www.tebe-trazim.com

Boga ljubiti znaci njemu se potpuno predati, svim svojim bicem i zivotom, svim snagama, svim silama.. Iz takve ljubavi proizasla je teznja u Isusu da zrtvuje svoj zivot. U pravim Isusovim ucenicima, koji ljube Boga, ista je teznja. Tako ceto to vrlo lako prihvacamo,i svjedocimo a ipak znamo da se to odnosi i na mojg bliznjega, e tu ide malo teze..
Nekako nam uvjek ne polazi za rukom, da bas u svakom covjeku prepoznamo svog bliznjega..
Ceto sam imala prilike uvjeriti se,kako mi Gospodim Bog govori preko ljudi,
i to bas onoh za koje sam mislila bas suprotno..
On cesto govori i trazi preko nase brace..a mi cesto biramo..tko ce to piti..
Tu smo najcesce slabi..i tu grijesimo..
Onaj ,koji stvarno u svakom covjeku ..kao Majka Tereza vidi Isusa..
To su prava djeca Bozja, kojima Bog poklanja punomoc u svojem kraljevstvu. Oni ce iskusiti: Kao sto su zrtve sinova naroda spasile domovinu od propasti, tako ce predanje Bozjih sinova spasiti Crkvu.

BOG je zaista velika ljubav.Sto mu se vise predajemo,sto mu se vise molimo tim vise postaje nasa vjera cvrsca.Bog nas nikada napustiti nece ,samo mi mozemo napustiti Njega.On je uvijek uz nas u dobru i u zlu Svaku vlas nase glave On je izbrojao,svaki nas pokret Bog prati , svaku nasu misao On zna.
Biblija je velika svetinja , u Bibliji nalazimo odgovor na svako nase pitanje.
Kako li samo dan vedro zapocne kad nam je prva misao On nas Bog. Koliko li samo uslisanih molitvi ispuni nas Bog. Koliko li se ozdravljenja dnevno dogodi , sve to radi nas Bog. Ne skrenimo nikada sa toga puta , taj put je uzak ali vodi do rajskih visina do uskih vrata koja nas cekaju, kroz koja nam je proci , ostane li Bog u nama , u nasoj dusi.Zato ucvrstimo svoju vjeru jos jace , zato molimo mu se jos vise da ostanemo uvijek u Njegovoj Milosti koju nam je uvijek spreman dati i kad padnemo , podignimo se i hrabro naprijed , naprijed prema nasemu Bogu , jer Bog je ljubav. Amen.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Ljubimo sve ljude isto...bez obzira..ne sudimo nikome..da nam ne bude suđeno...dajmo sve od sebe...izvucimo iz srca ono najčistije i najjače od svega...ljubav prema bližnjem..ako imamo ljubav - imamo i Boga uz sebe..bez ljubavi Njega nema...
Nije to jednostavno uvijek i lagano...ali molitvom i nastojanjem to se može...

PRVA POSTAJA

ISUSA OSUDUJU NA SMRT

Isusa ce naseg Boga
sad da sude nevinoga
Dobro da mu vrate zlim

" Hajde na kriz "-veli rimski sudac.Ljudska je to rijec
ali u njoj Isus razabire glas svog nebeskog Oca. On mu sada veli:" Podi na kriz"! Ali naskoro ce mu reci:"Sjedi meni s desne ! Jer Ti si moj Sin".
BOG nam takoder govori preko ljudi,koji nam hoce zlo.

DRUGA POSTAJA

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIZEM

Kriz preteski na njeg mecu
Na Golgotu evo krecu
Ah, podimo i mi s njim!

Isus prima na se kriz, sto smo ga istesali mi, koji bismo ga morali nositi.-On nosi tudi teret. A kako je nama tesko,kad moramo preuzeti tudu krivicu ! No eto tako se otkupljuje svijet, tako se spasavaju duse ; po patnjama i zrtvama drugih.


TRECA POSTAJA

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIZEM

On rad grijeha nasih strada,
Pod teretom kriza pada,
Da do neba digne nas

Ucitelj pada pod teskim teretom.-Predobri ucitelju i Gospodine moj ! Teret i jaram sto ga Ti stavljas na me , lak je i sladak. Ali teret sto ga Ti zelis sam nositi , nije ni lak ni sladak , vec tezak i gorak i pritiste k zemlji . Skini molim Te; nesto od tog tereta i natovari ga na me ! Daj da me mori briga za duse koje si Ti s toliko muke odkupio !

..šta bi bilo da je bilo
šta će biti ak će biti
znamo samo da JEST
činimo po tome vjerovanju
nestat će snova i briga
sve će biti djelo Gospodnje
sada i u vijeke vjekova ..

da...treba živjeti....a ne sanjati...
..ne .graditi dvorce u svojim snovima...a oko sebe gaziti preko ruševina..
.čekajući neko bolje vrijeme za život...
Doista...ne postoji "prikladno" vrijeme, svaki trenutak života DAN nam je.
.i jedini je u kom možemo djelovati...
Tako često ...gledamo svijet odmaknut od naših koraka...neki globalan svijet...
...i čekamo neko globalno djelovanje
...a tu...pokraj sebe...preskačemo trenutak...u kom živimo...gdje jesmo....
...Koliko često...se bojimo izaći u oluju...jer čekamo da se smiri...da zasja.pa da onda izađemo....u sigurnost...
...koliko često zamrznemo srca...jer se bojimo disati...bojimo se živjeti...ovdje i sada...

...molim Gospodina..za živo srce...koje će živjeti i disati u svakom trenutku...koji mi je dan..
ponekad se osjećam kao dijete..kome je dano "čuti"..i ponekad istrči u tu oluju...i hoda...unatoč valovima...unatoč strujama...
...no, ponekad se preplašeno vrati...i čeka da zasja...da utihne vjetar...bojeći se rizika
...i onda opet čuje Njegov glas...”Sada i ovdje te trebam...dođi ...ne boj se...”
...i vraća se dijete...ali s Njegovom rukom u svojoj...i opet korača...unatoč riziku...
...unatoč vjetru...unatoč oluji...ne sanja smiraj...već prihvaća život

Živjeti, a ne sanjati....
Iz gnjezda je ispao ptić orla i pao izravno u dvorište gdje su se šetale kokice.
Vidjevši ga jadnog i nemoćnog koke su ga "usvojile", dale su mu da pije i jede i orlić je počeo živjeti s njima. Ćukao je i on po dvorištu i prpao se u pepelu i sanjaooooooo......
"Da ja imam velika i moćna krila, ja, ja bih letjeo....preletio bih cijeli svijet....pio bih vodu s najbistrijih izvora.........letio bi do najvećih planina....do najvećih visina i bio slobodan pod zvjezdanim nebom...."
No i dalje je živio kao koka i nije se usudio poletjeti........
Jednog dana u dvorište je slučajno sletio orao da se odmori i napije vode.
Mali orlić se divio njemu i njegovim krilima.
Veliki orao mu je prišao i upitao ga šta on orao, najdivniji među pticama radi među kokama.
Mali orao nije mogao doći sebi od čuda i dugo je uvjeravao orla da je i on kokoš, no kako je želja da leti bila ogromna odlučio je pokušati i gle čuda nakon što je raširio svoja krila i pustio zračnim strujama da prostruje kroz njegovo perje poletio je visoko, visoko i otkrio ono što mu je bilo darovano samim njegovim rođenjem.

Braćo i sestre zar se ova priče ne može primjeniti i na nas.
koliko nas se zadovoljava prpanjem u prašini i pepelu. Živimo, a u biti samo preživljavamo, jer se okrećemo sebi, materijalnom, zemaljskom.
Da mi svi sanjamo o boljem sutra, o danu kad nećemo imati briga ili kad će nam naše brige postati slatke, kad više neće ni biti brige nego slatki križevi na našim leđima.
I malo nas se usuđuje pokušati živjeti tako, jer se ne želimo prepustiti, jer znamo da kad donesemo odluku moramo biti svjesni i tog da se moramo odgovarati za svoje postupke koji proizilaze iz odluke.
Zato nam je mnogo lakše prepustiti se i bauljati bez cilja, vrtjeti se u krug, ispričavajući se sami sebi da "tako svi rade".
No kad nas jednom pozove naš Kralj, a mi mu se prepustimo i dopustimo da snaga Njegova Duha prostruji našim srcem, shvaćamo da nismo predodređenji da prpamo u prašini i valjamo se u blatu. Otkrivamo ono što nam je u srce utisnuto kad je Otac naš nebeski odlučio da se trebamo roditi, a to je da smo djeca Božja, da smo stvoreni da letim visoko, da učimo i "kokoši" da mogu letjeti, jer za let ponekad nisu potrebna krila, nego samo ljubav i vjera, vjera koja djeluje, a ne vjera koja sanja....

Kada neko djete ima pored sebe velikog i snaznog covjeka koji ga zastupa, onda zna, da ce mu on pomoci, i bas zbog toga sto zna i racuna na njegovu poc,spremno je i zatraziti pomoc.Tako i mi cesto se osjecamo mali, jadni i bespomocni u nasim nevoljama, poteskocama i zadatcima,sanjarimo i mastamo dok nam ide dobro,ali kada dodju kusnje i krizevi,onda zelimo biti kao mala djeca..trazimo pomoc,i trazimo snagu.. Gospodin koji je stvorio nebo i zemlju jamci nam da ce nas zastupati. Zato njegov poziv nije prazna rijec "Budite utjeseni!" Nista nam ne ce nedostajati kada nam Gospodin nad vojskama obecava: "Ja cu uciniti, Gospodine!" (Iz 45, .