www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 16 lis 2018 10:48

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 276 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 24, 25, 26, 27, 28  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 01 lis 2010 06:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 1. listopada 2010.
[ 1.10.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

Job 38,1.12-21;40,3-5
Ps 139
Lk 10,13-16

Dragi prijatelji, danas je sv. Terezija od djeteta Isusa, čiji je molitveni život bio običan. Ali baš taj obični molitveni život čini nam se tako bliskim i lakim za nasljedovanje. Ona je sama rekla: 'Sve što sam činila, mora biti dohvatno malim dušama.' No Terezija nam može biti i uzor u spremnosti kako se prihvaća i ide putem tame, kojim je ona hodila, te unatoč duhovnoj suhoći uvijek bila vjerna svakidašnjim molitvenim vježbama. Na kraju života mogla je uskliknuti: 'Kalež je pun do vrha! Nikad nisam vjerovala da je moguće tako mnogo trpjeti. Kako si mogu to drugačije protumačiti, negoli mojom prevelikom željom da spašavam duše?'

A život male Terezije u Karmelu bio je jednostavan i tvrd. No, Terezijine vrline i molitveni život i povezanost s Bogom i nama poručuju da i mi, kao što je i ona činila male stvari, budemo ponizni, poslušni, siromašni, čisti, požrtvovni, jednostavnog srca i povezani s Bogom. Baš kao što nam i Luka donosi u današnjem biblijskom odlomku Isusove riječi 'Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu dogodila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već sjedeć' u kostrijeti i pepelu činili pokoru. Ali Tiru i Sidonu bit će na sudu lakše negoli vama. I kao da se prijeti Kafarnaumu, pa kaže; 'Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u podzemlje ćeš se strovaliti. I nastavlja, 'tko vas sluša mene sluša, tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire Onoga koji mene posla'.

Ovo su teške riječi. Što mislite što bi Isus nama danas rekao? Bi li Isus 'izdao' i nama upozorenje kao što je prekorio Korozain i Betsaidu? Zanimljiv bi bio naš odgovor, zar ne? Dakle, dragi prijatelji, jedno je sigurno. Kamo god je Isus išao, bio je moćan i činio je moćna djela. Svugdje je svjedočio koliko je i što je sve naš Bog spreman učiniti za čovjeka. Stoga vjerujem u veliku ljubav Oca i prema Korozainu i Betsaidi. Vjerujem da ih je blagoslivljao. Što više, oni su čuli radosnu vijest i doživjeli prekrasna djela koja je Isus učinio za njih.

Ali u biblijskom tekstu vidimo da Isus nije bio zadovoljan s tim zajednicama i koristi riječ jao. Čini se da je ovaj 'jao' samilost, žalost i ljutnja. I s pravom pitamo, pa zašto je Isus ljut i zašto izdaje takvo upozorenje? Osobno mislim da se Isus ljutio na njihovu ravnodušnost, jer su čuli Riječ ali i dalje ostali ravnodušni. I Isus s razlogom pita, zar ćeš se do neba uzvisiti? Stoga, osjećam kroz Riječ danas kako Isus i nas poziva na promjenu kroz pokajanje. Poziva i zahtijeva promjenu srca i načina života. Božju riječ koja daje život i koja nas spašava od uništenja i uništavanja duše, kao i tijela.

Isusova ljutnja je usmjerena na grijeh. Ljuti se na sve one koji mu ometaju činiti volju Božju. Kroz ljubav poziva kao u vrijeme svog djelovanja tako i danas na slobodu pa i svetost. I na kraju pitanje. Kako mi primamo Isusovu riječ upućenu danas upravo nama? Prihvaćam li Božju Riječ s vjerom i poslušnošću ili sa sumnjom i ravnodušnošću? Stoga molim blagoslov Oca, Sina i Duha Svetoga. Molim taj blagoslov na sve nas koji i danas slušamo i osluškujemo Riječ kroz Euharistiju kojoj je posvećena i ova godina kroz klanjanja u našim crkvama. Amen! Aleluja!

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 lis 2010 07:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 2. listopada 2010.
[ 2.10.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

Izl 23,20-23
Ps 91
Mt18,1-5.10

Milost i mir Gospodina našega Isusa Krista vjernog i pravednog, neka bude sa svima nama kroz osluškivanje riječi Božje!

Danas slavimo svete Anđele čuvare, ta Božja stvorenja koja nastupaju po Božjem nalogu i utjelovljuju produženu Božju ruku. Njegova su pomoć, a nama zaštita i prisutnost uz nas. Oni su i danas u svijetu mostovi Božje snage.

Središnja poruka evanđelja danas glasi 'Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima'. I kroz radost i poklik Isusovih učenika kako i Sotona u Ime Isusovo pada s neba poput munje, On im daje još veću vlast, da gaze po štipavcima i zmijama uz obećanje kako im se ništa ne smije negativno dogoditi. Još im reče 'Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima'. Dakle, Bog je uvijek drugačiji nego ga mi zamišljamo. Tako nas ne smije ništa iznenaditi ako Isus i od nas traži stvari, koje su najprije neshvatljive, jer i učenici su bili u takvoj situaciji. No, kako bilo, učenici Isusovi su u ono vrijeme bili glasnici Božje ljubavi i navjestitelji mira, premda često prezirani, neopaženi pa i nepoželjni, ali u Isusovo Ime snažni, baš kao i anđeli oko nas koji nas prate u sve dane našega života, pomažu nam u radosnim trenutcima i nose u teškoćama. Tako često u govoru kažemo 'Ti si moj anđeo'! Pa budimo jedni drugima anđeli čuvari i zaštitnici koliko je do nas.

I na kraju, neka kroz poruku zajedništva i po riječima evanđelja i nas Duh Sveti orosi onom radosti koju Isus nasamo reče svojim učenicima 'Blago očima koje gledaju što vi gledate i ušima koje slušaju što vi slušate'! Stoga se i mi danas radujmo što su i naša imena zapisana na nebesima. Amen!

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 lis 2010 07:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 3. listopada 2010.
[ 3.10.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

Hab 1,2-3;2,2-4
Ps 95
2 Tim 1,6-8.13-14
Lk 17,5-10

Dragi slušatelji i prijatelji, kroz milost i mir nedjeljnih čitanja osjetimo blizinu Boga i otvorimo svoja srca da nas i danas dotakne Riječ Božja!

Kroz odlomak prvog čitanja, Habakuk, vjernik i pripadnik malog židovskog naroda, muči se zbog nepravde što ih moćni agresori nanose ugnjetenima pa protestira: 'Dokle ću, Gospodine zapomagati, a da ti ne čuješ?' A Bog traži strpljivost te ga potiče da pred činjenicom nepravda u vlastitom narodu i šire bude pravednik koji živi od svoje vjere. Dakle, da osobnom vjerom nastavi prianjati uz Boga, uz svu nejasnoću.

Druga Poslanica Timoteju je Pavlova duhovna oporuka, upravljena iz zatvora mladom predstojniku Crkve u Efezu. U ovom odlomku Apostol ohrabruje bojažljivog suradnika i nasljednika da snažno, s ljubavlju i razborito nastavi službu svjedočenja za Krista u državi koja kršćane proglašava ateistima zato što ne prihvaćaju religiju većine državljana. U starješinskoj službi Timotej treba neprestano imati za uzor Pavla kao misionara poganskih naroda. Ono što je Apostol pogana činio godinama, činio je 'u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu' – sam je vjerovao i provodio ono što je druge poučavao.

Dok Luka u biblijskom odlomku 17,1-10 donosi Isusove odredbe za vladanje vjernika prema ljudima i prema Bogu. Dakle, Isus traži ljudskost i iskreno srce. Blago preporuča – ne sablažnjavati druge. Oprosti i opraštaj uvrediteljima koji se kaju. Ostani čvrst u vjeri. Budi pravi sluga na Božjoj njivi, radi pošteno i zavrijedi svoju plaću. Dakle, Lukin odlomak obuhvaća izreke o vjeri i služiteljskom zalaganju za Božju stvar u svijetu, no apostoli mole Isusa i obraćaju mu se s 'Gospodine, umnoži nam vjeru'. Oni već vjeruju u Isusa kao Gospodina i kraljevstvo Božje koje On uprisutnjuje svojim mesijanskim djelovanjem.

Kako je Isus pred Jeruzalemom gdje ga čeka nasilna smrt, njihova vjera više nije dovoljna. Sami je ne mogu uvećati osobnim zalaganjem. Isus ne ispunjava izravno molbu niti poučava što jest prava vjera. Ali hiperbolom o presađivanju duda u more pomoću vjere on poučava što vjera može, makar bila i početnička i malena. Stoga, tko je vjerom oslonjen na Boga kao svoju životnu stijenu, sposoban je vjernički djelovati u svijetu, kako god taj svijet izgledao nepromjenjiv i dalek od Boga.

Još nešto je ovdje bitno kad se radi o služenju Ocu, i sam Isus osjeća to svojom prvenstvenom zadaćom i tako traži i od svojih sljedbenika i učenika, pa i od nas danas. Zato i ističe ovako strogo potrebu poniznosti u služenju Bogu, a to je jedan od razloga zašto je odgovorio farizejima koji su mislili da imaju pravo na posebnu plaću od Boga. Izrazom 'Sluge smo beskorisne! Učinili smo što smo bili dužni učiniti!' Isus nije htio podcijeniti ljudsko zalaganje za Božju stvar. Parabola je nastavak pouke o vjeri kao osloncu na Boga. Tko se prijateljski oslanja na Boga, sretan je što smije Bogu služiti, bez računice o nagradi, priznanjima i pohvalama!

Na kraju našeg druženja, dragi prijatelji, što nam drugo preostaje i u ovom trenutku nego moliti. Oče, uči i nas kako ćemo biti jedno i zajedno. Dođi i učvrsti naše jedinstvo. Okupljaj po nama sve više, braću i sestre u jedinstvu istine, ljubavi i vjere. Daj da nadiđemo prepirke i izbjegavamo nasilja, sukobe i izrabljivanje slabijih. Otkrij nam, Oče, jasne mogućnosti i sredstva jedinstva i daj da se na tvoj način približimo jedni drugima i da znamo zajedno blagovati. Zadahni nas svojom božanskom snagom da nadvladamo zapreke i privedi nas cilju našeg života. Amen! Aleluja!

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Propovijed
PostPostano: 03 lis 2010 12:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Propovijed: Kriv je butler
By admin, on October 1st, 2010

27. NKG C / Čitanja

Isus je pred svoje apostole i svoje vjernike svih generacija postavio mnoge ultra-teške, ljudski govoreći, nemoguće misije: oprostiti neprijatelju, mijenjati sebe, prihvatiti i ljubiti žrtvu i križ. Međutim, s pozicije prosječnog vjernika možda nigdje nije tako ‘uvredljivo’ izravan kao u današnjem evanđelju. Apostoli ga tako ponizno i iskreno mole da im umnoži vjeru, vjeru koju su oni već pokazali krenuvši za njim, slušajući ga, zlopateći se s njim bez igdje ičega, ‘potucajući’ se Galilejom i Judejom do Jeruzalema i natrag.

A što dobivaju kao odgovor? Kad biste imali vjere kao zrno gorušičino rekli biste onom dudu: ´Iščupaj se s korijenom i presadi u more!´ I on bi vas poslušao! Neizravno, dakle, Isus im pokazuje da im nema što umnožiti, da oni nemaju nimalo vjere! Neki će pokušati Isusa opravdati time što će reći da On koristi semitski način izražavanja, da preuveličava kako bi izrekao svoju misao. No, čak i da je tako, čak da negdje na rubu Judejske pustinje gledamo grm gorušice s njegovim sjemenjem, a negdje u dolini velika stabla u nekom kibucu, nesrazmjer tih dviju biljaka prevelik je.

Kao da mu to nije dosta On ide na sljedeću, jednako tako, nezgodnu priču. Priču o gospodaru i sluzi koji nakon teškog radnoga dana treba još i poslužiti svoga gospodara. I tu je Isus vrlo izravan: Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ´Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!´ Da to nisu Isusove riječi mnogi bi se od nas pobunili. Što?! Zar da nakon što se suzdržavam, pazim na sebe, kontroliram se – od seksa do ogovaranja i horoskopa – trudim i zlopatim, na poslu, u obitelji, s ljudima, molim, postim, radim, da nakon svega toga trebam reći da sam beskoristan/na?!

Ne, ne želim biti sluga i ne želim se osjećati kao netko tko nije ni za što – netko tko treba samo izvršavati tuđe zapovijedi i još, povrh svega, ne primiti ni obični hvala.

Iz takve, teenagerske, perspektive današnje evanđelje čini nam se u potpunosti promašeno – možda razumljivo u vremenu kmetskog i ropskog odnosa, ali ne i danas.

Ipak, puno je realnija perspektiva liječnika i bolesnika. Sjetimo se onih, možda ih i osobno poznajemo, koji su pobijedili teške, zloćudne, bolesti sljedeći ono što su im liječnici govorili. Za razliku od svih drugih, koji su činili isto tako i umirali, ti su ljudi imali nesalomljivu vjeru i pouzdanje da će uspjeti, da će se izvući, da će ozdraviti.

Svi mi smo smrtno bolesni ljudi. I to doslovno jer je u nama neizlječivi virus smrti koji nas polako razara i koji će sigurno pobijediti, ma kako se mi sada, trenutno, dobro i zdravo osjećali – zaraženi smo i virusom grijeha koji u sebi nosi prijetnju otuđenja, gubitka onog istinski dobrog i ljudskog u nama i konačno vječne smrti i praznine.

Na sreću taj je virus izlječiv. Potrebno je samo držati se dobivenih uputa. Da, ponekad čak slijepo i ropski, nastojeći razumjeti i vidjeti uzroke naše grešne bolesti, uvijek svjesni da nismo mi ti koji se liječimo ili koji možemo izliječiti druge, da sva hvala i zahvalnost pripada nebeskom Liječniku.

To tako bjelodano vidimo kada pokušavamo liječiti, mijenjati ono najteže, a najvažnije – sebe. Ne može se početi ljubiti druge, i bližnje i neprijatelje, pa niti Boga samoga, ako nisam počeo mijenjati sebe. Naša stara narodna poslovica kaže: ‘Što kolijevka odljulja to motika zakopa!’ Nedavno mi ju je ponovio jedan naš stariji, vrlo iskusan, pater. Čovjek se tako teško mijenja. Osvrnimo se malo oko sebe. Da, mnogi nauče savršeno glumiti i odglume da su se promijenili i postali bolji ili ljepši, ali istina se uglavnom ne da sakriti, niti pod mlade ili stare dane. Ako su to istinski i nastojali gotovo svi, odreda, odustanu od mijenjanja sebe nakon 20-te ili, maksimalno, 25-te. A ipak onaj tko na svojoj koži nije doživio neku radikalnu promjenu, dokaz da se čovjek, uz Božju pomoć, zaista može mijenjati, izliječiti od svojih grijeha i mana, iz svega ovoga teško može išta shvatiti. Onaj tko jest taj zna i osjeća, intuitivno i/ili razumski, da se isplati mijenjati se, premda je to tako teško. Nagrada je nezamislivo velika. Nagrada je vjera koja i gore premješta. I ne samo to: ona otvara put k još većoj nagradi, a to su, kako nam to pokazuje sv. Pavao apostol u Prvoj Korinćanima, sloboda i ljubav: Kad bi imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, ništa sam.

I đavao u paklu ima vjeru, ima i više od vjere, ima znanje da Bog jest. No, ostaje takav kakav jest. Vjera, dakle, nije dovoljna. Potrebno je uz nju imati i nešto što đavao nema da bi moja vjera bila učinkovita. To ‘nešto’ definitivno je poniznost. A kako steći poniznost? Upravo onako kako smo rekli da se stiče i prava nepatvorena vjera: mijenjanjem sebe. Vrlo brzo shvatit ćeš da to ne možeš nikako sam; apsolutno nikako kakve god tehnike sam ili u grupi primjenjivao, a nakon toga vidjet ćeš istinu o sebi. Ona će ti biti više nego dovoljna da imaš poniznost.

Naš narod i u svojoj najbližoj povijesti imao je toliko prilike iskusiti patnju i bol i to na razne načine. Mi sami znamo da čak ni rat ili neimaština nisu potrebni da bi se, itekako, osjetila bol i patnja. Nesređena obitelj sasvim je dovoljna za to. Više sam puta doživio starije ljude koji su toliko toga propatili da daju samo jedan odgovor na pitanje kako su sve to proživjeli: ‘Sinko, samo vjera!’

Rasti u vjeri posao je, dakle, za cijeli život. Posao koji će nam, zaista, jednom otkriti da smo beskorisne sluge, sluge koje gospodar u stvari mazi jer radi umjesto njih. Sve je već napravljeno, spašeni smo i otkupljeni, a naš najveći i najteži posao samo je to otkriti i u to povjerovati.

p. Antun Vole

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Propovijed
PostPostano: 04 lis 2010 21:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 19 srp 2006 14:41
Postovi: 1266
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
visnja napisao:
Propovijed: Kriv je butler


šta reći..sve istina i Božji biseri :D

amen

_________________
Dođi Duše Sveti
Dođi po moćnim zagovoru
Bezgrješnog Srca Marije
Svoje Preljubljene Zaručnice
amen


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 lis 2010 07:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
O ljubavi, slobodi i radosti
[ 7.10.2010 ]

Autor: Nikola Kuzmičić

Sav je Zakon, veli sv. Pavao, ispunjen u jednoj jedinoj riječi. A ta riječ je – ljubav.

Teško je govoriti o ljubavi u svijetu koji je prepun govora o ljubavi, a ispražnjen od djelotvorne ljubavi. No to nas kršćane ne smije zavesti da odustanemo od neprestanog naglašavanja potrebe djelotvorne ljubavi.

Jer po tome se prepoznaje naša vjera i u tome je naše poslanje.

Čitajte i slušajte, pogledajte oko sebe i sjetite se koliko puta ste čuli da se govori o toleranciji. Dodjeljuju se nagrade za promicanje tolerancije. Svi ističu toleranciju kao znak civilizacijskoga napretka. I bez obzira što nam taj govor može na prvi pogled izgledati prikladan, zapravo je odraz svijeta koji ne dopušta da ga Duh Božji vodi.

Tolerirati nekoga, vele nam rječnici stranih riječi, znači trpjeti ili podnositi nekoga. Zato jer te toleriram, neću ti ništa nažao učiniti.
To nije svijet koji kršćani žive. Tolerancija nije prikladna za kršćane. Tolerancija je ispod kršćanske razine.

Biti kršćanin znači voljeti čovjeka pored sebe i nastojati da ta ljubav bude djelotvorna. Tolerancija je faza koju smo mi kršćani odavno nadišli. Mi smo u fazi ljubavi. Ljubavi prema svakome čovjeku pa čak i prema onome koji nas mrzi.

To je nova zapovijed koju nam Isus daje. To je i ono što nam sv. Pavao ponavlja u poslanici Galaćanima – Ljubavlju služite jedni drugima.
Kako bi svijet bio bolji da mi kršćani nedvosmisleno svjedočimo da već posjedujemo ono za čime drugi tragaju. Da posjedujemo ljubav. Djelotvornu ljubav.

Za slobodu nas je Krist oslobodio i nikomu i ničemu više ne moramo robovati. O kada bismo mi kršćani postali svjesni da smo slobodna djeca Božja.

Čitajte i slušajte, pogledajte oko sebe i sjetite se tolikih ljudi koji sami sebe svakodnevno sputavaju. Ograničavamo se obzirima, običajima, sustavima, strukturama, zakonima i propisima. A Krist nam naviješta i daruje samo jedan zakon. Zakon ljubavi.

Bez prave ljubavi nema prave slobode. Isus nas opominje da se stablo prepoznaje po plodovima. Plodna sloboda raste na stablu ljubavi.
Nevjerojatno je povjerenje koje je Bog ukazao čovjeku darovavši mu slobodnu volju.

To je još jedan dokaz kako nas Bog više cijeni nego li mi sami sebe. Ali, Božje povjerenje i darovana sloboda nas obvezuju da zrelo i odgovorno pristupimo životu i proživimo ga dostojno čovjeka, dostojno poziva koji nam je Bog po Sinu i Duhu uputio.

Onaj tko je svjestan svoje nenavezanosti i onaj koji djelotvorno ljubi svakoga čovjeka može osjetiti i istinsku radost.

Raduje mi se srce, veli psalmist, i kliče duša. Ta radost srca i kliktaj duše su posljedica onoga što je zapisano u riječima psalma koje prethode ovima. Posljedica su slobodnoga opredjeljenja za Boga i želja da se živi ljubav kojom smo ljubljeni.

Čitajte i slušajte, pogledajte oko sebe i sjetite se kako ljudi čeznu za srećom i poduzimaju svašta da bi osjetili bar malo radosti.

A mi kršćani smo i opet u prednosti jer smo baštinici istinske radosti. Baštinici smo Radosne vijesti o Bogu Ocu koji je ljubav, o Bogu Sinu koji nam je pokazao primjer i o Bogu Duhu koji nas vodi.

Takva prava radost srca se nezaustavljivo prenosi na kliktaj duše, na kliktaj cijeloga života. Biti kršćanin znači biti radostan.

Na kraju se, obrnutim putem, treba vratiti na početak. Valja promotriti naš pojedinačni život i život naših zajednica. Primjećujemo li u našim životima i susretima radost srca i kliktaj duše?

Ako radosti ima, onda smo pravi Kristovi učenici i svjedoci. Ako li radosti nema, onda se moramo upitati jesu li naša srca i naši životi oslobođeni? Moramo se također upitati ima li u našim srcima i našim životima ljubavi?

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lis 2010 18:47 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 8. listopada 2010.
[ 8.10.2010 ]

Pripremio: vlč. Marko Kovač

ČITANJA:

Gal 3,7-14
Ps 111
Lk 11,15-26

''Neki od njih rekoše: 'Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!' A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: 'Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.'

'Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.' 'Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa.' ''Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.'''

Današnje razmišljanje započeo bih stihovima pjesme našeg kantautora
Gibonnija. On pjeva: 'Nemoj se čudit, anđele, što neću te prepoznati ako te sretnem bilo kad i bilo gdje. S tobom neću. Jer imali smo kad govoriti, i isplakat se i oprostiti, al' ti si bila sama sebi dovoljna.'

Isus u današnjem odlomku evanđelja biva optužen kako demone izgoni u ime demonskoga poglavice. Isusu nisu dali priliku, bilo radi svoje samodostatnosti, bilo radi indoktriniranosti ili slično. Ono što je bilo bitno jest pronalaženje razloga kojim i ga se obezvrijedilo pred narodom. Bilo
je bitno pronaći razlog, makar on i ne bio posve objašnjiv.

Možda je Isusov način, način pružanja prilike drugome; način pružanja mogućnosti da je taj drugi u pravu i da je njegovo djelovanje smisleno. Bez pružanja prilike padamo u opasnost da nas na kraju Bog ne prepozna, kao u pjesmi s početka. Pružajući prilike čovjeku, pružamo
priliku Isusu, i konačno, Isus je pruža nama.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 lis 2010 06:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 9. listopada 2010.
[ 9.10.2010 ]

Pripremio: vlč. Marko Kovač
ČITANJA:

Gal 3,22-29
Ps 105
Lk 11,27-28

''Dok je Isus govorio, povika neka žena iz mnoštva: 'Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!' On odgovori: 'Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!'''

Dragi prijatelji, nekako mi današnje evanđelje u prvi mah evocira misao o Isusu koji nije želio biti slavljen od naroda, Isusu kojemu nije bilo bitno kako će se netko ophoditi s njim. Njemu je bilo najbitnije prenijeti poruku, riječ, Boga. Proklamacija Božje poruke bila je središte njegova poslanja prije mučeničke smrti. I zato nije čudna njegova današnja izjava o slušateljima i vršiteljima Božje riječi koji su još blaženiji od njegove majke Marije.

Nije to osporavanje Marije ili možda pokušaj umanjivanja njezina udjela u spasenju, već stavljanje naglaska i upiranje reflektora života na čovjeka kojem Isus govori, čovjeka koji i onda kao i danas stoji pred Njegovom riječi.

Drugi Vatikanski sabor unio je u Crkvu ponovni naglasak na Božju riječ. Svaki sakrament, molitva, blagoslovina trebala bi biti popraćena riječima Svetoga Pisma. U Crkvi se dogodio istinski procvat Evanđelja. No, ne smijemo se time zadovoljiti. Božju riječ bitno je meditirati i u zakutku svoje sobe, poput starih monaha koji su predlagali 'ruminiranje'
riječi. Čestim razmišljanjem o njoj, njezinom značenju za nas danas ona će polagano iz naših glava prijeći i u naša srca. Poput rečenice koju izgovaramo svaki dan prije pričesti: 'Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.'

Može li nas učestalo ponavljanje ostaviti ravnodušnima? I zato, kao da nam taj isti Isus danas govori: Marija je učinila svoje, a na vama je slušati, čitati, meditirati evanđelje i pretočiti ga u svoj život.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 lis 2010 07:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 10. listopada 2010.
[ 10.10.2010 ]

Autor: don Marinko Mlakić
ČITANJA:

2 Kr 5,14-17
Ps 98
2 Tim 2,8-13
Lk 17,11-16


U današnju nedjelju u kojoj obilježavamo dane kruha, odnosno zahvalnost za plodove zemlje, imamo biblijska čitanja koja nas također potiču na zahvalnost Bogu. U prvom starozavjetnom čitanju Naaman Sirac uzima izrćlsku zemlju da se na njoj trajno klanja Jahvi i tako mu odaje zahvalnost što ga oslobodi od gube. U evanđelju imamo primjer deset gubavaca, od kojih samo jedan dođe da zahvali Isusu na ozdravljenju. Taj bijaše Samarijanac. Upada u oči da su i u jednom i u drugom slučaju zahvalni bili stranci.

Ozdravljenje od gube tada nije imalo samo učinak povratka fizičkog zdravlja, već i mogućnost normalne socijalizacije čovjeka koji bi kao gubavac, radi velike mogućnosti od zaraze, bio gotovo u potpunosti izopćen iz normalnog društvenog života. Osim toga se nerijetko bolest shvaćala kao kazna za grijeh te tako dodatno otežavala ionako jadan položaj ovakvih bolesnika. Ozdraviti od gube zbilja je bila velika milost.

Ukoliko danas odlazak na sv. Misu shvatimo kao izraz zahvalnosti Bogu, onda imamo po prilici sličan prosjek kao kod ovih deset gubavaca u evanđelju. Naime, kod nas od svih koji se tako rado deklariraju kao vjernici, prosjek onih koji nedjeljama odlaze u crkve zahvaljivat Bogu na svim darovima i dobročinstvima otprilike je tu, oko deset posto. A euharistija jest upravo to: zahvala, odnosno zahvalno slavlje.

Zašto smo tako malo zahvalni? Zašto smo tako egocentrični i mislimo da nam sve što imamo i pripada.? Nije li upravo problem nezahvalnosti taj koji nas danas najviše osiromašuje i čini: nezadovoljnim i nesretnim? Jer koliko god je zahvalnost lijepa ljudska osobina, toliko je nezahvalnost prava duhovna sakatost ne samo u naravnom – humanom smislu, već i u odnosu prema Bogu. Zahvalan je onaj koji se sjeća i ne zaboravlja. Koji sve zna primiti iz Božje ruke. Koji zna smisao patnje i radosti. Koji ne bježi od života, već u njemu uvijek gleda i vidi dar Božji.

Tek kroz zahvalnost na pravi način možemo posjedovati bilo koji dar. Bez zahvalnosti svaki dar, pa i vlastiti život, gotovo redovito biti će ili omalovažavan ili obožavan. I jedno i drugo je skrajnost nedostojna ni čovjeka ni Boga. Jer izravno ponižava ili čovjeka ili Boga, a indirektno uvijek obojicu. Omalovažavanje dara je bijeg od pravoga života. Ono prezire Boga darovatelja. Obožavanje dara, tj. bilo kojeg stvora, obezvrjeđuje samoga čovjeka. To je hodanje krivim putovima ka krivim ciljevima koji redovito čovjeka ostavljaju prazna i besperspektivna, jer dar pretpostavlja darovatelju.

Bog nam darove daje radi nas i radi našeg spasenja. Svako obožavanje bilo kojeg dara zapravo je zanemarivanje konačne svrhe istog. Ako dar mjerimo samo prema njegovoj nutarnjoj vrijednosti, vjerojatno ćemo propustiti doživjeti isti kao Božji dar čija je vrijednost daleko veća – obično neizmjerljiva ljudskim mjerilima. U tom smislu vrijednost kao Božji dar nemaju samo one pozitivne vrijednosti: materijalna dobra, zdravlje, obitelj, djeca, prijatelji i sl., već i ono što po ljudskim mjerilima nije dar, može to postati.

Upravo to se dogodilo Naamanu Sircu i onom gubavcu Samarijancu. Oni su doživjeli Božju ljubav upravo u bolesti gube, koja je za ljude bila znak velike patnje, izoliranosti od društva, poniženja i lažne osude. Onih devet drugih gubavaca i svi oni koji Bogu ne zahvaljuju, radi nezahvalnosti ostaju uskraćeni za potpunu vrijednost dara.

Pavao u današnjem odlomku iz Druge poslanice Timoteju kaže da riječ Božja nije okovana. Možemo to parafrazirati i zaključiti: Božja darežljivost nije okovana. Bog se objavljuje u svemu: u trpljenju, u gubitku, u nepravdi, u bolesti, u siromaštvu. Sve nam može biti Božji dar u kojem nam se Bog očituje i po kojem i drugima možemo biti na nama neuhvatljiv način sredstvo spasenja.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Propovijed
PostPostano: 13 lis 2010 15:19 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 07 kol 2010 13:28
Postovi: 6
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
krasno!

_________________
http://aurora-aurea.blog.hr/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 276 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 24, 25, 26, 27, 28  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr