www.tebe-trazim.com

...ne znam kako bi čovjek trebao reagirati na upozorenje o zlostavljanju...naime radi se o još jednoj od onih silnih "FORVARDUŠA" na kojeiskreno rečeno poludim...ali ova me nije ostavila ravnodušnom...
...radi se o brutalnim snimkama premlaćivanja beba i djece, i naravno posljedicama koje isti ostavljaju na njih...
...ne znam zašto mi je to netko poslano ali je prestrašno ...
...pitam se što mogu učiniti osim molitve u svojoj bližnjoj okolini gdje uočavam znakove zlostavljanja...hvala bogu ne u ovim razmjerima...
...pa me već nekoliko dana muči...JESAM LI I JA MOŽDA ZLOSTAVLJAČ...POMOZITE MI VI PRESUDITI...imam uz malog Tomija kćerku od 11 godina...mogla bih za nju reći da je dobro dijete, dobra je u školi čak među najboljima u generaciji, razvili smo u njoj altruizam, poštovanje prema drugim ljudima,jedan zdrav odnos prema materijalnim stvarima...ali se pitam ostavlja li posljedice na nju to što od nje puno tražimo...da pospremi sobu, da ne bude površna, da pazi na svoje stvari, da ovo da ono ... pitam se da li je ponekad nesretna zbog toga i je li u redu kao roditelj tražiti od djeteta puno ili je bolje ostaviti da bira samo...

Draga sestro,

ne brini zbog kćeri,nisi učinila ništa krivo.Djeca trebaju našu ljubav,i odgajati ih treba samo u ljubavi.Ljubav je rješenje za sve,ali isto tako trebaju od malena naučiti svoje obveze ispunjavati,inače bi postala razmažena i lijena.Ja isto svojoj kćeri govorim što treba učiniti,ne prisiljavam je na ništa,ali sama mora naučiti brinuti se o sebi i ispunjavati svoje obveze.
Granicu bi prešli onda kada bi svoje bolesne ambicije liječili na njima,i prisiljavali ih na nešto što oni ne žele,a pospremanje sobe,i svojih stvari nikako ne spada u to.

Draga Ajtera,vidim da se boris mnogo s nepravodom,a toga ima stvarno dosta u nasem danasnjem svijetu...Zaista je tesko gledati nasim ocima takve stvari,a jos teze ako gledamo s Isusovim ocima...
Mene takodjer strasno pogadja kada cujem da se mala djeca tuku i vrsi nasilje nad njima...Ona koja su tako nevina i nemocna..Pitam se kakvu covjek mora da ima silu u sebi,koji poteze za tucom "nasiljem nad malim djetetom"koje nema sansu da se brani?
Tko daje takvo pravo,pitam se cesto??...pitam se što mogu učiniti osim molitve u svojoj bližnjoj okolini gdje uočavam znakove zlostavljanja
Duznost nam je Molitva..ali,ako vec imas priliku ,trebas se odvaziti i na to da "porazgovaras s tim ljudima,da im skrenes paznju na to,da to nije uredu,cak ni s drzavnim zakonom,a s Bozjim itekako ne..."
Covjek koji zivi svoju vjeru istinski "ako suti" mlak je....Vjeru treba svjedociti,i djelima pokazivati...u takvim situacijama biti mudar i odvaziti se nesto poduzeti,kako bi pomogla timmalim andjelima...




Ne mislim da si ti u tom pogledu zlostavljac...Ti to radis s dobrom namjerom i ( moje misljenje ispravno radis)Dijete treba od malena da se uci na svim razinama,pa tako i radu...
"ODGOJ ZAHTIJEVA NAJVECU MARLJIVOST KOJA CE DONIJETI NAJVECU KORIST".

Obitelj je prvi ucitelj , prva skola drustvenoga zivota, temelji buduce licnosti i karaktera.Zato draga Ajtera ne brini i ne usporedjuj s drugima,nego postupaj tako kako mislis da je najbolje za tvoju djecu..
"Dobra, obiteljska sredina odgaja zdravu djecu ". Toplina koju pruzaju zdravi obiteljski odnosi donosi korist i roditeljima i djeci..jer od malena zavisi sta ce poslje biti od djeteta..Vazno je da nema sukoba, iskoristavanja u nekom drugom pogledu ,trauma i razocaranja..A ,rad ne moze stetiti…jer ti sigurno ne dajes teski posao koji ne moze da radi.Radna navika se stice od malena..Danas je to tesko djeci shvatiti....Takodjer,ono mora biti zadovoljno,sigurno i shvacati sto mu govoris i sta trazis od njega.. ..Za dobar i zdrav odgoj najvise koristi s ljubavlju prihvatiti i voljeti svoju djecu u svakom pogledu .Onda kada te trazii " da si s kratkim odgovorom ili minutom tu" a poslje ces imati vremena za njih da im dataljno objasnis sve..Treba odvojiti i vrijeme za igru s njima.( danasnji problem kod odgoja je,sto djeca cesto traze usporedbu kod druge djece..onaj tako,onaj to ne mora,onaj ide tamo...." a ja to sve ne mogu")
Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke" (Izr 1,8).
Pitaj se draga Ajtera , sto s odgojem zelis postici i koji je cilj?
Znas vjerojatno ,koliki trud i kolika paznja zahtjeva u njezi vinograda, vrta itd..Da se ne brinemo,ne radimo ,ne obrezujemo imali bismo,sikare, korove ,sve zapusteno,zaraslo a nikakve plodove.Da bi vinograd donosio mnoge plodove i zdrave plodove ,trazi mnogo od nas...teskog rada...Tako i odgoj djece je slicno Ova usporedba samo slikovito pokazuje na istinu daleko vece i uzvisenije vaznosti ,a tice se i u pogledu vjere ,da je ispravnom rastu djeteta potrebno posvetiti neusporedivo vise paznje, njege i ljubavi nego bilo kojem drugom bicu.
Pred tobom je dijete, stvorenje Bozje, sa svim njegovim mogucnostima koje se imaju razviti do zrelosti.Ti si odgovorna u ovim danima djetinjstva za njega.. Ono je pred tobom sa svojim mocima: razuma, volje, srca i savjesti i sa svojom buducnoscu .. Vjerojatno se pistas, „kakvu zeli imati djecu?“ I odma odgovaras,dobru ,da budu dobri ljudi ,da postuju jedni druge .da ljube jedni druge,da budu marljivi i vrijedni...Djetetu treba od malena pruzati ispravan stav a sto nije uvjek lako , njegovoj volji, slobodi, treba otkrivati izbor pravih vrijednosti.Djetetu je nuzno pruziti svjetlo istinskih nacela dobrote, ljubavi i pravednosti.. Roditelji su duzni da odgajaju svoju djecu u skladu sa svojom savjescu i sa svojim uvjerenjem. Odgovornost znaci, stiti djete i sva njegova prava,da samo uci za opce dobro.A tu dolazi vjerska sloboda, i odgoj u skladu sa savjescu.
Roditelji imaju pravo da slobodno odgaja svoju djecu u skladu sa svojim vjerovanjem. Ipak , ne smije biti povreda tudjeg prava. Zato ni vjeru i vjerovanje ne mozemo nasilno nametnuti.. Ono se slobodno prihvaca .Vazno je dostojanstvo ljudske osobe, vrijednost istine i ljubavi.
"Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomena stege put su života..." (Izr 6,23).

moja kći ima 11 godina i ide u 6. razred...ja sam u njenoj dobi živjela s maminom sestrom dakle mojom tetom koja je po mojoj procjeni emotivn ibogalj...morala sam raditi kućanske poslove koji su vrlo teški...npr pranje i ribanje tepiha, generalno pospremanje, kuhanje i sl...
...moje je mišljenje i stav da su to poslovi odraslih u kojima djeca trebaju sudjelovati primjereno svojoj dobi...dakle ako ja pospremam djete može recimo iznijeti mannju vreću smeća u kantu u dvorištu ili ako ja perem tepih ona može probati jer ju to zanima može i ribati četkom ali samo dok ona to želi...ili recimo ako sam u vrtu ona samnom kupi recimo sada je aktualno lišće koje ona baca u rupu...
...hoću reći da nastojim ne preći granicu ali me strah da ne razvijem u njoj negativne emocije kakve su u djetinjstvu rasle u meni i zbog njih nemam dobre osjećaje prema svojoj teti...ne mrzim ju...ali... ljubavi za nju nemam
...s druge strane htjela sam da moja kći ipak nešto zna učiniti i to sam i postigla...recimo ona može speći jaja, spremiti i izvaditi suđe u perilici , sudjeluje kada pečem kolače, zna recimo sama napraviti mafine, zna dosta postupaka- šta ide u juhu, kako se poha a istovremeno je u stanju ostaviti pola stvari iz ormara na podu jer eto nije stigla pospremiti...
... pa onda slijedi moja prodika i tako svaki dan...
...tu se ja bojim da ne pogriješim...
...kako vi rješavate te tinejđerske ispade, recimo svađe, zanovijetanja , pametovanja...
...ja se nastojim oboružati strpljenjem ali svejedno ponekad ispalim pokoju galamu...

Draga sestro, nalaziš se u situaciji u kojoj se našlo do sada nebrojeno roditelja...ne radiš ništa loše kad dijete učiš redu-upravo suprotno. Dijete se ne može samo naučiti, roditelj ga mora usmjeravati.Ti si brižna majka, stalno sebe preispituješ da li činiš ispravno. Ono što nama izgleda strašno, djeci je trenutak koji brzo zaborave. Govorim ti iz osobnog iskustva-imam dva sina, 24 i 15 godina. Sve sam to prošla s njima-ja bih suze ronila zbog njihovih svađa, a oni bi to zaboravili odmah. Važno je da znaju da su voljeni, da ih pravilno usmjeravaš,sve će ti se to vratiti samo budi strpljiva i blaga. Blagoslov Božji bdio nad tobom i tvojom obitelji!

...želim te slaviti o Bože kralju moj...pomozi mi da se ne vratim u sumnju i žalost...nedaj mi da postanem malovjerna...

Draga Ajtera, evo mislim o tebi i tvojoj situaciji-kako sam ti nekidan pisala,a sad je tako u mojoj kući, pa se nadam da će mi Gospodin biti na pomoć da ovo izdržim. Gorke su ove čaše, ali nas ne mogu minuti...čuvaj se draga sestro i neka anđeo Gospodnji bdije nad vama.BTB

...postoji li u očima Njegovim pojam previše...može li nam se dogoditi da tražimo previše bez obzira što je rečeno - tražite i naći ćeete kucajte i otvorit će vam se- može li biti istina da čovjek dojadi i čovjeku i Bogu pa da mu i sam Bog okrene leđa... ili je to samo naše ljudsko sljepilo

Moze li to 'previse' stati u Njegovo beskrajno milosrdje? Ako ne moze, jer je previse, tada se moze dogoditi da trazimo previse.
Jednostavnije: ne moze covjek traziti koliko Bog moze dati.
Druga stvar je je li to sto trazimo dobro.
Kada je na sv. Misi prinos darova, predajte sve gresnike svijeta, sve duse u cistilistu, ne samo svoje potrebe, jer grijesi cijelog svijeta nisu previse, vec nesto jako potrebno, rekao bih - obavezno.

Leo, razmišljam već drugi dan o riječima koje si mi napisao...strašno me muči taj pojam Njegove dobrote s jedne strane i naše (moje) zahtjevnosti s druge strane...jesam...osjetila sam Njegovu milost bezbroj puta i malo koji put mi je promaklo da mu zahvalim...ali...
...ma to je valjda tako u životu...kad nešto imaš na to se navikneš i smatraš to normalnim...recimo...zahvalna sam Bogu što imam dobrog muža...ali ispaljujem na živce kada me ljudi opterete činjenicom da zbog toga moram biti sretna...jer kao...muž mi ne pije, ne hoda okolo ne maltretira nas...pa mislim si jesam li ja pomaknuta ako mislim da bi tako trebao izgledati normalan život...zar nas On nije stvorio da ne budemo zlostavljaći, alkoholičari...dao nam je razum...mi biramo...
...i to je samo primjer...pa tako dođem do problema jer onda želim neke druge stvari...ne neko silno bogatstvo...ali malo sigurniju materijalnu stranu, malo manje nerviranja i stresa, malo...
...tu se bojim da ne tražim kruha iznad pogače pa mi ponekad izgleda kao da je okrenuo glavu od mene i da onda čekam i čekam ... pa mi opet sekundu pred fijasko iskoči nešto dobro... i tako u nedogled...