www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 21. listopada 2009.
[ 21.10.2009 ]

Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Rim 6,12-18
Ps 124
Lk 12,39-48

Dragi prijatelji! Lijepo je novi dan započeti s molitvom, pozitivnom viješću, osmjehom na licu ili razgovorom s dragom osobom. To su stvarnosti koje čovjeku uljepšaju dan i čine ga radosnim. Ipak, postoji i druga strana. Kada nas od jutra prati nervoza, stres, gužva u prometu, namrgođeni poslodavac na poslu, osjećamo nelagodu i jedva čekamo uzvratiti istom mjerom. To je slika čovjeka koji reagira na okolinu i ljude na način kako mu naređuje tijelo i emotivni svijet. Nama kršćanima treba mudrosti da reagiramo na način kako je to činio sam Gospodin. Odgovorni smo jedni za druge, odgovorni smo za spasenje svoje i spasenje bližnjega.

Isus u današnjem evanđeoskom odlomku ističe važnost uloge onih koji su odgovorni za zajednice. Svatko treba bdjeti i biti pripravan. Koliko puta propustimo reagirati na pravi način, izreći lijepu riječ kad svi šute ili su loše volje, pružiti ruku kad se ostali svađaju, pokazati prijateljstvo u situaciji neprijateljstva. To čine samo oni koji Krista gledaju i nasljeduju. Ponekad mislimo da to nije naše poslanje. Ako drugi to ne čine zašto bih ja bio prvi? Zaboravljamo da je prvi i jedini pravi primjer dao sam Isus.

Isus ozbiljno upozorava one koji su u opasnosti proigrati Božju milost i koji zanemaruju Kristove pohode. Oni koji su primili više darova i sposobnosti, moraju ozbiljno računati na to da će se od njih više tražiti.

Zapitajmo se danas koji su to darovi što ih je Gospodin meni dao? Nije to lako otkriti. Treba puno molitve, tišine i razmišljanja o samima sebi da bismo to uočili. Sigurno je da svatko ima nešto posebno, čime treba druge obogatiti i tako dati svoj doprinos zajedničkom životu; bilo da se radi o obitelji, župi, redovničkoj zajednici, radnom mjestu.

I nama je Gospodin puno povjerio i od nas će puno tražiti. Ali taj isti Gospodin nas puno ljubi i želi da tu ljubav osjetimo u sebi i darujemo je svojim životom čovjeku potrebnom ljubavi. Iza ovog stresnog svakidašnjeg trčanja neće ostati ništa ako ostanemo izgubljeni u vremenu i prostoru. Mi smo Božja svojina, On nas nosi kao kap na dlanu i govori: ti si moje ljubljeno stvorenje, želim s tobom graditi novi svijet pun pravih vrednota.

Dragi prijatelji! Dopustimo Bogu da nas i danas ohrabri na putu našeg življenja. Učinimo nešto lijepo za Boga koji jedini daje pravi smisao našem postojanju. Jedno malo djelo, topla riječ, osmjeh i pozdrav pun poštovanja daje prekrasnu sliku Boga u našem tijelu.

Učinimo to danas iz ljubavi prema Kristu i vjerujem da ćemo zauzvrat dobiti odsjaj njegovog spasiteljskog lica u liku brata čovjeka. To će nam biti velika motivacija u svim izazovima današnjega dana.

Zahvalimo Gospodinu na svemu što nam daje i povjerava. Zamolimo ga da nam bude moguće otkriti sve posebnosti koje nam je darovao, da ih stavimo na službu drugima i time ih obogatimo.

Dragi slušatelji, želim svima vama lijepi dan ovim riječima: 'Ulijevati drugima nadu, znači hrabriti druge, drugima davati život. Pustinju ne možemo izmijeniti odjednom, ali možemo započeti s jednom oazom. Gdje može ponovno procvasti jedan cvijet, tu će jednoga dana stajati tisuću cvjetova.'

Neka vam i ovaj novi dan bude blagoslovljen!

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 22. listopada 2009.
[ 22.10.2009 ]

Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Rim 6,19-23
Ps 1
Lk 12,49-53

Dragi prijatelji HKR-a, neka je hvaljeno ime Božje sada i dovijeka!

Ovim kršćanskim pozdravom ulazimo u razmišljanje o današnjoj liturgiji riječi. Pavao nam u poslanici Rimljanima govori na ljudski način. Ljudske riječi će čitateljima biti razumljive, ali se ipak pita mogu li te riječi izraziti uzvišenost istine koju naviješta. Kršćanin treba odlučiti što će učiniti sa svojim tijelom. Može ga predati grijehu, što će ga na kraju odvesti u smrt, ili će svojim tijelom služiti Bogu, što će ga odvesti u život vječni. Znamo: smrt je nagrada za grijeh, a vječni život je Božji dar.

Luka nam ovako piše: ''Reče Isus svojim učenicima: 'Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što hoću ako je već planuo!''' Snažna je ovo Isusova slika. Oganj koji Isus donosi njegovo je evanđelje, ljubav koja ga odvodi u muku i smrt, snaga je Duha koji će poslati svojoj Crkvi. To je oganj kršćanstva, oganj na kojemu se dvadeset stoljeća grije europski čovjek, a s njime i sav ostali svijet. Donio je razdor jer je znao da će se zbog Njegovih zahtjeva u istoj obitelji jedni opredijeliti za Njega, a drugi protiv Njega.

Isus želi da Njegovo djelo plane i širi se poput ognja koji sve zahvaća. Svojim duhom želi rasvijetliti, ražariti i ugrijati srca ljudi. Svjetlost, toplina i žar znakovi su u kojima se oganj očituje. Zato su Njegovi učenici na putu u Emaus mogli reći da im je srce gorjelo dok im je tumačio pisma. Isus želi da se to dogodi svakom srcu koje se susreće s Njegovom Riječju.

Čovjek treba zauzeti stav prema Isusu. Tu se mnogi dijele; i u samoj kući i u istoj obitelji. I danas smo svjedoci toga. Čovjek se treba odlučiti za ili protiv Isusa. Zbog toga se događaju razdiobe u obiteljima i kućama. Što smo učinili da se plamen evanđelja rasplamsa u našim riječima i djelima? Kada smo se angažirali na traženju mira u našim obiteljima? Koliko imamo hrabrosti tamo gdje je razdor donositi mir?

Gospodine, molim te za sve one koji u sebi i u svojim obiteljima proživljavaju tragediju razdijeljenosti. Ti si zahtjevan u prihvaćanju i izgrađivanju stavova prema tebi. Pomozi nam da shvatimo kako je to spasonosno, iako nas boli i traži od nas žrtvu.

Dragi prijatelji! Ovih nekoliko misli sigurno će nas potaknuti da prihvatimo Kristov nauk i učinimo svoj život i život bližnjih radosnijim.
'Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva su krila istih vrata koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno!'

'Ljubav je uzvišena, čini lakom svaku teškoću, podnosi svaku tegobu, teret nosi bez napora i čini slatkom i ukusnom svaku gorčinu.'

'Svetost ne znači puno znati ili puno razmatrati. Velika tajna svetosti znači – puno ljubiti!'

Kriste Spasitelju, ne dopusti nam zaboraviti kako si Ti ljubav prema Bogu povezao s ljubavlju prema bližnjem. Daj da obje ove ljubavi pokreću cijeli naš kršćanski život. Gospodine, ispuni nas svojom ljubavlju za svako nastojanje oko dobrote koju iskazujemo svojim bližnjima. Neka nam i ovaj dan bude nova prilika da odgovorimo na tvoj poziv ljubavi.

Draga Višnja, divne su ove propovjedi, hvala ti. BTB

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 23. listopada 2009.
[ 23.10.2009 ]

Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Rim 7,18-25
Ps 119
Lk 12,54-59

Pozdravljam vas dragi slušatelji HKR-a i ovog jutra. Već nekoliko dana zajedno promišljamo liturgiju riječi koju nam Gospodin upućuje. Znamo da nam je potrebna prava riječ, savjet, ohrabrenje jer sami toliko puta nemamo snage za prava životna rješenja. Gospodin nam dolazi ususret i danas. Želi nam reći da ljudi svih vremena imaju potrebu otkriti Boga koji je mjerilo svih životnih situacija.

I mi se osjećamo poput sv. Pavla. On u sebi osjeća dvije suprotne težnje. S jedne strane privlači ga dobro, a s druge zlo. Napetost između njih povećava se kad se radi o njihovu zadovoljenju. Htio bi činiti dobro, jer zna da je to ispravno, ali mu ne polazi za rukom. Osjeća se zarobljenikom grijeha i zbog toga je nesretan. Razmišlja ima li netko tko će mu pomoći. Pronašao je Isusa Krista i od tada njegov život dobiva novu dimenziju. Koliko puta se i mi nađemo u istoj situaciji? Teško nam je što Krista u tom trenutku ne vidimo svojim očima. Pavao nam je primjer kako živom vjerom možemo osjetiti njegovu prisutnost.

Čitajući današnji odlomak evanđelja, otkrivamo da se Isusovi suvremenici razumiju u znakove koji najavljuju promjenu vremena. Ništa loše Isus ne vidi u tome, naprotiv, time dolazi do izražaja njihov dar opažanja. Ali je loše to da nisu sposobni prepoznati neke druge, daleko važnije znakove – znakove vremena. Što je s nama kad je u pitanju prepoznavanje znakova vremena?

Ako se zaustavljamo na površini i ne uočavamo dublje znakove vremena, onda smo moderni farizeji. I naše vrijeme ima svoju poruku, koju trebamo znati prepoznati. Što se danas u svijetu govori i što Crkva ističe? Na što nas upozoravaju naši biskupi i papa? Uočavam li u njihovim porukama znak za sebe, svoju zajednicu, obitelj? Toliko se govori o solidarnosti i karitativnoj ljubavi. Gajimo li brigu o bližnjemu? Trebamo otvoriti oči i gledati znakove koje nam Bog šalje. Ne trebamo se podcjenjivati i misliti da mi tu ništa ne možemo učiniti. Svojim skromnim i iskrenim naporom uz Božju pomoć možemo učiniti velike stvari.

Gospodin nam govori da se naš život ne sastoji samo od zarade i potrošnje, od jela i pića. Ako tako poimam život, vrlo lako mogu doživjeti beznadnu nasukanost na hridima takvog siromašnog života. Dopustimo Gospodinu da jasno iščitavamo sve znakove koji nam dnevno dolaze na životnu cestu. To će nam pomoći da sigurnije i dostojnije živimo i prolazimo kroz život.

Dragi prijatelji! Sv. Ivan Kapistranski kojeg se danas spominjemo veliki je obnovitelj franjevačkog reda i apostol Europe. Bio je pučki misionar i promicao ozbiljniji kršćanski život, a sudjelovao je u borbi protiv Turaka, koji su uništavali kršćanski svijet. Do kraja svog života u teškoj bolesti, svjedočio je za Krista i čvrstom vjerom ljude približavao Kristu Spasitelju.

Neka nam Gospodin po zagovoru sv. Ivana Kapistranskog pomogne da u svojoj slobodi ne radimo protiv samih sebe, nego da se znamo izložiti Njegovu pohodu u kojem nas gleda i zove k sebi.

Bog od nas ne traži da budemo savršeni radnici,
Ili savršeni propovjednici,
Ili savršeni molitelji,
Nego da budemo savršeni u ljubavi!

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 24. listopada 2009.
[ 24.10.2009 ]

Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Rim 8,1-11
Ps 24
Lk 13,1-9

Približavamo se kraju tjedna u kojem smo svakog jutra zajedno razmišljali o liturgiji riječi koja nam se darovala kao duhovna hrana i po kojoj trebamo zrelo i s puno mudrosti upravljati svojim mislima, riječima i djelima.

Pavao u poslanici Rimljanima nastavlja hrabriti svoje slušatelje. Mi smo danas oni kojima je potrebno ohrabrenje. Bog nas oslobađa zakona grijeha po svome Sinu Isusu Kristu. Pitamo se kako? Tako da je svoga Sina poslao na svijet u obličju sličnom našem. Sin je preuzeo na sebe i ponio na križ sve grijehe našeg buntovnog tijela. Time je grijeh osudio na smrt, a mi smo po Njemu primili život u Duhu.

Dragi prijatelji! Nitko nije primoran živjeti u Kristovu duhu. Pavao ipak potiče vjernike da to učine. To je uvjet da će s Kristom kojega Bog uskrisi i sami uskrsnuti u vječni život po Duhu koji već prebiva u njima.

Evanđeoski tekst govori nam o Isusu do kojega je doprla vijest koja je zbunila javnost. Pilat je naredio da se uhvati i bez ikakvog priziva ubije skupina Židova koju je smatrao buntovničkom. Tu vijest neki su pojedinci priopćavali Isusu s posebnim očekivanjem da će on javno osuditi Pilatov postupak te potvrditi općenito uvjerenje da ljudi mogu biti osuđeni na smrt jedino zbog počinjenih grijeha i grešnog načina života. Isus nije ispunio njihova očekivanja.

Dodao je tome slučaj kad se na skupinu Židova srušila kula u Siloamu. Općenito je prevladalo mišljenje da se to dogodilo kao kazna za njihovu grešnost. I u tom slučaju Krist nije istog mišljenja s ljudima. Rasprava o njihovoj krivici ne vodi nikuda, ali odvraća od nečega mnogo važnijeg: od razmišljanja o vlastitoj grešnosti. O tome bi svatko od nas trebao razmišljati.

Evo izvanredne prispodobe koja nas poučava kako trebamo čitati znakove vremena i način Božjeg postupanja. U liku vlasnika vinograda Isus nam piše o strpljivosti našeg nebeskog Oca. Evo, koliko je Bog spreman čekati i strpljivo se nadati našem obraćenju. Toliko nas voli, tako nas strpljivo čeka. Koliko god ne smijemo gubiti vrijeme i trebamo se žurno vraćati Ocu, toliko trebamo biti strpljivi s drugima i pomagati im da se obrate i dođu k svome Ocu.

Istinska je radost u srcu kad smo, iz ljubavi prema Kristu Gospodinu, otvoreni prema svakoj potrebi svojih bližnjih. To je znak da živimo životom dostojnim obećanog spasenja.

Neka nas Gospodin ispuni pravom ljubavlju kako bismo mogli pomagati drugima koji se savijaju pod teretom života i životnih briga koje ih pritišću. Nauči nas da ne budemo zahtjevniji prema drugima nego što smo prema sebi. Dobro koje činim neka bude samozatajno i puno ljubavi. To neka bude danas naša želja i naša molitva.

Biti kršćanin i gledati brata kako trpi, i ne trpjeti s njim, ne biti bolestan s njim, znači biti bez ljubavi, biti kršćanin samo imenom. Istina je da ćemo biti suđeni po ljubavi, ali je nedvojbeno da će nam suditi ljubav, dakle sam Bog.

Dragi prijatelji! Prihvatimo Kristovu ruku koja obiluje poniznošću, krotkošću, blagošću i blagoslovom. Govorimo istinu, navješćujmo spasenje Božje, živimo u ljubavi i Bog mira bit će s nama zauvijek…

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 25. listopada 2009.
[ 25.10.2009 ]

Pripremio: fra Martin Jaković
ČITANJA:

Jr 31,7-9
Ps 126
Heb 5,1-6
Mk 10,46-52

Kroz sva liturgijska čitanja današnje nedjelje povlači se kao nit spasenje, koje Bog obećava onima, koji u Nj vjeruju, u Njega stavljaju svu svoju nadu. Spasenje je potpuno Božje djelo, ali ono uvijek traži suradnju i našu vjernost.

Prvo čitanje dolazi iz knjige proroka Jeremije. Gospodin šalje porobljenim Izraelcima svoga proroka, koji diže svoj glas, glas utjehe i nade, najavljujući dolazak spasenja. On promatra povratak iz sužanjstva i izražava zahvalnost izbavljena naroda pjesmom: 'Gospodin spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! Velika nam djela učini Gospodin, opet smo radosni!'

Pročitani odlomak iz poslanice Hebrejima ističe Kristov poziv da bude veliki svećenik. Na Isusu Kristu su se ostvarila sva obilježja velikog svećenika. Izabran je od određenog broja ljudi i određen za žrtveno bogoštovlje u korist ljudi. Iako je bio svet, nedužan i neokaljan, prinio je samoga sebe kao Žrtvu za grijehe naroda, postao je Posrednik po kome je ponovno uspostavljeno jedinstvo s Bogom. Njegova ga je svetost još više učinila našim bratom. Budući da Krist nema grijeha, Njegovo je srce bez najmanje zapreke širom otvoreno svima i Njegova je ljubav neizmjerna.

Evanđelje nam donosi susret Isusa s jerihonskim slijepcem. Isus je radikalno izmijenio svoj stav i držanje. Dopušta da slijepi Bartimej dvaput za njega kaže da je 'Sin Davidov'. To je bio mesijanski naslov. Jednako je značajna njegova molitva puna velike vjere u Mesiju koga je sreo i odmah u Njega povjerovao.

Dragi prijatelji HKR-a! Kod Isusa nitko od nas nije jedan od bezbrojnih slučajeva, koji su 'nevažni', zaboravljeni. Svatko je onaj pozvani, koga se uzima ozbiljno. Tko pošteno traži i zove Boga, iskusit će da ga Bog očekuje, da se Bog kod njega zaustavlja kao i kod ovog slijepca.

Isus treba ljude koji će njegov poziv prenositi dalje i slijepima našega vremena doviknuti u Isusovo ime: 'Ne boj se! Ustani! Zove te!' Dopustimo da nas danas pogodi ova Gospodinova zapovijed: pozovite one koji kao slijepci stoje na putovima i ulicama čekaju nekoga tko će ih dovesti Isusu, da progledaju i slijede ga na njegovu putu.


Ovaj slijepac nije došao samo do vjere, nego i do nasljedovanja. Sad zna ne samo da ovom Isusu može vjerovati i pokloniti povjerenje, nego također zna: ovaj Isus je put kojim mogu ići, da bi moj život zadobio smisao i budućnost. Taj slijepac nije postao samo onaj što vidi nego i onaj što zna jer je prosvijetljen.

Neka nas na koncu iscjeljenje jerihonskog slijepca stavi pred pitanje: Jesmo li među onima koji vide, oni koji su stekli zdrave oči da vide ljude koji čekaju naš poziv: „'Samo hrabro! Ustani! Zove te!', ljudi koji poznaju put kojim nas Gospodin želi povesti? Odazovimo se! Možda će sutra biti prekasno. Možda nam se milost spasenja više neće dati.

Sv. Terezija od djeteta Isusa u svojoj meditaciji kaže: 'Naš Gospodin ne silazi s Nebesa svakoga dana kako bi boravio u zlatnom ciboriju. On dolazi kako bi pronašao drugo nebo koje je Njemu beskrajno draže – nebo naših duša, stvoreno na Njegovu sliku!'

Prepoznajmo znakove i putokaze koje je Bog postavio u ovom svijetu da bismo mogli 'živjeti kao oni koji se uzdaju i umrijeti kao oni koji se nadaju'.

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 26. listopada 2009.
[ 26.10.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
ČITANJA:

Rim 8, 12-17

Živimo 'po tijelu', jer živimo u ovome svijetu, ali više nismo samo tijelo, jer smo ucijepljeni u Božji svijet. I dokle god živimo, živimo u toj napetosti između tijela i Duha.

Lk 13, 10-17

Buniti se jer je netko prekršio 'pravila' kako bi pomogao drugome – to se protivi Isusovom duhu. Prepustiti nekoga na milost i nemilost njegovoj sudbini, i to još s argumentom: 'sam si je kriv' – to je također protiv Isusovog duha.
Ne biti u stanju radovati se zbog nečije 'nezaslužene' sreće – ni to nije u Kristovom duhu.
A nekome pomoći, riješiti ga patnje, koliko god nam je to moguće – to znači nasljedovati Isusa.
Osloboditi čovjeka od grijeha, od tjelesne ili duševne muke – i to je nasljedovanje Isusa Krista.
Radovati se zbog nečijeg ozdravljenja, zbog nečije sreće, zbog nečijeg sjaja – sve je to nasljedovanje Isusa Krista.

Molitva:

Čudesni Bože, mi silno čeznemo za zdravim i ispunjenim životom. No samo je tebi poznato što nas uistinu iscjeljuje. Zato ne dopusti da budemo kivni na Tebe ako moramo podnijeti bolest i patnju. Ta od Tebe dobivamo sve što nam je potrebno da bismo bili cjeloviti. Daj nam stoga snage da i u teškim danima vjerujemo da nas Ti nosiš. Amen.

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 27. listopada 2009.
[ 27.10.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
ČITANJA:

Rim 8, 18-25

Nada, to je ovo: 'Pomozi nam da idemo ususret sutrašnjici ne osvrćući se unazad i bez grčevite preuzetnosti. Podari nam daha kako bismo se uvijek ponovo nadali, kao da život tek danas počinje. Daj nam nadu i kad nastupi oluja i bujica, jer Ti si tu, i mi se u Tebe uzdamo.' (kardinal Suenens).

Lk 13, 18-21

Bog započinje s malim stvarima. Započinje tako da daje mnogo vremena. Jer ono što brzo želi postati velikim i uspješnim, što se podvrgava diktatu vremenskog pritiska, završava u prisili, a ne u slobodi. A Bog, istina, želi iz korijena promijeniti svijet, ali Mu istovremeno ne želi oduzeti slobodu. Zato ne pokušava mijenjati sve odjednom, nego započinje na jednom mjestu. Stvara prostor na kojemu svijet do u srž postaje onakvim kakav bi po svojemu smislu trebao biti. S tog mjesta može se proširiti novina.

Zato Isus Božje kraljevstvo uspoređuje s najmanjim od svega sjemenja, s gorušičinim zrnom. Ono započinje svoj put sasvim maleno, i potrebno mu je vrijeme dok ne naraste. Mali i neugledni grumen kvasca također ima čudesnu moć prožeti i dati okus čitavoj gomili tijesta. Nema te sile koja može spriječiti maleni Božji početak da postane velikim. I ono što u nama klija, nijedna sila ne može spriječiti da naraste, ako taj rast strpljivo prepustimo Božjemu vremenu.

Molitva:

Bože, bio si malen kad si još jednom započeo avanturu s nama ljudima. Bože, bio si maleno bespomoćno i nezaštićeno dojenče. I mi pred Tobom smijemo stajati baš maleni, tek na početku, jer Ti nam daješ vremena da rastom dosegnemo svoju pravu veličinu. Zaštiti nas od nas samih, budi Ti naša malenkost nasuprot našoj želji za veličinom, budi naša strpljivost nasuprot našoj nestrpljivosti. Rasti u nama. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je u nas posijao gorušičino zrno Tvoga kraljevstva. Amen.

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 28. listopada 2009.
[ 28.10.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

Ef 2, 19-22

Ja sam posve samostalni, osobiti 'kamen' dozidan na temelj koji su postavili apostoli. Ja sam kamen u Božjemu zdanju. Koja je moja zadaća?

Lk 6, 12-19

Apostoli su najuži Isusovi suradnici. Prvi nasljedovatelji. Oni proživljavaju sreću zbog njegove blizine, a potom ih još snažnije potresa saznanje o vlastitoj nesavršenosti. Potrebno im je vremena kako bi urasli u vjeru i razumjeli tko je uistinu taj kojega oni nazivaju i priznaju Mesijom. Moraju odustati od vlastitih predodžba kako bi bili slobodni za njegovo otajstvo. Tako su, naposljetku, nadrasli sami sebe i postali temelj Crkve.

Apostoli su bili ljudi sa svojim jakim i slabim stranama. Kao i mi. Poput njih, i mi moramo učiti kako se kroči Kristovim putem. Po čemu ćemo prepoznati da smo na 'pravome tragu'? Njegov put nisu popločene ulice, niti uhodane tračnice. Nasljedovati Krista podrazumijeva sukobljavanje sa svijetom i suočavanje s pitanjem: 'Što u danim okolnostima Bog od mene želi?' To može biti neugodno i može u nas unijeti nemir. No jednostavnijeg puta nasljedovanja jednostavno nema.

Molitva:

Ti, Bože na našemu putu kroz vrijeme, Tvoj je Sin pozvao dvanaestoricu apostola kako bi naviještali evanđelje i bili temelj Tvoje Crkve. I mi smo pozvani, onakvi kakvi jesmo, sa svojim slabostima i svojim jakim stranama, svjedočiti Tvoje kraljevstvo u ovome svijetu. Otvori nam srca kako bismo živjeli onako kako od nas zahtijeva taj poziv. To Te molimo po Isusu Kristu, koji nas poziva da Ga nasljedujemo. Amen.

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 29. listopada 2009.
[ 29.10.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

Čitanja:

Rim 8, 31b-39

'Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?' Utješna rečenica u vremenima prožetima krizom i općom nesigurnošću. Ako nas u lice udaraju hladni vjetrovi duha vremena - Bog je za nas! Ako nam se čini da nas gazi tijek događaja - Bog je za nas! Ako nas sudbina udara - Bog je za nas! Ako trpimo zbog sebe samih, zbog drugih, ili zbog Crkve - Bog je za nas! Tu sigurnost i povjerenje Pavao crpi iz vjere u Boga koji nam je u Isusu darovao ono najvrednije što je imao, samoga sebe. Pa ako je tako, neće li nam onda dati i sve drugo što nam je potrebno!?

Pavao je iskusio da ni u jednom času svojega života - a bilo ih je doista teških - nije bio isključen iz Božje ljubavi. Zbog te je sreće kličući zahvaljivao. Možemo li se i mi uključiti u njegovo klicanje? 'Kad bismo, Bože moj, uistinu mogli Tebi pjevati, tada Ti ne bismo dopustili da sjediš u visinama, nego bismo Te svojim pjesmama skinuli na ovaj svijet i njegova bi se bol smirila.' (rabin Pinchas).

Lk 13, 31-35

'...i ne htjedoste!' Želim li ja? Ili postavljam prepreku Bogu koji me traži? Što zapravo želim?

Molitva:

Dobrostivi Bože, Ti se za nas boriš, želiš da Ti budemo posve blizu, a mi uvijek iznova odbacujemo tu Tvoju borbu i Tvojoj poruci ne dajemo dolično mjesto u svojem životu. Daj da spoznamo da smo bez Tebe izgubljeni. I ne napuštaj nas kad se nađemo u opasnosti da mi napustimo Tebe. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je dokraja predao samoga sebe kako bismo mi zadobili život vječni. Amen.