www.tebe-trazim.com

11. kolovoza – SVETA KLARA
(* 1193 + 11. 08. 1253.)

plemkinja zaljubljena u siromaštvo – ostavila roditelje da ostvari ideale siromaštva – za siromaštvo oduševila i rođenu sestru – i rođaci se opredijelili za novi stil – velika pokornica – ostvarila joj se neobična želja – zanesena Euharistijom – Euharistijom i protiv neprijatelja – Klara u ognju Božje ljubavi – zaštitnica vezilja – štiti od groznice – pomaže kod očnih bolesti

Klara osnovala novi red u Katoličkoj Crkvi

Klara je zajedno sa svojim zemljakom i suvremenikom svetom Franjom proslavila rodni grad Asiz. Rodila se u bogatoj plemićkoj kući Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Čim je stasala do djevojačke dobi imala se, po želji obitelji, tako dobro udati da se poveća bogatstvo kuće. Nisu to bili samo snovi Klarinih roditelja. Niti su to snovi samo ljudi iz srednjega vijeka. Klara je bila junačka djevojka. Nije htjela napustiti svoje planove. Više od bogatstva Klara je voljela siromaštvo, da se tako posve suobliči Isusu, poput svetoga Franje. Njezini rođaci Rufin i Silvestar su već bili u Franjinoj zajednici. Klara je pobjegla iz roditeljske kuće na Cvjetnicu 1211. godine. Pred svetim Franjom je obukla smeđu tuniku svoga reda. Za vrijeme dok je boravila u samostanu benediktinki, Klari se pridružila i njezina rođena sestra Janja. I ona je pobjegla je od kuće samo da bude zaručnica Isusova. Oko Klare i Janje se okupila zajednica pod imenom ”Siromašne zatvorene dame od San Damiana”. Klara je bila prva opatica nove zajednice. Danas su poznate Klarine nasljednice pod imenom klarise. Prvo pravilo im je napisao sveti Franjo. Izvorno Franjino pravilo je Klara tako nadopunila da se ne izgubi ništa od duha kojim je Franjo napisao prvo pravilo. Klarise se pojavljuju u povijesti Crkve kao prvi red bez ikakve svojine.

Redovnica stroga prema sebi

Na čelu novoga reda sveta Klara je bila izuzetno ljubazna. S puno razumijevanja se stara o svojim sestrama. Veliku je pozornost posvećivala njegovanju siromaštva. Klara je činila veliku pokoru: nosila je kostrijet (vrlo oštra dlaka, na primjer od koze; tkanje od takve dlake; odijelo pokornika), spavala bi na golom tlu ili na hrpi granja. U svemu je Klara znala biti vrlo poslušna. Kad joj je sveti Franjo naredio da mora spavati na slamnjači, poslušala ga je. Franjo je veoma volio Klaru. O svetome Franji su se, kao i o Klari, pripovijedale legende.

Ostvarila se Klarina želja

Tako je, prema jednoj legendi, sveta Klara jako željela sjesti za stol sa svetim Franjom, ali je Franjo to odbijao sve dotle dok ga braća nisu nagovorila. Kad je napokon Franjo odlučio ispuniti Klarinu želju, prostriješe stol na zemlji i posjedaše. Franjo se raspričao. Govorio je o Bogu. Riječi su zanijele sustolnike. Legenda priča da su ljudi koji su živjeli u okolici vidjeli neobičan prizor. Učinilo im se da se zapalila šuma koja se prostirala oko mjesta gdje je Franjo ugostio Klaru. Zato su pohitjeli za svih strana gasiti vatru. ”No došavši do samostana te vidjevši da ništa nije izgorjelo, prodriješe unutra te nađoše svetoga Franju sa svetom Klarom i sve njihove drugove kako se zaneseni Bogom nalaze u kontemplaciji, sjedeći oko poniznoga stola. Tada su sa sigurnošću shvatili da je to bio božanski a ne materijalni oganj, koji se čudesno pokazao, kako bi ukazao na oganj božanske ljubavi kojim su plamtjele duše tih svetaca i svetih redovnica. I tako se svi raziđoše srcem ispunjenim velikom utjehom i svetošću potaknuti na dobro.”

Pisala je svetoj Janji u Prag... o euharistiji

Klara je dubine svoje duše znala podijeliti sa svojim suvremenicima. Dopisivala se sa svetom Janjom Praškom. Pisala joj je da je potakne na siromaštvo, poniznost i ljubav prema Kristu. U jednom pismu piše: ”Blažen onaj kome je dano biti dionikom svete gozbe i svim srcem prionuti uz Onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete: njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen blago rasvjetljuje, na njegov miomiris mrtvi uskrisuju, a od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema. On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto...”

Klara je umrla 11. kolovoza 1253. godine.

Čudesna zaštitnica

Poznato je da je Fridrih II. zauzeo spoletsku dolinu, koja je inače pripadala Svetoj Stolici. U njegovoj vojsci je bilo Saracena i drugih nevjernika. Ovi su opkolili Asiz. Kad su se počeli penjati i na zidine Klarinog samostana, Klara je, premda bolesna, zapovjedila da je iznesu na samostanska vrata. U ruci je držala čestičnjak s posvećenim česticama, koji je bio izložen u samostanskoj crkvi, kako bi sestre na koljenima molile Gospodina za mir. Pred samostanskim vratima se Klara prostrla na tlo. U rukama je držala Presveto. Prostrta je molila Gospodina da sačuva njezine sestre i nju. Predaja veli da su Saraceni bili tako ganuti prizorom redovnice u molitvi da su se povukli u velikom strahu.

Slikari je prikazuju kao bosonogu redovnicu u smeđem ruhu, opasanu užetom s koprenom na glavi, kako u ruci drži svjetiljku. Kasnije su je prikazivali kao opaticu sa štapom, križem, knjigom i pokaznicom. Sveta Klara je zaštitnica vezilja, pozlatara, pralja, a pomaže i kod groznice i kod očnih bolesti.

Prema: 1. Diethard H. Klein, Klara von Assisi, Das grosse Hausbuch der Heligen, Aschaffenburg, 1984, str. 397–400; 2. Josip Antolović, Sveta Klara, Duhovni velikani, II. dio, Zagreb, 1998, str. 164–167.[quote][/quote]

Lijep i koristan tekst!

Sv.Klara je puno trpjela od različitih bolesti.Najteže joj je bilo to što nije mogla sudjelovati na redovitim službama u crkvi.Na velike je blagdane to osjećala kao duboku bol i žalost.U takvim je trenucima znala zavapiti Isusu:"Gospodine Bože,evo sam Ti sama ostavljena na ovome mjestu!"
U njenom životopisu se opisuje jedno čudo koje se dogodilo o Božiću.Sve su sestre pošle u crkvicu na Jutarnju i iako to nije bilo blizu mjesta gdje je ležala sveta Klara je ipak čula sve što se pjevalo i molilo,a imala je i viđenje jaslica i službe Božje.To ju je toliko obradovalo da je svoje sestre dočekala usklikom i molitvom:"Neka je blagoslovljen Gospodin Isus Krist koji me nije ostavio kad ste me vi ostavile.Po Kristovoj sam milosti zbiljski slušala cijelu onu svečanost koja je noćas proslavljena u crkvi svetog Franje."
Radi toga i sličnih događaja u njezinu životu svetu je Klaru papa Pio XII 14.veljače 1958.godine proglasio nebeskom zaštitnicom televizije i drugih audiovizualnih sredstava priopćavanja.
Ovaj tako dragocjen događaj u duhovnom životu kćeri svetog Franje može poslužiti za molitvu utjehe i ohrabrenja.To je molitva bolesnih,osamljenih,koji trpe i lišeni su ljudske utjehe.

Sveta Klara je svakako divan primjer pravoga krscanstva kojega je zivjela do posljednjeg minuta svoga zivota..

Postoji li neka zvanicna molitva crkve sv. Klari?

Serafska Sv. Klaro, tvoje je srce bilo tako veliko da ljubi cijeli svijet. Uzmi naše molbe u svoje čiste ruke i prikaži ih Bogu. Moli za nas da možemo jednog dana ući u radost pred Božje prijestolje.Neka sjaj tvoje savršene čistoće proguta sjene i tamu grijeha i pokvarenosti u svijetu. Zagovaraj svojom nevinošću mladež. Osiguraj mir našim domovima i slogu u našim obiteljima. Pomozi svima koji su u teškim okolnostima života, i koji su se preporučili u naše molitve.

Oče naš.
Zdravo Marijo.
Slava Ocu.

U Mjesecu kolovozu, osim drugih franjevačkih blagdana, posebno svečano slavi se Sv.Klare Asiške (1193-1253) rođene u gradu Asizu, u plemićkoj obitelji Favarone.Mladoj i lijepoj djevojci obitelj je planirala budućnost udajom za plemićkoga sina, jer se u ono vrijeme na taj način umnažalo bogatstvo i prestiž.No Gospodin je, očito, htio drugačije, stavivši u srce ove mlade djevojke sjeme duhovnoga zvanja.A sve je, zapravo, počelo na Cvjetnicu 1211 ili 1212 godine kad je Klara iz roditeljske kuće pobjegla u crkvicu Porciunkulu, u kojoj se nalazio Sv.Franjo i njegova prva braća, među kojima i Klarini rođaci Rufin i Silvestar.Nakon toga prvog koraka Klara je najprije boravila u dva samostana sestara benediktinki-Sv.Pavla i Sv.Anđela- a potom je započela život u Sv.damjanu, s nekoliko sestara, od kojih je zasigurno jedna bila njezina vlastita sestra Janja i, druga, prijateljica Miroslava Guelfuccieva.I tako, Božjom milošću, Klara postaje utemeljiteljicom Drugoga franjevačkog reda, što ga je osnovao Sv.Franjo, kako bi se živio kontemplativni oblik franjevačkoga života.
TEŠKO JE RAZDVOJITI IMENA FRANJE I KLARE
Najbolje to svjedoči papino pismo kojim se potvrđuje Klarino pravilo:Inocent, biskup, sluga Božjih, ljubljenim u Kristu kćerima, opatici Klari i njezinim sestrama samostana Svetroga Damjana u Asizu, pozdrav i apostolski blagoslov.S vaše, naime, strane vi ste nas ponizno zamolili da bismo se pobrinuli potvrditi apostolskim pečatom onaj oblik života prema kojemu vi morate živjeti ujedinjene u duhovnoj zajednici i u zavjetu veoma uzvišenog siromaštva koji vam je predan od blaženoga Franje i od vas dragovoljno prihvaćen, a časni naš brat, biskup Ostijski i veletrijski, smatrao je potrebnim da bude potvrđen, prema onome kako je u pismu što ga je sastavio sam biskup(Inocent IV., 16, rujna 1252 godine.A to pravilo u svome prvom poglavlju još izričitije veli:Oblik života Siromašnih sestara, što ga je blaženi Franjo ustanovio, jest ovo:Ondržavati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.Klara, nedostojna Kristova službenica i biljčica preblaženoga oca Franje, obećava poslušnost i poštovanje gospodinu papi Inocentu i njegovim kanonskim izabranim nasljednicima u Rimskoj Crkvi.

Uz izvanredan lik sv. Franje Asiškoga stoji i sveta Klara, koju je on osvojio i pridobio za ideal evanđeoskog siromaštva. Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Kasnije sv. Franjo smjesti Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.

Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri. Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje.

Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani.

Slikari prikazuju svetu Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Očito aluzija na čudo sa Saracenima


Samostani:

Samostan sv. Klare
Kvaternikova 167
10000 Zagreb
tel. (01...