www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Propovijedi

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 17 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20 ... 28 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

visnja

Naslov:

Postano: 10 svi 2010 05:13

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 10. svibnja 2010.
[ 10.5.2010 ]

Pripremila: s. Ljiljana Radošević

ČITANJA:

Dj 15,7-21
Ps 96
Iv 15,9-11

Započnimo danas svoje promišljanje i susret s Uskrslim jednim pitanjem: vidim li rado dobro u drugima, bez obzira na razlike među nama? Čitajući Sveto pismo, konkretno u ovim vazmenim danima, otkrivamo prisutnost Duha Svetoga u drugima, usprkos površinskim neslaganjima.

To je bio slučaj jeruzalemske Crkve s novoobraćenim poganima. ''Neki od onih iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: 'Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.' Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: 'Braćo, vi znate kako me Bog od prvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojega ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? Vjerujemo naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni'. Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovijedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.'' (Dj 15,5-12)

Slušali smo izvještaj o prvim misionarima, o Crkvi koja na svojim počecima krči put evanđelju Isusa Krista. Nije bilo lako razlučiti što treba činiti. Trebalo je osluškivati Isusov glas, njegovu volju i odgovarati na konkretne slučajeve. Čitajući ove retke Djela apostolskih vidimo da i nama danas nama Sveto pismo nudi koristan savjet. Kao prvo, kada vidimo očitovanje ljubavi, brige, strpljivosti i žrtve za druge, nemojmo nikada zanijekati prisutnost Duha Svetoga. Nije li Isus jednom zgodom rekao svojim učenicima, kad su se tužili na neke druge koji čine čudesna djela: 'Nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je'? (Mk 9, 39-40) Neosporno je da su to darovi Duha, bez obzira na to koje se greške i zablude nalaze u istoj osobi.

Odluka apostola u Jeruzalemu daje nam još jedan savjet. Od pogana se tražilo da poštuju neke običaje koji su bili duhovno ukorijenjeni među Židovima. To su sve bili običaji vezani uz krv: ne smiju stupati u brak s bližim rođacima; moraju se uzdržavati od krvi životinja koje nisu propisno zaklane; ne smiju kupovati meso na tržnici jer ono ne samo da je žrtvovano idolima, već iz njega nije ispuštena krv. Krv je kod Židova isto što i život. Primjećujemo da obraćenje nije bila neka teološka debata; ono je pomirenje unutar obitelji kojoj je Isus glava.

Obraćenje u Duhu je stoga mnogo više od teološke pobjede; ono je pomirenje unutar obitelji, doma vjere. Tada se ostvaruju Isusove riječi iz evanđelja: 'Da moja radost bude potpuna' Najčešće mislimo da se obratiti trebaju neki drugi, oni izvan Crkve.
A to je put najprije za one unutra, u istoj obitelji, u istoj župi, razredu. Isus je živo želio da najprije njegovi učenici shvate i prihvate: 'Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas, ostanite u mojoj ljubavi.' (Iv 15, 9) Kad se prihvati ova istina, razlike među nama postaju manje važne. Ako smo iskreni samima sebi, moramo priznati da nam smetaju drugi koji su bolji od nas, a drugačiji su.

Svi smo se u svom životu našli pred osobom koja neporecivo pokazuje darove Duha, ali istovremeno razmišlja i ponaša se drugačije od nas i naših običaja. To su iskreni i razumni ljudi, ali se ipak ne mogu složiti s nama. Ti 'pogani' primaju Duha na način koji se kosi s našim običajima i tradicijom. Jednostavno rečeno: Božji način djelovanja u njima, (prema našem shvaćanju) kao da krši Božje zakone.

Stoga nam pomoć i odgovore na naše nedoumice može dati primjer prve Crkve. Uvijek nam je potrebno iskreno zavapiti Gospodinu: 'Pomozi nam da možemo tako čitati Pismo da cijenimo prisutnost tvog Duha u drugima, usprkos površinskim neslaganjima.'

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 11 svi 2010 06:10

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 11. svibnja 2010.
[ 11.5.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

Dj 16,22-34
Ps 138
Iv 16,5-11

U Djelima apostolskim Pavao poručuje: 'Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom Tvoj!' Pavao i Sila, dok su bili u tamnici, noću su pjevali hvale Bogu i molili dok su ih uznici slušali. Iznenada je nastao silan potres, tako silan da su se temelji zatvora ljuljali te su se sva vrata otvorila i svi su se oslobodili okova. Tamničar progleda iz dubokog sna, postade svjestan situacije, i zaželi nestati, pod cijenu svog života. Mislio je da su uznici pobjegli.

Ali Pavao spašava situaciju. On progovara riječima i istinom njihove prisutnosti oslobađa krivnje čovjeka koji je u službi zakona. 'I reče Pavao: Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!' Kako je to dirljivo svjedočanstvo. Biti postojan, biti od istine i živjeti istinu. Da je tako, pokazuje nam primjer Pavla, koji životom svjedoči da je Krist Put, Istina i Život. A na put istine i života poziva i nas Pavao dok nam poručuje – 'Vjerujte u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i tvoj dom!'

Ali nije to sve. Biblijska čitanja donose nam još jedno iznenađenje. Ivanov odlomak u evanđelju kaže; 'I reče Isus svojim učenicima: Bolje je da ja odem, jer ako ja ne odem, Branitelj neće doći k vama, a ako odem poslat ću ga k vama'. Dakle, Isus je bio silan vizionar. Predvidio je nesigurnost i opasnost vremena danas. On upravo danas ulazi u našu povijest nesigurnosti i šalje nam Duha Branitelja, Duha savjetnika, koji je stalno uz nas, koji nas poučava što je grijeh, što je pravednost a što osuda.

Dakle, poruka je jasna. Budimo ljubav i bit ćemo mudri i bez straha i neznanja. Budimo strpljivi i ponizni i bit ćemo bez srdžbe i nemira. Budimo veseli siromasi i nećemo biti ni škrti ni pohlepni. Budimo u miru sa svima i budimo milosrdni i razboriti.

Završit ću riječima iz današnjeg Psalma, koji pjeva i našim srcem.

'Zahvaljujem ti Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta.
Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.
Gospodine, tvoja me desnica spašava.
Gospodine, vječna je ljubav tvoja, djelo ruku svojih ne zapusti!'

Tako neka bude. Amen!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 12 svi 2010 09:46

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 12. svibnja 2010.
[ 12.5.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 17,15.22-18,1
Ps 148
Iv 16,12-15

'Što ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem…', poruka je koju danas upućuje sv. Pavao. U Kristu doista živimo, mičemo se i jesmo, a Njegov smo čak i rod, kaže sveti Pavao. I dubinu istine kao da želi potvrditi, jer reče: 'rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom'. Poziv je to na obraćenje i kazivanje čovjeku o snazi uskrsnuća. Ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi, uskrisivši ga od mrtvih. Neki ipak povjerovaše, a Pavao napusti Atenu i ode u Korint.

Život i nauk svetog Pavla ukazuje na dostojanstvo Onoga koji nam i danas poručuje: 'Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe On – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. I sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.'

Koja duboka sigurnost u poruci! Koja snaga u obećanju! Ali činjenica je i duboka istina, da, Bog je ljubav! Gospodin je Bog svemogući. Zar nije to uistinu dovoljan razlog da smijemo i možemo moliti u ime Isusovo, pozivati se na njega, biti u skladu s njegovom voljom, biti jedno s njegovim djelom, zauzeti njegovo mjesto. Pa, dragi prijatelji, budimo hrabri i stanimo otvoreno pred svojim Bogom i primajmo Duha kojega nam je obećao.

On to čini i danas kroz biblijska čitanja i zato ga molimo da Duh u nama oplemenjuje našu molitvu. Otvorimo svoje srce Bogu, pouzdajmo se u njega jer On nas uistinu sluša, oblači nas u silu svoga Duha i daruje obećano. Primimo, dakle, Duha Božjega, jer On i reče: 'Molite i dat će vam se. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se!' Jer molitva ima smisla kad postoji uho koje čuje, sugovornik koji razumije molitelja i ljubav koja odgovara. Odgovorimo danas našoj Ljubavi koja nas ispunjava u Duhu Istine. Amen! Aleluja!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 13 svi 2010 09:47

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 13. svibnja 2010. – svetkovina Uzašašća
[ 13.5.2010 ]

Pripremio: dr. Mato Zovkić

ČITANJA:

Dj 1,1-11
Ps 47
Heb 9,24-28;10,19-23
Lk 24,46-53

Ova svetkovina po svom sadržaju sastavni je dio pashalnog otajstva: onaj Isus koji je umro na križu, uskrsnuo je i ušao u proslavljeno stanje. To u misnom Vjerovanju izričemo biblijskom slikom: 'Sjedi s desne Ocu'.

Ovo je svetkovina ljudskog dostojanstva, jer je Isus kao pravi čovjek i ujedno Sin Božji uzdignut u ozračje Božjeg života i slave. U njemu su uzdignuti svi ljudi zato što su ljudi. Ono što se Isusu dogodilo o uzašašću, dogodit će se ostalim ljudima o uskrsnuću mrtvih. Vjera u Isusovo uzašašće potiče nas na otkrivanje i poštivanje dostojanstva svakog čovjeka.

Rasta se od njih i uznesen bi na nebo (Lk 24,46-53). Ovaj odlomak sadrži uskrsnu odredbu Kristovu i prikaz uznesenja. Uskrsli Krist tumači apostolima svoju smrt kao ostvarenje Božjeg plana o nevinom patniku čiju patnju Bog čini spasonosnom za ljude. Reci 46-47 navedeni su kao citat iz Starog zavjeta, ali u tom obliku ne stoje nigdje u starozavjetnim knjigama. To je ipak zbiljski smisao Božjeg plana o spasenju ljudi koji je zacrtan u starozavjetnim knjigama. 'U njegovo će se ime propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha po svim narodima' očituje božansko dostojanstvo uskrslog Krista, jer se do Isusa oproštenje grijeha moglo postići samo snagom Jahvinog imena, a proroci su zvali na obraćenje kao povratak Bogu savezniku.

'Vi ste tome svjedoci' je dar i zadatak: obratili su se i dobili oproštenje grijeha snagom Kristova imena i to svoje duhovno iskustvo trebaju dijeliti s ljudima svih naroda. Za 'narodi' ovdje je grčka riječ koja znači pogane, nežidovske narode (ethne). Ovo svjedočko djelovanje ima početi od Jeruzalema gdje je Isus završio svoje poslanje i protezati se 'do kraja svijeta', u geografskom i povijesnom smislu. Da bi ovu zadaću uspješno obavljali, Isus im obećava Silu odozgor, tj. Duha Svetoga.

Pred uzašašće Isus blagoslivlja apostole. To je u Sir 50,1.20 gesta velikog svećenika Šimuna sina Onijina koji je bio veliki svećenik između god. 220. i 195. pr. Kr. Time Luka prikazuje Isusa kao mesijanskog velikog svećenika koji je posrednik između Boga i ljudi. U činu blagoslivljanja ili izručivanja pod Božju zaštitu Isus biva uznesen na nebo. 'Rasta se od njih' je prestanak ukazanja, prijelaz na novi način prisutnosti u zajednici učenika. Zato uznesenost na nebo izriče proslavu, a ne odlazak od učenika.

