www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 07:06

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 276 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 28  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 09 stu 2009 08:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 9. studenoga 2009.
[ 9.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Ez 47,1-2.8-9.12
Ps 46
1 Kor 3,9b-13.16-17
Iv 2,13-22

Sv. Pavao u svojoj poslanici Korinćanima pojašnjava ulogu propovjednika/svećenika i njegov odnos prema narodu (Božjoj građevini), te samom Gospodinu. Jasno poučava i ne ostavlja nikakvog prostora za dvoumljenje ili sumnju u izvor snage i temelj na kojem njegovo poučavanje počiva, a to je Isus Krist. Pavao je svjestan da ima različitih propovjednika. Različitih po stilu, načinu tumačenja Božje riječi, pa čak i po duhovnosti.

Često nakon svete mise možemo čuti vjernike kako komentiraju propovijed svećenika; je li bila dobra ili loša, razumljiva ili nerazumljiva. U većini slučajeva ne razmišljaju o svećeniku kao jednom od nas, kao o čovjeku s posebnom brigom i zadatkom, ali opet samo čovjeku. A svi smo, kao narod Božji, Crkva, pozvani pomagati svoje svećenike, da bi i oni mogli pomoći nama. Naša pomoć treba biti MOLITVA!

Sv. Pavao jasno kaže kako će se, u onaj dan, Gospodin očitovati vatrom te će se vidjeti kako je i čime svaki propovjednik nadograđivao temelj; zlatom ili srebrom, ili pak drvetom i slamom. Svaki će položiti račun i po svojoj zasluzi i trudu primiti. Niti jedan od onih koji se iskreno i najmanje potrudio za Božju stvar, neće propasti. Divnog li obećanja! Gospodin cijeni i nagrađuje i najmanji trud svojih svećenika, jer zna kako sve ne ovisi samo o njima i njihovom radu, već i o onima koji slušaju, uče i primaju koristi od tog rada tj. o svakome od nas.

Svaki čovjek hram je Božji i nosi živoga Krista u sebi. U današnje doba često to zaboravljamo ili, pak, pokušavamo potisnuti. Naši svećenici bude u nama tu svijest, opominju da će nas se pitati kako smo živjeli i kako smo se brinuli o onome što nam je povjerio Gospodin. Svakodnevno smo u napasti uništavati i zagađivati hram Božji (svoj ili svoga bližnjeg), stvarima koje nam zaklanjaju pravu sliku koju trebamo vidjeti i živjeti, kako kaže današnje Evanđelje, opisujući nam događaj u hramu u kojem Gospodin nađe prodavače volova, ovaca i golubova te mjenjače kako sjede. Bučili su i zarađivali, ne razmišljajući o mjestu na kojem se nalaze, o onome što je bitno.

Svaki bi kršćanin trebao na umu imati riječi svetoga Pavla – d +a ne živi on, već Krist u njemu. I kao što svoje kuće i stanove u kojima živimo redovito čistimo, brišemo, usisavamo, tako bismo se trebali brinuti i odnositi prema svojoj duši. Tu se mislima ponovno vraćamo na naše svećenike koji nas s Kristom pomiruju i sjedinjuju u svetoj ispovijedi. Kakav dar – intimno pomirenje i duhovni 'pribor za čišćenje' koji smo pozvani i dužni redovito koristiti. Sveta ispovijed nam je darovana, jer Gospodin zna da nismo savršeni i da često posrćemo. Po ispovijedi nam Gospodin govori kako nas ljubi i kako ima povjerenja u nas. Stavlja pred nas izbor: TREBAM ili NE TREBAM? ŽELIM ili NE ŽELIM? HOĆU ili NEĆU taj dar?

Veoma jednostavno, bez puno filozofiranja i prenemaganja. Gospodin nam je dao Crkvu, dao nam je svoje svećenike da vrše službu u Njegovo ime i da nas pomiruju s Njime, svakoga dana do svršetka svijeta. Njihovo djelovanje seže do oku nevidljive granice, do našeg srca i uma. A iza granice ostajemo sami – moj Bog/Ljubav i ja. To je trenutak odluke: Hoću ili neću? Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 stu 2009 07:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 10. studenoga 2009.
[ 11.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Mudr 2,23-3,9
Ps 34
Lk 17,7-10

Draga braćo i sestre u Kristu!

