Tek sam se pridružila, ali imam neopisivu želju nešto napisati i reći dragom Isusu velika HVALA!
Ja sam jako sretna što mogu posvjedočiti koliko je Bog velik, jak, svemoćan! Naime, od mog rođenja kao tek u malene bebe, moja krv je bila jako bolesna, i imala sam transplataciju krvi, i Hvala Isusu, ostala sam živa, dragi Bog me očuvao i dao mi snagu da se borim za život. Nakon što je prošla godina dana od mog rođenja, imala sam težu prometnu nesreću, auto je ostao smrskan, a moji roditelji i ja.(.malena beba stara godinu dana), ostala živa i zdrava!!
I moji roditelji su imali samo lakše povrede.... Hvala i Slava Isusu!! I tako su godine prolazile, i kad sam imala 20 godina, vraćala sam se kući sa posla, putovala sam pola puta sa busem, a pola puta sa autom, jer nisam imala redovnu liniju autobusa za mjesto u kojem živim! 20.11.01. doživjela sam tešku prometnu nesreću,( ja se sama vozila kući sa autom ), imala sam prijelom lijeve bedrene kosti, teški potres mozga, a jedno vrijeme ni noge nisam osjećala, ali to je bilo na sreću samo trenutno..od velikog udarca. Kad sam stigla u bolnicu, rekli su mi da moram hitno na operaciju, da mi spase nogu!! Roditelji i brat su doživjeli veliki šok, čim su čuli da sam imala nesreću i pohitali u bolnicu...bili su shrvani od tuge i boli...još više čim su čuli, da je operacija jako duga i zahtjevna i da će lječenje i moja rehabilitacija trajati godinu dana!!
Samo što nisu znali ni oni, a ni ja..da će lječenje potrajati i 6 dugih godina , i da ću imati i 6 teških operacija, a da ne govorim o rehabilitaciji!
Zbog lječničke pogreške, krivo sam operirana i lječena, tako da sam nakon prve operacije, morala ići i na drugu...operaciju, ali ni druga nije bila uspješna, jer je liječnik pogrešno postavio dijagnozu i operacija nije uspjela...ni drugi put ...Što da Vam kažem?? Da nisam bila tužna?? I ogorčena? I ljuta?? Ooooo jesam...pogotovo..kad sam shvatila, da mi planiraju odrezati tj.amputirati nogu.....
ali skupila sam i posljednje atome snage i potražila druga lječnička mišljenja, i svi su govorili isto...amputacija noge.........ajmeeeeeeee..što ću sad?? Imam 23 godine, preživjela sam sve i svašta, ali kako da se suočim sa činjenicom da mi odrežu nogu??
Ne..ja tražim i dalje, ne odustajem, i došla ja kod jednog liječnika, koji je bio moj anđeo....i on kad je vidio moje nalaze...rekao mi da se ništa ne brinem, da će mi on uz Božju pomoć spasiti nogu 99,99 %...ajme čuda, plakala sam od sreće.......bila ja nekako skeptična, bojala sam se, ali nekako sam se nadala da će biti sve u redu, da će mi opet Dragi Bog pomoći, da će Duh Sveti voditi doktora u toj teškoj operaciji.. I tako je bilo....bila je višestruka operacija, trajala je cijeli dan..više od 10 sati, a ja u budnom stanju, sve čujem, što se radi, naravno ne osjetim bol....ali operacija je u potpnosti uspjela!! Nisam smjela 6 mj uopće stati na nogu, ali operacija je uspjela, bedrena kost se počela zaraštavati.....čudo se dogodilo....te sam se oporavila za godinu dana... Nisu mi odrezali nogu, moja se noga potpuno oporavila...da sam bila kao nova !
Operacije i rehabilitacije su bile duge..od svoje 20- te godine sam se oporavljala do svoje neke 26 godine...Da ne pričam da sam bila i u kliničkoj smrti, i dragi Bog me vratio, jer očito da me jaaaako voli!
Kad prevrtim film nazad...da mi je netko rekao što ću sve proći tada, da ću 6 godina biti na dvije štake i nepokretna..neznam..neznam..samo znam da sam sve to izdržala uz Božju pomoć....da nije bilo NJega...mojih roditelja ( HVALA IM ), mog brata....ja nebih danas pisala ni pričala ovo moje svjedočanstvo!!
Želim reći i to, da je bilo teške borbe, da sam ja i odustajala...jer nisam više imala snage da se borim, ali uvijek mi Bog poslao anđele koji su me vratili natrag u stvarnost!! Da se borim, da ne odustajem! Bilo je i depresije i borbe protiv depresije...Svađala se ja koji put sa sobom, sa Bogom...čak i jedno vrijeme nisam molila Boga, bila sam u zavadi s NJIM, dok nisam pala na dno dna.....Depresija, zaručnik me ostavio, otišao bez jedne jedine riječi nakon 10 god veze, ja smršavila više od 10 kila....nisam mogla dobiti posao, imala sam osjećaj, da me svi napustili...
Jedne večeri ja idem spavati..i kaže mi mama, dijete daj se pomoli malo dragom Bogu. A ja joj rekla ; Bog više ne postoji, vidiš da me i on ostavio!! Mama je počela plakati...i rekla mi da to nikad više ne kažem!! I tako sam otišla spavati bez molitve....
Dok nisam usnula, a mene je napalo zlo....u snu, osjetila sam ruke oko mog vrata koje me dave....a ja??? Bespomoćna, nemogu se probuditi, nemogu vikati, nemogu ništa! Osim ; moliti Boga da me zlo pusti!! I tako je bilo.....
Molila ja Očenaš, Zdravo Marijo, Slava Ocu...ali zlo me ne pušta??? A onda....ja počela moliti u snu na nekom čudnom jeziku?? Nisam ni sama znala što izgovaram? Samo znam da me zlo pustilo nakon te molitve, i ja se probudila i trgnula iz sna.....plačuči i nisam se mogla smiriti nikako...
Shvatila sam da sam pogrješila..jer sam bila slaba i ljuta i bila sam ogorčena na Boga...i mislila da me ostavio? A zapravo ja ostavila Njega,jer On nas nikada ne ostavlja!!!!!!!
Ali poslao je Duha Svetoga da me obrani od napada zle sile
sad me sraaaam, sram me što sam bila takva........
Toliko puta me dragi Bog očuvao od zla, dao mi snage za život.... I VELIKA MU HVALA...
Sad sam se oporavila, završila drugu školu, našla dobar posao, kupila si auto, nisam u depresiji više, idem u Crkvu, na duhovne obnove, konačno sam našla i taj mir koji sam tražila...ali i živim normalan život, hodam, trčim, pjevam, a i smijem se konačno...već sam skoro zaboravila kakav je to osjećaj! Imam normalan i ispunjen život, radujem se svakom novom danu...
HVALA TI DRAGI BOŽE ŠTO ME VOLIŠ, ČUVAŠ, BDIJEŠ NADAMNOM NOĆ I DAN...
Login
FAQ
Chat
Traži
