www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 30. prosinca 2009.
[ 30.12.2009 ]

Pripremio: fra Diego Deklić

ČITANJA:

1 Iv 2,12-17
Ps 96
Lk 2,36-40

Današnji tekst iz prve poslanice sv. Ivana, upravljen starijima i mladima, stavlja naglasak na vršenja volje Božje kao uvjeta da se ostane u Njegovoj ljubavi i othrva napastima ovoga svijeta: 'Što je god svjetsko – požuda tijela, požuda očiju i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.' Ovo nam je dobra uputa kako Božić ne bi ostao samo na razini osjećaja, potrošnje, uživanja u jelima i zabavi – bez sadržaja vjere. Velika sv. Terezija Avilska bi rekla: 'Sve prolazi, Bog ostaje. Onome tko ima Boga, ništa ne nedostaje!'

Evanđelje nam pokazuje jednu ženu, proročicu Anu, poodmaklu u godinama, koja je znala strpljivo i vjerno čekati Božji pohod. I baš onda kad je izgledalo da je njeno očekivanje bilo uzaludno, njezina je čežnja ispunjena, njezina je ustrajnost u molitvama i postovima nagrađena.

Ana, žena jednostavna poput Šimuna, otvorena je Duhu Božjemu (u njoj kao da prepoznajemo naše bake koje su svakoga dana u našim crkvama ustrajne i vjerne u molitvi). Upravo takvima, malenima i poniznima otvaraju se Božje tajne: oni imaju oči koje vide dalje od pojavnoga. Njihov je vid izoštren nutarnjim pogledom i zato u Djetetu prepoznaju puno više od djeteta donesenog u hram: prepoznaju u njemu Mesiju. Kao da čujemo odjek božićnog misnog predslovlja: 'Dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima.' I nama božićno slavlje želi otvoriti oči da spoznamo Božju blizinu, njegovu dobrotu i ljubav.

Za proročicu Anu sv. Luka piše da je nakon tog jedinstvenog susreta svima pripovijedala o Djetetu. Šimun i Ana prvi su Isusovi navjestitelji. Oni su slika svih nas koji bismo trebali, otvoreni Božjem Duhu, živeći pobožno, otkrivati i prepoznavati Isusa danas i svima o Njemu govoriti i svojim životom svjedočiti za Njega.

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 2. siječnja 2010.
[ 2.1.2010 ]

Pripremio: fra Diego Deklić
ČITANJA:

1 Iv 2,22-28
Ps 98
Iv 1,19-28

Ono oko čega su se Isusovi suvremenici podijelili bilo je shvaćanje Njegove osobe. Manji broj ljudi prepoznalo je u Isusu Božjeg pomazanika – Mesiju. Druga skupina optužila ga je za lažno predstavljanje i zbog toga odvela na Golgotu.

Apostol Ivan danas potiče kršćane da ostanu u pravoj vjeri koja ispovijeda da je Isus iz Nazareta – Mesija – Božji Pomazanik. To potvrđuje i Ivan Krstitelj u Evanđelju govoreći svećenicima i levitima poslanim iz Jeruzalema.

'Među vama stoji onaj kojega vi ne poznate', govori im. Mesija je već tu, ali oni ga ne prepoznaju. Poznavati u biblijskom rječniku ima puno dublje značenje nego li u našem svakodnevnom govoru. Poznavati nekoga znači ući u shvaćanje njegove osobe, ali još više ući u odnos ljubavi i prijateljstva. Kao Kristovi učenici pozvani smo biti oni koji Isusa poznaju, koji žive s Njime u prijateljstvu i ljubavi. I mi bismo poput sv. Pavla trebali moći reći: Znam komu sam povjerovao!

Danas svijet možda više nego ikada treba ljude koji imaju iskustvo živoga Boga, kao što mudro reče papa Pavao VI: 'Današnji svijet radije sluša svjedoke nego li učitelje, a učitelje sluša ukoliko su svjedoci.'

Kao što je Ivan Krstitelj samom svojom pojavom bio živi poziv na obraćenje i promjenu života, tako smo i mi kršćani pozvani biti glas koji viče u pustinji svijeta: 'Pripravite put Gospodinu!' Više od riječi pozvani smo svjedočiti životom.

'Među vama stoji onaj kojega vi ne poznate.' Da nam se ne bi to dogodilo, ovo nas božićno vrijeme poziva da se zagledamo u Dijete položeno u jasle: da Mu bez straha otvorimo prostor svoga bića i života, da bi moglo u nama zapaliti još veću i žarču ljubav koja je jedina kadra upoznati Onoga koji i sam jest Ljubav.

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 8. siječnja 2010.
[ 8.1.2010 ]

Pripremio: dr. Zvonko Pažin
ČITANJA:

1 Iv 4,7-10
Ps 72
Mk 6,34-44

Često smo s pravom oprezni, pa i sumnjičavi na slatkorječiva obećanja naših dragih obrtnika vodoinstalatera, zidara, mehaničara… Jer, kada je u pitanju popravak perilice, onda nisu važne riječi i obećanja, nego je presudno da je uređaj stvarno popravljen, a cijena razumna. Kada su prijatelji i naši bližnji u pitanju, toliko puta smo poželjeli da njihova djela barem upola prate njihove riječi…

Čini mi se, dragi prijatelji, da se i mi prema Bogu odnosimo tako da puno pričamo, a premalo djelujemo, odnosno da ne stojimo iza svojih riječi. Isus, naime, jasno veli: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! Upravo nam to govori i današnji odlomak iz Prve Ivanove poslanice: ''Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.''

Jednostavna je i jasna riječ: ne možemo reći da ljubimo Boga ako preziremo bližnjega. Netko bi mogao reći: lako je ljubiti Boga. On je velik, pravedan, dobrostiv, milostiv, on je savršena Ljubav. Ali voljeti ovoga što mi sjedi preko puta. E, taj je i nesavršen i neljubazan i osvetljiv i nepravedan, da ne idemo u detalje što mi je učinio i što mi i sada čini. Kako njega voljeti. Zar Bog ne zna s kime ja imam posla? Nije li to ipak previše?

Dragi prijatelji, Gospodin Isus nam je i ovdje najbolji putokaz i primjer. Veli Pavao u Poslanici Rimljanima: 'Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.'

Krist nas ljubi takve kakvi jesmo. Ne zato što smo savršeni, besprijekorni, sveti… Bog nas u Kristu ljubi jer smo njegova djeca, njegova svojina. I sada ćemo lako naći primjer iz svakodnevnog života. Puno smo puta doživjeli – i iz vlastitog primjera – da roditelj djetetu sve prašta i da ga ne prestaje voljeti unatoč djetetovih lutanja ili nezahvalnosti. I kad svi od nekog mladog čovjeka žele dići ruke, roditelj uvijek vidi i dobre strane na svome djetetu i duboko vjeruje da ono može napredovati u dobru.

Jednostavna je pouka, dragi prijatelji. Onako kako roditelj voli svoje dijete, onako kako Bog voli svakog čovjeka, tako smo i mi pozvani ljubiti jedni druge. Ne zato što bi naši bližnji bili savršeni i besprijekorni, nego jednostavno zato jer su naša braća i sestre i Božja djeca. Nije naše da sudimo i presuđujemo. Naše je da dobro činimo uporno, uvijek, svagdje, koliko možemo, iskrenim srcem. I samo tako možemo pokazati i sebi i drugima da smo istinski ljubitelji Božji. I Bog koji vidi u tajnosti, uzvratit će nam.