Pitamo li se gdje su sada duše pravednika? Današnje nam čitanje iz Knjige Mudrosti daje odgovor na to pitanje: 'A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.' O pravednosti govori i današnji psalam: 'Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.' To nam je dobar poticaj živjeti pravedno. Život u pravednosti – daje sigurnost za Vječni život i sigurnost života u Božjoj blizini. Budemo li zazivali Gospodina kad nam bude trebao, On će doći i izbaviti nas iz svih tjeskoba.

Danas slavimo blagdan svetog Leona Velikog pape, osobe koja je prva u povijesti dobila naziv 'Veliki'. Velik je jer je kao Papa u sebi utjelovio dostojanstvo, vlast i brigu sv. Petra, ali i po čudesnom susretu s Atilom, rimskim neprijateljem, kojeg je svojim stavom i hrabrošću, uz Božju pomoć, uspio odvratiti od napada na Rim. Knjiga Mudrosti nam, također, daje na znanje koje tri kreposti trebamo živjeti: vjeru, ufanje i ljubav. Budemo li vjerni i puni nade u Gospodina, bit ćemo s Njime u ljubavi.

I sveti nam Luka u današnjem evanđelju prenosi Isusovu poruku da sve što činimo, činimo ne tražeći zahvalnost ili štogod zauzvrat, da šuteći i dalje radimo što se od nas traži. To je naša dužnost, naša obveza. A veliku ćemo primiti plaću na nebesima. I papa Leon Veliki učinio je što se od njega tražilo, što mu je bilo naređeno od Boga. Osjetio je važnost sebe kao poglavara i predstavnika Božjeg naroda, i odlučio učiniti što je bilo potrebno. Kao Božji sluga i poslanik, stao je pred neprijatelja i bez ovozemaljskog, a uz pomoć božanskog oružja, uspio obraniti Rim i Svetu Stolicu.

Snaga je naša u Gospodinu, sve u Njemu činimo… Jer, 'blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Gospodin iz svih izbavlja….' Budimo, dakle, puni pouzdanja u Gospodina, vjerni i pravedni jer ćemo tako zaslužiti život vječni. Činimo što Gospodin od nas traži. Budimo drage i beskorisne sluge Gospodnje. Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 stu 2009 07:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 11. studenoga 2009.
[ 11.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Mudr 6,1-11
Ps 82
Lk 17,11-19

'Čujte, dakle, kraljevi i urazumite se!', riječi su kojima počinje ulomak iz Knjige Mudrosti. Tim riječima, Gospodin danas poziva i Tebe i mene: Urazumimo se. Jer, 'Gospodin je onaj koji vam je moć podario', i 'koji će ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti'… Gospodin je onaj koji svime vlada, svime upravlja, koji nam sve daruje. Njemu se obraćamo kad nam je nešto potrebno, krivimo ga ako smo što loše doživjeli, prozivamo ga zbog nepravde koja nas okružuje, i nezahvalno zaboravljamo da je 'On stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve'… No, što se događa kada nam Gospodin usliši molitvu, kada postignemo uspjeh… Često zaboravimo na Njega i ne prestajemo se hvalisati i biti puni sebe, i tako Ga vrijeđamo svojom ohološću…

Predragi, budimo mudri i ne griješimo, čuvajmo što je sveto jer ćemo se tako i sami posvetiti, dajmo se poučiti jer tako ćemo naći obranu u Gospodinu… Vapimo i mi s desetoricom gubavaca 'Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'. S vjerom očekujmo ozdravljenje, spas, pomoć i utjehu. Budimo poput onog Samarijanca iz Lukina evanđelja, obuhvatimo mu noge puni ljubavi i zahvalimo iz dubine srca. Jer Gospodin nas je spasio, Gospodin nas je očistio i ozdravio. Njega u Vječnosti očekujemo, Njegovim se riječima nadamo: 'Ustani! Idi! Vjera te tvoja spasila!' Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 stu 2009 07:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 12. studenoga 2009.
[ 12.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Mudr 7,22-8,1
Ps 119
Lk 17,20-25

Čežnja za spasenjem, za dolaskom boljeg, pravednijeg svijeta, duboko je usađena u ljudska srca. Svatko od nas, draga braćo i sestre, duboko u sebi osjeća želju za promjenom ovog svijeta, koji je pun nepravde, laži, patnje, grijeha, bolesti i smrti. Izgradnju Novog svijeta, prije 2000 godina, započeo je naš Gospodin, Isus Krist. Taj Novi svijet, svijet bez grijeha, patnje i smrti, nazvao je Kraljevstvom Božjim, Božjom vladavinom na Zemlji, Božjom vladavinom u ljudskom rodu. Premda je Gospodin svojim djelom na Zemlji započeo izgradnju kraljevstva Božjega, to kraljevstvo još nije došlo u svojoj punini. Nalazimo se u razdoblju čekanja, izgradnje, priprave za konačnu proslavu na Sudnjem danu.

Današnje prvo čitanje iz knjige Mudrosti izvrsno nam predočuje kako se ponašati u tom vremenu priprave i izgradnje za veliki Dan svanuća Božjeg kraljevstva. Ono nam poručuje da se trebamo družiti s Mudrošću. S kakvom se to Mudrošću trebamo družiti? Možda s nekakvom našom, ljudskom filozofijom? Je li to mudrost snalažljivosti u ovom svijetu? Mudrost koja nas čini 'višima' od ostalih ljudi, naših bližnjih? Ne, draga braćo i sestre, ta starozavjetna Mudrost je božanska, ona je slika našeg Gospodina. Knjiga Mudrosti nam želi poručiti da se družimo s Isusom, i da primjenjujemo Njegov nauk u svom svakodnevnom životu.

Budemo li Krista slijedili, bit ćemo razboriti, nećemo nerazumno terorizirati naše bližnje. Bit ćemo sveti, odijeljeni od svijeta i njegovih zala, jedinstveni, jer se nećemo povoditi za grijesima drugih. Bit ćemo pronicavi, Bog će od nas učiniti svoje prijatelje i proroke, koji će širiti mir i radost ovim svijetom. Tko od nas, draga braćo i sestre, ne bi želio ove silne blagoslove već sada, u svakodnevnom životu? Tko ne bi već sada želio sudjelovati u izgradnji Božjeg kraljevstva, i biti Božji suradnik?

Mnogi ljudi danas, međutim, ne žele biti Božji suradnici. Oni previđaju Kristove riječi iz današnjeg Evanđelja i lete za svakim samozvanim prorokom i iscjeliteljem koji se pojavi. Premda je Isus jasno rekao da Ga ne tražimo ovdje ili ondje, nego da strpljivo čekamo Njegov veliki Dan, kada će ga svako oko vidjeti, mnogi se upravo pomame i trče za svakim samozvanim guruom, vidovnjakom ili čudotvorcem, i u njemu gledaju spas i ispunjenje svojih potreba. Sada postavimo pitanje, kome vjerovati? Kristu, ili samozvanim prorocima današnjeg vremena?

Najlakše ćemo odgovoriti na to pitanje, ako ovako postavimo stvari: bi li, dragi brate, draga sestro, itko od samozvanih iscjelitelja i vidovnjaka, proroka i gurua, danas za vas podnio tešku, bolnu i mučeničku smrt? Bi li dopustio, da nedužan, iz čiste ljubavi, bude na krvav, bolan i ponižavajući način za vas smaknut? Upitajte se to i procijenite koga je bolje slijediti, lažne proroke našeg doba, ili Gospodina Isusa, koji je za nas nevin stradao?

Braćo, Krist nas zove na veliko djelo, na djelo izgradnje Božjeg kraljevstva. On želi da ti, ma kako malen i naizgled beznačajan bio, budeš njegov suradnik u izgradnji Božjeg kraljevstva, da surađuješ s njim. Krist ti nudi velike blagoslove – danas. Ne sutra, ne prekosutra, nego upravo danas. Odgovori mu, opredijeli se za Njega – postani Božji suradnik na Zemlji – danas! Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 stu 2009 07:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 13. studenoga 2009.
[ 13.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Mudr 13,1-9
Ps 19
Lk 17,26-37

U današnjem Evanđelju Isus nam govori kako je današnji narod zaveden, zaveden veličinama i ljepotama stvari. Pravi je to primjer ljudske površnosti. Bog je stvorio ovaj svijet za nas, da u njemu živimo, ali nam je dao i određene zapovijedi koje treba čuvati – Deset Božjih zapovijedi. Zašto je to važno? Božje su zapovijedi poput prometnih znakova koje treba poštivati kako ne bi došlo do neželjenih posljedica, čak i onih smrtnih. Svaki prekršaj u prometu, znači skretanje s pravoga puta. Tako nas i Božje zapovijedi čuvaju na pravom putu, Putu koji vodi u Vječnost!

Čini nam se kao da je današnji svijet prekriven tamnim plaštem koji skriva sve zlo ovoga svijeta. Mnoge obuzima silan strah pred budućnošću. Izloženost medijima, lažima i zastrašivanju, stvara psihozu i osjećaj neizvjesnosti i napuštenosti. Ljudi traže utočište, traže sigurnost, ali nažalost, vrlo često na krivim mjestima. Zaviruju u horoskope, traže pomoć vračara, iscjelitelja, zovu tarot emisije koje se sve češće daju vidjeti na našim televizijskim ekranima. A i današnje Evanđelje nosi riječi opomene: 'Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga, a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati… kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti.'

A ja vam poput Svetog oca Ivana Pavla II. velim: 'Ne bojte se, jer Gospodin je s vama sve do svršetka svijeta. Ne nasjedajte podvalama Zloga, promijenite svoje živote. U njega pozovite Isusa Krista i za Njega svoj život dajte, Njemu se posvetite, Njegove zapovijedi čuvajte…'

Gospodine, prosvijetli nas da spoznamo goruću ljubav kojom nas ljubiš, daj nam spoznati pravu sreću! Ohrabri nas i osnaži! Blagoslovi nas! Daj nam vršiti Tvoje zapovijedi! Daj nam prihvatiti Tvoju ruku pomirnicu u svetoj skrušenoj i valjanoj svetoj ispovijedi. Daj nam ustrajnost u molitvi! Daj da budemo potpuno Tvoji! Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2009 06:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 14. studenoga 2009.
[ 14.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Mudr 18,14-16.19,6-9
Ps 105
Lk 18,1-8

'Bijahu kao konji kada pasu,
I kao jaganjci skakahu,
slaveći tebe, Gospodine,
izbavitelja svoga.'

Ovih nekoliko stihova iz Knjige mudrosti koje smo čuli u današnjem prvom čitanju odnose se na Židove koji izlaze iz egipatskog ropstva. Zamislite samo ogromnu svjetinu kako korača polako, ali sigurno svojoj Obećanoj zemlji, 'mirni poput konja kada pasu, i kao jaganjci skakahu'. To ne bi bilo moguće bez povjerenja u svog vođu, Gospodina, koji ih vodi kao pastir svoje stado. On ne samo da ih vodi, On ih, kao najbolji mogući pastir, štiti od svih nevolja sve dok ga slijede s povjerenjem. O tome govore stihovi: 'Da se sačuvaju djeca tvoja neozlijeđena, sve stvoreno preinači opet narav svoju služeći tvojim zapovijedima.'

Gospodin je moćan, i to je nebrojeno puta pokazao. Obećanom je narodu raznim čudesima pomagao kad su mu se s povjerenjem obratili. Kako nam onda tako lako polazi za rukom zaboraviti Ga, tako se brzo od Njega odvratiti? Što je to u nama da nam zaludi pamet te odbacujemo Gospodina, pri čemu neki idu toliko daleko da niječu Njegovo postojanje?

To je radi toga što smo kao ljudi nesavršeni i što smo pod stalnom navalom Zloga. I Izraelci su se, kad se Mojsije neko vrijeme zadržao na Sinaju, okrenuli od Boga te se počeli klanjati zlatnom teletu. Uzmanjkalo im je povjerenja. Možda su čak pomislili da je Mojsije na Sinaju i umro. Koje li maloumnosti! Unatoč svim čudesima i dobrima koje im je Gospodin učinio – oni sumnjaju!

Takvi smo mi ljudi. Čim se pojave nevolje, lako odustajemo, jer nemamo povjerenja ni u sebe ni u Boga. Teško nam je prihvatiti da je možda upravo trnovit put najbolji put za nas. Nismo ni svjesni da nam je Bog ostavio najjače oružje u kušnjama i nevoljama, a to je molitva. Evanđelist Luka u današnjem evanđelju piše: 'Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noć vapiju prema njemu?... Kažem vam, brzo će ih obraniti.' Iz ove Isusove poruke jasno se vidi da će nam Bog uvijek darivati ono što nam je najpotrebnije ako mu se utječemo u molitvi. Neki će nato reći da su nebrojeno puta molili, no da ih Bog nije čuo.

Teško nam je dokučiti Božje misli, Božje naume, pa samim tim i prihvatiti da Bog ipak bolje zna što nam treba i da je jedino potrebno pouzdati se u Njega. I pitam se s evanđelistom Lukom: 'Ali, hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći pouzdanja na zemlji?' Hoće li se čovjek predati u ruke Gospodnje, osloboditi se svoje oholosti i sebičnosti koja ga vodi u propast?

Na nama je da se primimo oruđa Božjeg – molitve – i molimo za duše svih kojima je molitva potrebna, koji žive u mraku grijeha, koji Boga traže, a ne mogu ga naći. Na nama je da se uzdamo u Gospodina, da mu molitvom iskazujemo čast i hvalu! Znati moliti jedan je od najvećih talenata koje daje Gospodin. Pozvani smo svoje talente usavršavati i koristiti se njima – tako i molitvu. Pozivam vas, draga braćo i sestre, da uvijek nađete vremena za molitvu, kako u nevolji, tako i u radosti. Molite i pomozite sebi i drugima. Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 15 stu 2009 07:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 15. studenoga 2009.
[ 15.11.2009 ]

Pripremio: p. Andrija Wosko, dehonijanac
ČITANJA:

Dn 12,1-3
Ps 16
Heb 10,11-14.18
Mk 13,24-32

Često živimo onako kako nam se živi, a da pritom ne razmišljamo kako je naš život isprazan i prepun grijeha. Često ni ne pomislimo kako naš način života vrijeđa Isusa Krista, Spasitelja, i kako je nesretan jer mi, Njegova djeca, ne slušamo Njegovu riječ. Najvažnije nam je što imamo na zemlji, a o životu nakon smrti uopće ni ne razmišljamo.

Današnji svijet sve je više podložan medijima. Sve nas više truju i onemogućavaju da živimo normalan život. Plaše nas, uvlače strah u kosti, i zanemaruju važnu činjenicu – da je Bog sve stvorio i da svime upravlja. On je onaj koji svako zlo uništava. Ne zaboravimo, On je Bog svemoguć!

Čovjek, kao stvorenje Božje, trebao bi uvijek imati na umu Isusov ponovni dolazak, kada će doći suditi svijetu i kada će sva naša zemaljska djela izići na vidjelo. Nikada ne smijemo zaboraviti da je naš život na zemlji samo jedna stanica na putu do Boga, do života vječnog, i da naš život treba biti prožet ljubavlju prema Bogu, nastojanjem što manje griješiti i što manje vrijeđati Njegovo Presveto Srce. Svojim se životom moramo pripravljati za ponovan susret s Gospodinom. A kako se možemo pripremati za Njegov dolazak? Redovitom molitvom, sakramentima – svetom ispovijedi i euharistijom te živjeti po zapovijedima.

Bog je milosrdan i milostiv, pun ljubavi! Nema tog grijeha na svijetu kojeg nam Bog ne može oprostiti. Potrebno je samo iskreno pokajanje i ustrajnost u dobru. Isus Krist je opraštao i najvećim grešnicima koji su mu se raskajana srca obratili. Potrebno je samo htjeti – ljubiti Gospodina, biti s Njim u prijateljstvu. Trebamo živjeti onako kako bi se Njemu svidjelo, mada to nije pretjerano moderno, mada to ovaj svijet i ne razumije… Moderni svijet nudi alkohol, drogu, cigarete, nudi predbračne odnose, razvrat, preljube, ubojstva – nudi ugodu tijelu. Je li to ono što želimo? Želimo li sve to činiti i griješiti, samo zato što to moderni svijet nudi kao normalno i opće prihvatljivo?

A gdje je tu Gospodin? U koju smo ga 'ladicu' života stavili?

Draga sestro, dragi brate, potraži Gospodina, čeka te širom raširenih ruku. Kaže ti da se ne bojiš i da je s tobom. On te poziva da živiš u milosti posvetnoj. Nagrada je velika – život vječni! Amen!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 17 stu 2009 17:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 17. studenoga 2009.
[ 17.11.2009 ]

Pripremio: fra Mario Cifrak
ČITANJA:

2 Mak 6,18-31
Ps 3
Mt 25,31-40

Naše se uši danas pune pitanjima i odgovorima koja će nam Sin Čovječji postaviti kad dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime. Sva pitanja i odgovori su gotovo identični, osim negacije u slučaju onih 'slijeva'. Što je trebalo učiniti? Gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, primiti stranca, gologa zaodjenuti, bolesnoga i utamničenoga pohoditi. Jer se Isus s njima identificirao. Iskazivanje toga najmanjima od Isusove braće jamči baštinjenje Kraljevstva pripravljenog od postanka svijeta.

Zapravo, gdje se to događa, već se događa to Kraljevstvo koje onda završava životom vječnim za pravednike. Vidimo da ga karakterizira pravednost i da je ono djelo pravde. S druge strane su oni koji nisu dali jesti gladnome, ni piti žednome, koji nisu primili stranca ni zaogrnuli gologa, a nisu ni pohodili bolesnoga i utamničenika. To nisu učinili najmanjemu, a time ni Isusu. Njih čeka oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim. Riječ je o vječnoj muci.

Čini se da nekako premalo uočavamo ozbiljnost i posljedice koje sustižu one koji ništa ne čine baš najmanjima od Isusove braće. Upravo nas ta ozbiljnost i mogućnost da zauvijek promašimo kraljevstvo Božje žele i danas probuditi i prisiliti da se obratimo da se okrenemo bližnjemu, najmanjemu, da ne odgađamo.

Isus naglašava da je milosrđe stožerna točka Zakona: 'Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati' (Mt 23,23). Ljubav prema bližnjemu, koja se ovdje traži, ima osobito u vidu 'malene' (usp. Mt 18,5). 'Ta siromaha svagda imate uza se' (usp. Mt 26,11).

Borba protiv nepravde trajat će do posljednjeg dana. Bit ćemo suđeni prema svom ponašanju prema siromasima i malenima. Oni predstavljaju Isusa, u njima nas susreće. U tu su ljubav uključeni i grešnici.

Mi nemamo nikakvo pravo osuđivati ih; ne smijemo pretjecati sud Božji; moramo biti spremni oprostiti i dopustiti da se blagost iskaže prema svima. Moramo se braniti da nas se ne zove ni 'gospodin' ni 'otac' (usp. Mt 23,1-12), moramo se zadovoljiti posljednjim mjestom i biti sluge svima, po primjeru Isusovu (usp. Mt 20,27).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 18 stu 2009 07:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 18. studenoga 2009.
[ 18.11.2009 ]

Pripremio: fra Mario Cifrak
ČITANJA:

2 Mak 7,1.20-31
Ps 17
Lk 19,11-28

Blizina Jeruzalema budila je napetost. Jeruzalem je kraljevski grad, pa su i mesijanska iščekivanja bila vezana uza nj. Kraljevstvo Božje. Isus priča prispodobu, i to onu o mnama. Protagonist prispodobe je neki uglednik koji putuje daleko da preuzme svoje kraljevstvo. Za to vrijeme povjerava mna desetorici slugu. I daje im do znanja da će se vratiti, a oni do njegovog povratka trebaju da s povjerenim trguju. Bilo je po njegovu odlasku i onih koji su pokazali svoje protivljenje i mržnju prema njemu sa željom da se ne vrati kao njihov kralj. Dakle prispodoba pripovijeda dvije priče. Prva nam govori o antagonizmu između novog kralja i naroda koji čini sve da on ne bude njihov kralj.

Druga priča priča nam o upotrebi 'novca' i profitu koji se može dobiti. No, Isus priča prispodobu dok su slušatelji već slušali o Zakeju i njegovu obraćenju, pa i o njegovoj odluci da vrati sve što je uzeo, stoga mna s kojima treba trgovati označavaju upravo obraćenje i plod obraćenja – dobra djela. Obraćenje podrazumijeva povratak i prihvaćanje Isusa kao kralja, Mesije i Gospodina i vjernički život kao moralno djelovanje. Povezivanje prihvaćanja Isusa i vjernost njegovu nauku ujedinjuje ove dvije priče u Isusovoj prispodobi, njegovo kraljevanje i dobra djela koja su odraz vjere.

Povratak uglednika kao kralja jasno se očituje kao Kristov ponovni dolazak, jer je i njegov obračun s mrziteljima vrlo okrutan. Ta okrutnost nam samo želi pokazati koja je ozbiljnost i važnost prihvaćanja uskrslog i uzašlog Gospodina, da ne propustimo svoje obraćenje i njegove plodove, moralni život i dobra djela. Ne smijemo odgađati jer na svršetku svijeta i dolaskom Sina Čovječjega već je kasno, moramo već biti spremni 'kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje' (Lk 21,28). Svaki dan je presudan za naše otkupljenje!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 stu 2009 07:01 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 19. studenoga 2009.
[ 19.11.2009 ]

Pripremio: fra Mario Cifrak
ČITANJA:

1 Mak 2,15-29
Ps 50
Lk 19,41-44

Jeruzalem nije prepoznao čas pohođenja. To pohođenje je u Starom zavjetu uvijek vezano uz kažnjenički pohod Božji. No Luka već u Zaharijinu hvalospjevu najavljuje dolazak ne Boga koji kažnjava nego Boga Otkupitelja: 'Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!' (Lk 1,68). U Isusovom čudu uskrišenja sina udovice iz Naina njegovi sunarodnjaci su osjetili da: 'Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!' (Lk 7,16).

Taj Božji pohod je otkupiteljski, današnji evanđeoski odlomak ga naziva pohodom mira. Mir je velika tema Lukinog evanđelja. Opet Zaharija u svom hvalospjevu najavljujući mlado sunce ovako opisuje njegovo djelovanje: 'da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira' (Lk 1,79). Taj mir je među ljudima Božja odluka prema pjevanju anđela na betlehemskim poljima, kad se Isus rodio (2,14).

Šimun, ugledavši dijete, Isusa hvali Boga: 'Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!' (Lk 2,29). Ženi oprašta grijehe i otpušta je: 'Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!' (Lk 7,50). Tako je otpustio i ženu koja je bolovala od krvarenja (usp. Lk 8,48). Kad šalje sedamdeset i dvojicu učenika nalaže im: 'U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj! Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.' (Lk 10,5-6).

Isus upozorava i na djelovanje Beelzebula: 'Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed' (Lk 11,21). Taj navještaj mira dovodi do razdjeljenja među ljudima, među ukućanima, izaziva nemir prilikom opredjeljenja za Isusa koji i sam kaže: 'Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje' (Lk 12,51).

Onaj koji ne može pobijediti protivnika, mora se s njim nagoditi: 'dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir' (Lk 14,32). Isusa koji ulazi u Jeruzalem narod pozdravlja klicanjem 'Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!' (Lk 19,38). Uskrsli Isus koji se ukazuje apostolima ovako ih pozdravlja: 'Mir vama' (Lk 24,36). Mir je zapravo drugo ime za spasenje, koje Isus donosi i nama danas.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 276 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 28  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr