www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 20. prosinca 2009.
[ 20.12.2009 ]

Pripremio: vlč. Stjepan Škvorc
ČITANJA:

Mih 5,1-4a
Ps 80
Heb 10,5-10
Lk 1,39-45

''Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!'

Blažena je zaista Marija kada je povjerovala u sve ono što joj se ima dogoditi. Ovaj susret Marije i Elizabete nadahnuće je mnogim vjernica već dva tisućljeća. Kako je samo taj susret morao biti snažan i važan kada ga je još nerođeni Ivan tako radosno prepoznao. Sada kada pomno razmišljam o tome pitam se o čemu su Marija i Elizabeta razgovarale. Naravno da to nikada nećemo doznati i ne bi ni trebali znati, ali nekako očekujem da su to između njih bile riječi potpore i izmjenjivanja iskustava iz svih tih čudnih događaja koji su se zbivali oko njih.

Kada razmišljam o Blaženoj Djevici Mariji, uvijek mi na misao dolazi kako je ona bila potpuno poslušna Bogu. Ona je zapravo za mene ideal poslušnosti. U ono vrijeme kada su ženu mogli kamenovati ako bi ostala trudna izvan braka, ili dok je zaručena pa ostala trudna s nekim drugim, što je bilo u Marijinu slučaju, Marija je hrabro vjerovala Bogu. Zanemarila je sve te ljudske opasnosti koje mogu proizaći iz njene situacije i potpuno se pouzdala u Boga. Tim činom postala je svijetli primjer za sve naraštaje ljudske povijesti, primjer kako se Bogu odgovara potpunim raspoloženjem srca. Prihvatila je ona tada i mnogo više, ali još toga nije bila ni svjesna.

Marija i Elizabeta nas danas ostavljaju pred našim vlastitim pitanjima vjere. Jesi li Bogu poslušan? Jesi li spreman na izvršavanje njegovih zapovijedi? Želiš li Bogu služiti u istini i potpuno se prepustiti njegovu nahođenju? Svatko se od nas može prepoznati u ovim pitanjima. Zapravo, mogu odgovoriti i ustvrditi kako nam svima treba poslušnosti. Nikada nismo dovoljno poslušni. Uvijek želimo stvari rješavati na neki svoj način, onako kako mi mislimo da je dobro. Teško nam je poslušati savjeta i preporuke. A pogotovo kad je Bog u pitanju.

Znamo i priznajemo kako je sve tako kako to Krist tumači i kako nam Biblija donosi, ali sami sebi kažemo da smo slabi i nastavljamo po starome. Ne želimo se uopće suprotstavljati svome vlastitome grijehu, gotovo bismo mogli reći kako nam se sviđa naša grešnost. To je i istina, jer ona je često slatka i primamljiva. Da bismo joj se odhrvali, potrebno nam je mnogo odlučnosti i snage.

Upravo tu Marija prednjači. Ona je imala tu snagu vjere, to povjerenje koje nije dopuštalo ni trunke sumnje. Posjedovala je tu poslušnost koja je proizlazila iz saznanja da Bog čovjeku želi samo dobro i da ako Bog upravlja tvojim životom sigurno ćeš ići dobrim putem. Zašto je nam toliko teško vjerovati da Bog može upravljati našim životima? Zašto nam je teško prepustiti se tom upravljanju. On nas neće prevariti niti nas ražalostiti, On će nas samo popraviti, poboljšati, učiniti ljudskijima i čovječnijima.

Danas je četvrta nedjelja došašća, Božić je pred vratima. Prepusti se Bogu do kraja. Prepusti se čudu Božića s potpunima povjerenjem. Tko zna, možda Bog baš tebi uzvrati čudom u tvome životu koje će trajno učiniti radosnim…

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 21. prosinca 2009.
[ 21.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Pj 2,8-14
Ps 33
Lk 1,39-45

Pjesma nad pjesmama izražava ljepotu, upućuje i nagovješćuje dolazak Osobe riječima nježnosti; ''Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče, evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. Podiže glas i govori mi; 'Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi, jer, evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. Smokva je izbacila svoje plodove, u cvatu i miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi! Golubice moja u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno!''

O kako su prekrasne ove riječi upućene u zoru jutra kroz jurnjavu života i tebi i meni. Riječi su to poziva 'trenutka i u trenutku' vremena darovanog upravo nama koji osluškujemo poruku po Riječi Božjoj. On dolazi. On je tu. On je s tobom. Poznaje te. Uvažava te. Pristaje biti tvoj prijatelj. Traži i nudi susret. Želi se utjeloviti i roditi po tebi i u tvom životu.

Vrijeme je da osluškuješ i iščekuješ. Vrijeme je već i da Ga prepoznaš i povjeruješ. Trenutak je da Mu otvoriš prozore, rešetke i sve zakutke svoga srca, kako bi urodio plodom. Otkrij i povjeri Bogu svoje brežuljke i sva brda svoga života. On te poziva po riječima nježnosti i ponovno kaže, kao da želi 'utvrditi gradivo', pa kaže upravo tebi; 'Golubice moja u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno!' Pozvan si na susret. Odazovi se!

I još nešto. Luka kroz odlomke čitanja ukazuje na još jedan važan susret. Susret Marije s Elizabetom, kroz čiju dubinu Marija prodire u Božju veličinu po riječima koje joj Elizabeta upućuje; 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje', u tom trenutku postaje svjesna poslanja i u poniznosti prihvaća biti Majka Isusova i naša Majka, a kroz pjev duše odražava i stanje sreće svoje duše.

I na kraju, povjerujmo da Bog i za nas ima svoje vrijeme dolaska kroz osobni susret. Poručuje kako silno želi čuti i tvoj glas. Želi ti vidjeti lice. Jer glas je tvoj ugodan, a lice kroz dubinu osobnog susreta je prekrasno! Odazovimo se još ovog trenutka Božjem pozivu.

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 22. prosinca 2009.
[ 22.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

1 Sam 1,24-28
1 Sam 2,1-8
Lk 1,46-56

Dragi prijatelji!

U tjednu smo navještenja rođenja Isusa Krista, zato priuštimo svojoj duši veličati Gospodina, dok biblijska čitanja i danas naglašavaju Božju veličinu i dobrotu kroz Marijinu poniznost prožetu hvalospjevom 'Veliča duša moja Gospodina'.

Marija je bila velika i divna u blistavoj bezgrešnosti svoje duše. Ona je i prvi plod otkupljenja, stečen Isusovom Krvi, još prije nego je Isus u Mariji postao čovjekom. A Marijin hvalospjev spjevan je u prvom licu (usp. Lk 1,46-50). Hvalospjev je pjev Marijine duše, odraz njezinog unutarnjeg stanja, a struktura njezinog molitvenog hvalospjeva je hvala, zahvala i radost, ali i njezino osobno svjedočanstvo.

Dakle, Marija je svjesna kako kroz djevičanski život ima i poslanje. Svjesna kako nije usamljena, preuzela je poslanje u korist čovječanstva. Osobito svojim djevičanstvom Marija je na poseban način uključena u povijest spasenja. Zato Marija i pjeva; 'Duh moj... mome Spasitelju... i velika mi djela učini Svesilni Bog...'

Kroz Marijin Veliča neka i tebi danas bude jasno i tvoje poslanje u Crkvi. Povjeruj u svoje poslanje u svijetu. Imaš ga i u obitelji kojoj pripadaš. Zato poruka neka bude – učini svoje poslanje raspoloživim za druge u svim uvjetima življenja, unatoč svim neprilikama koje i nenadano puštaju svoje korijenje na stazi tvoga života.

Budi jak. Povjeruj Ljubavi. Budi zauzet za spasenje ljudi kao i Marija, i ne očekuj da put bude ugodan. Ali svijetli i sada čitavim bićem i svijetli svakom. Pjevaj poput psalmista danas i neka ti uvijek srce kliče u Gospodinu.

Neka ti raste snaga tvoja po Gospodinu. Opaši se i danas snagom Božjom i neka te On podigne iz prašine, neka te posadi s knezovima i odredi ti počasno mjesto u obitelji, među prijateljima i svijetu kojem pripadaš i u kojem živiš! I neka ti bude jasno, Bog i danas ide s tobom i kroz ovaj dan. Daruje ti ono što trebaš, jer s Njime te povezuje mnogo toga, ljubi te i zato se i ti raduj još jednom danu!

Molimo zajedno; 'Gospodine, učini me oruđem svoga mira! Gdje je tama da nosim svjetlo!' Amen! Aleluja! Tako neka bude!

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 23. prosinca 2009.
[ 23.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

Mal 3,1-4.23-24
Ps 25
Lk 1,57-66

Dragi prijatelji, kroz prikazane retke pisma Staroga i Novog zavjeta Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I ona porodi sina. Njezini susjedi čuli su kako joj Gospodin iskaza obilje milosti i dobrote i zato je radost bila dvostruka.

''Osmog dana skupiše se da obrežu dječaka, želeći ga nazvati imenom njegova oca. Na to se mati usprotivi pa reče 'Ivan će se zvati'. To isto potvrdi i njegov otac koji je do tog trenutka bio nijem, a Gospodin ga dotaknu, ozdravi, otvori usta i on progovori i prozva sina svoga imenom; 'Ivan mu je ime!' Narod oko njega je bio u strahu zbog veličine koju Bog iskaza i razglašavali su taj događaj po svem gorju judejskom, pa su u neznanju pitali, što li će biti od ovog djeteta? I uistinu, ruka Božja bila je s njim od rođenja. Živio je u pustinji hraneći se skakavcima, a na sebe oblačio devinu kožu.''

Možemo reći da je Ivan doista bio poseban čovjek i u toj svojoj posebnosti shvatio je svoje poslanje. Pozivao je na obraćenje i pripravu puta Gospodinu. Znao je iščekivati i bio je u stalnom vremenu iščekivanja – došašću, baš kao i mi danas. I zato mogu reći, advent ili došašće je 'jutro' crkvene godine. Vrijeme je to pripreme i spremanja, vrijeme nade i očekivanja za novi 'dan'. I još nešto, došašće je još i vrijeme nade u obećano i radost ostvarenja onoga čemu se čovječanstvo nada. Ono je i pogled okrenut prošlosti, obećanju, ali i budućnosti, očekivanju ispunjenja obećanoga.

Zato evanđelist Luka kroz današnji odlomak poziva i sve nas na hodočašće obraćenja. Poziv je upućen i na hod u vjeri prema dubinama otajstva Isusa Krista. Ivan svjedoči svojim životom da je Isus konačna stvarnost koja je u sebi primila i preobrazila svu ljudsku i stvorenu stvarnost.

Zato i danas Crkva kroz liturgiju obnavlja i još više uprisutnjuje ili posadašnjuje otajstvo Isusa Krista, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. A što je to drugo nego opetovani poziv – postati dionikom toga otajstva i otvoriti se Božjoj stvarnosti. Pa, neka i u nama danas misna čitanja budu poziv na životnu budnost i mudrost.

Pozvani smo i na preispitivanje osobnog života u vjeri i nadi. Vjera i nada ukazuju kako je svaki ljudski život, ma kakav bio, neizmjerno vrijedan jer je Bog postao čovjekom. Amen! Aleluja!

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 24. prosinca 2009.
[ 24.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

2 Sam 7,1-5.8-11.16
Ps 89
Lk 1,67-79

'Pohodi nas Mlado Sunce s visine!'

Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati. Pomaza ga Bog za proroka. A prorokovati znači osluškivati i prenositi Riječ, tješiti narod Božji i govoriti istinu. On je to učinio i u ovoj prilici. Dakle, Zaharija, prorok, najavljuje i ima dar razlikovanja, poziva na radost i brižljivo njeguje, pripravlja put Nazarećaninu po nadahnuću Duha Svetoga. Prorok je i tješitelj vjerničke zajednice. Bog preko proroka vodi posebnu brigu o svom narodu. Uči svoj narod kako prebroditi krizu života u mirnim i teškim vremenima. Prorok je i pomazanik.

Osjećam kako Zaharija i nama danas upućuje sljedeće proroštvo: 'Dječice, vrijeme dolaska je blizu, zato blagoslivljajte Boga Izraelova, on vas je pohodio i otkupio! On u tvom domu podiže snagu spasenja. Želi te spasiti od neprijatelja i od ruke onih koji te nemaju rado. Želi ti iskazati svoju dobrotu. On te izbavio, zato služi Bogu svome bez straha svakoga u svetosti i pravednosti pred Njim u sve dane svoga života. Hodaj hrabro pred Gospodinom i pripravljaj mu putove, opraštaj i budi milosrdan i ako budeš tako radio, pohodit će te Mlado sunce s visine, Isus Krist, a obasjat će i sve one koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj kako bi upravio noge naše na put mira.'

Idi i čini milosrđe, opraštaj i čini dobro koje ti je u srcu, jer Gospodin danas želi biti s tobom. Želi ti pribaviti veliko ime. Određuje tvoje mjesto. Želi te posaditi na mjesto gdje nećeš više strahovati. Odredio je i suce koji će te braniti i neće te više nitko mučiti. Pribavio ti je mir. Učinit će te velikim. Podići će Gospodin tvoj dom. I kad se ispune tvoji dani, podići će potomka tvoga nakon tebe koji će se roditi od tvog tijela i utvrdit će im kraljevstvo. Tome kraljevstvu će biti Otac, a on njemu sin. I ako budeš slušao Gospodina, tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka u Bogu, a prijestolje će biti čvrsto uvijeke.

I zato na kraju molim sa svima vama. 'Gospodine, pokaži svom narodu putove svoje i naše pute. Obasjaj nam staze naše. Istinom me svojom vodi i pouči me, jer Ti si Bog, moj Spasitelj. Znam, želiš biti prisan s onima koji Tebe ljube i koji čuvaju Tvoje zapovijedi jer u vjernosti Ti si kadar savez svoj objaviti onima koji Te žele izbliza slijediti. Mi, Gospodine, čeznemo i sada za Tvojom blizinom koja nas odmara i potrebna nam je. Amen!'

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 25. prosinca 2009.
[ 25.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Iz 52,7-10
Ps 98
Heb 1,1-6
Iv 1,1-18

Božić je, dragi prijatelji! Velika mi je radost i čast danas, na ovaj veliki dan, putem medija biti glas u vašim domovima, srcima i obiteljima i iskreno reći svima sretan i blagoslovljen Božić i sveto Porođenje Isusovo!

Božić je dan radosti. To je radost i ove svete noći. Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas, baš kao i nekada, Betlehemska Zvijezda još uvijek sja u tamnoj noći. I danas Ivan u evanđelju svjedoči da je u početku bila Riječ po kojoj je sve postalo i u toj Riječi je život. A život je svjetlo ljudima, koje svijetli u tami i tama ga ne obuze. Bog je poslao čovjeka, Ivana Krstitelja kao svjedoka kako bi svjedočio za svjetlo, da svi povjeruju.

Upravo to Svjetlo je dolazak i rođenje Isusa Krista. Da, to je Božić. 'On je Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svaku osobu. On bijaše na svijetu i svijet po Njemu postade ali Ga ne upozna. K svojima dođe, no njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade vlast da postanu djeca Božja. Dakle, rođeni smo od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.' Riječ – to je Bog. To je Isus koji je danas rođen i s nama je.

A jesmo li mi s Njime? Okupimo se i mi danas oko Djeteta u jaslama, i budimo Mu pratitelji. Budimo radost nebeske vojske u tihoj svetoj noći. Budimo mir na zemlji ljudima dobre volje! Još uvijek tajna moć zla ovija svijet u noć i zato je bio potreban Isusov dolazak. Tmine i danas pokrivaju zemlju i potrebno nam je Svjetlo. On želi biti Svjetlo svima nama koji ga primamo u svoj dom i trebamo. On se nas ne odriče. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir s nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca.

Dijete Isus u jaslama i danas pruža svoje ručice prema nama i njegov smiješak želi reći: 'Dođite k meni svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom!' Pa, odgovorimo na Djetetov poziv smiješkom, ispruženim rukama i otvorenim srcem. Budimo i mi siromašni pastiri i pođimo u Betlehem vidjeti svjetlost neba i od anđela čuti radosnu vijest.

Dakle, hajdemo u Betlehem! Budimo nježni i nevini ljudi. Budimo pastiri puni vjere. Budimo nadahnuti i budimo apostoli ljubavi. Slijedimo poziv Učitelja. Budimo učitelji života. I razlikujmo Svjetlo od tame. Budimo jednostavni i u svojoj jednostavnosti u vjeri slijedimo čudesnu zvijezdu, jer s ruku Djeteta rasipa se rosa milosti na nas koja nas prati velikom radošću. Te ručice istovremeno daju i traže. A vi, mudri, ostavite svoju mudrost, i postanite jednostavni kao djeca a odani dobroti, i u tom stanju uvijek ćete nalaziti ispravan, pravi i siguran svoj put. Amen!

BOŽIĆNA PORUKA JEDNOG ŽUPNIKA

"Svim na zemlji mir, veselje. Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješćuje. I glas s neba potvrđuje.

Dok nam u ove božićne blagdane odzvanja ta draga, stara naša božićna pjesma, obraćam se svima vama, ljudima dobre volje, kako bismo zajedno podijelili radost rođenja Gospodina našega Isusa Krista.
Kao što je davno u betlehemskoj noći svjetlo obasjalo cijeli svijet, tako i danas svjetlo Isusa rođenoga obasjava i toplinom svoje ljubavi grije čitav svijet.
"Rodio se Bog i čovjek usred štalice" - govori nam druga naša božićna pjesma. Otkriva nam onu nedokučivu tajnu utjelovljenja Boga u ovaj svijet; došao je tiho, neprimjetno među ljude. Došao je i ostao zauvijek, da i danas ogrije ovaj hladan i bezosjećajan svijet.
Kao što je Ivan Evanđelista davno napisao: "K svojim dođe i njegovi ga ne primiše." Još uvijek hladna ljudska srca odbijaju Boga. Jer da ga prime, morali bi promijeniti puno toga u svom životu. Morali bi se odreći mnogih stvari, mijenjati svoj odnos prema bližnjima, mijenjati svoje izopaćene moralne zakone. A vratiti se na Božji zakon nije lako.
Sveti Ivan u svome Evanđelju dalje kaže: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja."
Što smo mi, poštovani prijatelji, učinili da se Bog dogodi u našem životu?
Što smo učinili za svoga bližnjega da i njemu bude sretan Božić?
Živimo u ovom svijetu pritisnuti raznim teškoćama. Najčešće se to svodi na materijalne probleme. Koliki ostaju bez posla, zakinuti na plaćama...već se ne može vezati kraj s krajem...
Pa ipak, gledajmo Isusa rođenog na slami u štali: došao je među pastire, siromahe. A opet - koju im je radost Spasitelj s neba donio.
Pastiri su, donoseći svoje oskudne darove, odlazili obogaćeni onim saznanjem - da se evo, sam Bog spustio među njih.
Omogućimo sebi i bližnjima da novorođeni Spasitelj uđe u naše obitelji, u našu dragu Domovinu, kakao bismo konačno krenuli jednim uzlaznim putem prema materijalnom boljitku i duhovnom blagostanju i miru.
"Dobre volje svaka duša, grijeha neka već ne kuša. Nego hvali, diči Boga, što je poslo Sinka svoga."
Ovom božićnom pjesmom, u želji da riječ Novorođenog Djeteta dopre do vašeg srca, čestitam vam sretan Božić i želim obilje Božjeg blagoslova i mira u Novoj dolazećoj godini!

(msgr. Ivan Štrbenac, župnik župe Našašća Svetoga Križa - Orahovica)

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 26. prosinca 2009.
[ 26.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 6,8-10;7,54-59
Ps 31
Mt 10,17-22

Danas je Sveti Stjepan mučenik, a slavi se odmah nakon Božića. S pravom postavljamo pitanje, gdje je, dakle, sada veselje božićne noći? Gdje je tiha sreća svete noći? Gdje je mir na zemlji? S jedne strane imamo misterij utjelovljenja, a s druge strane misterij zla. Svjetlost u liku Djeteta, koja je sišla s neba, suprotstavlja se moći grijeha i zla.

Znamo i to kako je sveti Stjepan prvomučenik slijedio Gospodina u smrt. Svjedočio je za Krista riječju i krvlju. Išao je slijedeći Kristov duh, duh Ljubavi, koji se borio protiv grijeha, ali ljubio grješnika, i koji, sve do smrti, pred licem Božjim brani ubojicu. Dakle, slijedio je poziv Učitelja.

Zar ne, dragi prijatelji, koliko puta i koliki i mnogi su u životu bili u sličnim situacijama? To svjedoči i naša ne tako davna povijest, jer mnogi prođoše sudbinu sv. Stjepana i u Domovinskom ratu. Dakle, smrt i mučenje sv. Stjepana govori i viče i kroz događaje mnogih životnih stradanja i danas. U takvim slučajevima u pravilu ne ostajemo hladni jer se u našoj nutrini nešto pokrene, dodirne, ali to dirnuće često ima posljedice za život i tada istinski promatramo život drukčijim očima. I sve što je nekad bilo važno, u datom trenutku postaje nevažno ili obrnuto.

Tako i događaj sv. Stjepana nosi poruku i tebi i meni. Budi ljubav gdje je mržnja, praštaj gdje je uvreda, donosi istinu gdje je zabluda, budi vjera u nevjeri! I ne boj se! Slijedi Isusa! I kad vas predaju, kazne i osude, ne bojte se!

A Matej evanđelista danas kroz biblijska čitanja poručuje; 'Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti, jer Duh Oca vašega govorit će u vama i kroz vas.' Zato ustraj do svoga svršetka, osluškuj otkucaje života, vjeruj i doživjet ćeš kako te Bog mudro i pametno vodi kroz život i moli Gospodina da ti dade zdravu uravnoteženost za rast u dobru.

Čini ljubav, budi radost i srdačnost i uzmi dovoljno vremena za sebe i za druge, za dobre misli, razgovore i osjećaje i za djelovanje koje traje cijeli tvoj život. I još danas započni iznova živjeti! Amen! Aleluja!

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 27. prosinca 2009.
[ 27.12.2009 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Sir 3,3-7.14-17a
Ps 128
Kol 3,12-21
Mt 2,13-15.19-23

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa koja sve obitelji poučava svetosti obiteljskog života, kojemu je središte Krist Gospodin neka i nas kroz biblijska čitanja pouči kako plodonosno živjeti.

Danas mnoge obitelji žive u nemiru i trpe zbog nasilja, nepravdi i progonstava. Zato nam Isus danas postavlja pitanje: 'A gdje ste vi odgovorni? Zašto se ne zauzimate za izgradnju istinskoga mira i blagostanja čovječanstva?' Imate poslanje. Služite velikoj obitelji – Crkvi – gdje su mnogi među vama osamljeni i žive bez topline obiteljskog doma, bez oslonca i utočišta u trpljenjima. Ako, dakle, svoj pogled dublje svratimo na obitelji danas, osjetit ćemo kako je danas obitelj u krizi. Pitamo se, prijatelji, što nam je činiti?

Odgovor na ovo pitanje nudi nam Sveta obitelj. Poziva nas na dubinu radosti obiteljskoga i osobnog života. Zato budimo radosni i zbog drugog čovjeka u kojem vidimo brata, i zbog naših obitelji u kojima nalazimo toplinu ljubavi. Danas otvorimo svoja srca toj toplini ljubavi, otvorimo ih jedni drugima i dijelimo ono što imamo. Dijelimo radost, mir, blagoslov i ljubav. Molimo jedni za druge, jer puno je toga što u nama treba biti očišćeno. Postanimo svjesni svoje odgovornosti za drugoga, a posebno za one koje nazivamo obitelj. Obitelj daruje mnogo, ali za uzvrat i traži mnogo. A Sveta obitelj je izvor motivacije za svaku obitelj, pa i za današnju 'modernu' obitelj.

A kroz Lukino pero Isus pada na koljena i moli; 'Oče, ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene, ali ne moja, nego tvoja volja neka bude.' Tako je molio Isus. A ja zajedno s vama, dragi prijatelji molim; 'Daj mi, Gospodine, čašu rose jutarnje, ljepotu cvijeća, na kom je titrajuć tekla tvoja Krv; da se pričestim, da se očistim, od svake ljage nutarnje, pa da zapjevam tebi u slavu i čast, za spas stvorenju svakom koje se uzda u tebe, Gospodine' /Đuro Sudeta/.

Pa neka i danas svi naši i svi obiteljski odnosi budu ukorijenjeni u Kristov odnos. Sve što imamo neka pripada Bogu. I neka ta riječ bude ključna riječ koja treba podupirati, upravljati i nadahnjivati sav obiteljski odnos i neka uistinu sve što se u obitelji čini bude u Gospodinu Isusu. Amen!

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 29. prosinca 2009.
[ 29.12.2009 ]

Pripremio: fra Diego Deklić
ČITANJA:

1 Iv 2,3-11
Ps 96
Lk 2,22-35

U ove dane božićnog vremena prvo čitanje u misi uzimamo iz prve poslanice sv. Ivana, apostola Božje ljubavi. U njoj se jednostavnim načinom iznose temeljne istine kršćanske objave i samo značenje kršćanskog života. Danas nam Ivan donosi kriterij po kojem možemo prepoznati jesmo li mi upoznali Isusa, Riječ tijelom postalu.

Prvi kriterij je čuvati Njegove zapovijedi. Čuvati se može samo ono što nam je dragocjeno. Njegove zapovijedi nisu ništa drugo doli Isus sam, njegov život, njegovo ponašanje, njegove riječi i djela. Zato će i reći apostol Ivan: 'Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putem koji je on hodio.' Sam Isus postaje put i zapovijed. On je jedino mjerilo kršćaninovog života. A sve se može svesti na jedan nazivnik: Budući da je Isus utjelovljena ljubav Božja, Njegova je zapovijed ljubav. Ljubav se naziva i svjetlošću. Tko ne ljubi, ostaje u tami.

Na to se savršeno nadovezuje evanđelje u kojem evanđelist Luka donosi zgodu prikazanja Isusova u jeruzalemskom hramu. Pravedni Šimun tada ga je nazvao 'Svjetlom na prosvjetljenje naroda'. Bog je po Isusu pozvao svakog čovjeka da prijeđe iz tame zla i grijeha u svjetlost istine i dobrote Božje. Krštenje nas obvezuje da živimo kao djeca svjetla.

Za Šimuna se kaže da je bio pravedan i bogobojazan. To znači da mu je Bog bio mjerilo života. Šimun osluškuje poticaje Duha Božjega, daje se voditi od Boga, ponukan Duhom dolazi u Hram, iščekujući Utjehu Izraelovu. Gdje da mi nađemo utjehu u našim neutješnim prilikama života? Zar ne u onome koji je jedini Utjeha – a za njega ne bijaše nikoga da ga utješi…

Kada Šimun prima Isusa u naručje, doživljava blaženstvo mira. To znači da je njegov život u potpunosti ispunjen i sretan. Tko ne bi želio imati takvo iskustvo? Samo je Isus potpuni mir srca! Puninu mira ostvarit ćemo tek kada se ostvari naš konačni susret s Njime. Ali već na zemlji moguće je doživjeti da je Isus mir naš usred svih nemira koji nas okružuju. Da bi se to ostvarilo, potrebni su nam česti sakramentalni susreti s Njime!

Mi smo još sretniji od svetog starca Šimuna! On ga je primio na ruke, a mi ga po sv. Pričesti primamo u svoje tijelo i dušu! Možemo s njime ponoviti 'Oči moje vidješe spasenje tvoje!' Jesmo li toga svjesni i jesmo li zbog toga sretni?