www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 30. studenog 2009.
[ 30.11.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

Rim 10,9-18
Mt 4,18-22

Mir vama, braćo!

Pozivam vas da poslušate Riječ Božju. Vjera nam dolazi od slušanja Riječi Božje. Ne radi se o običnom govoru, o pričicama za malu djecu. Ovo su riječi života. Tko ih sluša, otvara se životu, život ulazi u njega i obnavlja ga. Tko sluša riječi života, može i drugima donositi život. Ne bilo kakav život, nego život vječni, život u miru i radosti, makar usred patnji. Premda smo u slabostima, u grijesima, borimo se svaki dan, poslušajmo Riječ Božju! Ona će nam pomoći, dat će nam svjetlo da razumijemo tko smo, kuda da idemo, na što smo pozvani.

Poslušajmo Riječ Božju u poslanici Rimljanima! '...ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom! Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.' RIJEČ GOSPODNJA.

Najviše me pogodila rečenica: '...nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja!' I zaista, nisu svi poslušali. Možda čak ni velika većina nije poslušala blagovijest, navještaj spasenja. To je strašno, to je bolno. Zašto? Ne znam. Mislim da nitko od nas zemljana ne zna odgovor na to pitanje. Evo, već dvije tisuće godina naviješta se ljubav Božja za svakog čovjeka, a ljudi okreću uši, ne slušaju, ne vjeruju...

Nažalost, i ja često okrećem uši glupostima i lažima. Ne zanimaju me 'ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.' Nemam vjere, zatvaram srce, ne slušam... i umirem. Umirem u svojoj sebičnosti. Tražim svoj spas, spas bez Spasitelja i protiv Spasitelja. Nažalost, i ja sam slab, i grešan, i nevjeran. Ima li nade za mene?

'Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.' Prizivljem te, Gospodine, spasi me! Izvuci me iz smrti u koju sam upao! 'Nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ, i ozdravit će duša moja!' Daj da opet čujem blagovijest: Bog te ljubi, takvog kakav jesi! Dao je svoj život za tebe, i dok te nije bilo, i dok si bio grešnik.

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 1. prosinca 2009.
[ 1.12.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

Iz 11,1-10
Ps 72
Lk 10,21-24

Mir vama, braćo!

Danas nam Crkva, dok počinjemo razdoblje priprave za svetkovinu Kristova rođenja, daje riječ proroka Izaije o iščekivanom Mesiji. Pozorno poslušajmo ovo drevno proroštvo, ispunjeno u Isusu iz Nazareta. Otvorimo svoja srca, neka Duh Sveti, Kristov Duh, u nama učini što je davno obećao. Neka nas ispuni mesijanski mir, mir kojeg donosi Raspeti i Uskrsli Krist!

Poslušajmo Riječ Božju iz Knjige proroka Izaije: ''Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove. Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti. I prebivalište njegovo bit će slavno.'' RIJEČ GOSPODNJA.

Kad čujem ove riječi, najprije pomislim: Kako će to lav jesti slamu k`o govedo!? Toga nema ni u najboljem cirkusu. Ne mogu to ni zamisliti. Jedno je, dakle, jasno: ove proročke slike govore da je Mesija i ono što On donosi ljudima mnogo, mnogo više od bilo koje ljudske predodžbe i očekivanja. Njega ni čovjekova najsmionija mašta ne može dohvatiti. Isus Krist nadilazi čovjekove najljepše želje. I to stoga jer je On – i pravi Bog!

I za kraj, nešto iz Katekizma Katoličke Crkve: Prije Uzašašća Krist je ustvrdio da još nije čas slavne uspostave mesijanskoga Kraljevstva što ga je Izrael očekivao, i koje je, po prorocima, imalo svim ljudima donijeti konačni red pravde, ljubavi i mira. Sadašnje je vrijeme, po Gospodinu, vrijeme Duha i svjedočenja, ali i vrijeme još obilježeno 'nevoljom' (1 Kor 7,26) i kušnjom zla koja ne štedi Crkvu i započinje borbe posljednjih vremena. To je vrijeme iščekivanja i bdjenja. (KKC br. 672)

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 2. prosinca 2009.
[ 2.12.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

Iz 25,6-10
Ps 23
Mt 15,29-37

Mir vama, braćo! Na početku ovog novog dana – sada – tebi koji ovo slušaš, Gospodin šalje svoju Riječ! Ta je Riječ živa i djelotvorna. Nije slučajnost da ti je uključen radio, i da će uskoro biti naviješteno evanđelje, i da imaš priliku čuti Riječ! To je nešto – za tebe! Za tvoj život, za probleme u kojima se nalaziš, za križ kojega nosiš... Poslušaj Božju Riječ, poslušaj kako objavljuje Božju ljubav. Bog te ljubi, i zato ti – danas – daje priliku da se obratiš Njemu. Obrati se! Obrati se Gospodinu, okreni se k Njemu, da ti otare svaku suzu s lica.

Iz evanđelja po Mateju: ''Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. Isus dozva svoje učenike pa im reče: 'Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.' Kažu mu učenici: 'Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?' A Isus im reče: 'Koliko kruhova imate?' Oni će: 'Sedam, i malo riba.' Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara.'' RIJEČ GOSPODNJA.

'Siromasima se navješćuje evanđelje!' Onima pak koji imaju oko sebe, na sebi ili u sebi sve što im treba, koji su ovako ili onako bogati, njima naviještaj spasenja ne znači ništa. Oni su sami sebi bogovi. Ali, koji su siromašni duhom jer se ne uzdaju 'u se i u svoje kljuse', koji priznaju da su bogati mnogim grijesima i žale zbog toga, takvi iščekuju Spasitelja 'kao ozebli sunce'. Njima će, usred zime i tame, svanuti Mlado Sunce s nebesa. Oni su na putu obraćenja!

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 3. prosinca 2009.
[ 3.12.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

Iz 26,1-6
Ps 118
Mt 7,21.24-27

Pripremio: Mate Šimundić Mir vama, braćo! Hajdemo malo, za promjenu, slušati, a ne samo govoriti, govoriti i govoriti. Prvi ja.

Poslušajmo Riječ Božju, pa da znamo što nam je činiti. Iz evanđelja po Mateju: ''Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.'' RIJEČ GOSPODNJA.

Vidim da ne mogu vršiti volju Očevu, slab sam i grešan. Sklon smicalicama i lijenosti. Ja bih Boga prevario, kad bi to bilo moguće. To znam iz iskustva jer sam mnogo puta pokušao. Ne ide, ne ide po mome. Ne mogu se osigurati, ne mogu nabaviti spas, ne mogu kupiti sreću. Kuća mi se sto puta srušila jer sam sto puta gradio na sebi, i na drugima. 'Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Gospoda odvraća.'

Što mi je činiti? Vjerovati. Vjerovati i ljubiti. Vjerovati da me Bog ljubi takvog kakav jesam, unatoč mojim grijesima. Vjerovati da me podiže iz pepela, da mi gradi novu kuću, 'podiže zidove i predziđa'. Vjerovati da mi daje svoga Duha, da mogu ljubiti, da mogu iznova vršiti volju Očevu. Svakoga dana – iznova – graditi na stijeni, koja je Krist.

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 4. prosinca 2009.
[ 4.12.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

Iz 29,17-24
Ps 27
Mt 9,27-31

Mir vama, braćo! Gospodin je blizu! Možeš čuti Njegov glas, kad god ti se naviješta evanđelje. Njegovi naumi mira nisu skriveni. Crkva ih proglašava po svem svijetu. Njome se Bog služi da otkrije svoju ljubav za ljude. Otvorimo svoja srca, braćo, prihvatimo Riječ Milosti, primimo Gospodina koji prolazi.

Poslušajmo njegovu Riječ iz evanđelja po Mateju: '''Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: 'Smiluj nam se, Sine Davidov!' A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: 'Vjerujete li da mogu to učiniti?' Kažu mu: 'Da, Gospodine!' Tada se dotače njihovih očiju govoreći: 'Neka vam bude po vašoj vjeri.' I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: 'Pazite da nitko ne dozna!' Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. RIJEČ GOSPODNJA.

Gospodin prolazi kraj nas, a mi smo poput slijepaca koji to ne vide. Čujemo da drugi govore o njemu, da naviještaju spasenje koje donosi, ali ne vjerujemo. Kad bismo barem bili poput slijepaca iz današnjeg evanđelja, kad bismo uporno zazivali, vikali: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni, grešniku!

Kad bismo barem bili svjesni svoje sljepoće, svoje nevjere, možda bismo ušli za Gospodinom u njegovu kuću. Ušli bismo u Crkvu, među braću, u općinstvo svetih i zajedništvo svetinja. Tu možemo progledati, tu će nam Gospodin dotaknuti oči, po vjeri Crkve, da vidimo 'divna djela koja Bog pripravi onima koji ga ljube.'

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 5. prosinca 2009.
[ 5.12.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić

ČITANJA:

Iz 30,19-26
Ps 147
Mt 9,35-10,1.6-8

Mir vama, braćo! Danas nam Crkva pruža riječi proroka Izaije, njegovo obećanje Božje blizine i skrbi za čovjeka. Te su riječi davno napisane, a ipak se odnose i na nas. Mi smo 'puk sionski koji živi u Jeruzalemu' jer smo po krštenju ušli u Crkvu, novi Jeruzalem. Budući da su proroštva namijenjena nama, slušajmo pažljivo.

Učitelj vječnog života govori, stoga otvorimo srca i slušajmo riječi iz knjige proroka Izaije: ''Da, puče sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. Hranit će vas Gospodin kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledati Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. A On će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit će potoka i rječica – u dan silnoga pokolja, kad se kule budu rušile. Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana – u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.'' RIJEČ GOSPODNJA.

Ovo su divne riječi, riječi utjehe i ohrabrenja. U njima nalazimo najbolji opis kršćanskog života. S jedne strane, Gospodin dopušta da Njegovi izabranici putuju kroz veliku tjeskobu i nevolju, dolinom suza, kroz pustinju. Ne trebam vam o tome mnogo govoriti. Siguran sam da svaki od vas ima svoju muku. Jedni trpe zbog bolesti, drugi zbog samoće, treći zbog nasilnika, ovu brine što će biti s njenom djecom, ovoga muči nezaposlenost, a sve zajedno – kladim se – manjak novca. Svi se hranimo kruhom tjeskobe i pojimo vodom nevolje.

Pravo je pitanje ipak: gdje je Gospodin? Jer On nam je obećao i drugu stranu medalje: da se više neće kriti od nas, da će nam oči gledati Učitelja svoga. Da će nam iscijeliti rane, blagosloviti posao, obasjati svojim svjetlom naš životni put. Kušamo li to, braćo? Je li to tvoje iskustvo? 'Ponizi se pred Gospodinom, i On će te uzvisiti u pravo vrijeme!' Tako odgovara Pismo. Bog se objavljuje malenima, siromasima! Otkriva im svoje lice, vodi ih kroz dolinu suza, u vječno spasenje, On – Uskrsli – naše je uskrsnuće!

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 6.prosinca 2009.
[ 6.12.2009 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:

Bar 5,1-9
Ps 126
Fil 1,4-11
Lk 3,1-6

Mir vama, braćo! Danas je Dan Gospodnji, dan posvećen Gospodinu, druga je nedjelja došašća! Pozvani smo uživati mir i radost ovog dana, ući u počinak kojega nam Gospodin daruje. Živimo s vjerom da smo oslobođeni, da su nam grijesi oprošteni, da je Bog – bogat milosrđem – i nama iskazao ljubav! Neka naša priprava za Božić bude slušanje i vršenje Riječi Božje.

Počujmo odlomak iz evanđelja po Luki koji se danas proglašava u Crkvi, svugdje po svijetu! ''Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: 'Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.''' RIJEČ GOSPODNJA.

Kao što je prije dvije tisuće godina Ivan Krstitelj, Isusov rođak i preteča, pozivao narod na obraćenje, tako i Crkva, od tada, poziva na obraćenje! Svi smo pozvani na obraćenje! I ti, i ja! I tvoje dijete, koje obožavaš, i tvoja svekrva koju prezireš! I predsjednik je pozvan na obraćenje, i svi predsjednički kandidati. Na obraćenje je pozvan i naš dragi župnik, i kapelan također! Vjerovali ili ne, i biskup je pozvan na obraćenje, i rimski biskup, također!

Svaki je od nas, svaki čovjek, pozvan da se slegne pred Gospodinom, ponizi pred Njim, priznajući svoju grešnost i slabost. Jer Gospodin dolazi danas, kao i onda, davno, u Betlehemu, dolazi bolesnima radi zdravlja, grešnicima radi mira, svima radi vječnog života u ljubavi s Njim! Obrati se!

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 7. prosinca 2009.
[ 7.12.2009 ]

Pripremio: Janko Lulić

ČITANJA:

Iz 35,1-10
Ps 85
Lk 5,17-26

Dragi prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Nalazimo se na početku još jednoga novog dana kojega nam daruje Božja dobrota. Vjerujem da ću podijeliti mišljenje većine vas, ako kažem da je izuzetno važno započeti dan dobrim mislima i riječima, a time biti potaknut na dobra djela. Upravo odluka da započnemo dan slušajući Božju Riječ može nam u tome pomoći. Potrebno je samo na trenutak zastati i poslušati što mi to Gospodin govori, te na što me potiče Njegova riječ.

Današnji evanđeoski odlomak donosi nam izvještaj o čudesnom ozdravljenju uzetoga. Evanđelist Luka opisuje kako Isus naučava narod koji se sabrao iz svih okolnih krajeva oko Njega da bi ga slušao. I kao u većini slučajeva, između mnoštva ljudi nalazili su se i žestoki Isusovi kritičari; farizeji i učitelji zakona. Oni pozorno slušaju što Isus govori, no Njegove riječi prolaze mimo njihova okorjela srca. Oni odvaguju Isusove riječi, podlažu ih ljudskoj računici u kojoj se prečesto subjektivno ocjenjuje i mjeri.

No, kako čujemo u početku evanđeoskoga teksta, Gospodnja sila nuka Isusa da liječi, ljubav prema čovjeku očituje se u konkretnom događaju. Iako se mnoštvo ljudi skupilo oko Isusa čujemo kako su uzetog čovjeka njegovi prijatelji spustili kroz krov prostorije u kojoj je Isus boravio. Za pretpostaviti je kako se radilo o podosta riskantnom postupku; pomicati crjepove i spuštati nosiljku na kojoj je ležao uzeti čovjek. On sam nikako ne bi mogao doći do Isusa, zato mu je trebala pomoć drugih ljudi, pretpostavljamo njegovih prijatelja. I sam Isus ostaje dirnut ovim činom.

'Vidjevši njihovu vjeru reče on: Čovječe, otpušteni su ti grijesi!' Napor da se uzetoga donese neposredno pred Isusa, unatoč teškom tehničkom pothvatu, jest znak jake vjere tih ljudi. Ne susrećemo li se i danas neizravno s ovakvom situacijom? Prepoznajemo li sebe u uzetom čovjeku ili u ovim hrabrim i odvažnim ljudima koji su spremni i na rizik vlastitoga života da pomognu drugome? I sami smo ponekad potrebni pomoći drugih, kako u konkretnim životnim situacijama, tako i u našem duhovnom životu. Ležeći na nosiljci svakodnevnih briga, poteškoća, slabosti i grijeha potrebujemo blizinu Boga, ali i onih koji su nam prijatelji.

Između bolesti i grijeha postoji tajanstvena uvjetovanost, a Isus liječi oboje. Već spomenuti farizeji, najžešći Isusovi kritičari, ponovno upućuju kritiku. Oni ne prihvaćaju činjenicu da Isus oprašta grijehe, to je dopušteno samo Bogu, ali ga oni ne prepoznaju u Isusu. Iz ovoga primjera možemo uočiti koliko sumnjičavost može iskriviti u nama pravu sliku o drugim osobama, situacijama, ali i o samom Bogu. Farizeji gotovo da i ne mogu vidjeti Isusovo čudo, tj. ne žele prodrijeti poput ovih požrtvovnih ljudi iz današnjeg evanđelja, u njegovu bit ljubavi i praštanja po kojoj je uzeti čovjek u konačnici i ozdravio.

Isus i danas čini čuda na različite načine, a jedno od njih je upravo i dar današnjega dana u kojem nas On ponovno želi ohrabriti da se ne bojimo nikakvih bolesti, poteškoća, slabosti i grijeha jer Njegova milost stoji visoko iznad njih. Neka nas u današnjem danu odlikuje čvrsta i nepokolebljiva vjera poput one koju su imali požrtvovni prijatelji uzetoga čovjeka, a svjedočanstvo te vjere ponesimo danas onima s kojima ćemo se susretati. U tim mislima neka vas čuva i prati Božji blagoslov!

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 8. prosinca 2009.
[ 8.12.2009 ]

Pripremio: Janko Lulić
ČITANJA:

Post 3,9-15.20
Ps 98
Ef 1,3-6.11-12
Lk 1,26-38

Poštovani prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija, sve vas i ovoga jutra srdačno pozdravljam, radujući se još jednom našem zajedničkom susretu s Božjom Riječi.

Upravo po toj Riječi, koja je živa i djelotvorna crpimo snagu za naš svakodnevni život, no razmatrajući njezinu poruku suočavamo se i sa njezinom zahtjevanošću koju ona stavlja pred svakoga od nas. Da, Božja Riječ je uistinu zahtjevna, a prepoznala je to i Isusova i naša nebeska Majka Marija koje se u današnjem danu posebno spominjemo u svetkovini Njezina Bezgrešnog začeća.

Upravo današnja svetkovina, Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije savršeno se uklapa u došašće; dok se Crkva priprema na Otkupiteljev dolazak, dobro je da razmišljamo o Onoj koja je bila začeta bez grijeha jer je njemu trebala postati majkom. Današnje prvo čitanje Knjige Postanka donosi nam izvještaj o čovjekovom padu u grijeh. Čovjek okreće leđa Bogu, želeći sam postati Bog, a upravo taj događaj u svijet dovodi zlo i smrt. Upravo blažena Djevica Marija prihvaća tu zahtjevnu ulogu nove Eve, rađa Krista koji pobjeđuje grijeh svijeta. Vidimo kako se već u Knjizi Postanka Bog objavljuje kao spasitelj i oživotvoritelj. Bog čovjeka ne prepušta okovima grijeha i zla, već iskazuje svoju brigu za njega po tome što upravo po Mariji dolazi tom istom čovjeku da ga spasi.

Možda nam je sada nekako jasnije zašto je Božja Riječ zahtjevna, jer traži od konkretnog pojedinca da preuzme odgovornost da se Njegova ljubav može i dušom i tijelom približiti nama ljudima. Kako je Marija odgovorila na taj Božji poziv, možemo čuti u današnjem evanđeoskom odlomku. Posjet tajanstvenog gosta, anđela Gabrijela, itekako ostavlja Mariju potaknutom, a to najbolje prikazuje njezina reakcija na anđelov pozdrav: 'Zdravo, milosti puna!'

Ovaj pozdrav i danas upućujemo našoj nebeskoj Majci kada joj se molitvom utječemo za pomoć. Upravo po ovom pozdravu možemo zaključiti kako je Marija više od bilo kojeg stvorenja bila miljenica Božja i milošću posebno obdarena, jer nju grijeh nikada nije zahvatio. Nekako dok razmišljam o ovom susretu Marije i anđela Gabrijela, te o činjenici kako je ona uistinu bila Božja miljenica, u misli mi dolaze riječi jedne pjesme koja kaže: 'Videć je takvu i Bog je htio, neka mu ona rodi Sina'. Ne očituje li se i u tim mislima Božja ljubav prema nama ljudima? Po Mariji možemo vidjeti koliko se Bog zauzima za nas, koliko nas voli i koliko smo mu važni.

No, vraćajući se na početak današnjeg razmatranja, ne smijemo zaboraviti koliko je Božja Riječ zahtjevna, te koliku je odlučnost imala Marija kada je izgovorila riječi: 'Evo službenica Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!' Marija nas uči kako se treba odgovoriti na Božji poziv, te prihvatit ga u svome životu. Vjerujem da ste se i sami nebrojeno puta zatekli u situaciji kada vas je Božja Riječ nukala da donesete odluku koja vam u taj trenutak i nije baš bila jasna, no gledajući cjelinu vlastitoga života shvatili ste njezinu poruku.

Upravo u takvoj situaciji Božja Riječ zatiče Mariju, možda ne dovoljno spremnu, ali hrabru, punu vjere da Bog gleda u neznatnost i da je u Njegovoj ruci čitava ljudska prošlost, sadašnjost i budućnost. Novi dan koji je ispred nas, ujedno je i nova prilika da i sami poslušamo što nam to Gospodin želi poručiti, te koliko smo hrabri suočiti se s činjenicom zahtjevanosti Božje Riječi.

Stoga odlučno kročimo u ovaj dan koji je ispred nas i hrabro se otvorimo poticajima Božjega Duha da On djeluje u nama, ali i u onima s kojima ćemo se danas susretati. Neka vas u tim nastojanjima čuva i prati blagoslov naše nebeske zagovornice, Blažene Djevice Marije!

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 9. prosinca 2009.
[ 9.12.2009 ]

Pripremio: Janko Lulić

ČITANJA:

Iz 40,25-31
Ps 103
Mt 11,28-30

Dragi prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Srdačno vas pozdravljam i želim vam mir i svako dobro! Nekako uvijek u svojem životu osjetimo svojevrsnu radost koja nas obuzima u trenucima kada čujemo neku dobru vijest, a koja se konkretno odnosi na naš život. U takvim trenucima svoju radost najčešće želimo podijeliti s drugima, našim bližnjima u obitelji, na radnome mjestu ili u školi. I ovoga jutra želio bih s vama podijeliti jednu takvu radost, radost slušanja i razmatranja Božje Riječi.

Upravo se i sama Božja Riječ naziva Radosna vijest, Evanđelje. Bit te radosti sastoji se u činjenici da se sam Bog neizmjerno zauzima za nas ljude, za svakoga od nas pojedinačno i to jednakim intenzitetom. Za Njega ne postoji netko manje ili više vrijedan. Gledajući današnji mentalitet koji sve izlaže provjeri i dokazivanju, dovoljno je uputiti pogled na drvo križa i bez ikakvih dodatnih objašnjenja doći do te spoznaje; spoznaje ljudske vrijednosti u Božjim očima.

O Božjem bezrezervnom zauzimanju za čovjeka govori i današnji evanđeoski odlomak. Evanđelist Matej donosi Isusov poziv svima onima koji su umorni i opterećeni životnim, ali i drugim brigama. On k sebi poziva sve ljude, a osobito one koji u tijelu i duhu trpe, koje muče nevolje života: On će ih utješiti, osvježiti njihove snage, dati im okrepu i počinak. Osvrnemo li se na današnje vrijeme, možemo zamijetiti kako smo svi trajno u nekakvoj žurbi, ponekad zauzeti pretjeranom aktivnošću. U takvom životnom ritmu izuzetno je teško zaustaviti se. Ovdje prije svega mislima na potrebu zaustavljanja naših duhovnih, psihičkih, ali i fizičkih aktivnosti koje vape za trenutkom odmora i osvježenja.

Odmor o kojem Isus govori u današnjem evanđelju je odmor u molitvi, šutnji i samoći. Trenuci su to našeg intenzivnijeg susreta s Bogom koji strpljivo čeka da Mu se obratimo, da poslušamo Njegov glas koji nas upućuje na sve ono dobro i pozitivno, na sve ono što nas u životu raduje. No, postavlja se pitanje kako i na koji način mogu ostvariti te trenutke sabranosti u molitvi i tišini?

Odgovor na ovo pitanje daje Isus u nastavku evanđeoskoga teksta kada kaže: '…učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.' Isus ostavlja vlastiti primjer kako da u svojem životu, koji je ponekad pretrpan različitim sadržajima, pronađemo mjesta i za susret s Bogom. Primjećujemo kako se Isus udaljava od bilo kakvog senzacionalizma. Njega ne zanima društveni status pojedinca nego njegova osobnost. On se zanima za naše probleme i poteškoće, ali i za naše grijehe jer jako dobro zna da ih sami ne možemo nositi.

Zato u završetku današnjeg evanđelja čujemo rečenicu: 'Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako'. To je ona radosna vijest o kojoj smo razmišljali na početku današnjeg razmatranja. Riječi današnjeg evanđelja donose veliko ohrabrenje i poticaj da se možda intenzivnije susretnemo s Bogom. Buka svakodnevice ponekad ne dozvoljava taj susret, no poziv u tišinu, u sabranost dovodi nas do Krista koji nas odmara i čini nas odlučnijima u odgovoru životnim izazovima. U tim mislima neka vas dobri Bog prati na vašim životnim putovima!