|
2. čitanje: Ef 5, 8-14
Braćo! Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite -plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist."
Zista,je poneki puta tesko da se covjek odluci ,da izadje iz te tame..jer cak sam ne shvaca da je u tami, pa cak poneki put se i dici svojim znanjem i zivotom..Covjek s njeogovim grijesima, pada u tamu..
poneki puta , i drustvo, prijatelji i rodbina, mi osobno smo u zabludama,
koje se na vrijeme ne primjecuju, moj bliznji je najcesce onaj koji mi odgovora,i koji je simpatican..a postoje,toliki ljudi oke mene, koji cekaju na rijeci utjehe,na jednu ljepu rijec, na komadic kruha, i djete na jednu cokoladicu..U danasnjem bogatom dobu,izgleda da smo pretezno siromasni..dok poklanjamo i darivamo sama onda ako smo sigurni..
Cesto se pitam,da sam ja u takoj situaciji,dali bi ja tako strpljivo mogla da cekam na milostinju i ljubav drugoga,dok se smiluje...
Jednom davno,prije 20 god..bili smo na godisnjem s djecem u
Malom Losinju..,u punoj sezoni..odmah prvi dan cim smo stigli,
ukradjen nam je sav novac, koji smo posjedovali,imali smo za 3 tjedna..
za nas 5, i jos dodatno za posjet rodnom kraju...
Nisu uspjeli proneci novac..zena kod koje smo prespavali,ponela se neljubazno, cak ni hladne vode nismo dobili..
Kako je tesko biti gladan, djeca vicu i traze ..mama,tata mi smo gladni,
mi smo zedni, gdje cemo spavati, kuda sada idemo...
A ti nisi u stanju ,da odgovoris malom djetetu..
Muz i ja bili smo sokirani,nismo dobili lijepe rijeci i utjehu...
U Policiji,na molbu da nam posude novac, smilovali su se da izmedju njih nakupe,nesto novaca..da uzmemo djeci nesto za jesti i popiti...
Sef Policije, posudio nam je novac, da dodjemo do Rijeke,tamo imamo rodbinu..Tekta mi je bila puna sa gostima i nije mogla da nas primi,
ali posudila nam novac, za tjedan dana..i uputila,kod jedne..gospodje..
u vilu..Kad je cula sto nam se desilo,ponudila nam nocenje, u pola cijene,
i da sve dane, rucamo s njima ono sto i oni jedu..dzabe..
Dirnulo nas je njena ljubaznost,iace ne znam kako bi prosli ,da nije bila tako velikodusna...
Poslje smo isli godinama,kod nje...dok nije umrla...
Ostala je u jednom posebnom sjecanju,i darivanju u najpotrebnijem trenutku..
A ona zena, u Malom losinju..i danas mi je zagonetka,zasto se tako ponijela...Nisam ljuta na nju...ona iz nekog razloga se ponela tako, tko zna sta je razlog bio..
Pa tako se i ja cesto puta pitam, dali ja stvarno primjetim ..svakog onog,
kojemu je potrebna pomoc...i dali stvarno volim dovoljno, i jednako sve ljude...i dali stvarno, volimo sve ljude jednako..
|
Login
FAQ
Chat
Traži
