Misna čitanja Arhiva članaka
Subota, 7. kolovoza 2010.
[ 7.8.2010 ]
Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:
Hab 1,12-2,4
Ps 9
Mt 17,14-20
Mir vama!
Danas nam Gospodin šalje svoju riječ da, njome rasvijetljeni, gledamo sebe i svoj život dao Božji dar. Gospodin nas je učinio kraljevskim svećenstvom, svetim pukom, miljenicima njegovim. Već sada uživamo ogromno dostojanstvo, uistinu smo počašćeni time što smo kršćani!
Zaista je tome tako, ali, nažalost, ponekad toga nismo svjesni, ne vjerujemo u to, pa se prepuštamo niskim strastima, poduzimamo grešne pothvate, vrijeđamo druge. Zaboravljamo Gospodina i sve što je za nas učinio, žalostimo Duha Svetoga. Kratko i jasno, mi smo grešnici! Bore se u nama stari i novi čovjek! Poslušajmo Riječ Gospodnju, neka nas ona iznova rasvijetli, neka nas pozove na obraćenje! Slušajmo!
Iz Knjige proroka Habakuka
''Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?
Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe. Tada Jahve odgovori i reče: 'Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita.' Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.'''
Riječ Gospodnja!
Meni su naročito odjeknule posljednje riječi. 'Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.'
Propast ću ako se ne obratim. Ako ne okrenem volan, promijenim smjer vožnje, pođem za Gospodinom, makar na križ, ako treba i u smrt, samo da sam s Njim, u Njegovoj volji, jer Njegova je volja moje posvećenje, moj spas, život i sreća. Njegov je put – Pasha, prijelaz iz smrti u život! Tako ću od vjere živjeti i biti pravednik. On će me opravdati pred Vječnim Sucem, i obraniti od mržnje neprijatelja.
Pravednik ne živi od svojih postignuća, od stare slave, od novca, od odobravanja susjeda i rodbine, od podrške birača i od lojalnosti mušterija. Ne, od toga se ne živi! Pravednik živi od vjere kojom prima Božji blagoslov, kojom se otvara Providnosti.
Dopustite mi da vam pročitam svjedočanstvo don Ivana Filipovića iz Zajednice Cenacolo o providnosti:
'Sjećam se jednog događaja koji se dogodio na samom početku, kad sam imao dvadesetak dana zajednice, jedna stvar koja me dirnula u srce. Znate kako je kad se dođe u zajednicu: pričaju ti razne stvari, ti postavljaš tisuće pitanja, svi ti pričaju o ovome i o onome, i na kraju ti se stvori takva zbrka u glavi da ti trebaju tri mjeseca da bi počeo tek ponešto shvaćati.
Tako sam i ja ovih prvih dvadesetak dana bio jako konfuzan: puno sam slušao o Providnosti, momci su govorili 'molimo za Providnost, vjerujmo u Providnost'. A ja sam ušao u zajednicu u Ugljanima, u Hrvatskoj, i u to smo vrijeme puno molili za Providnost jer nismo imali skoro ništa: stalno smo jeli grah iz konzerve i hvala Bogu da nam je Caritas iz Italije ponekad slao nešto.
Meni su sve te priče bile smiješne, bilo mi je teško prihvatiti taj način razmišljanja. Jednu večer napravili smo odjek riječi Božje u kapeli i svatko je pričao o onome što je živio tijekom dana. Još nisam pričao talijanski i jedan momak mi je prevodio. U jednom trenutku momku koji je pričao 'pukao' je glas, počeo je plakati.
Momak koji mi je prevodio ostao je u tišini, spuštene glave. Počeo sam ga gurati laktom jer nisam shvaćao što se događa: svi su šutjeli, spuštene glave. Poslije večere otišao sam do momka koji mi je prevodio, koji je bio moj 'anđeo čuvar' i zamolio sam ga da mi objasni što se događa.
On me pogleda (a u njegovim očima nazirala se tuga) i reče: 'Izdali smo Providnost!' I onda mi je objasnio: 'Sjećaš se da smo danas pili kavu nakon dugo vremena što je nije bilo? Pili smo je zbog toga što je netko pitao, isprosio je. Nismo imali povjerenja u Boga, nismo imali povjerenja u Providnost!'
I onaj momak u kapeli je plakao zbog toga. A njegove suze taknule su me u srce. Danas, kad razmišljam o našoj Zajednici kao o misionarskoj, mislim da je prvi misionar kojega sam susreo bio upravo ovaj momak. Ja sam uistinu bio osoba s tvrdim srcem, nakon deset godina zla i droge, ali suze ovog momka probile su taj oklop. Njegove suze su mi pričale o njemu, shvatio sam da je on uistinu vjerovao u Providnost, da je uistinu vjerovao u Boga. Preko tog momka Bog mi je došao u susret.'
|