupljenja. Čovjek se može čak i buniti zbog te pravednosti križa, jer ona iznosi na vidjelo da čovjek nije neko samodostatno biće, već treba Drugoga da bi bio potpuno to što jest. Obratiti se Kristu, vjerovati evanđelju, znači u biti upravo ovo: izići iz opsjene o samodostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitu bijedu – siromaštvo drugih i Božje siromaštvo, potrebu za njegovim oproštenjem i njegovim prijateljstvom.'

Kada pismoznanci i farizeji prigovaraju Isusu zašto blaguje s carinicima i grešnicima, On im odgovara da je njihov pojam pravednosti vrlo skučen i sitničav. Jer Božja pravednost nije u suprotnosti s ljubavlju i milosrđem. Upravo suprotno, srž je Božje pravednosti ljubav i milosrđe, a to je ono što su pismoznanci i farizeji zaboravili i izostavili.

Prihvatimo Kristovu pravednost koja nas spašava i preobražava i daje nam snagu da prvi tražimo oproštenje i opraštamo.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 27 vel 2010 07:32

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 27. veljače 2010.
[ 27.2.2010 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak, župnik župe Turanj

ČITANJA:

Pnz 26,16-19
Ps 119
Mt 5,43-48

''U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 'Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!''

Ove Isusove riječi bude u nama dvojake osjećaje. S jedne strane nas zadivljuje uzvišenost dobrote Isusovih riječi, a s druge strane nas plaši nedostižna zahtjevnost tih istih riječi. Današnje evanđelje jedan je ulomak Isusova Govora na gori kojeg nam donosi evanđelist Matej.

Isusov Govor na gori sažetak je njegovog moralnog nauka. Matej nam predstavlja Isusa kao novog Mojsija. Mojsije je na gori Sinaju primio Deset riječi – Dekalog – Deset zapovijedi. Mojsije reče: 'Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što god vam reče.' (Dj 3,22). Isus je taj koji je došao ispuniti sav Zakon i Proroke. On mu daje novi i konačan oblik, u kojem se konačno u potpunosti ispunja ono čemu je Zakon težio. Ljubav postaje Isusova nova zapovijed i ona ispunja sav Zakon.

Tko se od nas nije ogriješio o Deset zapovijedi? Kako ćemo onda ispuniti Isusov Govor na gori koji je daleko zahtjevniji? Kako ćemo ljubiti neprijatelje, moliti za one koji nas zlostavljaju? To sigurno uvelike nadilazi naše snage. Očito je da kršćanstvo nije moralizam, tj. da nam je Bog dao zapovijedi koje trebamo izvršavati svojim silama i tako se spasiti.

Naprotiv, Bog nam je dao ovu Riječ ispunjenu u Isusu Kristu. U Isusu je ova Riječ ispunjena. Ušao je dragovoljno u smrt, poniženje. Bio je zlostavljan, raspet i ubijen. Molio je za one koji su ga zlostavljali. Dao je svoj život za svoje neprijatelje. Iz ljubavi. Ali ova ljubav pobjeđuje smrt. Krist je treći dan uskrsnuo! Dao nam je Duha Svetoga. Apostoli su pobjegli i ostavili Isusa samoga jer su se uplašili za svoje živote, iskusili su da je smrt jača od njih.

Ti isti apostoli, nakon susreta s Uskrslim primaju Duha Svetoga – počelo božanskoga života u sebi i postaju sposobni ljubiti kako je ljubio njihov Učitelj. Mogu ljubiti svoje neprijatelje i dati svoj život za njih jer sada u sebi imaju snagu Uskrsloga, snagu života vječnoga. I svi oni koji su povjerovali njihovom propovijedanju i primili Duha Svetoga do dana današnjega mogu tako isto živjeti i umrijeti.

I ti možeš povjerovati da je ovo istina i tražiti od Gospodina da ti daruje svoga Duha. I moći ćeš ljubiti onoga koji ide protiv tebe, koji postaje tvoj neprijatelj bilo u braku, obitelji, rodbini, susjedstvu, na poslu. Ne svojom snagom, nego Božjom snagom. Snagom Duha Svetoga.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 28 vel 2010 08:04

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 28. veljače 2010. –2. korizmena nedjelja
[ 28.2.2010 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak, župnik župe Turanj

ČITANJA:

Post 15,5-12.17-18
Ps 27
Fil 3,17-4,1
Lk 9,28b-36

''U ono vrijeme: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazaše se u slavi i razgovarahu s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: 'Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.' Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: 'Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!' I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.''

Postoje dva svijeta. Sadašnji i budući. Oni nisu suprotstavljeni, ali se razlikuju. Budući svijet je dovršeni, savršeni svijet. Sadašnji svijet je nedovršeni, nesavršeni i prolazni svijet. Postoji kontinuitet, slijed. Sadašnji svijet nalazi svoje ispunjenje i dovršenje u budućem svijetu. Zato ovaj sadašnji svijet treba biti preobražen u onaj budući. Kako se prelazi iz sadašnjega u budući svijet? Kroz smrt i preobraženje. „Tu tajanstvenu obnovu, koja će preobraziti čovječanstvo i svijet, Sveto pismo naziva nova nebesa i nova zemlja. To će biti konačno ostvarenje Božjega nauma da se u Kristu uglavi sve – na nebesima i na zemlji (Ef 1,10).

U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog će prebivati među ljudima. 'I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer – prijašnje uminu' (Otk 21,4). Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo i način preobrazbe svemira. Prolazi, dakako, vanjski lik ovoga svijeta, izobličen grijehom. No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu. (KKC, 1043-1044.1048).

Isus se sa svojim učenicima nalazi na putu prema Jeruzalemu. Tamo ga čeka poniženje i smrt. Na kratko se je zaustavio i popeo na goru Tabor sa trojicom svojih učenika. Dok je molio preobrazio se pred njima. Ukazali su mu se Mojsije i Ilija. Razgovarali su o Isusovom Izlasku – njegovoj smrti i uskrsnuću. Preobraženje je slika, navještaj uskrsnuća. Isus želi svojim učenicima utisnuti u srce stvarnost preobraženja, da ne utonu u potpuni mrak pred skorim događajem njegove smrti.

Petra i njegove drugove svladao je san. U Isusu je prisutan budući svijet. Dolazi s njim. U učenicima još ne. Oni su odveć zaokupljeni sadašnjim svijetom. Odveć su zemljani. Zato spavaju. Misle da će Isus u Jeruzalemu preuzeti vlast. Zato se svađaju tko je najveći i tko će od njih zauzeti bolji položaj. Isus im govori da on ide u poniženje i smrt. Da pobjedi smrt, da uskrsne. Da u njemu započne preobrazba ovoga svijeta, jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Kršćanin zna da je ovaj svijet prolazan, nedovršen. Ne može se u njemu postići konačna, potpuna pravda i sreća. Zato će ovdje uvijek biti nepravde, slabosti, siromaha, trpljenja, sebičnosti, zla…, dok ne dođe onaj dan. Posljednji dan. Zna da potpunu sreću i potpuno ispunjenje može postići samo u budućem svijetu.

Dominantni mentalitet koji nas okružuje priznaje samo ovaj sadašnji svijet. Nema budućega svijeta, nema neba. Štoviše nebo smatra suvišnim, nemogućim. Stoga se najdublje težnje čovjekova srca za potpunom pravdom i srećom, moraju ostvariti u ovom sadašnjem svijetu, jer budući ne postoji. Treba ostvariti raj ovdje i sada. Imamo malo vremena, ljudski život je kratak. Zbog toga se od politike očekuje nemoguće. Tako politika postaje religija, ideologija, utopija.

Možda ste primijetili da je inauguracijski govor novog predsjednika više nalikovao na propovijed negoli na nekakav politički govor. On obećava novu pravednost, s njim dolazi novo doba. Od njega se očekuje izbavljenje, ispunjenje, sreća. Nezdrava sekularizacija i laicizam od politike i političara prave bogove, idole. Poslije toga slijedi razočarenje. Mi smo ipak samo ljudi. Slabi. Smrtni. Zato tonemo u san. U lažnu mistiku droge, alkohola, igara na sreću, zabava, pornografije… u surogat neba. Ako ne možemo imati raj na zemlji, možemo imati surogat neba.

Kršćanska vjera, naprotiv, oslobađa politiku od religije, ideologije, čuva njenu autonomiju. Potiče zdravu laičnost. Jer postoji budući svijet, postoji nebo. Postoji ljubav koja je jača od smrti, koja nikada ne prestaje. Postoji uskrsnuće tijela i život vječni. U Kristu i njegovoj Crkvi već sada možemo primati ovu snagu preobraženja, snagu njegove ljubavi i oproštenja.

I zato se isplati umirati za druge, žrtvovati se, darivati se bezinteresno, ljubiti, opraštati, kajati se. Do onoga dana. Posljednjeg dana kada će ponovo doći Krist na oblacima nebeskim i s njim konačno preobraženje.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 08 ožu 2010 14:58

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 8. ožujka 2010.
[ 8.3.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

2 Kr 5,1-15
Ps 42,2-3.43,3-4
Lk 4,24-30

Mir Vama! Ovo je povlašteni trenutak, kratki predah u životnoj trci, čas da zastanemo, osvrnemo se na sebe i priznamo zajedno s psalmistom: 'Žedna mi je duša Boga, Boga živoga!' Zaista sam žedan i gladan živoga Boga, Njegove prisutnosti, Njegove riječi, žive i djelotvorne. Čeznem za susretom, iskrenim i slobodnim, za prijateljstvom! A Gospodin dolazi...Evo njegove Riječi!

Iz Druge knjige o kraljevima:

Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: 'Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!' Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: 'Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.' Aramejski kralj odgovori: 'Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom.' Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: 'Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube.' Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: 'Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!' A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: 'Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.' I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej poruči dolazniku: 'Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.' Naaman se naljuti i pođe govoreći: 'Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?' Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: 'Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'' I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: 'Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.' Riječ Gospodnja!

Naaman je ponizan čovjek!

Premda vojskovođa, ugledan i poštovan, ne oklijeva poslušati sluškinju svoje žene, koja je uz to strankinja. Ne boji se pitati svoga kralja za dopuštenje da ode u neprijateljsku zemlju tražiti pomoć. Nije mu teško ponijeti bogat dar izraelskom kralju, nadajući se da će ovaj biti dobre volje. Ne ustručava se otići kod proroka Elizeja, čiji je Bog njemu nepoznat. Ne glumi pred prorokom, nije licemjer, ljuti se i otvoreno govori što misli. Sluša svoje sluge. Nije navezan na svoje, na svoju domovinu, njenu ljepotu i bogatstvo. Sluša Božji glas i čini ono što mu Bog zapovijeda, premda to izgleda ludo. Zahvalan je...

Naaman je uistinu ponizan čovjek!

Možda stoga jer je bolestan i ne krije svoju bolest, nego traži lijek. Njega je njegova bolest učinila poniznim. O, da se ja barem ugledam u njega, da uvidim svoju bolest – svoje grijehe, da ih priznam Gospodinu, tražeći oprost, i da budem ponizan kao Naaman.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 09 ožu 2010 08:30

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 9. ožujka 2010.
[ 9.3.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić

ČITANJA:

Dn 3,25.34-43
Ps 25
Mt 18,21-35

Mir Vama!

Vrijeme korizme je vrijeme priprave za slavlje Pashe Gospodina našega Isusa Krista. Otvorimo svoja srca Gospodinu, povjerujmo – da njegova Riječ uđe u nas, i mi budemo dionici njegove pobjede nad grijehom i smrću. Poslušajmo Gospodina, on će nas poučiti što nam je činiti, što su djela vječnog života, što rade oni koje Gospodin uvede u Obećanu zemlju, kojima daje svoga Duha, oprostivši im sve njihove grijehe.

Iz evanđelja po Mateju:
...pristupi k Isusu Petar i reče: 'Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?' Kaže mu Isus: 'Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.' 'Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.' 'A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga.
Riječ Gospodnja!

To je čovjek, to sam ja, slab i grešan, tvrdoga srca, spor u opraštanju i brz u osuđivanju. Premda kušam Božju ljubav i njegovo beskrajno milosrđe, druge sudim i osuđujem 'bez pardona'. Oproštene su mi tone, a ja mjerim i važem mrvice. Najlakše osuđujem najmanje, slabe, nemoćne, siromašne. Prema strancima stranac, prema nekršćanima nekršćanin, eto to sam ja! I zato mi Gospodin i ove godine nudi korizmu. Pruža mi veliku, stopostotnu priliku za obraćenje! Korizma je 'akcija' Duha Svetoga! Da se ostavim osude drugih i prihvatim ljubav koju mi Gospodin daje – za druge!

Korizma je prava prigoda za molitvu psalma 25:
Pokaži mi, Jahve, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda.

Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Jahve!

Jahve je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 10 ožu 2010 07:36

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 10. ožujka 2010.
[ 10.3.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić

ČITANJA:

Pnz 4,1.5-9
Ps 147
Mt 5,17-19

Mir vama!

Pred nama je novi dan, nova prilika za obraćenje. Jučer je otišlo, a sutra – tko zna hoće li uopće stići? Imamo samo danas – ovaj dan, ovo jutro... I nije ovo neki svaki dan, trčanje lijevo-desno, isprazne riječi, propušteni osjećaji... Ne, ne može biti samo to što je na površini. Mora biti još nešto, 'inače bi sve bilo besmisleno', kako veli Mihalić u jednoj svojoj pjesmi. Ali, što je to? I tko zna za to?

To je Radosna vijest, Evanđelje! To nam naviješta Crkva, Kristovi učenici! To je vijest da je Gospodin blizu, da je prošao za nas dolinom smrti, da tebe i mene – ljubi! To se i ovog, naizgled svakodnevnog jutra događa, skriveno od očiju medija, u životima malenih koji zazivaju Njegovo ime.

O tome nam govori i riječ... Iz knjige Ponovljenog zakona:

''A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. (...) Ja sam vas, eto, poučio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Držite ih i vršite: to će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni čuju za sve ove zakone, reći će: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.' Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? Zato pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouči o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.''

Riječ Gospodnja!

Oni koji čuju naviještaj spasenja, i povjeruju, imaju poslije veliku napast da to zaborave. Prestraše se novih izazova ili problema, zadesi ih nešto loše i ružno, i onda ponovno upadnu u staro raspoloženje. Vrate se u cinizam, u mržnju, u sebičnost. Ispočetka neprimjetno, a kasnije otvoreno, postanu opet ljudi nahvao, zatvoreni u ovaj svijet, robovi novca i časti.

To se i meni dogodilo i – nažalost – opet se događa. Svakog dana izložen sam udarima Zloga. Stoga valja svakog dana slušati Riječ i ne zaboravljati 'divna djela koja nam Gospodin učini'! Svakog jutra valja naćuliti uši i otvoriti srce jer 'Gospodin besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.' (iz Ps 147)

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 11 ožu 2010 07:16

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 11. ožujka 2010.
[ 11.3.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić
Mir vama!

Crkva ima svoju službenu molitvu, Božanski časoslov ili, kako se to nekad zvalo – brevijar. Na početku dana pjeva jutarnje pohvale, a prije toga redovito izgovara 95. psalam, tzv. pozivnik. Njime poziva ljude na hvalu Gospodinu, na klicanje Spasitelju svih. Poslušajmo dio iz tog psalma, poslušajmo glas Crkve koja poziva na obraćenje...

'Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:

Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.' (Ps 95)

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu...

Treba li ovome išta dodati? Crkva nas uči moliti, daje nam najbolji način kako slaviti Gospodina, pjevati psalme Njemu u čast. Više od toga, još nešto dodati, to ovisi o osobnoj situaciji, i tu vrijedi zakon slobode. Navest ću ulomak iz opisa kartuzijanske duhovnosti u kojem se dobro vidi kako urediti svoju molitvu u skladu s Crkvom:

'Sveta sloboda je posebna osobina našeg zvanja. Redovnička pravila propisuju malo usmenih molitava ili pobožnih vježbi, osim svete liturgije, kako bi svatko mogao – pod vodstvom Duha Svetoga i uz pomoć poglavara ili duhovnog vođe – slobodno izabrati sebi primjerena sredstva koja ga najviše približavaju krajnjem cilju. Ona pak sredstva koja ga ometaju ili su samo nekorisna, treba napustiti, kako god bila sama po sebi dobra i sveta.'

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 12 ožu 2010 20:24

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 12. ožujka 2010.
[ 12.3.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić

ČITANJA:

Hs 14,2-10
Ps 81
Mk 12,28-34

Petak, 12. ožujka 2010.

Mir vama!

Otprilike smo na sredini korizme, na pola puta do Velikog tjedna, i do godišnje proslave Uskrsa! Crkva nas poziva da se pripremimo za te događaje, odbacimo idole i prionemo uz Gospodina. Poslušajmo Riječ Božju koja nas ljubazno uvjerava, gotovo moli, da se vratimo Bogu. Počujmo što će biti s onima koji se pouzdaju u Njega!

Iz knjige proroka Hošee:
''Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: 'Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. Asirac nas neće izbavljati i nećemo konje više jahati niti ćemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' – jer u tebe sirota milost nalazi.' Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit' što će steći ime vina helbonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.
Riječ Gospodnja!

Dirljive, nježne, pjesničke izraze Gospodin uzima ne bi li nas nekako privukao, zaveo i uvjerio u svoje dobre namjere, u siguran i sretan ishod povratka njemu. Gospodin poručuje: '...od svega srca ću ih ljubiti!'

Bog ima srce! Nije bezdušan, hladan, proračunat. Naprotiv, u njega 'sirota milost nalazi'. Njegovo srce nije kao moje, tvrdo poput kamena, već je njegovo 'srce od mesa'. On se nad zlom ražali, a ja... Ja se zlurado cerekam ili se pak razbjesnim jer su moji interesi ugroženi. Takav sam da ću prije dobiti novi kuk, negoli novo srce! Ali...
Bog ima srce!

...i za mene – ima srce! Čudotvorno, strpljivo, zaljubljeno srce. Zove me k sebi, daje mi predivna obećanja, uvjerava me:
'Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.'

I ja, i ti, Mi smo Izrael, Jakov... Borimo se s Bogom, ne bismo li nekako ušli u Obećanu zemlju, vratili se k Njemu. I u toj tučnjavi izgubit ćemo kuk, a dobiti novo srce, dobro srce od mesa. Bit će to dar Duha Svetoga!

Vrh

Strana 13 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 28 Sljedeće

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: