www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 11:01

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 276 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 28  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 30 lis 2009 06:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 30. listopada 2009.
[ 30.10.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
ČITANJA:

Rim 9, 1-5

Pavao je odrastao u vjeri svojih otaca. Ta je vjera bila sveobuhvatni životni svjetonazor. Odjednom je, u potresnom događaju svojega obraćenja, upoznao misli jednoga čovjeka koji je sve što je Pavao do tada vjerovao i za što je živio, stavio u novi okvir. A u Pavlu se odigrala životna preobrazba koje je bila vrlo bolna, ali istovremeno je značila i oslobođenje. Vjeru svojih otaca sada je povezao s njezinom novom interpretacijom po Isusu Kristu. To je povezivanje često nailazilo na otpor, te je Njegovo srce upoznalo 'neprestanu bol'. Svojoj braći po vjeri On nudi slobodu koju je i sam zadobio: Bog ne traži zasluge i rezultate, nego mu je važno povjerenje, neposredni odnos.

Apostolova nastojanja su u 2000 godina koje su uslijedile definitivno napuštena. Upravo su kršćani isključivali, pa i ubijali Židove, u Isusovo ime ih ozloglašavali, žigosali... sve do novijega doba. Pri tom s njima dijelimo Stari zavjet kao zajednički dio Svetoga pisma, molimo Psalme, imamo Deset zapovijedi kao zajednički vrijednosni kodeks. A i sam je Isus bio Židov. Za sve nas je presudno da možemo opstati pred Bogom. A za to smo - svi to u dubini srca jako dobro znamo – upućeni na Božje milosrđe.

Lk 14, 1-6

'Farizej' se u meni krije kad bilo kojem čovjeku uskratim pomoć, zato što se moja pomoć ne uklapa u zakonske okvire. Koliko spontano mogu pristupiti k čovjeku kojemu je očito potrebna pomoć?

Molitva:

Bože naših dana, Tvoje ime se posvećuje kad mi, Tvoji sluge, nijednom čovjeku ne uskratimo svoju pomoć. Daj nam široko srce i otvoreni pogled kako bismo spoznali što Ti uistinu želiš: da se u Tvoje ime zauzimamo jedni za druge. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je za nas postao mjerilom ljudskoga suživota. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 31 lis 2009 06:55 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 31. listopada 2009.
[ 31.10.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

Rim 11, 1-2a.11-12.25-29

Pavao poručuje kršćanima da su 'drugi' Božji izbor. 'Prvi izbor' bio je i ostaje Izrael. To znači: izabrani smo ne zato što smo takvi kakvi jesmo, nego unatoč tome što smo takvi kakvi jesmo.

Lk 14, 1.7-11

Uzvisivanje samoga sebe postaje poniženje, dok poniziti se znači biti uzvišen. Posljednja rečenica u ovome odlomku vraća nas na početak Lukinog evanđelja, gdje Marija pjeva svoj 'Veliča' Bogu koji uzvisuje ponizne, a ponizuje oholost. Ta se misao o reviziji svih vrijednosti provlači kako crvena nit kroz cijelo Lukino evanđelje. Pred Bogom se nitko ne može pozivati na svoje povlastice. Njegov program je u suprotnosti sa našim društvenim ustrojima i vodi do zaokreta uobičajenih piramida časti.

Božja korjenita ljubav seže do krajnjih rubova, obuhvaća one koji ništa nemaju, koji su s onu stranu zakona, bogalje, invalide. Nema tu komplicirane hijerarhije, nego je ulaz u Božje kraljevstvo otvoren svima. Ovom prispodobom Isus nas želi potaknuti na promišljanje koliko energije ulažemo kako bismo si priskrbili dobar položaj. Također želi da promislimo koliko bismo sretnije mogli živjeti kad bismo se prepustili unutarnjoj slobodi koja proizlazi iz činjenice da smo pred Bogom beskrajno vrijedni i priznati.

Molitva:

Bože, ako želimo biti iskreni, priznat ćemo da nam je stalo do priznanja, do položaja koji donosi ugled, do mjesta što bliže vrhu. No u Tvojemu kraljevstvu onaj tko je dolje nije ništa manje vrijedan od onoga tko je gore. Daj nam hrabrosti da se ne guramo kako bismo zauzeli najbolja mjesta, nego daj da zauzmemo i prigrlimo mjesto koje si nam Ti namijenio. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je zauzeo donje mjesto u društvu veličina. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 stu 2009 07:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 1. studenog 2009. svetkovina Svih svetih
[ 1.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

Otk 7, 2-4.9-14

'Ovi dođoše iz nevolje velike' – zbog Božjega kraljevstva podnijeli su progonstva, boli, mučeništvo. Što je meni dano podnijeti i prihvatiti kako bih na svoj osobiti način kročio Isusovim putem?

1 Iv 3, 1-3

'Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac!' Ako se prepustimo toj ljubavi, možemo nadrasti same sebe i doseći svoj poziv, a to je da budemo Njemu slični, sveti.

Mk 5, 1-12a

Bez dimenzije vječnosti blaženstva bi bila samozavaravanje. Jer što bi blaženog bilo u tome kad je netko siromašan, žalostan, gladan, progonjen ili ponižen? Tek u perspektivi novoga neba i nove zemlje blaženstva razvijaju svoju snagu i postaju istinskom utjehom. S druge strane, što bi bio naš svijet bez Isusovih blaženstava? Što bi bilo kad bi se bez pogovora i bez nade prihvaćali žalost, patnja, malodušje, očaj? Kako bismo samo bijedni bili kad bi vrijedilo samo ono što neposredno vidimo, a što je često tako užasno! I što bi bilo kad ne bi bilo ljudi koji, 'zaraženi' Isusovom porukom, čine ono što je pravedno, grade mir, tješe žalosne, poklanjaju milosrđe? Ovako, ako trpimo i ako smo žalosni - blaženi smo. A još smo blaženiji ako ublažavamo tuđu patnju.

Molitva:

Bože, sveci su Tvoji prijatelji i prijateljice, oni su ti 'blaženi' koji su dosegli svoj cilj. Daj da nam njihov primjer ulije snagu te i mi odgovorimo na svoj poziv na svetost te da, poput njih, obasjavamo svijet Tvojim svjetlom. To Te molimo po Isusu Kristu, koji nam je obećao budućnost novoga neba i nove zemlje. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 02 stu 2009 07:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 2. studenog 2009.
[ 2.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

Iz 25, 6a.7-9

Ako sada i plačemo na grobovima svojih najmilijih – jednom će Bog otrti naše suze, jer će 'uništiti smrt za svagda'. Ako ćemo jednom i sami ležati u grobu – Bog nas neće prepustiti tami i samoći, jer će on 'uništiti smrt za svagda'.

Rim 8, 14-23

Ima li nešto što čekam s čežnjom? Postoji li za mene nada koja je dorasla boli i jadu, svemu stvorenju i mojemu vlastitom životu?

Iv 14, 1-6

'Sad više nemam nijedan život', kaže dijete koje se u kompjutorskoj igrici probija kroz sve teže i teže zapreke. Napravilo je pogrešku i izgubilo život. No taj život može 'uskrsnuti' – igra može početi ispočetka, kao da se ništa nije dogodilo. Kompjutorska igra simulira život kao igru koja se može započinjati koliko je koga volja.

No u stvarnosti imamo samo jedan život, onaj između rođenja i smrti. Stara poslovica kaže: 'Živjeti znači učiti umrijeti'. Tu zadaću teško podnosimo, ali ona ima perspektivu. Naime, Bog je onaj koji nas poziva na život, u rođenju a posebno u smrti. Jer u smrti se ispunjava Božja ljubav prema nama. To nam može biti utjeha, danas, na grobovima naših mrtvih: grobovi nisu posljednja postaja, nego se život nastavlja. 'Novi život' imamo na posve drugačiji način nego što to biva u kompjutorskoj igri: smrt je prijelaz u nebo, u vječnost, u stanje u kojemu je nama i našim bližnjima obećan stan u Božjoj prisutnosti.

'Vrijeme za traženje Boga jest život. Vrijeme za nalaženje Boga jest smrt. Vrijeme kad ga posjedujemo jest vječnost.' (sv. Franjo Saleški)

Molitva:

Bože, Ti koji si naše izvorno mjesto, na grobovima naših pokojnika osobito postajemo svjesni vlastite smrtnosti. Ojačaj našu vjeru da ćemo jednom kod Tebe pronaći svoj dom te biti sjedinjeni s onima koji su prije nas otišli. To Te molimo po Isusu Kristu, koji nam je kod Tebe pripravio mjesto. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 stu 2009 08:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 3. studenog 2009.
[ 3.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

Rim 12,5-16a

Što smatram svojim osobitim darom? Kako s njime raspolažem i kako ga investiram u uspjeli život?

Lk 14,15-24

Božja čežnja je čovjek (Martin Buber). Njegova čežnja nam prostire svečani stol, za kojim svi možemo zauzeti svoje mjesto. Što nas više dođe, to će svečanije biti slavlje. Božja čežnja je tako velika da se za nas bori najboljim darom, nebom, koje se ovdje uspoređuje s najvećim slavljem. A mi? Prihvaćamo li Božji poklon ili se ponašamo kao uzvanici u prispodobi, koji ne dolaze jer imaju navodno pametnijega posla? Jesmo li zaboravili što nam je pripravljeno? Jesmo li se odijelili od našega ishodišta, iz kojega dolazimo i kamo idemo? Ravnamo li se u ovome životu kao da drugoga nema? Planiramo li, stremimo li, pokušavamo li ostvariti ono što nam se čini važnim, dovodeći se u opasnost da zbog pospremanja ovdje kasnimo na ono slavlje?

Ja sam Božja čežnja. On me zove – dolazim li Mu dok me još zove? Jer, 'kao što dolazi srijeda, četvrtak i petak, tako dolazi i dan čiji datum ne možeš pročitati u novinama, čiji će list u kalendaru otkinuti netko drugi' (Rudolf Otto Wiemer).

Molitva:

Dobrostivi Bože, Ti čezneš za nama ljudima i želiš nas okupiti oko Sebe kao svoju veliku obitelj. No kako Ti samo često okrenemo leđa, imamo navodno važnijega posla i ne prihvaćamo Tvoj poziv. Učini nas čeznutljivima za Tobom, kako bismo naučili razlikovati bitno od nebitnoga. To Te molimo po Isusu Kristu. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 04 stu 2009 07:33 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 4. studenoga 2009.
[ 4.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

Rim 12,5-16a

Rasti u ljubavi, to je naša najvažnija životna zadaća – i najteža. Ne bismo li trebali započeti graditi svijet 'u kojemu će biti lakše ljubiti' (Paolo Freire)?

Lk 14,25-33

'Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik... Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.'

Nositi svoj križ – i svega se odreći? Tko to može? Pa samo oni izuzetni ljudi, kakvi su bili Franjo Asiški, Majka Terezija... Ali ja? Ja znam da to ne mogu. No mogu učiniti prvi korak. Nositi svoj križ – možda to znači prihvatiti ono što mi dolazi ususret, danas, na današnji dan? Ne uzmaknuti, nego reći 'da'? Odreći se, napustiti svoj posjed.

Možda to danas znači ne mučiti se onime što je bilo jučer, ne biti zarobljen prošlošću, nego biti otvoren za budućnost, otvoren za druge? Ostaviti – možda to znači imati manji strah od ljubavi? To mi još nije jasno. No jasno mi je da bih želio prihvatiti ono što današnji dan od mene traži ili čime me opterećuje, stisnuti to na svoja ramena ili na svoje srce. I želio bih napustiti sve ono što me odviše veže uz mene samoga i uz moje želje. Želio bih manje željeti i više cijeniti ono što je sada. Važni su baš oni mali koraci na putu nasljedovanja. Moji mali koraci – jer nisam izvanredan čovjek! No uz puno malih koraka otvara se put pred mojim nogama...

Molitva:

Bože, Ti nas izazivaš: odreći se, napustiti, prepusti se, nositi križ – kako zadovoljiti taj zahtjev? No također znamo da Ti nikome na leđa ne stavljaš terete koje ne može nositi. Ohrabri nas na male korake, kako bismo rastom išli prema Tvojemu kraljevstvu. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je napustio sve što Ga je priječilo na putu u slobodu Tvojega kraljevstva. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 stu 2009 07:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 5. studenoga 2009.
[ 5.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
Čitanja:

Rim 14,7-12

Budući da ne pripadamo nikome drugome doli Bogu, jedino smo, u konačnici, njemu dužni položiti račun. Budući da njemu pripadamo, nemamo pravo, s druge strane, suditi drugome ili ga prezirati. Jer svi smo zajedno na putu – prema Bogu.

Lk 15,1-10

Ovdje je riječ o dvije ekstremne pozicije. Tu su farizeji koji su utjelovljenje ispravnog moralnog ponašanja, vjernosti zakonu i svijesti o tradiciji. S druge strane su grešnici i carinici, koji predstavljaju loš način života, varanje i slabost. No oni su ujedno svjesni svoje izgubljenosti. Jedni za sebe drže da su 'gore', a drugi da su 'dolje'. A Isus izgovara zapanjujuće riječi, naime da se Bog raduje svakom pojedinom grešniku koji mu se vrati.

Za Boga nema 'onih gore' i onih dolje', pred Bogom smo svi, bez iznimke, upućeni na milosrđe. Zato što smo Mu uvijek nešto dužni. Zato što nitko od nas nije savršen. U obje prispodobe Isus naglašava veliku Božju radost zbog svakog čovjeka koji iz udaljenosti od Boga pronađe put u njegovu blizinu. Kako li je samo ta Božja radost istinski povod za našu radost! Jer Boga se ne moramo bojati, nego je on kao otac, kao majka, te nas stiska u svoje naručje – ako nas nađe, ako mu se vratimo, kamo god odlutali.

Molitva:

Bože milosrđa, kako samo velika mora biti Tvoja ljubav prema nama, kad ideš za nama ako se izgubimo na bespućima života. Ako ne znamo više kako i kamo dalje, ako smo izgubili usmjerenje, pomozi nam pronaći put k Tebi. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je izgubljenima pokazao lice tvoje ljubavi. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 stu 2009 13:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 6. studenoga 2009.
[ 6.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

Rim 15,14-21

'Pronijeti Kristovo evanđelje.' Što podrazumijevam pod 'pronošenjem evanđelja'? Čime u svojemu životu pridonosim uspješnom pronošenju evanđelja?

Lk 16,1-8

Isus svojim slušateljima predstavlja 'negativnog junaka', upravitelja varalicu koji je pronevjerio novac svojega poslodavca. Najava njegovog otpuštanja navodi ga na daljnje prijevare. A sada još dobiva pohvale! Ali ne zbog svojih prijevara, nego zato što je iz svoje situacije znao izvući najviše što je mogao te si je time osigurao temelj za daljnju egzistenciju. Njegovo je lukavstvo u okvirima ovoga svijeta krepost. Osim toga, samo na ovome svijetu ima od njega koristi.

Ovaj primjer opominje kršćane da ne dopuste da ih u domišljatosti i kreativnosti nadmaše sinovi ovoga svijeta, jer i 'sinovi svjetla' moraju biti mudri. Naime, u kriznim je vremenima važno ne upasti nepripravljen u tešku situaciju u kojoj sve može biti stavljeno na kocku. No tu više nije riječ o 'snalažljivosti ovoga svijeta', nego o snalažljivosti Božje djece. To znači imati povjerenja – kad je sve na kocki – da mi Bog štiti leđa, da moj život počiva na snažnom temelju koji će me možda i dovesti do neuspjeha na ovome svijetu, ali mi u Božjemu svijetu otvara pristup u trajnu domovinu.

Molitva:

Bože, moramo biti djeca svjetla. No živimo u svijetu trikova i prevara; ponekad i sami u tome sudjelujemo, ponekad se povučemo – ovisno o okolnostima i trenutnoj procjeni. Daj nam dar snalažljivosti Tvoje djece, da se ne damo uplesti u sumnjive poslove i postupke. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je na svijet donio Tvoje svjetlo. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 stu 2009 07:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 7. studenoga 2009.
[ 7.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

Rim 16,3-9.16.22-27

Pavao svoju poslanicu Rimljanima zaključuje pozdravima kršćanima i kršćankama različita porijekla. Time jasno pokazuje da je Crkva Isusa Krista – Crkva za sve. Jer ovo je mjerilo za zajednicu Isusa Krista: ona se zasniva na priznanju razlika i pomirenju koje omogućuje zajednički život. Doživljavam li našu današnju Crkvu kao mjesto pomirenja i suživota?

Lk 16,9-15

'Mamon' je bilo ime feničkoga Boga bogatstva (odatle i prijevod 'bogatstvo' na hrvatskom). Isus, prema grčkom izvorniku, preuzima to ime kako bi njime označio najsnažnijeg Božjeg protivnika – ponajprije zato što je takvo bogatstvo 'nepravedno' (bogatstvo nekolicine uzrok je siromaštva čitavih mnoštava), a potom i zato što ono čovjeka veže uz prolazno i ne dopušta mu da se zaputi prema neprolaznome i neuništivome, prema Onome koji daje presudni 'plus' našemu životu, prema Bogu.

'Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.' Tko je 'srebroljubac', taj ne sluša rado Isusove riječi. One su za takvog čovjeka uznemirujuće, ukazuju na izokrenute vrijednosti u životu. Da uznemirenost ne bi bila prejaka, čovjek ismijava onoga tko razotkriva njegovu izopačenost. - Kako smo samo maleni ako mislimo da druge možemo ismijavati i da ćemo tako pobjeći pred istinom! Soeren Kierkegaard jednom je rekao: 'Čovjekovo najveće savršenstvo jest kad treba Boga. Ne treba se sramiti onaj tko treba Boga.' Trebati Boga - a ne ništa drugo i nikoga drugoga – i na nama je njegov blagoslov... 'Ne možete služiti dvojici gospodara. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.'

Molitva:

Bože pravednosti, Ti vidiš našu nutrinu i znadeš za čime žudimo. Daj da spoznamo koliko je varljiva sreća koja nas vodi u ovisnost o novcu i posjedu. Otvori naše srce i naše ruke za one kojima nedostaje najnužnije, kako bi naš svijet bio pravedniji. To Te molimo po Isusu Kristu, koji nas pita kome želimo služiti: Bogu ili bogatstvu? Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 08 stu 2009 07:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 8. studenoga 2009.
[ 8.11.2009 ]

Pripremili: Darko Grden i benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu

ČITANJA:

1 Kr 17,10-16

'Mjera našega milosrđa prema bližnjemu bit će mjera Božjega milosrđa prema nama.' (Gerhard Matern)

Heb 9,24-28

Isusova žrtva je njegova smrt. Za nas. Da imamo život. Osjećam li taj život? Što s njime 'radi'?

Mk 12,38-44

Sa svih nas se strana potiče da se što bolje osiguramo, ulaganjem novca, dopunskim mirovinskim osiguranjem, životnim osiguranjem i sl. Usporedo s time, sva su ta osiguranja upravo u vrijeme krize, zbog svoje ranjivosti, postala dvostruko upitnijima nego što su prije bila. Na što se sve to svodi? U starozavjetnom čitanju i u evanđelju govori se o dvije žene koje, materijalno gledano, preživljavaju od danas do sutra, jedva namičući ono najnužnije za život, a pri tom tiho i daleko od svake pompe iz dana u dan žive ono što nazivamo predanjem. Ne galame o svojim djelima, nego nam u svoj jednostavnosti pokazuju kako ljudi mogu napustiti sve svoje lažne sigurnosti i osiguranja i posve se predati Božjemu milosrđu.

Ipak, u evanđeoskom tekstu dolazi do izražaja Isusova prava i najdublja nakana. On nas želi osloboditi za siromaštvo koje će nam omogućiti da osjetimo unutarnje bogatstvo kojega imamo i stječemo ako se velikodušno i otvorena srca ophodimo prema braći ljudima. Možda nam to unutarnje bogatstvo može pomoći u vremenima u kojima je iz temelja dovedena u pitanje sigurnost naše materijalne egzistencije.

Molitva:

Bože, izvore nježnosti i čežnje, Ti nam progovaraš u riječi, u šutnji, u pogledu. I u ljudima koji ne daju nešto, nego sebe same. Ispuni naše srce takvom predanom ljubavlju, kako bismo u povjerenju u Tebe postali ljudima koji su kadri darovati se. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 276 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 28  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr