www.tebe-trazim.com

Postojanost i pribranost
Ne povijaj se sa svakim vjetrom
i ne idi po svakoj stazi
(tako čini grešnik licemjerni).
10Budi postojan u nazorima svojim
i neka je jedna tvoja riječ.
11Budi brz i pripravan saslušati,
a spor odgovarati.
12Ako znaš, odgovori svojem bližnjemu;
ako ne znaš, stavi ruku na usta.
13I slava i sramota dolaze od riječi,
i jezik je čovjekov propast njegova.
14Ne budi klevetnik
i jezikom svojim ne postavljaj zamke,
jer kao što lupeža čeka sramota,
tako podlaca očekuje teška osuda.
15Ne budi opak ni u malu ni u veliku
i ne budi neprijatelj umjesto prijatelj. Sir 5,9-15

"Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske.
Ta vjeran je Bog:neće pustiti da budete kušani preko svojih sila,
nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati."(1.Kor 10,12-13)

Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Čovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosađujete.

I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.

Jev.po Mateju,27,55

Ev. po Ivanu 19,14
25-27

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: Da nisi i ti od njegovih učenika? On zanijeka: Nisam!
Nato će jedan od slugu velikog svečenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: Nisam li te ja vidio u vrtu s njime? I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva...

"Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći. Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći."
Izaija 47, 13-15

Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s Dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

da gledaju, gledaju – i ne vide,
slušaju, slušaju – i ne razumiju,
da se ne obrate pa da im se otpusti.«

I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? (...)

Mk 4,10-13

evo jedne lijepe misli, a pošto sam upravo danas na jednome drugom forumu govorio o irelevantnosti znanja, znanosti i općenito ljudske mudrosti u odnosu na put iskrenog bogotraženja i sukladno tome citirao navode gdje Gospodin i sv.Pavao govore o "mudrosti (ludosti) ovoga svijeta u odnosu na svijet kojega imenujemo i kao Kraljevstvo Božje, taman mi se nekako uklopilo...

dakle, poveden porivom da kao "novi" nešto napišem otvaram Sveto pismo i nalazim u Job 22, 2-3 "Zar Bogu može biti koristan čovjek? Ta tko je mudar, sebi samom koristi. Zar je Svesilnom milost što si pravedan. I zar mu je dobit što si neporočan?"

I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."

E, ovo ti je dobro. Konačno jedan da lijepo prizna da znanost i razum, s jedne strane, i vjera i traženje vjerovanja s druge strane, nemaju ništa međusobno za razmijeniti.