www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Propovijedi

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 16 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19 ... 28 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

visnja

Naslov:

Postano: 28 tra 2010 17:03

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Tražiti nova čudesa nije znak vjere nego nevjere
[ 28.4.2010 ]

Autor: mons. Anto Orlovac

'Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu' (Heb 1,1). Tako čitamo u Božjoj riječi. Tako započinje novozavjetni spis koji nazivamo Poslanica Hebrejima.

Tumačeći zašto se Bog u Starom Zavjetu objavljivao i u snima i po prorocima, a naslanjajući se na ovaj tekst, veliki mistik sv. Ivan od Križa piše: ''I stoga onaj koji bi sada htio Boga nešto ispitivati ili iskati od njega koje viđenje ili objavu, zapravo bi Bogu nanosio uvredu, jer ne bi svojih očiju usmjerio posve na Krista, tražeći izvan njega još kakvu stvar ili novost. A Bog bi mu mogao ovako odgovoriti: 'Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina: njega slušajte. Sve sam već rekao svojom Riječju: upravi svoje oči k Njemu jedinomu, jer ti u njemu svekoliko rekoh i objavih, štoviše, u njemu ćeš naći mnogo više negoli možeš poželjeti ili zaiskati.'' (Iz rasprave 'O usponu na brdo Karmel' svetog Ivana od Križa).

Dakle, ono što je trebalo u Starom zavjetu, prije Isusa, kao najava, sada više ne treba. Isus je vrhunac objave nebeskoga Oca, zapravo sama objava Očeva. Po njemu je ona potvrđena i završena. Sve što nam je Bog imao kazati, već nam je kazao. Da je htio još nešto objaviti, učinio bi to po Isusu. Crkva uči da je Božja objava završila smrću posljednjeg apostola, posljednjeg od Isusove Dvanaestorice, svjedoka koji su Ga pratili, slušali što je govorio, gledali što je činio, s Njime jeli i pili.

Oni su bili svjedoci svega onoga što se u Isusu dogodilo: Njegove muke, smrti i uskrsnuća. Posebno uskrsnuća, jer se na njemu temelji naša vjera. Tomi je Isus dopustio da stavi svoje prste u Njegove rane i uvjeri se. I uvjerio se Toma: i za sebe i za nas. Mi na to nemamo pravo. Nema ni potrebe. Kad bismo to tražili, onda ne bismo vjerovali ni Tomi ni Isusu. Zar bismo onda mogli vjerovati i samima sebi? Zar ne bismo mogli pomisliti da smo se i mi prevarili, da nam se to samo tako pričinilo? Dakako da Bog može pojedinom čovjeku dati posebne darove, viđenja i objave, ali to su uvijek privatne, osobne objave i viđenja. Takva su ukazanja Majke Božje ili svetaca pojedinim ljudima.

Suvremenom čovjeku, pa i kršćaninu, kao da je život previše dosadan i monoton. On bi uvijek nešto novo, nešto posebno, senzacionalno, čudesno. Osobito mladi kojima se, osobito kroz medije, kao cilj nude avanture, pustolovine, nešto uzbudljivo, nešto što diže adrenalin. Kao da se nešto slično događa i na području vjere. Malo, malo, pa se netko sjeti proglasiti kako se negdje događaju neka ukazanja, neka čudesna zbivanja. Odmah se tamo stanu okupljati radoznali, čak tvrditi da i oni nešto 'vide'. I čude se što to Crkva odmah ne 'prizna'. Počnu nazivati svetištima mjesta koja Crkva takvima nikada nije priznala.

Kao da nešto postaje svetištem samo zato jer je tu riječ koristio određeni broj novinara. Kao da je svetište svuda tamo gdje se okupi puno ljudi. Doduše, neki upravo tako i razmišljanju. Tako i športske stadione znaju nazivati hramovima: 'hram nogometa', 'hram košarke' i slično. Razvikane disko klubove gdje se mladi osobito rado okupljaju nazivaju 'kultnim' mjestima. Netko očito brka kruške i jabuke.