'Oni mu se ničice poklone' je ponizno primanje blagoslova, kao što su starozavjetni vjernici padali ničice pred Šimunom 'da prime blagoslov Svevišnjega' (Sir 50,21). U ovom padanju očitovana je i vjera u božanstvo proslavljenog Krista. Učenici se 's velikom radošću' vraćaju u Jeruzalem te sve vrijeme 'blagoslivlju Boga'. Radosno priznaju unutarnju radost koju daje Duh Kristov i zahvaljuje za spasenje doživljeno u Crkvi i s Crkvom.

Radost i zahvalnost učenika na dan Uzašašća po današnjoj svetkovini prelazi na svakoga od nas. Zborna molitva ove liturgije glasi:

Svemogući Bože,
obdari nas svetom radošću i zahvalom:
Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće,
jer smo u nadi svi pozvani u slavu,
kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava.
Vjerujući da smo s Kristom dobili novu podlogu svoga ljudskog dostojanstva, prihvaćajmo i promičimo dostojanstvo svake ljudske osobe.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 14 svi 2010 15:46

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 14. svibnja 2010.
[ 14.5.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 1,15-26
Ps 113
Iv 15,9-17

U ono vrijeme Isus je govorio svojim učenicima izravno, a govori i danas, na blagdan svetog Matije apostola. Taj govor kroz biblijska čitanja i danas je izravan. Poziva na odvažnost poslužitelja u službi Crkve.

Tako u današnjem odlomku kaže: 'Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!' Jasno je da nas poziva na putove naše Galileje, na ljubav i darivanje. A da je uistinu tako, Isus ne šuti, On primjerom govori; 'Veće ljubavi nitko nema od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje'. On je to učinio! Zar nas i ovaj primjer Isusove spremnosti ne potiče da i mi budemo spremni darivati sebe za nepoznatog, za onog tko nije od naše ‘krvi i mesa’ ili tko ne odgovara našoj naravi.

Isusova spremnost na radikalno darivanje pomalo nas uznemiruje i zato si s pravom postavljamo pitanje, je li to moguće? A Isus danas i nas pita, ima li među nama čovjeka? Ima li spremnih na radikalno darivanje? Pitajmo se, koliko smo od sebe spremni dati – sebe i svoje vrijeme – potrebitom u nevolji, prolazniku na rubu ulice, nepoznatom, pa i prijatelju, u obitelji, zajednici, na radnom mjestu da nam svima bude bolje i ljepše, jasnije i sigurnije, spremnije i lakše prepoznati glas Isusa koji vapi upravo u glasu spomenutog, jer reče 'Vi ste moji prijatelji, ako činite što vam zapovijedam'.

Razmišljajući nad tekstom, gledajmo Isusa kako osjeća našu nesigurnost i zbunjenost. Produbljuje ton, uvjerava i još želi biti jasniji. Zato kaže: 'Više vas ne želim zvati slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar'. Isus želi čovjeka za prijatelja, jer reče: 'Sve što sam čuo od Oca, želim podijeliti i priopćiti i vama. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.' Dakle, kolika čast i povjerenje da nas On izabire. Silne, duboke, znakovite i prepoznatljive su Isusove riječi za izabrane. I potvrđuje: 'Postavljam vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane, te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje Ime. Ali ovo vam zapovijedam: ljubite jedni druge!'

Krist danas 'nema drugih očiju'. Danas ima tvoje oči. Posudi mu svoju dioptriju. Isus 'nema drugog srca', ali On voli tvojim srcem. On 'nema drugih ruku', zato radi, prihvaća i grli tvojim raširenim rukama. Krist danas 'nema drugog koraka', On s tobom koraca tvojim koracima, zato sigurno slijedi put. On 'nema druge riječi’, ali, nadahnjuje tebi riječ, potiče ti glas i glasnicama regulira boju i ton. On osluškuje i najtiše tonove vapaja i tješi kroz tvoje riječi.

Sve ovo je, prijatelju, razlog da živimo i navješćujemo Kristovu Riječ. Zato hrabri budimo i ne bojmo, jer On nas izabra i zato priznajmo sebi, a drugima posvjedočimo; Isus je živ! I neka danas zavlada mir, blagostanje i ljubav među svima nama. Amen!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 16 svi 2010 21:05

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 15. svibnja 2010.
[ 15.5.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 18, 23-28
Ps 47
Iv 16, 23b-28

'Reče Isus svojim učenicima; Zaista, zaista, kažem vam, što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.' Što zapravo ovo znači? Očito je da Isus svojim glasom vapi za iskrenim i pravim moliteljima. A molitva ima smisla kada postoji uho koje čuje. Ali, ponizno i iskreno moliti znači biti dostojan razgovora s Bogom.

I još nešto. Molitva u meni oslobađa prostore i neprestano nadzire uranjanje u Božju prisutnost. Isus zasigurno traži nesebičnost, što znači, moliti ali ne samo za sebe. Moliti i za druge, za one koji to ne znaju, ne žele ili ne mogu. A moliti za druge znači, sve njih povesti Gospodinu. No taj put vođenja k Bogu znači i sam se približiti ljudima, posebno onima koji su neprepoznati u društvu danas, što znači biti spreman pomoći osobi u potrebi, kakvih je danas jako puno.

Dovoljno je okrenuti se oko sebe i imati volju, spremno srce, istančan sluh, dobar vid, nježne ruke, dozu poniznosti, brz korak i otvoreno srce koje zna prepoznati potrebu drugoga. I dalje nastavlja Isus; 'Do sada niste ništa molili u moje ime. Ištite i primit ćete, da radost vaša bude potpuna. Ta sam vas Otac ljubi, jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao i došao na svijet.'

S pravom mogu reći – Gospodine, potičeš me da molim i zahvaljujem što je sav svijet oko mene tvoja kuća i prostor u kojem se krećem, tvoje je dvorište. Daješ mi preveliku slobodu, i puno toga daruješ mojoj ruci i preširok je prostor u kojem živim i predug je put do moje sreće, odveć dug put mojih obveza, ali daješ mi znati da je to uzajamno povjerenje i da je sav svijet oko mene tvoja kuća. Hvala ti, Oče, što to znam. Hvala ti što imaš neizmjerno povjerenje u moru mojih želja. Oče, hvala ti za svaku kuću u mašti mojih prostora i želja i stvarnosti darovanog mi života.

Završit ću mislima današnjeg psalma, koji svakog od nas poziva hvaliti Gospodina i priznati njegova divna djela. Psalmist kaže: 'Narodi svi, plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim. Jer Gospodin je to – Svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom. Pjevajte Bogu, pjevači vrsni! Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju, nad svima On je uzvišen.'

Pa neka danas Bog stoluje u našim srcima, našim obiteljima, na radnim mjestima, ulicama, trgovima i prometnicama. I neka nas sve blagoslovi Njegova desnica. Amen! Aleluja!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 17 svi 2010 06:28

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 17. svibnja 2010.
[ 17.5.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić

ČITANJA:

Dj 19,1-8
Ps 68
Iv 16,29-33

IZ EVANĐELJA:

Kažu mu učenici: 'Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.' Odgovori im Isus: 'Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!'

RAZMIŠLJANJE:

Nakon višegodišnjeg suživota s Isusom i poslije dugoga govora što ga je Isus održao te večeri apostolima, došli su do zaključka da je izišao do Boga. To su mu i kazali. Međutim, Isus je dobro poznavao njihovu kolebljivost, jer još nisu bili primili Duha Svetoga koji bi ih učvrstio u vjeri. Čekala ih je velika kušnja vjere koju nisu bili sposobni predvidjeti i primjereno se za nju pripremiti. Zato im Isus najprije veli što će se naskoro dogoditi: raspršit će se svaki na svoju stranu, a njega ostaviti samog. A mogli bismo kazati i obrnuto: Isus će krenuti svojim putem, a apostole će prepustiti njima samima. Njemu neće biti lako u toj osamljenosti, ali neće biti lako ni njima. Nevolja će snaći i njega i njih.

Pa ipak: Isus neće biti sam, s njime će biti Otac. Apostoli neće biti sami, s njima će biti Isus. Tko je po veri pozvan s Isusom osjeća unaprijed pobjedu i zato je u stanju, unatoč trenutačnoj nevolji, sačuvati unutarnji mir. Pomoći će mu Isusova pobjeda nad svijetom i njegovo obećanje da će uvijek biti sa svojima kao što je Otac s njim. Jedino na taj način moguće je razumjeti ustrajnost tolikih učenika koji su – nerijetko s molitvom ili pjesmom na usnama – izdržavali i najteža mučenja. (F. Cerar, Po riječima Sv. Pisma, UPT, Đakovo, 2002., str. 194.)

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 18 svi 2010 06:09

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 18. svibnja 2010.
[ 18.5.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić

ČITANJA:

Dj 20,17-27
Ps 68
Iv 17,1-11a

IZ EVANĐELJA:

Isus podiže oči k nebu i progovori: 'Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.'

RAZMIŠLJANJE:

Nagon i želja da se spozna Boga nalazi se u svakom čovjeku, isto kao što u svakom postoji nagon za vječnim životom. Taj cilj nadilazi naše mogućnosti. Isus je došao među ljude da nas uvede u tajnu Oca i u život vječni. To svjedoči današnje Evanđelje. Isus je bio i ostaje objavljenje Oca, a da bi čovjek upoznao Boga, potrebno mu je upoznati u samome sebi božanske crte i preko njih vinuti se do samog misterija Boga. Primajući Božjeg Duha postajemo njegova slika, a postajući njegova slika prelazimo iz smrtnosti u vječnost.

Isus nam otkriva kako se ulazi u iskustvo i spoznaju vječnog života: Tko spozna u sebi Boga, spoznao je i život vječni. Ali i tko spozna Isusa, spoznaje Boga. Zato Isus svojim nasljedovateljima i naglašava da je dobro da On ode – da se ne vežu samo na njegovo čovještvo – i da ga prepoznaju i prime kao Božjeg Duha. Duhovi su neka vrsta novog objavljenja Boga. Prvo kroz Stvaranje, drugo kroz Isusovo rođenje i treće kroz darivanje Duha. Duh je taj koji nas 'izjednačuje' sa Sinom, koji nas uvodi u Boga. Tko je upoznao Isusa, upoznao je i Oca i tko upozna ovo, taj prepoznaje Isusa Krista, kao njegovo objavljenje.

Gdje i kako očekujemo susret s Bogom? Oni koji ga očekuju kao objavu svemoći trajno ostaju u čekanju, jer Bog se tako ne objavljuje. Bog se objavljuje i doživljava na način kakav on jest, a on jest, prema objavi Isusa, Ljubav. Zato je polazna točka upućivanja prema Bogu, otvorenost prema ljubavi. Iskustvo ljubavi vodi u tajnu Vječne Ljubavi.
Ovdje ne mislimo na emocionalnu ljubav, nego na fundamentalnu ljubav: smišljeno i otvoreno biće prema vječnosti i drugim ljudima. Bog se pokazao kao ljubav u Isusu Kristu. On je ljubio beskrajno, On se predao za sve, bez obzira na zasluge. Isus je objavio Boga boljeg nego što su ljudi očekivali. Zato je nekima – ratobornima – takav Bog neprihvatljiv.

Zar nam objava Boga kroz cijeli Novi zavjet ne otkriva praštanje iz koraka u korak? Praštanje otkriva ljubav, a ljubav vodi u spoznaju Boga. Na tom planu je govorio B. Pascal: 'Tko upozna ljudsku bijedu i ljubav i opraštanje, upoznat će Boga ljubavi. Bez upoznavanja vlastite ograničenosti teško se upozna Boga.'

Sjetimo se da smo stvorenja i da smo osvisni od Boga. Njemu nitko nije nevažan. Da, svi smo Bogu važni, jer smo njegovo živo prebivalište u kojem se on objavljuje svijetu, svim ljudima da ih ljubi. Život je potpun i smišljen kad je svjestan da je u Bogu i njegovoj ljubavi. Oni koji su spoznali Boga postali su svjesni da su djeca Božja, i da su spašeni. (Usp. fra M. Jurčević, 'Upoznati Boga')

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 20 svi 2010 05:48

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 20. svibnja 2010.
[ 20.5.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić

ČITANJA:

Dj 22,30;23,6-11
Ps 16
Iv 17,20-26

EVANĐELJE:

'Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.'

RAZMIŠLJANJE:

Ništa u ljudskoj povijesti nije konstantnije od traganja za jedinstvom. Duga povorka razmimoilaženja, nesloga i sukoba samo je neprekidno ponavljano naličje tog traganja: sukobi među državama i narodima, sukobi unutar jednog naroda, u životu društva i u politici, između skupina i između pojedinaca.

Isusova molitva iz Iv 17 ima dvostruki cilj: jedinstvo onih koji se pozivaju na njega te vjerodostojnost njegova djela u očima svijeta. 'Da svi budu jedno ..., da svijet uzvjeruje da si me ti poslao!' Izvor i model jedinstva, koje je Isusu na srcu, jest zajedništvo Oca i Sina; po tom uzoru valja graditi jedinstvo među ljudima. To jedinstvo i zajedništvo nije stapanje, fuzija, nego bezuvjetno prihvaćanje drugoga u njegovoj različitosti, drugosti. Raditi za jedinstvo i mir znači odreći se fantazija i tlapnja o vlastitoj samodostatnosti; to znači oprostiti se od našeg prirođenog gledanja vlastitoga pupka, kako bismo naučili teško umijeće pregovaranja i dijaloga.

Koja je tajna onog zajedništva u koje Isus želi uvesti one koji su njegovi i koje on želi za sve? To je njegov život položen iz vjernosti poslanju koje je primio od Oca; ljudi pak imaju običaj da svoje odnose organiziraju oko svojih rivalskih ambicija. To se vidi i u kršćanskoj povijesti: kad su kršćani jednom stekli poziciju moći, oni su podlegli napasti istih demona kojima je svojedobno podlegla i sinagoga.

Inkvizicija, lov na krivovjerce, križarski ratovi, religijski ratovi: dugačak je popis kojekakvih zlodjela (pa makar bila počinjena i u 'dobroj nakani'!) koje su poduzimale Crkve u svojoj velikoj brizi da osiguraju svaka svoju unutarnju koheziju, više negoli nastojanje oko poniznog i upornog traganja za onim jedinstvom koje želi njihov Gospodin i za koje je On molio. Vjerojatno nećemo nikada sagledati do koje je mjere institucionalna oholost u povijesti izobličila obraz Crkve, razdirući zajednicu u rivalske partije i prepuštajući je još gorim rivalskim apetitima nositelja političke vlasti.

Uvečer uoči svoje muke i smrti, Isus je molio za jedinstvo onih koji u Njega vjeruju. Kao da je time htio poručiti: pravo jedinstvo se doima poput nužne utopije, ali ono se doista postiže na vazmenom putu, ono se realizira ondje gdje svaka stranka i struja umire svom vlastitom totalitarnom snu, a čovjek pojedinac svojim tlapnjama o svemoći i posvemašnjoj autonomiji. (Usp. Služba riječi 35 (2004.), br. 235, str. 118-119)

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 21 svi 2010 06:07

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 21. svibnja 2010.
[ 21.5.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić
ČITANJA:

Dj 25,13-21
Ps 103
Iv 21,15-19

EVANĐELJE:

''Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: 'Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?' Odgovori mu: 'Da, Gospodine, ti znaš da te volim.' Kaže mu: 'Pasi jaganjce moje!' Upita ga po drugi put; 'Šimune Ivanov, ljubiš li me?' Odgovori mu: 'Da, Gospodine, ti znaš da te volim!' Kaže mu: 'Pasi ovce moje!' Upita ga treći put: 'Šimune Ivanov, voliš li me?' Ražalosti se Petar što ga upita treći put: 'Voliš li me?' pa mu odgovori: 'Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.' Kaže mu Isus: 'Pasi ovce moje! Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.' A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: 'Idi za mnom!'''

RAZMIŠLJANJE:

Nakon uskrsnuća Kristova, učenici su bili zbunjeni. Nakon nekoliko pojavaka i susreta s Njime opet su ostali sami. Čekali su kao i uvijek do tada poslanje, posao, zadaću ... čekali su da Isus ponovno progovori kao nekad i da im bude jasno što to on od njih očekuje i što trebaju napraviti, kamo otići. Nekoliko ih je puta posjetio i utvrđivao njihovu vjeru, međutim, od zadaća ništa. Premda su bili uvjereni da je Isus uskrsnuo, nisu znali što bi s tom činjenicom mogli učiniti. Isus im je prije govorio, upućivao ih i slao na zadatke, povjeravao im poslove, oni su bili njegovi poslanici - apostoli. Proveli su s njim tri godine, obilazili uzduž i poprijeko Galileju, Judeju i ostale krajeve, izvršavajući Isusove riječi, a sada im Isus nije ništa zapovjedio.

Što im je preostalo drugo nego vratiti se kući. Život im se nakon tri godine 'lutanja' vratio 'u normalu'. Vratili su se običnim svakodnevnim zanimanjima koja su radili i prije nego su upoznali Isusa. Premda su bili spremni da se Isus može pojaviti svakoga trena, nisu mogli samo 'sjediti skrštenih ruku' i čekati da se to dogodi. Samo čekati Isusov pojavak je, između ostaloga, za ljude koji su u posljednje tri godine navikli na neprestanu akciju i neizvjesnost, bilo pomalo i razočaravajuće i dosadno.

Nakon dosade čekanja i nejasnoće poslanja u ovom evanđeoskom tekstu učenici su mogli mnogo toga shvatiti. Isusovi učenici nikada se ne bi smjeli prepustiti ljenčarenju i čekanju da Bog nešto učini ili da im se 'obrati s neba' pa im kaže što bi trebali činiti u svakodnevnim situacijama njihova života. Premda ponekad izgleda besmisleno i bezuspješno truditi se oko svog kršćanskog života i propovijedati evanđelje 'u prazno', valja nam, bez obzira na to, raditi s neprestanom budnošću i pažnjom jer bi se Gospodin mogao iznenada pojaviti i, zatekavši nas na poslu, pomoći nam i uputiti nas na put koji završava pravim uspjehom.

Blagovanje kruha, zajedništvo stola s uskrslim Kristom izvršava se u euharistijskoj gozbi koju i danas slavimo na spomen njegova uskrsnuća. Zajedništvo vjernika okupljenih oko euharistijskog stola ne bi trebalo stati nakon završetka mise. Vjernici, Isusovi apostoli, ne bi trebali sjediti 'skrštenih ruku' i dosađivati se, čekajući sljedeću nedjelju, nego se zaposliti i u dane obične svakodnevice bacajući mrežu Božje riječi ne bi li koga pridobili za Krista. (Usp. Idem ribariti, Služba riječi, Kršćanska sadašnjost, 35(2004), br. 235, str. 170-171.)

Vrh

Strana 17 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20 ... 28 Sljedeće

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: