www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 20. studenoga 2009.
[ 20.11.2009 ]

Pripremio: fra Mario Cifrak
ČITANJA:

1 Mak 4,36-37.52-59
1 Ljet 29,10-12
Lk 19,45-48

'Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!' (Lk 19,45). Isus je ušao u Jeruzalem, u Hram. Uslijedilo je tzv. 'čišćenje' Hrama izgonom prodavača. Svetopisamski tekst na koji se Isus poziva uzet je iz Iz 56,7 i Jr 7,11. Hram kao dom molitve Izaija vidi kao dom molitve za sve narode. Ispunjenje tog proroštva omogućuje Isus ovim činom čišćenja, a sve narode koji su pozvani vidimo u krštenju onog Etiopljanina u Dj 8,26-40.

On je predstavnik naroda s 'kraja zemlje', ali s druge strane vidimo i integraciju onih koji su dotada bili bogoslužno neprihvatljivi, a čiju integraciju najavljuje već Iz 56,1-7: ''Ovako govori Jahve: 'Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost. Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela. Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: 'Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda.' Neka uškopljenik ne govori: 'Ja sam, evo, tek suho drvo.' Jer ovako govori Jahve: 'S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome – podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.''

Jeremijini suvremenici su Hram pretvorili u sklonište od Božje srdžbe, gdje će proći nekažnjeno za svoje grijehe. I Isus tako vidi svoje sunarodnjake da zloupotrebljavaju Hram i ne pridaju mu ono značenje koje vidimo prema 1 Kr 8,30: 'Usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti'.

Isu se zalaže za novi Hram i novo bogoslužje. To je razlog zbog kojeg su 'glavari svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni' (Lk 19,47).

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 21. studenoga 2009.
[ 21.11.2009 ]

Pripremio: fra Mario Cifrak
ČITANJA:

1 Mak 6,1-13
Ps 9
Mt 12,46-50

Odlomak Matejeva evanđelja stavlja nas danas pred pitanje o pravoj rodbini Isusovoj. Isusovo pitanje: 'Tko je majka moja, tko li braća moja?' (Mt 12,47) želi prije svega posvijestiti obiteljske odnose koji su nam dobro poznati. Očito se ne želi zanijekati naš rodbinski odnos i privrženost. Upitnik na te obiteljske odnose želi nam dati neki posve određen, Isusov, evanđeoski odgovor. U pokušaju odgovora Isus pruža ruku prema učenicima.

Od toga opet može nastati pitanje: Tko su njegovi učenici? Ne misli se očito samo na dvanaestoricu apostola nego na svakoga tko s Isusom uspostavlja odnos kao s učiteljem, kojega si je odabrao i kojega slijedi. Za njih Isus kaže: 'Evo, majke moje i braće moje!' (Mt 12,49). Uz jedno posebno obilježje onih koji su njegovi učenici, a to je vršenje volje Oca njegova koji je na nebesima. Tko to čini taj je Isusova majka, brat i sestra. Volja Očeva je iznad svake ovozemaljske obiteljske veze.

Već smo čuli: 'Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi' (Mt 10,34-36). Ljubav prema Isusu mora imati prednost: 'Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan' (Mt 10,37).

Božja volja je najveći Zakon koji učenicima određuje pravo pripadanje Isusu. Ne može se pozvati na Božju volju protiv Isusova nauka. Kršćanin se ne može po vjeri u Krista odreći djelotvornog vršenja volje Božje. 'Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar' (Mt 10,24-25). Učenik je rodbina Isusova u duhovnom smislu. Taj odnos trebaju prožimati baš takvi obiteljski odnosi.

Tko se pridružuje Isusu, ulazi u njegovu obitelj. Ti odnosi vrijede i među učenicima. Kraljevstvo Božje stvara novi poredak u kojem se osjeća duhovna povezanost koja nadilazi zemaljsku, ali u kojoj se ipak ne gube ni ovozemaljske veze u obitelji, narodu. U novom rodbinstvu, duhovnom članstvu Crkve, imamo već predokus ispunjenja.

Misna čitanja Arhiva članaka

Svetkovina Krista Kralja, 22. studenoga 2009.
[ 22.11.2009 ]

Pripremio: fra Mario Cifrak
ČITANJA:

Dn 7,13-14
Ps 93
Otk 1,5-8
Iv 18,33b-37

Vrativši se u pretorij, Pilat ispituje Isusa. U Pilatovim očima naziv 'kralj židovski' mogao je označavati vođu bande koja je htjela doći na vlast, ili nekog revolucionara koji je htio istjerati pogane iz Svete zemlje. Pilat je očito bio obaviješten o činjenici da židovski narod očekuje kralja, 'Mesiju', koji treba uspostaviti samostalnost Izraela.

Pod rimskom vlašću mesijansko iščekivanje u narodu se miješalo sa željom za nacionalnom nezavisnošću, koju je trebao ostvariti Mesija (usp. Dj 1,6). U Ivanovom evanđelju na takvu klimu nailazimo u 6,14-15 u čudu umnažanja kruhova: ''Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: 'Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!' Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.''

Poslije Lazarova uskrsnuća, narod iz Jeruzalema ide Isusu ususret s palmama želeći u njemu prepoznati kralja: 'Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: 'Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov!' A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć' na mladetu magaričinu!'' (Iv 12,12-15).

Isus je na Pilatov upit odgovorio potvrdno o svom kraljevskom dostojanstvu. No prije toga sam ga Isus ispituje o optužbi. Očito je da optužba nije političke naravi koja bi se ticala revolucionarnog djelovanja nego dolazi od židovskih vlasti i tako se ističe njihova odgovornost za Isusovu smrt. Isus odgovara potvrdno o svom 'kraljevanju'. U čemu je ono, odgovara sam Isus: 'Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas' (Iv 18,37).

Ne radi se o zemaljskom kraljevanju. Ističe je podrijetlo njegova kraljevanja, tj. ne od ovoga svijeta. Prepoznajemo preegzistentni Logos, o kojem govori Prolog Ivanova evanđelja. Kraljevanje Isusovo nije u eshatološkoj vladavini nad narodima nego da svojom riječi i svojom prisutnošću kao Sin predstavlja dar božanskog zajedništva.

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 23. studenog 2009.
[ 23.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:

Dn 1,1-20
Dn 3,52-56
Lk 21,1-4

Drage sestre i braćo u Kristu!

Jeste li se kada pitali koliko sekundi u prosjeku traje ljudski život? Ja nisam donedavno, ali kad sam čuo, taj mi je podatak bio poticaj na razmišljanje. Kada sam isto pitanje postavio prijateljima, jedan mi je odgovorio: 'Ma sigurno 500 milijardi sekunda!'. Drugi mi je odgovorio: 'Sigurno život traje duže! Barem 1000 milijardi sekunda!' Točan odgovor na pitanje dat ću vam za koju minutu. Najprije poslušajmo odlomak iz današnjega misnog evanđelja:

''U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: 'Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.''

Često se čuje geslo kapitalističkog svijeta: Vrijeme je novac. To znači da vrijeme ima svoju vrijednost ovisno o količini novca koji se kroz određeno vrijeme zaradi. Vrijeme kao da postoji kako bi se zarađivao novac. Udovica o kojoj smo slušali u evanđelju očito bi se slabo snalazila u današnjem svijetu. Ona je sve svoje bogatstvo, koje je brojalo bijedna dva novčića, bacila u hramsku riznicu. Njezina odluka da učini ovaj korak meni bi bila itekako besmislena, da Isus nije obratio pažnju na njezinu žrtvu. Gospodin smatra ovaj sitni dar najvećim. Kako je to moguće kad su bogataši od svoga viška ubacivali mnogo veće i korisnije svote novca?

Isus, poznavajući nutrinu svakog čovjeka, gleda na nakanu darivatelja. Bogati su darivatelji svoju životnu sigurnost temeljili na golemom novcu koji im je preostao. Udovica koja je darovala sve upustila se u rizik potpune ovisnosti o Bogu, vjerujući da je On čista ljubav i da joj On želi milosrdno uzvratiti. I zaista, njezin dar nije bio uzalud. Ona je darovala sebe, a Gospodin je to prepoznao. Isus koji je svoj život dao za nas grešnike, prepoznaje kada i današnji njegovi učenici daruju sebe. To činimo kada prepoznamo da ne vrijedi definicija 'vrijeme je novac'. Isusov učenik zna da je vrijeme prilika za djela ljubavi.

Često se sjetim godina Domovinskog rata kada smo slagali pakete s hranom i odjećom građanima naše domovine pogođenima ratom. Svi smo imali više solidarnosti i bili svjesni da darujemo, unatoč oskudici. Također se često sjetim i svoga djetinjstva kada su moji roditelji gradili kuću, iako smo živjeli samo od jedne plaće. Možda tada i nisam imao igračke lijepe kao ostali vršnjaci, ali ljubav roditelja koji su nama djeci darivali sebe kroz igru, pjesmu i smijeh neću nikada zaboraviti. Nema novca koji bi to mogao nadoknaditi. Isto tako i zajednička molitva i sudjelovanje na nedjeljnoj misi uvijek su mi pokazivali zašto nas roditelji vole. Znali su da ih voli Isus i tu ljubav su nastavili širiti i na nas, svoju djecu.

Da se vratim na ono pitanje s početka razmišljanja, koliko sekundi traje ljudski život? E, pa odgovor nije ni 500, niti tisuću milijardi sekunda. Odgovor je samo 2 milijarde dragocjenih sekunda. One teku brzo. Kako ne bi iscurile uludo, upotrijebimo ih za darivanje sebe kroz djela ljubavi koja nas usmjerava prema vječnoj radosti!

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 24. studenog 2009.
[ 24.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić

ČITANJA:

Dn 2,31-45
Dn 3,57-61
Lk 21,5-11

Drage sestre i braćo u Kristu!

Često susrećem ljude koji priznaju da rijetko idu u crkvu, ali kad idu, onda je to zbog lijepe, neobične arhitekture ili vrijednih umjetničkih djela. Odmah osjetim da je tu riječ o površnom doživljaju Crkve, kao da je ona prije svega velika kulturna ustanova, a mi svećenici turistički vodiči kojima je glavni zadatak slikovito i detaljno opisivati slavnu povijest umjetnosti, po mogućnosti bez previše opterećivanja sadašnjošću i onim što Bog vidi u nama danas.

S druge strane, u svima nama leži divljenje prema impozantnim građevinama i dosezima ljudske civilizacije, što se ogleda u sve razvijenijoj tehnologiji, gradnji sve viših građevna te putovanjima u kojima upoznajemo što je sve čovjek ostvario na ovome svijetu. Naše divljenje, nažalost, vrlo lako prijeđe u obožavanje viđenog pripisivanjem čovjeku sposobnosti za apsolutnu nadmoć nad prirodom ili moć za ostvarenje baš svake ljudske želje i potrebe. Poslušajmo što Isus ima reći onima koji su se divili izgledu židovskoga hrama.

''I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, Isus reče: 'Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.' Upitaše ga: 'Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?' A on reče: 'Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.' Tada im kaza: 'Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.''

Isus se neprestano susretao s velikim brojem ljudi koji su mu prilazili jer je bio poznat, zanimljiv i od mnogih omiljen. Susretao je doduše i one koji su bili spremni promijeniti svoj život i zavoljeli Boga, ali neki su mu prilazili zbog svega, ali samo ne zato što je Božji Sin. Mnoge su zanimala Isusova čudesa, vještina tumačenja Svetoga pisma, dojmljivi govori koji su često bili strogi prema vladajućim strukturama. Isus raskrinkava ljude koji su mu pristupali s krivim razlozima i upozorava ih na njihove zablude te ističe ono što je potrebno da bi ukazao na nebeskog Oca za kojega jedino valja živjeti.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isusu pristupaju i pojedinci koji su se divili ljepoti hrama i zavjetnih darova. Isus je u sugovornicima prepoznao da su vezani za hram kao građevinu, ali nisu povezani s Bogom kojemu je taj hram posvećen da bi bio mjesto Njegovog susreta s ljudima u molitvi. Isus prepoznaje da su ljudi vezani za zemaljsko i u tome im je srce. Kako bi ih upozorio da su na krivom putu, ističe da će sve to čemu se dive propasti i nestati.

No, oni i dalje pokazuju da nisu ništa shvatili jer su vezani za zemaljsko, pa umjesto da preispitaju sebe i svoj odnos prema Bogu, prepuštaju se znatiželji kada će se spomenuta katastrofa dogoditi. Isus naravno ne daje odgovor na to pitanje, ali upozorava da se na ovom svijetu mogu očekivati lažni mesije, ratovi i kataklizme svih oblika koji će označiti da je kraj blizu. Upozorava ih neka se ne boje i neka ne slijede one koji će se lažno predstavljati kao spasitelji.

Zaista, i sami možemo prepoznati kako se mase slijepo pouzdaju u svoje moćne države koje si često pripisuju apsolutnu vlast, drugi pak apsolutiziraju ljudsko znanje, ljepotu ili sposobnosti za stvaranje velebnih građevina. Problem je što pritom zaboravljaju na Onoga koji je veći od ljudi, koji im je dao talente za ostvarenja, koji je vječan, za razliku od svega ljudskog što ima svoj ograničen vijek trajanja.

Potrudimo se zato uočiti tragove jedinoga Apsolutnog Graditelja koji stvara novi svijet, učvršćujući nas u ljubavi.

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 25. studenog 2009.
[ 25.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:

Dn 5,1-6.13-17.23-28
Dn 3,62-67
Lk 21,12-19

Drage sestre i braćo u Kristu!

Posljednjih dana imao sam priliku čuti o nasilju koje se provodi nad katolicima u Kini, o zakonima koji nastoje zabraniti križ u javnim ustanovama, o ubojstvu časne sestre u Americi…

U djetinjstvu sam prepoznavao kako se Crkvi i vjernicima oduzima ravnopravno sudjelovanje u javnom životu i kako su neki htjeli poniziti ono što vjerujem. Naš narod nosi u svom identitetu ožiljke diktature koja je pogubljivala školovane ljude, među kojima su mnogi bili svećenici i vjernici. Dosljednost u nasljedovanju Isusa Krista stajala je života one koji se nisu htjeli odreći svoga životnog uvjerenja. Je li Gospodin Isus Krist, pozivajući ljude da ga nasljeduju, bio svjestan žrtve koju će njegovi učenici podnijeti? Kako ih je za to pripremao?

Poslušajmo odlomak iz današnjeg misnog evanđelja po Luki: ''U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: 'Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti!'''

Isusove riječi pokazuju da je Isus ne samo znao što će se dogoditi njegovim učenicima, nego ih je nastojao za to i pripremiti. Navijestio je progone i postupke protiv njih od strane židovskih vlasti, ali čak i od članova vlastite obitelji. Isus ih želi ojačati poručivši dvije stvari. Prvo, obećava im da u tim trenucima neće biti sami, jer on će dati potrebnu sposobnost i mudrost da kažu istinu protiv koje niti jedan neprijatelj neće imati odgovarajući argument. Drugo, neka ostanu postojani u svom svjedočenju, jer tako će se spasiti.

Isusove riječi kroz stoljeća su davale snagu brojnim njegovim učenicima bez obzira u kojem vremenskom razdoblju živjeli. Dosljednost življenja vjere morali su platiti životom podnijevši mučeništvo. Dan smrti mučenika Crkva slavi kao njihov rođendan za nebo. Brojni su primjeri mučenika koji su svoju smrt prihvatili s radošću, shvativši da im se pruža prilika nasljedovati Isusa do kraja te umrijeti poput njega, svjedočeći vjernost nebeskom Ocu.

Kako je s nama koji smo Isusovi učenici danas? Ima li i danas onog žara po kojemu su u prošlosti učenici bili prepoznatljivi, ili je mlakost u vjeri učinila kršćanstvo preblagim i neuvjerljivim svjetonazorom koji čini kompromise s onima kojima je Božja istina smetnja u ostvarivanju svjetovnih težnji za užitkom i bogatstvom? Radimo li kompromise i s članovima obitelji koji možda nisu vjernici i koji teško prihvaćaju naše odlaske na misu ili vrijeme posvećeno molitvi? Je li nam neugodno pred kolegama priznati vjeru i brinemo li se hoće li nas netko nešto pitati o vjeri, a da nećemo znati točne odgovore?

Budimo svjesni da će iskreno življenje vjere neprestano nailaziti na otpor svijeta, ali će ujedno biti jačano duhovnom snagom koju nam daje naš Spasitelj. Potrudimo se učiti pouzdanju u njega u svakom novom danu.

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 26. studenog 2009.
[ 26.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:

Dn 6,12-28
Dn 3,68-74
Lk 21,20-28

Drage slušateljice i slušatelji, sestre i braćo u Kristu!

Sigurno smo si svi više puta u životu postavljali pitanje o tome zašto postoji zlo u svijetu. Na to pitanje može nas potaknuti vijest o nekom terorističkom napadu, klimatskoj nepogodi ili neko vlastito iskustvo koje nas pogađa i podsjeća da ima stvari i ljudi koji nas žele uništiti. Istina, Isus je razgovarao sa svojim učenicima i o tome. Nije im skrivao činjenicu da će i sami podnositi mučeništvo kako bi posvjedočili potpunu vjernost. Učenici nisu nikada pitali zašto se sve to ne može odvijati na neki lakši i bezbolniji način nego mučeništvom. Ipak, Isus nam ostavlja poruku kako se u teškim trenucima nositi. Poslušajmo odlomak iz evanđelja po Luki:

''U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: 'Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano. Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana. I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.'''

Upravo smo čuli evanđeoski odlomak koji ima dva dijela. U prvom Isus predskazuje razorenje grada Jeruzalema koje se, kako povijest pokazuje, zaista i dogodilo 70. godine, pri čemu su ubijene stotine tisuća građana, a brojni su također odvedeni u progonstvo. U drugom dijelu su Isusove riječi o svršetku svijeta i njegovu ponovnom dolasku. Sve će biti praćeno potresima i znakovima u prirodi te strahom naroda, ali ujedno i slavnom pojavom Božjega Sina koju je za vrijeme života na zemlji skrivao. Isus učenicima poručuje da u tim trenucima ne budu poput nevjernika u strahu i tjeskobi, nego uspravni i podignute glave jer je došao trenutak da se i na njima ostvari spasenje koje je za njih osigurao On u kojega vjeruju.

U raznim dijelovima svijeta ljudi i danas doživljavaju katastrofu koja ih pogađa i za njih je to kraj života na ovome svijetu. To je iskustvo koje čeka svakoga čovjeka, prije ili kasnije. Za taj se trenutak valja trajno pripremati, i to zajedno s Gospodinom, kako bismo konačni susret s njim dočekali spremni i ponosni!

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 27. studenog 2009.
[ 27.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:

Dn 7,2-14
Dn 3,75-81
Lk 21,29-33

Drage sestre i braćo u Kristu!

Vjerujem da je svatko od nas doživio sklad i ljepotu prirode, u bogatstvu njenih boja, zvukova i mirisa. Promatranje takve ljepote pobuđuje u meni, a vjerujem i u svakom drugom čovjeku, divljenje i razmišljanje o Onome koji je tu ljepotu stvorio i osmislio. Ljepota stvorenoga upućuje na genijalnost Stvoritelja. Sam je Isus znao u prispodobama usmjeriti pažnju učenika upravo na prirodu od koje možemo mnogo naučiti.

Poslušajmo odlomak iz evanđelja po Luki:

''U ono vrijeme kaza Isus svojim učenicima prispodobu: 'Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.'''

Ove riječi Isus je svojim učenicima izgovorio nakon što je opisao potrese i nemire koji će prethoditi svršetku svijeta prilikom njegova drugog dolaska. Čovjek ima sposobnost promatranjem znakova u svijetu prepoznati blizinu toga događaja, kao što ima sposobnost promatranjem smokve i svih stabala uočiti pupove i prepoznati blizinu ljeta koje dolazi.

Isusov poziv učenicima da pogledaju pupoljke smokve i stabala, podsjeća i na poziv da pogledaju ljiljane u polju, ili ptice u zraku o kojima Gospodin brine. Čak i u nečem sitnom poput sjemenke pšenice koja mora umrijeti da bi donijela plod, Isus vidi usporedbu za čovjeka koji je pozvan umirati grijesima da bi bio sposoban donijeti plodove vjernosti i ljubavi.

U današnje vrijeme prepoznajemo ugroženost prirode zbog čovjekove gramzljivosti koja ne preže od uništavanja šuma, čiste vode ili ugroženih životinjskih vrsta. Nade se polažu u ekološko osvješćivanje građana koje ipak ostaje nemoćno u srazu s vladajućim multinacionalnim kompanijama. Isto tako, ekološka nastojanja ostaju bezuspješna jer nema svijesti o nužnosti poštivanja humane ekologije koja podrazumijeva poštivanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti, nedostaje briga o gladnima u svijetu, ali isto tako i o bolesnima, čak i u najrazvijenijim zemljama.

Moglo bi se reći da će se blizina svršetka svijeta moći prepoznati upravo onda kada neće biti stabala na čije bismo pupoljke mogli pogledati ili prirode u kojoj bismo uživali. Brižan odnos prema prirodi zadatak je kršćana kao jedan od znakova vjernosti Bogu koji je tu prirodu stvorio.

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 28. studenog 2009.
[ 28.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:

Dn 7,15-27
Dn 3,82-87
Lk 21,34-36

Drage sestre i braćo u Kristu!

Posljednjih godinu dana neprestano se raspravlja o gospodarskoj krizi, o njezinim uzrocima, krivcima, ali i nužnosti pronalaska rješenja kako bi se uspješno iz nje izišlo. U isto vrijeme puno manje se govori o moralnoj krizi koja je puno ozbiljnija, dublja i opasnija. To je kriza koja smisao života traži u novcu, zabavi i moći. Materijalno blagostanje smatra važnijim od prihvaćanja djece koja bi mogla opteretiti kućni proračun. Odnos prema Bogu kroz molitvu i misu također se odgađa do daljnjega, do nekih drugih vremena. Obiteljska molitva uglavnom je utihnula, a odreći se dijela vlastitih prihoda u korist župnog Caritasa postaje sve teže. Takvim svjetonazorom okruženi su, a često i zaraženi, i sami kršćani. Zato je potrebno potražiti snagu u Božjoj riječi.

Poslušajmo riječi iz Evanđelja po Luki:

''U ono vrijeme: reče Isus svojim učenicima: 'Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan, jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga, budni budite i u svako doba molite, da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.'''

Isus je znao da ljudi nose u sebi strah od prolaznosti i smrtnosti. To je strah koji nastoje pobijediti uživanjem u zabavi, alkoholu i pretjeranom brigom oko posjedovanja. To je pogađalo Isusove suvremenike koji nisu imali vjere u Boga. Zato im Isus nastoji pomoći. Objavljuje im nadu da smrt ne može uništiti život ako živimo povezani sa svojim Stvoriteljem. Isusova riječ aktualna je i danas kada se nevjera želi proširiti.

Svi prepoznajemo kako reklame nikada nisu bile agresivnije u nametanju proizvoda, banke u izdavanju kredita, poduzetnici u izgradnji sve većih i većih trgovačkih centara. Cijelo društvo kao da se nalazi u kolektivnoj shizofreniji koja nas tjera kupovati stvari koje ne trebamo, novcem koji nemamo kako bismo se svidjeli ljudima koje ne poznajemo.

I u toj stihiji čovjek nema istinski odnos prema sebi, bližnjima, ni prema Bogu. Njegovo srce nije slobodno, a trenutak završetka života na ovome svijetu zateče ga nespremnog. Stoga Isusov poziv na budnost i molitvu, kako bismo u onaj dan mogli spremni stati pred Njega, danas posebno jasno odjekuje i traži naš odgovor.

Kršćani su u svakom vremenu znali prihvatiti izazov življenja vjere u ovom surovom svijetu, pa makar trebalo živjeti u katakombama, trpjeti progone i biti guran u stranu zbog opredjeljenja za Krista. Sigurno snage ima i danas jer znamo da ne vrijedi propustiti vječnu radost u zajedništvu s Gospodinom u korist odavanju zemaljskim užicima. Daj nam, Isuse, snage da živimo prema Tvojoj riječi koja donosi život!

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 29. studenog 2009.
[ 29.11.2009 ]

Pripremio: vlč. Danijel Dukić
ČITANJA:

Jr 33,14-16
Ps 25
1 Sol 3,12-4,2
Lk 21,25-28.34-36

Drage sestre i braćo u Kristu!

Sigurno je svatko od nas proživio u svome životu razdoblje iščekivanja. Na primjer, iščekivanje rođenja djeteta, iščekivanje povratka kući nakon dužeg odsutnosti ili iščekivanje povratka drage nam osobe. Danas je prva nedjelja došašća i ujedno prvi dan nove crkvene, odnosno liturgijske, godine. U došašću se pripravljamo za božićno vrijeme.

Svjesni smo da je cijeli život putovanje prema susretu s Gospodinom Isusom Kristom, a došašće je razdoblje u kojem je to iščekivanje zgusnuto u četiri tjedna, odnosno u četiri nedjelje. U tom vremenu intenzivnije proživljavamo poruku o susretu s Isusom Kristom. Slavimo iščekivanje Isusova rođenja i dolazak na svijet na kojem nam je objavio Božju ljubav, ali i istinu o njegovom ponovnom dolasku na svijet kada će suditi žive i mrtve. O iščekivanju nam govore i današnja čitanja.

Prvo čitanje donosi nam riječi proroka Jeremije koje je izgovorio u vrijeme koje je bilo izraelskom narodu najteže u povijesti. Narod je u 6. st. pr. Krista doživio razorenje Jeruzalema, progon i zarobljeništvo u Babilonskom kraljevstvu. U tim dramatičnim trenucima prorok Jeremija dolazi s porukom nade o budućem idealnom vladaru, Davidovu potomku, koji će činiti pravo i pravicu u zemlji. On će donijeti spasenje, povratak u domovinu i mir. U došašću mi kršćani upravljamo svoj pogled upravo prema Njemu, utjelovljenoj Riječi Božjoj, Isusu Kristu koji dolazi u našu sredinu kako bi s nama gradio novi svijet, svijet ljubavi, pravednosti i mira. U tom iščekivanju nužno je njegovati povezanost s Gospodinom kako bismo rasli u ljubavi.

O tome nam u drugom čitanju govori apostol Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima. Od Isusovih učenika očekuje se da u životu napreduju u ljubavi i svetosti kako bi njegov drugi dolazak dočekali spremni.

Današnji odlomak iz evanđelja po Luki govori nam o kataklizmi koja će zadesiti svijet o drugom Kristovu dolasku. Ujedno je to i poziv na budnost koji se prepoznaje po ustrajnoj molitvi i čuvanju od neumjerenosti i proždrljivosti. Isus želi da njegov dolazak dočekamo budni, spremni i uzdignute glave.

Na današnji dan dobro je da se svatko pita je li u molitvi i predanosti Gospodinu napredovao od prošlog došašća? Je li moje srce slobodnije od pohlepnih težnji za novim proizvodima, novcem ili stvarima koje me u ovisnosti zarobljavaju i guše? Jesam li oprostio neprijatelju? Je li moje sudjelovanje u liturgiji iskazivanje zahvalnosti i ljubavi uskrslom Spasitelju ili je postalo formalizam?

I ove godine pruža nam se prilika proživjeti došašće kako to dolikuje, u molitvi, dobrim djelima i življenju požrtvovne ljubavi. Iako kalendarski ulazimo u dio godine u kojem priroda zamire i ulazi u zimski san, pred nama je vrijeme buđenja. To je buđenje od uspavanosti u molitvi, uljuljanosti u lažnoj sigurnosti svijeta ili opsjedajućeg utjecaja grijeha. Za takvo buđenje sigurno sami nemamo dovoljno snage, ali nam je preko svoga Duha daje naš Spasitelj, Onaj kojega iščekujemo!