Kršćaninu mora biti jasno da tražiti uvijek nova čudesa ne znači biti veći vjernik. To nije izraz vjere nego nevjere. Kao da bi se Bog svakome od nas morao legitimirati uvijek novim čudesnim zbivanjima. Ne trči, kršćanine, za novim čudesima; najveće se već dogodilo! U Isusu raspetom i uskrslom!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 29 tra 2010 05:52

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 29. travnja 2010.
[ 29.4.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić

ČITANJA:

1 Iv 1,5-2,2
Ps 103
Mt 11,25-30

''U ono vrijeme reče Isus: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.' 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.''

Danas slavimo blagdan sv. Katarine Sijenske, djevice i naučiteljice, suzaštitnice Europe. Misna čitanja nam daju sugestivni tekst iz Matejeva evanđelja: 'Hvala ti, Oče, što si ovo sakrio od umnih i mudrih...' Valja se upitati o odnosu umnosti i mudrosti, etičnosti i mudrosti, etike i znanosti. Da bi znanost funkcionirala i razvijala se nije joj bitna etika, ali ako je usmjerena na čovjeka i čovječanstvo, tada etika postaje bitna za znanost. Koliko naša životna potpunost i sreća ovise o pameti, a koliko o dobroti? Ovdje ne bi trebalo postavljati ili-ili, nego odgovoriti kako povezati pamet i dobrotu. Potrebna nam je odgovorna znanost i prosvijetljeno srce. Spojiti to znači imati puni pogodak.

U drugom dijelu evanđelja Isus poziva sebi sve umorne i opterećene te obećava spokoj dušama. Isus i njegova poruka su otvorene ruke svima koji su opterećeni životom, onima koji traže unutarnje smirenje. Isus mijenja čovjeka. Pozivajući ljude sebi, poziva ih i njima samima. On je u čovjeku po svojem Duhu. Ljudi bježe od sebe, i opet traže sebe. Smoga sebe i Boga može se naći u vlastitoj duši. To je ono što se kaže, sebe se nalazi u vlastitom bivstvu, a ne u imanju.

Živimo vrijeme kada je potrebnije nego ikada biti svjestan samoga sebe. Ako u samom sebi ne nađemo smirenje, nećemo ga naći niti u drugom niti u svijetu. Isus, Bog je naše smirenje. Mi smo sami sebi i jaram i smirenje.

U ovom stoljeću sve je usmjereno na njegovanje i smirenje ljudskog razuma, a zapustio se odgoj duše. Sad je tijelo smireno – manje je gladi nego ikada u povijesti – ali je duša nemirna. Isus donosi smirenje duši, dubini, bitnosti. On je mir i punina. On je naše breme i naše smirenje. U njemu se nalaze i mudri i blagi, jer je On blaga i ponizna srca! (usp. fra Marijan Jurčević: 'Hvala, Oče!')

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 30 tra 2010 07:24

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 30. travnja 2010.
[ 30.4.2010 ]

Pripremio: vlč. Mato Lešić
ČITANJA:

Dj 13,26-33
Ps 2
Iv 14,1-6

U Antiohiji pizidijskoj Pavao s braćom koja ga prate nastavlja navješćivati svo otajstvo složeno oko Isusa i njegovog dovršetka u Jeruzalemu. Prvo što Pavao spominje jest lijepa gesta prema slušateljima: 'Vi i oni koji se među vama Boga boje!' Zar to nije ohrabrenje tražiteljima istine da je prvi plod vjere bogobojaznost kao vrijednost duše, a ne znatiželja razuma?

Stanovnici Jeruzalema i glavari njihovi prokockali su neponovljiv trenutak pohođenja Boga u njihovom gradu. Jednostavno bijahu opterećeni svojom slikom o Mesiji, a ne onim što su na ulicama Jeruzalema vidjeli, što nisu iščitali iz svojih starozavjetnih pergamena. I zamagljeni u svojem promišljanju, osudiše Isusa na svoju sramotu, ali ne uvidješe da time samo potvrđuju proroke. U svom bolesnom nagonu za tuđom smrću – Pilat im je bio samo vanjski izvršitelj – ostvariše riječi samog Učitelja: 'Ako zrno pavši na zemlju ne umre...'

Što je grob primio, sveto Pismo kaže: Mrtvoga ga pokopaše! Što je Otac s visina promislom svojim odavno predvidio, tome se Jeruzalemci nisu mogli suprotstaviti: Bog ga od mrtvih uskrisi, a svjedoci uskrsloga Spasitelja postadoše najjačim svjedocima Njegova uskrsnuća. Pavao, kao drugi naraštaj svjedoka, po Barnabi i ostalim apostolima vidiocima samo potvrđuje kako je Otac novo Isusovo rođenje naprosto izveo iz Isusovog uskrsnuća. Sina se ne ostavlja mrtvog, jer trojedini Bog je punina života.

Svjesni, kao kršćani, punine života nakon Krista uskrsnuloga bivamo po evanđelistu Ivanu upozoreni kako vjernik nema straha. Naše se srce nema više čega bojati, jer kad se ostvarilo opet potpuno zajedništvo Uskrsloga s Ocem - otvoriše se mnogi stanovi na nebesima koji su bila pripravljena onima kojima će Isus Otkupitelj biti Bog na nebesima. Što onda čini Isus za svakoga? Jednostavno otvara nebesa svakome po koga jednom, u punini našeg vremena provedenog na zemlji, dođe i pozove u nebo.

Još se samo apostol Toma u svom neznanju pita kamo to Isus odlazi? Njemu i nama jasno je: kroz Isusa je put Ocu, kroz Evanđelje dovršena Objava, kroz život Uskrsnuloga vraćeno je potomstvu Adamovu osigurano nebo, grijehom izgubljeno i ljubavlju Otkupitelja natrag darovano.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 02 svi 2010 07:25

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 2. svibnja 2010.
[ 2.5.2010 ]

Pripremio: vlč. Mato Lešić

ČITANJA:

Dj 14,21-27
Ps 145
Otk 21,1-5a
Iv 13,31-35

Djela apostolska u jezgrovitom nam izvješću danas nižu sva misionarska Pavlova putovanja. Barnaba ga prati po Listri, Ikoniju i Antiohiji. Pizidiju, Pamfiliju, Pergu i Italiju prijeđoše kao u nekom olujnom vjetru Duha Svetoga. Što je ostalo od svega: u gradu Antiohiji, odakle krenuše na misionarenje utvrdiše jasnu poruku: poganima su se otvorila vrata vjere te je mnogi od njih prihvatiše.

Kako jaka milosna poruka, kako je pobijedila Crkva apostola Pavla, kako je uskogrudnost pa i dvoličnost Petrova morala ustuknuti pred jasnoćom milosti Božje! Sav je poganski narod budućnost Crkve osnažene Duhom Svetim! Koliko se na to vrijeme može odnositi Ivan iz Otkrivenja? Ako Bog progovara: 'Evo, sve činim novo!', onda je prije toga teksta sva novina Crkve bila širina Evanđelja, beskraj zadaća novim apostolima, napose onima koji kreću poganima.

A da je svijet onog trenutka bio spreman dočekati i usvojiti je bez predrasuda, potvrđuje Pavlova apostolska revnost, djelovanje Duha Svetoga i nove zajednice vjernika po svim maloazijskim mjestima s novim prezbiterima i novoređenim apostolima kao predvodnicima novokrštenog stada. Dok slušamo današnji odlomak Ivanova evanđelja pogledajmo, nakratko, dvoranu Posljednje večere. Iza gorke trave i Isusove poruke Judi: 'Što si namislio, čini brzo!' – Juda napušta dvoranu i u mraku noći traži svoje donatore za posao koji nadilazi pamet: prodati Bogočovjeka za srebrnjak.

Odahnuo je Isus, svjestan da se povijesni trenutak počeo ostvarivati. Ništa više ne stoji na putu povratka Ocu i na putu ljubavi za grješnog čovjeka. Kako je to jedinstvo Oca i Sina nepodijeljeno, svoju će slavu Isus podijeliti ili još bolje ujediniti s Ocem. Ono što je svijet doživio upoznavajući Sina, a preko Njegovih riječi veličinu i uzvišenost Oca zemlje s čovjekom kao slikom Božjom I puninom stvaranja obogaćuje se do uzvišenosti čovjeka. Ispunja se ona: Bit ćete kao bogovi!

Uzašašće k Ocu bit će završni Aleluja! Sina Ocu. Vraća se Onome s kime je istobitan, a odvojit će silu odozgor, Duha Svetoga, da očuva ono što je ostvario na zemlji. A kad je oproštaj na vidiku – zadnja želja mu je: 'Dječice, ljubite se međusobno kao što sam ja vas ljubio.' Žar izgaranja Sina za čovječanstvo postaje norma za prepoznavanje njegovih na zemlji.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 04 svi 2010 06:46

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 4. svibnja 2010.
[ 4.5.2010 ]

Pripremio: don Božo Barišić

ČITANJA:

Dj 14,19-28
Ps 145
Iv 14,27-31

Današnje nam evanđelje progovara o dvije stvarnosti našeg kršćanskog života i mogli bismo reći kako ih stavlja u međusobni odnos. Govori se o miru i o ljubavi. Zaista postoji jedna međusobna dinamika i prožimanje mira i ljubavi. Kada nam se dogodi ljubav, kada ona postane prepoznat osjećaj u našem biću, najčešće izgubimo mir. Osjećamo se, istina, blaženo, ali ne možemo se smiriti, ne možemo čekati, dočekati. Što je ljubav zrelija i kada ona postane komunikacija i odnos, događa se mir, onaj istinski mir u kojem prestaje uznemirenost i strah.

To je mir koji daruje Isus. On je mir naš, mir koji nas uči darivati se u ljubavi. U današnjem evanđelju čujemo Isusove riječi 'Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem'. Nije li to tako suprotno od rečenica koje mi ljudi modernog vremena izgovaramo: 'Ne dam svoj mir, čuvam svoj mir'? Zabrinuti smo što će biti s nama ako nekoga pustimo u prostor našega mira – a Isus nas poziva da učinimo baš to: da otvorimo prostore svojega srca, koje je ispunjeno Božjim mirom, za sve one koji su uznemireni, nesigurni, u strahu. Da s njima podijelimo našu hrabrost, naša nadanja, našu vjeru. Da naša svakodnevnica polako bude preobražena Kristovim mirom.

Mir se hrani ljubavlju, a ljubav uvijek iziskuje žrtvu. Pokazao nam je to Isus primjerom svoje ljubavi. Mir kojega uskrsli daje svojim učenicima plod je otajstva Kristove smrti i uskrsnuća. Kada se uskrsnuli Gospodin ukazuje svojim učenicima koji su u strahu zatvorili vrata i stvorili prostor vlastitog mira, Isus ih pozdravlja riječima 'Mir vama'. Daruje im ono što oni zaista žele, a što im samo On može istinski dati. Oni žele sigurnost i mir, i Krist im to daje – ali ne kao što daje svijet.

Kristov mir otvara zatvorena vrata, od prestrašenih i žalosnih učenika čini odvažne i radosne svjedoke, od zaplakanih žena gorljive i radosne vjesnice uskrsnuća. Kao što je Uskrsnuli ušao kroz zatvorena vrata njihove dvorane i ispunio je ljubavlju u ponovnom susretu sa svojim učenicima, tako je i Njegov darovani mir ušao i preobrazio uskrsnom radošću njihova srca i učinio ih spremnima da poput svog učitelja ljube, daruju se, šire mir.

Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Neka Isusov mir utiša naše nemire, neka nam ljubav Uskrsnulog koji ulazi i kroz zatvorena vrata našeg srca ulije hrabrost da otvorimo naše prostore mira za svu braću i sestre kojima je mir potreban. Samo tako ćemo biti pravi Isusovi učenici, kada onaj mir koji On nama daruje i mi u ljubavi darujemo drugima.

I ne zaboravimo, samo tako će i naša radost biti potpuna.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 05 svi 2010 06:39

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 5. svibnja 2010.
[ 5.5.2010 ]

Pripremio: don Božo Barišić

ČITANJA:

Dj 15,1-6
Ps 122
Iv 15,1-8

Ostanite u meni i ja u vama. Danas iz evanđelja snažno odjekuje ovaj Isusov poziv. Ostati u njemu i osjećati njegovu živu prisutnost u sebi. Ovo je preduvjet rasta u vjeri, rasta koji ima svoje vidljive plodove. Gospodin u današnjem evanđelju govori jezikom koji Njegovi učenici i oni koji Ga slušaju dobro razumiju. Govori im o sebi i njima kao o trsu i lozi. Loza svoj život, svoju životnost crpi iz trsa. Sve potrebne životne sokove i hranu ona dobiva iz zemlje preko trsa na koji je nacijepljena i koji je dobro ukorijenjen. Slika je to nas kršćana koji iz otajstva Kristova života crpimo životnu snagu za našu svakodnevnicu koja, kad je življena s Kristom, u sebi nosi pečat otajstvenosti.

Isus nam danas govori i o svom Ocu – ocu koji je vinogradar te obilazi svoj vinograd čisteći ga i tražeći u njemu plodove Sinova rada. Svaku lozu koja ne donosi rod on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više rodi. Ne trebamo se bojati. Isusu nas odmah tješi i uklanja od nas svaki strah, kaže nam: 'Vi ste već očišćeni po riječi koju sam zborio'. Evo što se događa u nama kada slušamo Isusovu riječ – ona nas čisti od svega onoga što bi u nama umanjilo rodnost milosti koju crpemo iz naše nakalemljenosti na Krista.

Vrijeme u kojem mi živimo veliča neovisne i uspješne individualce, oni postaju uzor koji mnogi danas žele nasljedovati. Što prije se osloboditi vezanosti na ikoga, biti svoj, biti sam sebi dostatan. Osloboditi se utjecaja roditelja, rodbine, društva. Ova želja i ovaj osjećaj prisutna je u svima nama. Ali što nam se događa kada presiječemo tu nit koja nas vezuje uz živote drugih? Poput loze smo odsječene od trsa. Jedva nešto kratko vremena imamo u sebi životnog soka i brzo počnemo venuti. I uz samo malo životnog iskustva ipak vidimo kako to svjetsko 'biti svoj' – najčešće znači biti sam, biti bez životne radosti koja je potpuna tek kad se komunicira i dijeli s Bogom i bližnjima, kada naša veza s njima biva sve jača, a ne sve slabija.

Vezanost uz druge često doživljavamo kao osobno sputavanje, kao nemoć. Isus nam danas govori: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ne želi Isus naglasiti našu nemoć, rekli bismo, nije to u Njegovom stilu. On čovjeka uvijek potiče, hrabri. Pročitajmo to i čujmo radije ovako: Uistinu, sa mnom možete mnogo. Koliko ohrabrenja u ovim Isusovim riječima za nas, kojima koji put svakodnevica izgleda kao bezuspješna borba s nemogućim, možda baš stoga jer se borimo sami?

'Što god hoćete, ištite i bit će vam'. Isusove su to riječi. Zastanimo stoga na tren gdje god da smo i što god da činimo i molimo da se i danas loza našeg života hrani na trsu Očeve ljubavi, Kristu Gospodinu, da po prisnom i čvrstom zajedništvu s njim i braćom, naša radost bude potpuna.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 06 svi 2010 06:32

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 6. svibnja 2010.
[ 6.5.2010 ]

Pripremio: don Božo Barišić

ČITANJA:

Dj 15,7-21
Ps 96
Iv 15,9-11

Zamislite da vam netko kaže kako će vam otkriti tajnu vječne radosti! Kako bismo otvorili uši te napeto i pažljivo slušali što će nam se to otkriti i što to treba činiti, da bismo uvijek bili radosni. Svi želimo biti radosni. Svaki čovjek to želi. I Bog želi da čovjek bude radostan. U današnjem evanđelju nudi nam se recept trajne i potpune radosti. Jesmo li otvorena uha i pozorno slušali što nam to Isus danas govori, čemu nas danas uči? Ili smo već nakon prvih riječi evanđelja pomislili: 'Ah, ovo je ono evanđelje o ljubavi, to sam već stoput čuo' i tako dalje…

Isus nas poziva da ostanemo u Njegovoj ljubavi. Pa zar je potreban poziv da se ostane u ljubavi, zar to nije onaj osjećaj iz kojeg zapravo čovjek nikada niti ne želi izići? Isus nas danas ipak poziva da ostanemo u Njegovoj ljubavi. Pitam se zašto bi čovjek, Isusov učenik, vjernik, ikada poželio napustiti ili barem nakratko otići od te ljubavi. Možda stoga što je ljubav koju nas Krist uči drugačija od ljubavi koju nam nudi svijet.

U čemu je drugačija ta Isusova ljubav? Pomaže nam poslanica Korinćanima u kojoj čitamo: Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ovo je Isusova ljubav, ovo je ljubav koju nas on uči. Poziva nas da u ovakvoj ljubavi ostanemo.

Priznajmo, nije lako ustrajati u velikodušnoj i poniznoj ljubavi koja ništa ne traži. Mi uvijek tražimo barem malo priznanja ili barem malo ljubavi zauzvrat. Isus nas danas potiče na nov iskorak, na nov početak. Poziva nas da otkrijemo novo lice ljubavi koja po otajstvu Isusova života ima i drugo ime – a to je žrtva. Žrtvovati se iz ljubavi, žrtvovati svoja, makar i opravdana, traženja iz ljubavi znači ići Isusovim putem, znači prepoznati u vlastitom životu utisnut onaj pečat ljubavi kojim je nebeski otac na Kalvariji zapečatio ljubav prema čovjeku.

Danas nas Isusu poziva da s puno ljubavi i posve nježno prebiremo po sjećanju našeg srca. Vjerujte, u svakoj našoj boli i žrtvi u kojoj smo ostali uz Isusa, u kojoj smo ostali u Njegovoj ljubavi, prepoznat ćemo utisnut onaj Očev kalvarijski pečat ljubavi.

'Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi…' Ostati u ljubavi traži ustrajnost, traži vjernost, traži hrabrost. Isus nam daje svoje zapovijedi da nam pokaže kao ustrajati, da nam pomogne biti vjernima, biti hrabrima. Danas Mu želimo zahvaliti što je već toliko puta krijepio našu nemoć, podizao nas umorne i prestrašene, obnavljao našu vjernost.

I ova Njegova riječ, koju nam upućuje danas, ima samo jedan cilj, On sam nam ga otkriva kad kaže: 'To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna'.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 07 svi 2010 06:13

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 7. svibnja 2010.
[ 7.5.2010 ]

Pripremio: don Božo Barišić

ČITANJA:

Dj 15,22-31
Ps 57
Iv 15,12-17

Slušali smo ovih dana u evanđelju Isusove pouke, poticaje, savjete. Danas Isus pred nas stavlja jednu zapovijed. 'Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!' Zahtjevna je ova Isusova zapovijed, ljubiti kao što ljubi On. Brzo nam na pamet padne ona rečenica koja bi kao trebala opravdati našu manjkavu ili površnu ljubav ili možda koji put upravo ne ljubav: ali, mi smo samo ljudi, nama je to nemoguće - Isus je Bog, njemu je lako tako ljubiti! On je ljubav!

Kada Isus u evanđelju pred nas stavlja ovu zapovijed ljubavi, onda to znači da ona postaje moguća za svakoga od nas. Isus niti traži, niti u evanđelju zapovijeda nemoguće. I jer je takva ljubav na koju nas poziva uistinu božansko djelo, to znači da nas Isus i u tome želi učiniti jednakima sebi. On iz ljubavi postaje jednak nama u svemu, osim u grijehu, i iz te iste ljubavi želi nas učiniti jednakima sebi – u svemu.

Stoga nam daruje ovu zapovijed, zapovijed koja ne sputava našu slobodu, ne umanjuje našu ljudskost već, dapače, po toj zapovijedi postižemo istinsku i potpunu slobodu, a naša ljudskost biva zaogrnuta božanskom stvarnošću. Zapravo, po ovoj zapovijedi vraća se čovjek u ono prvotno blaženo stanje zajedništva s Bogom, s bližnjima, sa stvorenjem, koje još nije bilo narušeno grijehom.

Isus nam daruje zapovijed ljubavi, jer jedino ljubav pokriva mnoštvo grijeha, jedino ljubav liječi mnoštvo rana kojima, svjesno ili ne, svakodnevno ranjavamo jedni druge i sebe. Samo po ovoj zapovijedi ljubavi mi postajemo spremni do kraja nasljedovati Isusov primjer. 'Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje'. On je položio svoj život za nas iz ljubavi, ljubavi čiste i nesebične, poslušan Ocu.

Današnje evanđelje divan je niz Isusovih rečenica koje on upućuje svojim učenicima. Ali jer je to Njegova živa riječ, ona je danas upućena i svakom od nas. I nama danas kaže: 'Vi ste prijatelji moji, ako činite što vam zapovijedam' – i ne zapovijeda nam nešto teško ili odbojno – daje nam zapovijed ljubavi. Po toj ljubavi, po vršenju te zapovijedi mi postajemo Njegovi prijatelji. Prijatelji pred kojima On nema tajni, prijatelji kojima kazuje sve, kojima otkriva sebe.

Danas Gospodinu želimo zahvaliti za zapovijed ljubavi. Zapovijed po kojoj se naše ljudsko s božanskim, zemaljsko s nebeskim združuje, u otajstvu ljubavi koja briše granice i rađa čudesnim prijateljstvom između Boga i čovjeka, između čovjeka i čovjeka. Lijep je osjećaj da nas Gospodin izabire za svoje prijatelje. Lijep i odgovoran – jer od nas traži da donosimo rod. Kakav? Onaj isti koji Njegova ljubav rađa u našem životu.

Od Njega izabrani i ljubljeni moramo dalje širiti otajstvo božanske ljubavi koja briše granice i rađa čudesnim prijateljstvom između Boga i čovjeka, između čovjeka i čovjeka – da ljubeći jedni druge, kako nam je On zapovjedio, naša radost bude potpuna.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 08 svi 2010 16:19

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 8. svibnja 2010.
[ 8.5.2010 ]

Pripremio: don Božo Barišić

ČITANJA:

Dj 16,1-10
Ps 100
Iv 15,18-21

Proteklih dana razmišljali smo o Isusovim riječima kojima nas poziva na ljubav, poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi. Izabrao nas je za svoje prijatelje i s nama želi dijeliti onu ljubav koja Njega veže s nebeskim Ocem.

U današnjem evanđeoskom ulomku Isus najavljuje svojim učenicima što će im se sve događati zbog činjenice da su njegovi prijatelji; priprema ih na progone, na mržnju svijeta. 'Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio.' Osjetiti na vlastitoj koži mržnju svijeta i progon, stoga jer pripada Isusu, za kršćanina je potvrda da se obistinjuje Isusova riječ i da Učiteljev život postaje naš život, Njegova sudbina naša sudbina.

Isus je naš učitelj i mi smo u školi evanđelja cijelog našeg života. Učimo svaki dan u toj školi uzvišeno znanje Isusa Krista, učimo od Njega – učitelja blaga i ponizna srca, učimo i taj produženi boravak u njegovoj školi obnavlja mladost našega duha. Stari su monaški oci govorili kako su trenutci provedeni s Gospodinom u molitvi, do Njegovih nogu, u Njegovoj školi, trenuci koji izmiču vremenu, ne podliježu zakonima koji gura kazaljke sata i stoga je molitva zalog naše mladosti. Kad molimo, vrijeme prestaje teći, događa se vječnost, ne starimo, nego nam se, biblijski rečeno, mladost obnavlja.

Danas, dragi prijatelji, ta mladost Isusovih učenika, Isusovih prijatelja bit će posvjedočena zajedništvom molitve i radosti na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Zadru. U ovim su trenucima toliki mladi na putu prema gradu na obali mora, gdje žele, poput apostola, susresti Isusa, slušati Ga, izreći Mu svoje molitve, svoje želje, svoja nadanja. Žele sjesti do nogu božanskog Učitelja i doživjeti milost kada u molitvi i zajedništvu s Bogom vrijeme postaje vječnost. Žele posvjedočiti svijetu da su Isusovi, da žele živjeti Njegovim životom, da žele dijeliti sudbinu svoga Učitelja.

A svi koji danas ostaju u svojim domovima, i ne mogu se zaputiti prema gradu na obali mora, pozvani su posvjedočiti svoju pripadnost Gospodinu. Posvjedočiti svijetu kako je sva naša nada, sva naša radost u našem pripadanju Isusu koji po otajstvu utjelovljenja želi pripadati čovjeku. Toliki danas traže razne eliksire mladosti, dugog života – a nama Bog u svojoj ljubavi nudi vječnu mladost, mladost duha, mladost vjere koja svaki dan iznova spremno sjeda do nogu Učiteljevih i sluša Njegov poziv: 'Ostanite u mojoj ljubavi!'

Pjevat će danas naši mladi: Tvoga vina, vina ljubavi, prepuna je moja čaša, kada je sa braćom dijelim, potpuna je radost naša. Molimo da Bog u svojoj dobroti blagoslovi nas i naše mlade, okupljene oko Isusa Učitelja. Neka u svima nama zajedništvo s Uskrslim Kristom obnavlja mladost duha, da naša radost bude potpuna.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 09 svi 2010 07:51

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 9. svibnja 2010.
[ 9.5.2010 ]

Pripremio: don Božo Barišić

ČITANJA:

Dj 15,1-2.22-29
Ps 67
Otk 21,10-14.22-23
Iv 14,23-29

Današnja nedjeljna liturgija stavlja pred nas tri slike Crkve, tri njezina lica. Prvo nam lice Crkve oslikava čitanje iz Djela apostolskih; lice je to na kojem su vidljive bore ljudskosti u svoj svojoj slabosti, ali lice ipak tako drago i autentično. Gledamo u lice Crkve gdje se učenici trude nadvladati neslogu, nadići razlike i postići jedinstvo na koje kao da žele staviti pečat svetoga Duha pa kažu: 'Zaključismo Duh Sveti i mi'. U ovom licu Crkve, kako prije dvije tisuće godina tako i danas, svaki kršćanin, svatko od nas trebao bi prepoznati obrise vlastitog lica. U nama samima, u našoj sredini toliko je podjela, nesloge, razlika – i samo u milosnoj snazi Duha Svetoga čovjek ima snage nadići, nadvladati sve to i prepoznati vlastito dostojanstvo na licu Crkve.

Druga slika, drugo lice Crkve koje nam današnja liturgija daruje, nalazimo u današnjem Evanđelju. Slika je to zajednice učenika sabranih oko Isusa na posljednjoj večeri. Učenici blaguju s Isusom i slušaju njegovu Riječ. U zajedništvu s Njim odmaraju od briga i obveza vlastite svakodnevnice. S Njim su u vjeri i ljubavi. Oni imaju povjerenja u svoga Učitelja, vjeruju da je Njegova riječ istina, vjeruju da će njihov učitelj ispuniti dano obećanje – da će uvijek biti s njima i uživaju u daru koji im Krist daje. 'Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem.' I u ovom licu crkve, draga braćo i sestre, mi prepoznajemo vlastito lice. Sabrani smo poput apostola oko Isusa, našeg Učitelja, željni slušati ga, blagovati zajedno s njim. I nama, kao i apostolima, ovo su blagoslovljeni trenuci odmora u kojima sve naše brige, svi naši nemiri uzmiču pred njegovim darom - Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem.

Treće lice Crkve otkriva nam se u knjizi Otkrivenja – čitamo u drugom čitanju o nebeskom Jeruzalemu, o njegovoj slavi, o ljepoti tog Božjeg grada, koji je Crkva – a Crkva smo mi. Izvor svoj toj ljepoti, svem sjaju ovog nebeskog grada, ove Crkve - sam je Bog. Njegova slava, njegovo svjetlo, njegova ljubav najdivniji su ures gradu. I ovo čitanje, dragi prijatelji, govori o nama, o našoj stvarnosti, i to ne samo onoj budućoj koja se ima dogoditi – nego i o našem sada u kojem već slava Božja prebiva. Nebeski Jeruzalem očitovanje je Božje blizine, Njegove objave, Njegove prisutnosti. U ovom licu Crkve mi prepoznajemo vlastito lice. Zar nas nije već toliko puta zabljesnula ova Božja slava odnekud iznutra, iz duše i obasjala novim svjetlom naše životne putove koji tada postaju razumljiviji, prohodniji?!

Danas nam se Crkva pokazuje u ove tri slike, u ova tri lica. Zagledajmo se dobro u svako od njih i tražimo Kristove i svoje obrise u Crkvi koja se trudi biti bolja, u Crkvi koja u sili Duha Svetoga čini sve da se nadiđe nesloga i postigne jedinstvo, u Crkvi koja je sabrana oko Isusa i sluša njegovu Riječ, blaguje s Njim, u Crkvi koja blista ljepotom ljubljene zaručnice. Moliti za Crkvu, znači moliti jedni za druge. Zato molimo da mir koji nam je Gospodin darovao bude zalog naše radosti i da naša radost bude potpuna.

Vrh

Strana 16 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19 ... 28 Sljedeće

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: