www.tebe-trazim.com

Kako zivjeti sa strahom i svojom osjetljivoscu?
Kako objasniti stanja tjeskobe, nemoci, straha koji paralizira dusu i tijelo, kako opisati trenutke nemira u kojima si ostavljen i napusten od svih, i imas osjecaj da te ni Gospodin ne cuje? Ja sam to prosla i na neki nacin i dalje to prolazim, jos uvijek putujem stazama koje su popunjene strahom koji mi zarobljava dusu, i koji mi ne da disem slobodno.
Ali kroz svoju patnju sam upoznala Njegovu blizinu, osjetila sam da me voli i da me treba, a cijeli svoj zivot sam trazila taj osjecaj biti voljen, biti treban.... I ON mi je pokazao da me treba i da me voli bas sa svim mojim malim i velikim strahovima, i za mene ne postoji nista ljepse od spoznaje, ON me voli, njegoo sam dijete bez obzira na sve moje slabosti i propuste...
I dalje se borim sa svojom depresijom i strahovi dolaze u vidu malih i velikih iskusenja, i znam da on trazi apsolutno predanje od mene, ali kao da jos postoji neka prepreka koja me koci da se potpuno predam u njegove ruke. Kako cu se predati sa potpunim povjerenjem da ON najbolje zna sto je dobro za mene i moje najdraze?
Zeljela bi postati slobodna, koracati uz Njega i blagoslovljivati svaki svoj kriz, svaku svoju muku, plakati i koracati naprijed, svjesna spoznaje ON je tu i nikada te nece napustiti!!!!!!!!!!!!!!!

NEKA TVOJ MIR
SIĐE NA NAS
NEKA TVOJ MIR
ISPUNI NAŠA SRCA

NEKA NAS TVOJ MIR
UČINI NEMIRNIMA

NEKA NAS TVOJ MIR ISPUNI ČEŽNJOM

NEKA NAS TVOJ MIR
ODVAŽI ZA TMINU

NEKA NAS TVOJ MIR OBRAĐUJE ŽIVOTOM
NEKA NAS TVOJ MIR POUČI U VJERNOSTI

NEKA NAS TVOJ MIR
ISPUNI TRAGANJEM

NEKA TVOJ MIR BUDE ODGOVOR NA MOJA PITANJA

NEKA TVOJ MIR BUDE S NAMA

..evo u ovom citiranom tekstu..imaš već svoj odgovor...BTB

i znam da on trazi apsolutno predanje od mene, ali kao da jos postoji neka prepreka koja me koci da se potpuno predam u njegove ruke. Kako cu se predati sa potpunim povjerenjem da ON najbolje zna sto je dobro za mene i moje najdraze?
Zeljela bi postati slobodna, koracati uz Njega i blagoslovljivati svaki svoj kriz, svaku svoju muku, plakati i koracati naprijed, svjesna spoznaje ON je tu i nikada te nece napustiti!!!!!!!!!!!!!!!

kako me je potakao cijeli tvoj post..ali izdvojila sam ovaj dio..još uvijek si na stazi traženja..ja sam nekad pisala puno o ovome na forumu..kako sam predala sve..ma nisam ostavila baš ništa u tom svom srcu..ništa..jer ništa i nije bilo moje..sve je Njegovo..pa tako odluči i daj..daj Mu sve..odreci se svega..
i ako te maltretiraju i ako te boli i ako su te povrijedili..svejedno budi slobodna i idi naprijed..glavu gore..jer će ti sve to On nadoknaditi..Ljubavlju Svojom neizmjernom..
samo smo ljudi..pa klonemo..pa nas kušnje muče..pa plačemo..ali znaj da je On uvijek uz tebe..Zazovi i On je tu..Žeđa za tobom i voli te..

Odi na molitvu za unutarnje ozdravljenje

Draga Nina... kad god ti bude teško... kad god osjetiš strah... kad god osjetiš da si sama i napuštena... zazovi našeg dragog Isusa... samo ga zazovi i reci mu kako se osjećaš... pričaj s njim... reci mu da ti treba malo pažnje i ljubavi... i dobit ćeš to... samo vjeruj... Isus je stalno uz nas i on sve vidi što nas muči i tišti... Mene je dragi Gospod oslobodio straha... oslobodio me je anksioznosti zbog koje nisam mogla normalo funkcionirati... Svaki dan sam mu to predavala... i svaki dan sam se odricala straha... Meni su puno pomogle i duhovne vježbe... Isus me je ozdravio od svega i na tome sam mu neizmjerno zahvalna... Sada svaki svoj dan predajem u njegove ruke i njemu se prepuštam jer vjerujem da On najbolje zna što je dobro za mene...

BTB

Mozda da naglasim ,kako i sama sam jednom prosla slicno razdoblje , loso vrijeme,gdje sam se ponela za strahom,umjesto da se "predam Gospodinu",ja sam strahovala..Onaj koji Boga ljubi ,taj ne strahuje...Bog dozvoljava stah,a mi odlucujemo i ne samo da sam se odlucila,nego prosto sam ga trazila, jer sam se opredjelila za moju volju a ne njegovu.. Strah radikalno ovise o vjeri u Krista Gospodina, uskrsnuloga i pobjednika straha,patnje i smrti. Bez duhovne povezanosti s tim vrelom smisla ljudske patnje, covjek sam od sebe tesko moze nadvladati strah, tjeskobu , skucenost ,nepovjerenje itd..



Cesto covjek pred spoznajom da je obolio ili da ima strah , proizvodi u sebi dosta toga sam , a to je redovito jace od njega samoga, stanje tjeskobe i straha. Bas zbog toga covjek mora, to mu je duznost, poraditi na pronalazenju ucinkovitih sredstava za ublazavanje tih strahova te ih uzimati sve dok se opravdano nada da mu mogu pomoci, umanjiti ili sasvim ukloniti strah i na taj mu nacin olaksati patnje,koje dolaze zbog straha..
Za krscanina ona je najvaznije na vrijeme uociti ,korijen problema..shvatiti "volju Bozju" i to je sredstvo , posvecenja i spasenja u vjeri. prihvacanje Volje Bozje, odklanja strah , patnju u duhu svoje vjere, otklanja znakove besmislenosti, a to su upravo strahovi .
Iza toga se krije takodjer covjekova dobra volja da poradi na kvaliteti vlastitog zivota, jer strahovi bitno narusavaju tu kvalitetu,naseg zivota..
ne samo naseg,nego i nasih u obitelji...


Kada nesto zelimo,stvarno zelimo..onda smo duzni to i "Predati u ruke Njegove"On ce nam dati slobodu,kada se mi na to odlucimo..
i osloboditi straha kojeg posjedujemo..

Negdje pročitah da Zli jako voli kada smo u strahu...
Ja sam u svome životu iskusio puno straha, bio sam izgleda upravo zarobljen strahom i mislio sam da lijeka nema. Što je najgore čak sam se nekako i pomirio s tim, misleći da tako mora biti.
U djetinjstvu sam imao strah od neuspjeha, od loših ocjena, bojao sam se raznih ljudi i što će oni misliti o meni ako ja napravim nešto što se njima ne sviđa, strah od raznih situacija, a ako situacije realno nisu postojale, umišljao sam da će se dogoditi, strah od sutra... Jedan od najužasnijih strahova bio je strah od javnog nastupa, govoriti pred grupom ljudi, imao sam već strah o straha.
Stalno sam imao grč u stomaku, ruke su mi se znojile, srce udaralo, i disanje mi je bilo otežano, užas.
Naravno, trudio sam se to nadvladati, racionalizirati, znao sam da je to uglavnom bezrazložno, ali strah je uvijek negdje čučao i ponovno se vraćao .
Danas svjedočim da sam izliječen od strahova. Slava Gospodinu, nebeskom liječniku !

A recept je bio vrlo jednostavan.
Treba samo imati dovoljno pouzdanja, i u životu staviti Isusa na prvo mjesto, prepustiti baš sve Njemu.
Ispovijediti sve, baš sve grijehe, svima oprostiti, redovito ići na Sv. misu, pričešćivati se, moliti...
Nakon nekoliko susreta - duhovnih obnova, svi moji strahovi su nestali.
S radošću svjedočim...moji dlanovi danas su suhi.

Moj dobri Bog, moj Isus je cijelo vrijeme bio tu i tek kada sam ga osobno, s vjerom pozvao u svoje srce, On je i došao...

... ne znam da li se uklapa u ovu temu,ali stavit ću ovdje današnji članak sa net.hr portala...


Stres – strah od Boga



Iako je strah pred Božjom kaznom u izumiranju u pojedinim dijelovima svijeta poput Južne Amerike te među pojedincima na Zapadu, veliki uzrok stresa upravo je tjeskoba zbog straha pred Bogom.


U nedavnoj studiji anketirana su brazilska djeca koja pate od stresa. Prema pisanju ENI Bulletina, ustanovljeno je da veliki postotak djece osjeća tjeskobu koja je povezana s pretjeranim strahom od Boga.

Dok je 25 posto djece osjećalo napetost koja je povezana s obiteljskim problemima ili smrću nekog rođaka, 75 posto pokazivalo je znakove tjeskobe zato što na Boga gledaju kao na osvetoljubivu osobu čija je nakana kažnjavati ljude. Studija je "potaknula roditelje da uče djecu da će im Bog pomoći i da ih može razumjeti", izvještava ENI.

Strah više ne igra ulogu
U Europi je stanje uglavnom drugačije. Strah od paklene vatre ili čistilišta malo koga motivira na pokornost. Vatrene propovijedi, kao i živopisne crkvene slike neugasivog gorućeg pakla nekada su uvjeravale laike da ih samo odano posjećivanje crkava može spasiti od prokletstva. Danas se pakao potiho gura u zapećak budući da većina europskih katolika ionako u njega više ne vjeruje.

Pa ipak pojedinci se mogu osjećati baš kao i djeca u Brazilu. I za njih je lijek bolje razumijevanje Božje ljubavi prema čovjeku, kao i razvijanje ljubavi prema Bogu. Ova ljubav bi trebala biti dovoljan razlog za izbjegavanje nepoželjnih postupaka, a i daleko bolji motiv od bolesnog straha od Božje kazne.


...što reći nakon ovog...da ima li još uvijek zastrašivanja djece tipa 'Bog će te kazniti, ak ne budeš dobra(dobar)...pa se na žalost ovo događa
...a Bog je uvijek bio i ostaje samo ljubav

s druge strane Evropa ide u drugu krajnost, gdje nema nikakvih granica kod odgajanja ('radi što hoćeš, nema nikakvih posljedica')...

Zaključak? Svaka čast roditeljima koji uspijevaju ove dvije krajnosti dobro izbalansirati. A kako to mogu ostvariti? Samo uz Božju pomoć.

kad god zazovem Isusa prva misao je ta..On je tu ..stoji iza mene..prati me gdje god idem..kad šetam, On šeta samnom..nisam sama.., kad se smijem, On se smije samnom, kad sam tužna, On me tješi..štiti me od svakoga zla..Njegov Plašt i Njegova Snaga ne dopuštaju nikome da mi naudi..tko mi šta može kad je On samnom..kad me kušnje pritišću i nedaju mi mira...ja Ga zazovem,,onaj crni uteče i podvije rep..ni traga mu više nema...

i ja imam problema sa strahom, od kad znam za sebe muce me strahovi, imala sam prije često i noćne more, riješila sam se svih tih strahova molitvom i pokorom, no i sad me muče neki strahovi ali druge prirode i ljuti me to jer ja se pouzdajem u Gospodina, zovem Isusa da u tom mom strahu bude sa mnom i znam da je tu, pružim Mu svoju ruku, ostavim mu mjesto u krevetu ali strah bude tu, poneka u suzama zaspim i ljuta sam na sebe zbog tog straha i mislim si mozda nemam dovoljno pouzdanja u Isusa? ali ja Njemu svoj život predajem svaki dan, svaki trenutak Ga zovem sa sobom i uzdam se u Njega, ne želim da prodje i jedan dan da mu ne kažem da Ga volim, čemu onda strah? -neznam možda su to neke kušnje, ne bude to stalno par dana i prodje, molim i molitvu zaštite, ali budim se po noći i kad vidim da je 3h uhvati me panika, možda je to i psihički ali kad izadjem iz svoje sobe lakše mi bude kad uđem osjetim neku težinu, jezu...neobješnjiv strah, jednom me netko u 3h ujutro zvao na fiksni i kad sam se javila spustio mi slušalicu sad me ponekad strah ako opet netko nazove, ne znam zašto mi se to događa, često vidjam situacije kad ljudi imaju reakcije, zlodusi kad se očituju, svega toga me nije strah, i zato me muči to zašto me strah? jel netko možda ima sličnu situaciju? ili neki savjet...ili su to možda kakve kušnje? znam da je Gospodin jači od zloga i koliko god me strah bilo Isus je samnom

Božji blagoslov