www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Propovijedi

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 10 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 ... 28 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

visnja

Naslov:

Postano: 09 sij 2010 07:54

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 9. siječnja 2010.
[ 9.1.2010 ]

Pripremio: dr. Zvonko Pažin
ČITANJA:

1 Iv 4,11-18
Ps 72
Mk 6,45-52

Uglavnom nam je poznato kako je u proizvodnji i prodaji reklamiranje proizvoda izuzetno važno i kako proizvođači troše velika sredstva upravo na oglašavanje. Reklama je važna u svakom poslu, pa i u politici, koja je svojevrstan posao. Moj je blagi dojam da i mi u Crkvi podliježemo takvom ozračju. Koji puta sam bio u različitim odborima koje je pripravljalo neki crkveni događaj ili neko liturgijsko veleslavlje. I onda sam čuo od nekih sudionika da to događanje valja i 'medijski popratiti'. I tako to onda i bude. Jer, vjerojatno su u pravu: u današnjem društvu, ako se o nečemu ne piše i ne govori u javnim medijima, to kao da i ne postoji, kao da se i nije dogodilo.

Međutim, u današnjem evanđelju Isus se posve drugačije ponaša. Opisuje se kako je Isus izliječio gubavca jednim doticajem ruke. U ono je vrijeme guba bila neizlječiva i strašna bolest, koja je usto bolesnika stavljala u posvemašnju izolaciju od društva. Bilo je jasno: za Isusove suvremenike izlječenje od gube jasan je znak i neosporno čudo. Nakon toga su još mnogi drugi bolesnici dolazili k Isusu i on ih je sve ozdravljao.

Međutim, Isus nije htio slavodobitno i samodopadno uživati u svojim uspjesima. Veli današnje evanđelje: 'Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.'

Isus se sklanjao na samotna mjesta i molio se. Prvo, Isus se molio svome nebeskom Ocu. Njemu je zahvaljivao, njega je slavio i hvalio. Drugo, Isus se sklanjao od ljudi, jer je većina očekivala od njega da postane ovozemni mesija koji će osnovati moćno židovsko kraljevstvo u čisto političkom smislu. Nije Isusu do isprazne slave. Sklanja se od mase koja viče sad jedno, sad drugo.

Što nam to govori? Jednostavno. Mi se trudimo činiti dobro. Ponajčešće je to nevidljivo. Međutim, dogodit će se da će to koji puta ljudi primijetiti i cijeniti. Hvala Bogu. Ne tražim slavu niti to zbog slave činim. Činim dobro iz uvjerenja, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ako to prođe nezapaženo, hvala Bogu, nisam to činio zbog ljudske slave. Ako to ljudi zapaze, veselim se, hvala Bogu. Bogu jedinome hvala koji mi je dao i razum, da uvidim, srce da osjetim ljudsku potrebu i ljubav da onda i djelujem. Božje je to djelo. Bogu za sve zahvaljujemo, ne želimo se uzdizati i izdizati, ne želimo tražiti blještavilo medija niti isprazno klicanje mnoštva.

Ne želimo svoja dobra djela činiti da bi nas ljudi hvalili kako je Isus predbacivao farizejima. Mi vedro činimo dobro pa se onda možemo veseliti ako se Bog po nama proslavlja i među drugim ljudima. Tako širimo Božju slavu. Samo Božju, a ne svoju.

Budite mi danas i zdravi i veseli i Božji! Bog vas blagoslovio!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 10 sij 2010 08:14

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 10. siječnja 2010.
[ 10.1.2010 ]

Pripremio: don Marinko Mlakić
ČITANJA:

Iz 40,1-5.9-11
Ps 104
Tit 2,11-14;3,4-7
Lk 3,15-16.21-22

Krštenje Isusovo prekretnica je u Njegovom životu. Nakon ovog događaja on je najprije otišao u pustinju, a onda počeo propovijedati obraćenje i dolazak Kraljevstva nebeskog.

Logično je postaviti pitanje zašto se Isus krstio. Sam Ivan mu veli da bi on njega trebao krstiti. Jer krštenje je za grješnike. Isus mu odgovara: 'Dolikuje da ispunimo svu pravednost.' Naime, Ivan je Isusa odmah prepoznao kao Jaganjca Božjeg koji je bez mane, žrtva za grijehe svijeta. Zna da Isusu krštenje nije potrebno i odvraća ga. No, Isus ipak traži da bude kršten kako bi se u potpunosti solidarizirao s čovjekom. Ovdje mi pada na pamet naša ljudska sklonost kako obično u svemu želimo proći što jeftinije i bezbolnije. Hoćemo 'proći lišo', reklo bi se u Dalmaciji. Volimo dobiti protekciju i često izbjeći ispuniti i ono što bismo radi svoje slabosti morali.

Isus je spreman radi svoga poslanja, radi čovjeka, da mu se što više približi, ispuniti i više pravednosti nego li je to njemu potrebno. To je božanska ljubav na koju bi se trebala ugledati svaka ljudska ljubav. Ona ne gleda na mjeru. Daje i više nego što treba. Ide do kraja. Ljubav ne gleda sebe. Isusovo krštenje simbolična je, ali i stvarna gesta učinjena iz ljubavi u kojoj se Bog približava čovjeku postajući mu u svemu jednak osim u grijehu.

Isus se spušta u vodu Jordana. Poistovjećuje se sa sudbinom grješnog čovjeka. Ono što on sada čini dosljedan je nastavak onoga što je Bog započeo samim utjelovljenjem Isusa Krista kada je, kao čovjek rođen od žene, ušao u našu ljudsku povijest. Ta Božja solidarizacija ostvarila se do kraja na križu prihvaćajući svu tragediju ljudskog života u kojem mržnja zna tako zapasati da jednostavno ubija, bezobzirno. No na istom tom križu, u istom tom času samo naizgledne pobjede mržnje, Bog čovjeku otvara novu dimenziju života. Otvara vječnost. Bog pokazuje da je ljubav ipak jača, jer može odoljeti svakoj mržnji ostajući ljubav do kraja.

Na blagdan Isusova krštenja valja nam se sjetiti svoga krštenja - tog temelja na kojem bi trebala biti sazidana građevina naše vjere. Krštenje je sakrament: dar i poziv, milost i odgovornost, prilika i izazov, Božji zahvat i čovjekov odgovor.

Što to konkretno znači biti kršten? Krštenjem smo ukopani u smrt i uskrsnuće Kristovo. Krštenjem Krist pokazuje put ljubavi. Pokazuje da postoji izlaz iz ljudske malenosti u božansku velikost, bezgraničnost. Pokazuje nam put da se čovjek do kraja očovječi suobličujući se njemu – Kristu.

Krštenje je temelj života. Ono nas čini usidrenim u pravi život koji se ovdje na zemlji ne ostvaruje do kraja već u vječnosti, ali nam se već ovdje daje sposobnost da nadom predokušavamo puninu života. U krštenju nam se Bog intimno objavljuje i osobno nam dolazi. Dolazi da nas uzme za ruku i povede onamo kamo nas je već stvaranjem predodredio.

Krštenje je, dakle, susret čovjeka i Boga – susret koji se po vjeri nastavlja i razvija u molitvi, u sakramentima, u upoznavanju Božje objave, u djelima milosrđa i tako sve do punine života za koju smo stvoreni.

Krštenje je, nadalje, dar i obaveza, milost i poziv. To nije nikakva čarolija ili alkemija kojom se snagom neke magije nešto samo po sebi događa. To je novo stvaranje čovjeka u kojem itekako važnu ulogu ima sam čovjek. U krštenju Bog i čovjek zajedno kreću u avanturu života. Biti kršten znači vjerovati da mi je Bog potreban, da sam sebi nisam dovoljan, da mi je njegovo čišćenje, njegova milost neophodna kako bih postao i ostao čovjek, božanski svet.

Krstiti se znači prihvatiti život kao dar Božji. Znači prihvatiti onakav život kakvog mi Bog daruje. Prihvatiti njegovu volju u životu. Mi ljudi lako vjerujemo dotle dokle se nekako naši i Božji planovi poklapaju. No, kada se dogodi da nam život donese nešto neočekivano, kad nas umjesto željenog zdravlja zadesi bolest, kad umjesto uspjeha dođe nepriznanje i osporavanja, kad umjesto prihvaćenosti naiđemo na poniženje, onda vrlo teško prihvaćamo križ i nosimo ga poput Isusa.

Krstiti se znači odgovorno u vjeri prepustiti se Bogu i znati iz njegove ruke primiti i dobro i zlo – i blagoslov i križ – vjerujući da Bog kuša, ali ne uništava, da Bog žrtvu i trpljenje nagrađuje i da samo ustrajnost do kraja vodi u život u punini.

Konačno, krštenje, ta milost koju smo primili, svakog od nas poziva da budemo svjedoci. Ono započinje pranjem u vodi, ali se nastavlja u življenju kršćanske vjere ostvarivanjem poziva na ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Ono nas čini zajedničarima kraljevskog svećenstva. Kao krštenici dobivamo snagu da mijenjamo, a time i odgovornost, odgovornost za cijeli svijet, za svakog čovjeka, koji nam je brat. Svima kao svjedoci trebamo pomoći da se krste: da se peru i suobličuju Kristu, izvoru života.

Pomislimo, braćo, danas na svoje krštenje i dopustimo da Bog na nama ispuni svoju pravednost.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 18 sij 2010 08:29

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 18. siječnja 2010.
[ 18.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

1 Sam 15,16-23

Što ja doživljavam kao svoga 'amaleka' protiv kojega se moram boriti?

Mk 2,18-22

U ono vrijeme u židovstvu je postojala razlika između obaveznog posta i svoljevoljnog posta. Post je bio obavezan u dane žalovanja i vremena opasnosti od suše, gladi, rata. Ivanovi učenici i farizeji postili su dragovoljno. Svima je pak bilo zabranjeno postiti u dane radosti, to znači subotom i na većinu blagdana. Od Isusa se očekivalo da on i njegovi učenici poste. No Isus se služi slikom svadbene svečanosti – koja je metafora za Božje kraljevstvo – i odgovara svojim kritičarima:
'Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima?'

Svadba, Božje kraljevstvo - to je radost. Sam je Isus svoje djelovanje i svoju poruku razumijevao kao veliki blagdan. Zato ljudi u njegovoj nazočnosti uopće ne mogu postiti. No bit će povoda i za žalovanje, kad je post primjeren. Isus naznačuje čas svoje patnje kad će im on, Zaručnik, 'biti oduzet'.

Što nam znači post i svetkovanje? Post može biti izraz odmaka od svega što nas odvodi od naše čežnje za Božjim kraljevstvom. Može biti i izraz solidarnosti s onima koji imaju manje od nas. No naš kršćanski život morao bi prije svega biti prožet radošću, premda smo svjesni da još uvijek nismo dospjeli do cilja i da još uvijek ima povoda za žalost. Na taj način naš život dobiva prave mjere: postoji vrijeme žalosti i posta, no i oni nose predznak radosti koja će nas jednom u potpunosti obuhvatiti i više nam nikada neće biti oduzeta.

Molitva:

Bože, Tvoje je kraljevstvo punina radosti, jer za radost si nas stvorio. Oslobodi naš pogled za ljepotu tvojega stvorenja i za bogatstvo ljudskih susreta, kako usprkos tolikim povodima za žalost ne bismo iz vida izgubili svoj cilj. To Te molimo po Isusu Kristu, koji nam je ostavio Duha radosti. Amen.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 19 sij 2010 22:43

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 19. siječnja 2010.
[ 19.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

1 Sam 16,1-13

Možda bismo tu i tamo rado zavirili u ljudska srca kako bismo saznali što ljudi oko nas o nama doista misle. Ili bismo bili sretni kad bismo mogli vidjeti budućnost, kako bismo saznali kamo vodi naš put i putovi onih do kojih nam je stalo... Kod Davidova izbora za novoga izraelskog kralja Bog kaže Samuelu: 'Bog ne gleda kao što gleda čovjek. Čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu.'

Budući da se Božji pogled ne zadržava na čovjekovoj vanjštini, On vidi dalje, dublje i bolje. Zato njegov pogled pada na najmanjega, na Davida. Davidovo izabranje za kralja prekretnica je za Izraelovu povijest. Taj će mališan povesti Izraela u bolju budućnost i učiniti najbolje za svoj narod. Ovo čitanje ukazuje na temeljnu istinu o Bogu: naš Bog ima prodoran i dalekovidan pogled. Takvim svojim pogledom gleda svaku i svakoga od nas. Tim me pogledom ne razgolićuje, nego iz mene izvlači ono najbolje, a što drugima možda izgleda beznačajno. Pred Bogom maleno u meni može postati velikim, nečim što je baš meni dao u zadaću.

Mk 2,23-28

'Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.' Za koje bi se današnje situacije, prema mojemu mišljenju, mogla primijeniti ova Isusova rečenica? Zapovijedi, zabrane i norme u našemu društvu – koje od njih služe kao potpora pojedincu i zajednici, a koje doživljavam kao besmislene, i zašto?

Molitva:

Bože slobode, Ti si dao svoje zapovijedi kako bi uspio naš život u zajedništvu i uzajamnosti te kako ne bismo zlorabili svoju slobodu. Daj nam kritički pogled na pravila koja postavljamo, kako bismo spoznali služe li dobru ljudi ili prije koče njegovo ostvarenje. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je svoje djelovanje ravnao prema zapovijedi ljubavi. Amen.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 20 sij 2010 07:37

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 20. siječnja 2010.
[ 20.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

Čitanja:

1 Sam 17,32-51

Filistejci su simbol za sile koje pred nas, kad se s njima suočimo, postavljaju pitanje: Kome doista služim? Bogu ili kumirima? Božjoj volji ili vlastitome egu? U biblijskim tekstovima uvijek se iznova ponavlja obrazac: dokle god Izrael služi Bogu, Filistejci nad njim nemaju nikakvu moć. No čim Izrael otpadne od Boga, Filistejci imaju prevlast. Kaže se da Golijat ima tri metra. Ta činjenica ispunja Šaula strahom i trepetom. Tko se može nositi s takvim gorostasom? Šaul se pouzdaje samo u svoje snage. Traži drugoga Golijata, možda od četiri metra – jer vjeruje da se Golijata može pobijediti samo drugim Golijatom.

No Bog bira Davida i stranica se okreće. Jer David Boga stavlja na prvo mjesto. Dok Golijata zanima samo ono što se može vidjeti, David promatra situaciju iz perspektive vjere i polaže svoj život u ruke nekoga tko je posve Drugi. Ako vjerujem, ne gledam samo na vlastite mogućnosti, nego jednako tako i na Božje resurse. Moje su mogućnosti ograničen, Božje nisu. David ima povjerenja u Onoga tko stoji iza njega. Zato mu je za pobjedu dovoljan kamenčić. Hrabrost dolazi iz vjere u Božje mogućnosti u meni. Povjerenje u Božju snagu pomaže mi suočiti se sa strahom i pobijediti ga, pa makar bio velik kao Golijat.

Mk 3,1-6

Ovo izlječenje je konkretna ilustracija Isusove rečenice da je subota radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Činiti dobro – to je uvijek ispunjavanje Božje volje, čak i onda kad zbog toga dođem u sukob sa zakonima.

Molitva:

Bože života, po Isusovim postupcima Ti nam pokazuješ da Ti je dobro ljudi važnije od obdržavanja zapovijedi. Ojačaj glas naše savjesti, kako bismo donosili odluke u skladu s Tvojom voljom. To Te molimo po Isusu Kristu, koji nam stavlja na srce da slušamo Tvoj glas te činimo ono što je dobro i što spašava život. Amen.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 21 sij 2010 07:41

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 21. siječnja 2010.
[ 21.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

Čitanja:

1 Sam 18,6-9;19,1-7

Otkada su žene u pjesmi i plesu stavile Davidov uspjeh iznad Šaulova uspjeha, Šaulov je pogled postajao sve mračniji i mračniji. On više ne živi i ne radi 'za' Izrael, nego živi i radi 'protiv' Davida. Svi postupci su strahom uvjetovane reakcije na Davidov uspjeh. Snuje o uništenju svojega suparnika. David pak svoj uspjeh ne gradi nauštrb Šaula ili Jonatana.

David. Mlad, lijep, višestruko nadaren, kod sviju obljubljen. A Jonatan? Ima sve razloge bojati se Davida kao rivala za prijestolje, koje mu pripada kao prvorođencu. No on priznaje da David – kojega on ljubi kao svoj život – ima sve što jedan kralj treba imati. Stoga mu daje prednost i zauzima drugo mjesto.

Tri čovjeka – tri načina ophođenja s konkurencijom. Šaul: ovdje ima mjesta samo za jednoga od nas dvojice – a taj ću biti ja, pod svaku cijenu i ne birajući sredstva. David: poštujem onoga tko je ispred mene, činim ono što mogu i što je do mene te čekam dok ne dođe moje vrijeme. Jonatan: priznajem da je netko bolji od mene, stoga mu prepuštam mjesto koje mu pripada i podupirem ga.

No kakve to veze ima s Bogom? Korištenje moći uspijeva, u Božjim očima, samo ako priznam da ja nisam mjera svih stvari, nego da na mjestu i na položaju koji zauzimam moram vršiti Božju volju – ne svoju i ne ono što gomila koja mi kliče želi čuti. To vrijedi za sve nas, bez obzira na kakvom se položaju nalazili...

Mk 3,7-12

Kad se osjećam 'pritisnut' zahtjevima i željama drugih – znam li si osigurati vrijeme za povučenost? Živim li u zdravom ritmu koji podrazumijeva udisaje i izdisaje, vremena aktivnosti i vremena spokoja?

Molitva:

Bože naše nade, posvuda si prisutan i okrećeš se ljudima koji pate na duši ili tijelu. Željeli bismo, po Tvojem uzoru, ne zatvarati oči pred patnjama ovoga svijeta nego sve činiti kako bi se život pridigao. No naše su mogućnosti ograničene. Daj da vjerujemo da ćeš Ti dovršiti ono što mi započnemo. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je svoju snagu crpio iz povezanosti s Tobom. Amen.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 22 sij 2010 08:57

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 22. siječnja 2010.
[ 22.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

1 Sam 24,3-21

David se odriče osvete. Drži se načela da život jednog čovjeka ležu isključivo u Božjim rukama. David računa na Boga, premda ne može vidjeti kako će se dalje odvijati njegov život.

Imam li i ja 'najgoreg' neprijatelja? Kakve osjećaje gajim prema njemu? Mogu li podnijeti pomisao da je i moj najgori neprijatelj obuhvaćen Božjom ljubavlju?

Mk 3,13-19

'Isus ustanovi dvanaestoricu', ili kako kaže izvorni tekst, 'stvori dvanaestoricu'. To podsjeća na biblijski izvještaj o stvaranju: 'I stvori Bog čovjeka...'. Isus je dakle stvoritelj kršćanske zajednice, iz čijeg je skromnog početka proizašla Crkva raširena po svem svijetu.

Stoga je izbor apostola prekretnica u povijesti spasenja, kao što je to bilo stvaranje. Broj dvanaest upućuje na sav taj sadržaj. On sugerira dvanaest Jakovljevih sinova, i jednako toliko plemena starozavjetnog Božjeg naroda. Božji blagoslov koji je ležao na tim plemenima ima se sada protegnuti na čitavi svijet.

Isus poziva dvanaestoricu na brdu. Brda su u Bibliji mjesta osobite Božje blizine. Uspinjati se na brdo znači napustiti dosadašnje životno usmjerenje i nasljedovati ono 'uzvišenije'. To je Isus povjerio dvanaestorici, ljudima koji se nisu mogli pohvaliti nekim osobitim talentima ili zaslugama.

No tko posluša poziv na nasljedovanje, tko se prepusti Isusovom vodstvu, taj također dobiva snagu koja mu je potrebna da bi živio u skladu sa svojim pozivom. Isus i mene poziva, osobno, po imenu. Razabirem li njegov zov? Mijenja li on moje dosadašnje životno usmjerenje? Okrećem li se prema 'uzvišenijemu', prema nebesima?

Molitva:

'Gospodine, probudi svoju Crkvu započevši od mene. Gospodine, gradi svoju Crkvu, a započni od mene. Gospodine, daj da tvoj mir dođe na svu zemlju – započni od mene. Gospodine, donesi svoju ljubav i istinu svim ljudima, počevši od mene.' (molitva je sročena u Kini)

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 23 sij 2010 22:33

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 24 sij 2010 23:45

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 23. siječnja 2010.
[ 23.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

Čitanja:

2 Sam 1,1-27

David je potresen gubitkom prijatelja. Biblija nam pripovijeda o snazi prijateljstva kao jednom vidu življenja ljubavi.

Mk 3, 20-21

'Izvan sebe je', poludio je, fantazira. Ovaj tekst ruši ružičastu i idiličnu sliku o 'svetoj obitelji', jer Biblija ne potiskuje konflikte. Štoviše, ona oslobađa od nerealno harmoničnog ideala obitelji zbog kojega se mnogi osjećaju nemoćnima, preko mjere opterećenima jer ga ne mogu doseći. Ako trpimo zbog pritiska obitelji, koja nas pokušava na silu 'vratiti na pravi put', promijeniti, prisiliti na određena ponašanja, možemo slobodno odahnuti jer nas Isus od toga oslobađa. To oslobođenje ne može proći bez konflikata. Tako ni Isusa, primjerice, ne razumije ni vlastita obitelj.

Ako netko do te mjere iskače iz ustaljenog poretka te tumara zemljom kao putujući propovjednik ili iscjeljitelj, tada s njime nešto nije u redu. Čini se da se članovi Isusove rodbine brinu za čast svoje obitelji te žele urazumiti Isusa. No Isus jasno poručuje da nijedan čovjek ne može 'posjedovati' drugoga čovjeka. I on se drži četvrte Božje zapovijedi da treba poštivati svoje roditelje, no poštivanje nema ništa zajedničko sa slijepim posluhom.

Isus nam nadasve pokazuje da ništa ne smijemo postaviti iznad Boga, pa ni vlastitu obitelj. Obitelj je važna, ali nije najvažnija. Ona ne daje čovjeku ono posljednje uporište, niti ima posljednju riječ nad njegovom sudbinom. Bog je posljednje utočište i najviša vrijednost.

Molitva:

Bože, Ti poznaješ našu potrebu za održivim odnosima, kako bi naš život bio sretan i uspio. Pomozi nam da se u svojim obiteljima jedni prema drugima ophodimo obzirno te se podnosimo sa svojim slabostima i u svojim različitostima.

Daj nam snage da ne izbjegavamo konflikte kad su oni nužni, kako bismo nasljedovali ono što nam Ti donosiš: da budemo kćeri i sinovi tvoje božanske obitelji. To Te molimo po Isusu Kristu, našemu Gospodinu i bratu. Amen.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 24 sij 2010 23:46

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 24. siječnja 2010.
[ 24.1.2010 ]

Pripremili: Darko Grden i sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

Neh 8, 2-4a. 5-6. 8-10

Puno je vremena proteklo otkako je Bog sklopio Savez sa svojim narodom i dao mu svoje zapovijedi. Od tada se narod koleba između vjernosti Bogu i nevjere. Tako je morao u tuđinu, u babilonsko progonstvo, u očaj i žalovanje nad samim sobom. Povratnici sada slušaju iz knjige Zakona i podsjećaju se početaka koji su bili puni obećanja. Plaču dok slušaju riječi Zakona. Jer kako bi samo povijest bila sretnija da su ostali vjerni Bogu.

Važno je znati žalovati nad vlastitim grijehom, jer ako ne znamo žalovati, onda ne možemo doživjeti ni pravu radost oslobođenja. Slušatelji sada u suzama osjećaju koliko su Božje zapovijedi dragocjene za uspjeli život. A kakva im je samo utjeha obećana: Radost Gospodnja vaša je jakost!' – Te su riječi smjernica za naš život: jakima nas čini radost jer je Bog s nama. Ta radost – radi koje smo u konačnici stvoreni i od koje možemo živjeti – može relativizirati mnoge naše brige i muke. Ojačati od 'radosti nad Gospodinom'! Imamo sve razloge radovati se nad tim Bogom!

1 Kor 12,12-31a

Koji je moj osobni dar koji mi je darovan kako bih dao svoj osobiti doprinos kršćanskoj zajednici, Kristovome Tijelu?

Lk 1,1-4; 4,14-21

'Danas' – kaže Isus – započinje Božje kraljevstvo. Više nema vremena za gubljenje! Ljudska bijeda vapi prema nebu. Budući da Bog stoji na strani onih koji trpe zbog nepravde, a kori one koji nepravdu čine, taj je prvi Isusov javni istup prouzročio podjelu. - Svaki je dan Božje 'danas'. Svaki dan mogu se obistiniti Božja obećanja – ako naiđu na vjeru koja je otvorena za primanje dara...

Molitva:

Ti, Bože, koji si naše danas i naše sutra, naše sada i naša budućnost – Tvoje je kraljevstvo među nama. No ima nas mnogo koji Te ne uspijevamo pronaći u ovome svijetu, jer tvoju svjetlost zaklanja toliko pohlepe, toliko opsjednutosti moću, nesposobnosti za ljubav...

Učini nas otvorenima Tvojemu kraljevstvu, poput djeteta koje prima kruh od svojega oca i od svoje majke. To Te molimo po Isusu Kristu, u kome su se ispunila sva obećanja Tvojih proroka. Amen.

Vrh

Strana 10 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 ... 28 Sljedeće

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: