www.tebe-trazim.com

O ne sumnjam da iz njegove perspektive to tako izgleda. On li ono za sebe napisa sljedeće?

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.
Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. (Gal 1, 11-17)


Ajde, ajde, nekima su ti sudovi ipak dokučiviji, zar ne?

Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. (2 Kor 12, 2-4)


Milošću Božjom, dakako. Onom koju dijeli kako hoće i kako se njemu svidi. U svom dobrom starom stilu da dodam.

Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. (Mk 3,13)


Hehe.


Jemaš ti prav, protiv one the Lord moves in mysterious ways se ne može čovjek boriti. Bolje da ja objesim advokatske kopačke o klin.

I protiv vremena. Jer dok si živ, uvijek se ta Božja dobrota može očitovati u nekom budućem trenutku. Baš kako ide ona prigodna prispodoba.

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'"
Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. (Lk 18, 1-8 )


Dakako, opet je priča pokrivena sa svih strana, dok si živ uvijek je moguće da Bog još uvijek odgađa tvoju stvar, a kad umreš neće te biti da se požališ, hehe. Pametno postavljeno, nema šta. Ima jedna narodna tako prikladna da ne mogu a da je uključim u ovu zbirku svetijeh citata.

Čekaj magarče dok trava naraste. Dok trava narasla magare krepalo. (narodna mudrost)




Eh, ova advokatura se slabo plaća , pa bolje da ja idem radit ono što trebam. Do sljedeće pro bono aktivnosti, pozdrav!




PS. E da, mogla bih dodati i posvetu. Dakle - posvećeno Pelagiju, jednom simpatičnom liku.

''Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
''Traži lice njegovo!''

Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim,
Ne skrivaj lica svoga od mene,
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!''
To je pjesma zaljubljenika u Boga! Može li ona biti i moja pjesma? Pjesma kroz koju bi moje biće tražilo blizinu Stvoritelja?

Pomozi mi Gospodine, Oče moj..
jer Te ljubim..
jer duša moja čezne za Tobom..
srce moje traži Put Tvoj..

Milostiv budi Gospodine..
Gospodaru Neba i Zemlje..
opačine naše oprosti..
u krilo nas Svoje primi..

Osjećam da me ti vodiš!

Gospodine, ti blizu si na svim mojim putevima (Usp. Ps 91)

Ne mogu ti uteći,
mada ponekad mislim
kako dalje ne želim ići
otići htjela bih od tebe
iz svoga života otići.

Al tada vidim nad sobom
sjajnu svjetlost vela oblaka
u zoru.
Kako bježe pred suncem!
Gospodine, ja od tebe pobjeći ne mogu.
Niti na nebo,
niti u konačni kraj mora,
ni u dubinu zemlje.

Tvoja me ruka drži.
Osjećam da me ti vodiš
i da sa mnom bit ćeš
na svim putovima mojim.

Postojanost i pribranost

SIRAH 5,9-10
"Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako čini grešnik licemjerni). (10) Budi postojan u nazorima svojim i neka je jedna tvoja riječ...."

Gospodine, daruj mi čvrstu vjeru...
..postojanost u Tebi...
...da se usudim zakoraknuti k Tebi u nemogućem...
...i da se odlučno odreknem mogućeg...koje me odjeljuje od Tebe...
...i daj mi uvijek prepoznati stazu, koja me vodi k Tebi...ruke...po kojima mi dolaziš Ti!

KNJIGA SIRAH 5

1. Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo i ne reci: "Ja imam dosta."
2. Ne idi za svojom željom i svojom snagom, slijedeæi strasti svoga srca.
3. Ne reci: "Tko mi što može?" jerce te Gospod kazniti.
4. Ne reci: "Griješio sam, pa što!" jer Gospod umije cekati.
5. Ne uzdaj se toliko u oproštenje da gomilaš grijeh na grijeh.
6. Ne reci: "Veliko je milosrdje njegovo, oprostit ce mi moje mnoge grijehe!" jer je s njime milosrdje i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova.
7. Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgadjaj iz dana u dan; jer ce iznenada njegov gnjev planuti, i u cas osvetni ti ceš propasti.
8. Ne uzdaj se u blago krivo steceno, ono ti ništa ncece koristiti u dan nesrece.
9. Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako cini grešnik licemjerni).
10. Budi postojan u nazorima svojim i neka je jedna tvoja rijec.
11. Budi brz i pripravan saslušati, a spor odgovarati.
12. Ako znaš, odgovori svojem bližnjemu; ako ne znaš, stavi ruku na usta.
13. I slava i sramota dolaze od rijeci, i jezik je covjekov propast njegova.
14. Ne budi klevetnik i jezikom svojim ne postavljaj zamke, jer kao što lupeža ceka sramota, tako podlaca ocekuje teška osuda.
15. Ne budi opak ni u malu ni u veliku i ne budi neprijatelj umjesto prijatelj.

Prioni uz Boga i ne odmeći se...



Sir 2, 1-3
Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe. Prioni uz Boga i ne odmeći se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan. Primi sve što te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja. Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći, kroči pravom stazom i uzdaj se u njega. Vi što se bojite Gospoda, očekujte njegovu milost i ne skrećite s pravoga puta, da ne propadnete. Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i plaća vam neće propasti. Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vječnoj radosti i milosti. Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoć zvao? Ta Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje. Jao strašljivim srcima i lijenim rukama i grešniku koji hodi dvjema stazama. Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neće naći zaštite. Jao vama koji ste izgubili izdržljivost: što ćete raditi kad vas Gospod pohodi? Koji se boje Gospoda slušaju njegove riječi, i koji ga ljube drže se putova njegovih. Koji se boje Gospoda čine što je njemu po volji, i koji ga ljube uživaju u njegovu Zakonu. Koji se boje Gospoda pripravljaju se srcem svojim i pred njim se ponizuju. Dajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u Gospoda veličanstvo, takva je i njegova milost.

molim ako netko zna objasniti značenje Isusovih Riječi iz jučerašnjeg Evanđelja (Matej 10,34-11,1):

'Ne mislite da sam ja došao donijeti na zemlju mir.
Nisam došao donijeti mir,nego mač.
Jer sam došao da rastavim sina od oca, kćer od majke, snahu od svekrve.
Tako postaju čovjeku neprijatelji njegovi vlastiti domaći.'

...

znam da je to u prenesenom značenju, samo je pitanje kako to protumačiti?

hvala

(skinula s Glas Koncila..)
»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeka biti ukućani njegovi.« Nakon tih zastrašujućih riječi slijede zahtjevi koji poremećuju naše naravne osjećaje: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga« (Mt 10, 34-39). Novi svijet, novi odnosi, novi ljudi, a ne samo korektura starog ili obnova već postojećeg. Nitko ne može ni za čas sumnjati da je ovdje na djelu - na svjetskoj pozornici - čovjek imenom Isus koji hoće drugi svijet, koji hoće drugog čovjeka, i koji čini sve da se to dogodi: žrtvuje svoj život smrću na križu za spasenje svijeta, umire da mi živimo, ustaje od mrtvih da smrt izgubi zauvijek vlast nad čovjekom i svijetom. Ako su te istine, te stvarnosti ušle u našu svijest, nema nikakve zapreke da zajedno s apostolom Pavlom molimo oduševljeno: »Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupâ po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošću i razumijevanjem obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova da se provede punina vremenâ: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji - objediniti sav svemir pod jednim glavarom, Kristom. U Njemu smo i mi izabrani kao njegova baština...« (Ef 1, 3-11). Ta molitva vjerovanja poklanja nam sigurno znanje da živimo već sada u tom novom svijetu jer »On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kojem imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu... On je Glava Tijela Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima« (Kol 1, 13-20).

hvala na prenesenom odgovoru, rebeka.

gledajući pažljivo odgovor ostaje nejasna Isusova zapovijed ljubavi:
"Ljubi Gospodina svojega Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, a bližnjega svojega kao samoga sebe.

možda u tom "novom svijetu" na zemlji za čovjeka vrijedi samo prvi dio te zapovijedi ?