www.tebe-trazim.com

tako je....
i neg mi sad netko veli da facebook negativan!

FEJSBUUUK SPAJA LJUDE!

Dragi moji, evo i mene opet.... i dolazim sa jednim svjedocanstvom...
Zelim posvjedociti koliko je Bog velik...
Naime, u 5.mjesecu ove godine umro mi je tata, a mjesec dana nakon toga otisao je i moj prijatelj sa samo 22 godine...
Nisam se nikako mogla pomiriti s tim... Sama pomisao na njih dovodila je do placa... Znalo se dogoditi da se pocnem "gusiti" u suzama... i onda to traje satima, danima...
Nisam mogla prihvatiti cinjenicu da ih nema...
Svaki dan cekala sam da tata dodje, kao da je otisao negdje na put i da ce se vratiti...
Kad god bi netko otvorio vrata naseg stana ja sam skakala misleci, evo tate...
Kad sam isla u grad nadala sam se da cu negdje sresti prijatelja...
A njih nema...
Razaralo me to...
Pocela sam povremeno uzimati lexaurine da se smirim, ali sve je postajalo samo jos gore...
I tako, malo po malo, dosla sam do tocke da sam se jednostavno pocela gubiti...
Dogadjalo se da s nekim razgovaram i nakon pola sata ne znam o cemu sam razgovarala...
Dane sam provodila u suzama, ali kako sam ja inace "preponosna" nisam dopustala da netko to primjeti...
Ali netko je to primjetio... Netko tko bdije nadamnom... prijetio je moj Isus, primjetila je Majka nasa... i pozvali me u Medjugorje...
Isla sam samo s jednom nakanom...moliti Isusa da mi pomogne prihvatiti to da ih je pozvao k sebi jer jedino On zna zasto... i da cemo se jednoga dana ponovno sresti...
Kada smo molili na Krizevcu za sve one koji se osjecaju ostavljenima imala sam osjecaj da cu eksplodirati...
Strasno sam pocela plakati... Molila sam Isusa da mi da bilo kakav znak samo da znam da je tu uz mene, da nisam sama...
I onda, samo sam se srusila...
I dok sam lezala cujem: TU SAM, NISI SAMA... NI TATA TE NIJE OSTAVIO...
Istog trenutka suze su stale...
Mozda ce to nekome zvicati apsurdno, ali dragi moji, da, bio je to Isus...
Kad sam ustala osjecala sam se kao da letim... Kao da je ogromni kamen pao s mojih ledja...
Osjecala sam se lagano poput pera...
I od tada, a proslo je samo 2 tjedna, kad pomislim na tatu ili prijatelja, kad razgovaram o njima, suza vise nema...
Ovim sam samo zeljela posvjedociti kako Bog djeluje kad se srcem moli... Koliko nam je blizu i kako ne zeli dopustiti da niti jedno Njegovo dijete pati...
Sada se s radoscu prisjecam svih trenutaka provedenih s tatom i prijateljem i radujem se susretu s njima...
znam da su na puno boljem mjestu...
Slava i hvala Isusu u vjekove...



http://www.youtube.com/watch?v=R8tWYRvZ ... re=related

hvala i slava Isusu na velikoj milosti koju ti je iskazao i sto te je u sili Duha Svetoga potakao da Mu se otvoris da izlije more svoga blagoslova


imam i ja jedno svjedocanstvo...

pocelo je prije 2 godine negdje... srednja skola... jos nisam maturirao... razmisljao sam sto cu dalje upisati i logicno je bilo da idem ono sto sam zapoceo... racunalstvo sto mi je i struka.. pa krenuo i platio 300 kn pripreme za taj fakultet... i pohadao jedno vrijeme pripreme i sve super islo... i sad jedno jutro molim i zavrsim sa krunicom... dodem medu ukucane i kaze meni mama:"vidim da tebe dosta interesira religija... zasto nebi probao teologiju upisat?"... potreslo me i poceo sam zujati po netu da li postoji taj faklultet... gdje... uvjeti... predmeti na studiju... i svidjelo mi se... nisam jos ozbiljno nista razmisljao nego sam isao dalje sa svojom strukom... i sad dode subot... pripreme... i mene uhvati strasan osjecaj da ovo nije za mene... da bi trebao teologiju... i nekakva sreca me uhvatila kada sam u sebi taj dan rekao da cu ici tamo... jer ipak me bas racunalstvo nije pretjerano zanimalo da bi ga isao studirat... ali isao sam jer bi to bio nastavak skolovanja onog sto sam i poceo...

no zapravo to je bio pocetak moje kalvarije sto se skolstva tice... trudio sam se od prvoga dana maksimalno da naucim predmete kojima se nije puno dalo pozornosti u tehnickoj skoli... hrv, pov i vjeronauk... bila je to velika rupa u znanju... ali volje mi zacudo nije faljelo... bio sam uporan ko mazga i nista me nije moglo odvratiti od tog puta...

dode srpanjski rok prosle godine... neuspjeh... nisam uspio pokrpati neznanje iz srednje... poceo sam se pripremati za rujan te godine za drugi rok... kad ono ponovo neuspjeh iako sam solidno napisao... dva boda mi falio ili 2 pitanja u prijevodu... razocarenje jer sam izgubio godinu a bio sam uvjeren da cu upast... jer sam smatrao da je to moj put... nakon svega... godinu dana cekanja i pripremanja polako... i dode srpanjski rok ove godine... kad ono opet razocarenje... ovaj put mi je pola boda faljelo... ili jedno pitanje... poceo sam sumnjati... da cinim pravu stvar sto sam uporan u ovome... tisucu pitanja... toliko molitvi... a prolaza nikako... razocarenje na razocarenje... svi se smiju koliko malo srece imam u skolstvu... kad ste toliko blizu a tako daleko...

odlucio sam da ako ne uspijem ove godine na jesen da ce to biti zadnji pokusaj... i da krecem drugim putem usprkos svemu sto sma gore napisao... i krecem ovih dana na prijemni jesenski... i Bozja ruka je bila sa mojom... sve moje molitve su se napokon u pravo vrijeme ispunile... uspio sam upast... danas saznao... i to sam cak i odlicno napisao... bio sam 9 na listi... ali nista nebi uspio bez Njegove pomoci... toliko kusnji... misli da odustanem... da krenem drugacije...

ali eto... ocito se upornost isplatila... 2 godine muke... truda i odricanja su napokon dosle na svoje...

i hvala dragom Bogu i zagovoru Blazene Djevice Marije i svih svetaca da sam napokon uspio...

hvala i svima vama na molitvi... nastavit cu se moliti i dalje za vas i vase ispite

neka vas sve blagoslovi Bog i iskaze vam milost

Anna

jao Ancice....
ovo je divno...

nadam se da je i Goran u dobrom stanju!
puse velike saljem i BTB

Bitlord, čestitam. Drago mi je da si uspio, Božji blagoslov ti želim u nastavku školovanja.

...Ja sam nova ai imam jedno svjedocanstvo za sve nas koje mi se dogodilo mi se upravo sada...

Inace kako sam se na neko vrijeme udaljila od Boga,dogodi se svakome,i osjetila sam potrebu vratiti se Njemu i molim vec dva tjedna da me oslobodi straha od pomisli da ce mi se dogoditi neka bolest koju mi namece onaj dole kad god se molim Bogu ili idem na misu javlja se taj strah.....i jucer sam bila na zajednici prvi put Krista Kralja i suret je bio predivan....i sada sam citala vasa sjedocenja kako treba ostati miran i moliti i kako Bog cini predivna djela...i citajuci ta svejdocenja,pao mi je papir na radijator,iako znam da je taj papir bio u ladici ili na plici u biljeznici,znaci nije bilo sanse da padne na radijator,i ja ga uzmem kaod ono papir sa rijeci pjesme YOU RAISE ME UP...upravo slusam tu pjesmu,placem,zahvaljuejm Bogu u srcu i citam vasa svejdocenja...

Hvala ti Boze jer si me opet izveo na pravi put...

Predraga Ana ,

tek sad vidim tvoje svjedočanstvo!
Predraga i premila dušo, tako mi je drago da te Isus utješio i da znaš da te tvoj voljeni tata i prijatelj čekaju u našoj Domovini!!
Hvala Bogu što ti je dao milost da to spoznaš i prihvatiš!!
U mojim si mislima!

Draga Dariic, također predivno svjedočanstvo...
On je uvijek uz tebe i uvijek će te podizati!

Moja teta, sestra moje pokojne majke imala je dva sina. Jedan od njih umro je prije tri mjeseca od srčanog udara u 52 god. života.(Bio mi je ovozemaljska stijena,radost,utjeha). Znao je sve moje probleme i sve o meni. Mlađi njezin sin (51 god.) nije posjećivao majku 20 godina,niti s njom kontaktirao .
Da ne objašnjavam previše(molila sam Isusa za njihovo pomirenje,a u određenim trenucima znala sam što kome moram reći), ali na samoj sahrani odvela sam ga do majke i pružili su si ruke,ona ga je poljubila i evo u ova tri mjeseca on je nazove često.
Kako je ona završila sada u bolnici, on je posjećuje svakodnevno.
Hvala Ti Isuse što si me upotrijebio.
Slava Ti sva.
Neke stvari koje se čine nemogućim... oooo i te kako su Njemu moguće.

Predivno svjedočanstvo, Marija Nada...pa di si nam ti?